Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1463/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu po sutkinji Janji Topol uz sudjelovanje FR, u upravnom sporu tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Irena Matković, odvjetnica u Samoboru, Vesne Parun 6, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB 89755384389, radi odbijanja zahtjeva za registraciju žiga, 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384-04/22-010/1312, URBROJ: 559-03/2-24-004/JP od 31. siječnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa UP/I-384-04/22-010/1312, URBROJ: 559-03/2-24-004/JP od 31. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za registraciju žiga br. Z20221312A za verbalni Žig "THE AUTHENTIC LAWYER" u dijelu koji se odnosi na sljedeće proizvode i usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (dalje: MKPU) za koje je zatražena registracija: razred 16: tiskani nastavni materijali; knjige; tiskani obrazovni materijali; razred 35: usluge poslovnog savjetovanja i savjetodavne poslovne usluge; poslovno savjetovanje za pojedince; savjetovanje za poslovno upravljanje, također i putem interneta; savjeti o organizaciji i vođenju poslova; informativne usluge u vezi poslova i prilika za karijeru; usluge planiranja karijere; razred 41: treniranje; individualno vježbanje (obuka); savjetovanje o životnim problemima [osposobljavanje]; profesionalna orijentacija i coaching; usluge obrazovanja ili osposobljavanja u području životnog treninga; poduka na polju osobnog razvoja; pružanje tečajeva osposobljavanja na polju osobnog razvoja; prijenos poslovnog znanja te znanja i vještina [osposobljavanje]; obrazovni seminari; organiziranje seminara; vođenje tečajeva, seminara i radionica; organiziranje radionica i seminara; pružanje tečajeva osposobljavanja; savjetodavne usluge koje se odnose na obuku; poslovno usavršavanje; savjetovanje za osposobljavanje i usavršavanje; profesionalna orijentacija; savjetodavne usluge u svezi s karijerom [obrazovni savjeti i savjeti u svezi s osposobljavanjem]; informativne i savjetodavne usluge u svezi s karijerom [obrazovni savjeti i savjeti u svezi s osposobljavanjem]; savjetovanje u svezi s karijerom [obrazovanje]; pružanje tečajeva osposobljavanja za mlade radi zasnivanja radnih odnosa; izdavanje knjiga; organiziranje i održavanje konferencija; pružanje on-line elektroničkih publikacija; produkcija tečajnog materijala koji se dijeli na stručnim tečajevima; usluge pravnog obrazovanja; razred 45: pravne usluge; usluge prijenosa vlasništva [pravne usluge]; pravni savjeti; usluge registracije (pravne -); usluge pravne podrške; pravni savjeti i zastupanje; odvjetničke usluge; usluge pravnog zastupanja; nadzor žigova [pravne usluge]; pružanje pravnih informacija; pravne usluge u svezi s pravom intelektualnog vlasništva; pravne konzultantske usluge koje se odnose na prava intelektualnog vlasništva; pravne usluge povezane s registracijom žigova; pravna pomoć za pripremu ugovora; pravne usluge u svezi sa stjecanjem intelektualnog vlasništva; licenciranje intelektualnog vlasništva u području autorskih prava [pravne usluge]; licenciranje intelektualnog vlasništva u području žigova [pravne usluge]; pravne usluge koje se odnose na iskorištavanje prava intelektualnog vlasništva; pravne usluge koje se odnose na zaštitu i iskorištavanje autorskih prava za filmske, televizijske, kazališne i glazbene produkcije.
Nadalje je utvrđeno da će se podaci iz prijave registracije žiga br. Z20221312A u dijelu za koji se zatražena registracija može odobriti objaviti po pravomoćnosti ovog rješenja u odnosu na usluge razred 41: treniranje (tjelovježba).
2. Tužitelj je osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da izraz „authentic“ nije izraz koji se uobičajeno koristi za označavanje odvjetničke profesije ili načina obavljanja pravne profesije, a kao dokaz navedenog je ukazala na web stranice odvjetnika i odvjetničkih društva koji djeluju na području Republike Hrvatske, a na kojima se nigdje ne navodi izraz „authentic“, niti u prijevodu na hrvatski (vjerodostojan, istinski, nepatvoren). Smatra da je taj izraz originalan i da ga relevantna javnost zasigurno ne percipira kao promotivnu poruku. Ako se izraz THE AUTHENTIC LAWYER uobičajeno ne upotrebljava za opisivanje načina obavljanje pravničke ili/i odvjetničke profesije, tužiteljica smatra da je znak dovoljno razlikovan i da se njime može identificirati podrijetlo njezinih proizvoda i usluga koje su vezane uz pravničku profesiju/odvjetništvo. Smatra da tuženik nije uzeo u obzir činjenicu da većina usluga u odnosu na koje je tužiteljica podnijela prijavu za registraciju žiga (razredi 16, 35, 41) nisu vezane uz odvjetništvo i pravnu profesiju, niti su isključivo usmjerene na pravnike/odvjetnike kao klijente. Da je tužiteljici bila namjera ograničiti te usluge samo na pravnike i/ili odvjetnike onda bi na taj način i specificirala popis proizvoda i usluga. Konačno, sve i da je obrazloženje tuženika valjano i da znak THE AUTHENTIC LAWYER nije dovoljno razlikovan za pravne usluge, tuženik nije obrazložio zašto takav znak nije dovoljno razlikovan u donosu na uslugu coachinga ili planiranje karijere. Pozvao se na praksu Suda Europske unije, presudu u predmetu C-398/08 P, Audi AG protiv OHIM-a (Vorsprung durch Technik), presuda od 21. siječnja 2010., kojom je Sud razradio standarde ocjene razlikovnosti verbalnih znakova, uključujući znakove koji mogu imati promotivnu ili laudatornu konotaciju, a za koju smatra da je relevantna za ovaj predmet. Tužitelj zahtijeva poništavanje osporenog akta.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodatno je naveo da je u predmetnom upravnom postupku utvrđeno da postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije u odnosu na sve prijavljene proizvode i usluge iz razreda 16, 35, 45 i dio usluga iz razreda 41 MKPU-a, o čemu je obavijestilo podnositelja i pozvalo ga na očitovanje. U svom očitovanju podnositelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka niti je dokazao stečenu razlikovnost znaka uporabom.
Vezano za navode tužitelja o neuporabi znaka prije podnošenja zahtjeva za registraciju, odnosno da nije pružen nikakav dokaz koji bi dokazivao suprotno, tuženik naglašava kako u fazi ispitivanja znaka po apsolutnim razlozima, za odbijanje znaka prema članku 9. stavak 1. točka 2. Zakona o žigu, nije nužno da znak stvarno bude u uporabi u trenutku podnošenja zahtjeva za registraciju niti da se predmetni izraz mora koristiti na promidžbeni, pohvalan, ili informativan način. Dovoljno je da se izraz namjerava koristiti ili da ga dio relevantne javnosti može razumjeti kao izraz koji ističe ili hvali karakteristike relevantnih proizvoda i usluga. Kao što je navedeno u osporavanom rješenju činjenica koju navodi tužitelj odnosno da se pojam „authentic” ne koristi za označavanje odvjetničke profesije, da se ni na jednoj web stranici odvjetničkih društava ne nalazi izraz vjerodostojan, istinski ili nepatvoren kao poruka o tome kako i na koji način određeni odvjetnik pruža svoje usluge, u konkretnom slučaju ne može premostiti nedostatak razlikovnog karaktera predmetnog znaka. Ključni čimbenik pri odlučivanju o razlikovnom karakteru znaka nije način na koji se on trenutno koristi ili ne koristi, već način na koji ga percipira relevantna javnost. Obzirom na prijavljenu kombinaciju riječi THE AUTHENTIC LAWYER koja ne odstupa i nije drugačija od jednostavnog značenja svake pojedinačne riječi od kojih je izraz sastavljen, utvrđeno je da će relevantni potrošač lako razumjeti i prepoznati isključivo promotivno značenje znaka, a ne kao indikator podrijetla proizvoda ili usluga obzirom da znak ne sadrži neobične gramatičke ili stilske elemente koji bi bili upečatljivi i omogućili potrošaču da znak percipira u funkciji žiga.
Nadalje, iako tužitelj u svojem očitovanju na preliminarno odbijanje nije osporavao konkretno odbijene proizvode i usluge, tuženik ističe da se pri postupku ispitivanja znaka po apsolutnim razlozima iz čl. 9. st. 1. Zakona o žigu znak uvijek sagledava kao cjelina i u obliku u kojem je prijavljen te ispituje u odnosu na sve prijavljene proizvode i usluge kako bi se utvrdilo posjeduje li znak minimalni razlikovni karakter. U konkretnom slučaju je utvrđeno da se svi tiskani materijali iz razreda 16 svojim sadržajem i tematikom mogu odnositi na pružanje materijala za obrazovanje iz područja prava. Usluge iz razreda 35 odnose se na usluge poslovnog savjetovanja, upravljanja i informiranja u vezi poslova i karijere te se radi o širokim kategorijama usluga pod koje može spadati i savjetovanje i informiranje iz područja prava i pravne struke. Također sve usluge iz razreda 41 koje se, između ostalog, odnose ne usluge treniranja, obuke, savjetovanja o životnim problemima, profesionalne orijentacije i coaching, obrazovanje ili osposobljavanje u području životnog treninga; organiziranje seminara, radionica i tečajeva, savjetovanja u vezi s karijerom, pružanje on-line elektroničkih publikacija i tečajnog materijala itd. mogu se odnositi na obrazovanje i pružanje poduke, savjetovanje te razvoj karijere u području prava i pravne struke. Sve usluge iz razreda 45 odnose se na pravne usluge. Stoga je u odnosu na navedene obrazovne materijale iz razreda 16 te usluge savjetovanja, obrazovanja i razvoj karijere i pravne usluge iz razreda 35, 41 i 45 utvrđeno da potrošači prijavljeni znak neće percipirati kao žig nego samo kao promotivnu marketinšku poruku da spomenute proizvode i usluge pruža i provodi vjerodostojni pravnik odnosno odvjetnik koji se pridržava etičkih standarda u obavljanu pravne profesije.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Između stranaka je sporno da li je tuženik osnovano odbio zahtjev tužitelja za registraciju žiga br. Z20221312A za verbalni Žig "THE AUTHENTIC LAWYER" u dijelu koji se odnosi na pobrojane proizvode i usluge MKPU iz razreda 16, 35, 41, 45 te da li je osporeno rješenje valjano i dostatno obrazloženo.
8. Iz osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik, ispitujući uvjete za registraciju žiga u skladu s člankom 9. stavkom 1. Zakona o žigu, utvrdio da se registracija ne može odobriti u zatraženom opsegu, jer je prijava žiga podnesena za verbalni znak „THE AUTHENTIC LAWYER” koji je nerazlikovan u odnosu na sve prijavljene proizvode te dio prijavljenih usluga. Izraz ,,the authentic lawyer” u prijevodu s engleskog na hrvatski jezik ima značenje autentičan pravnik ili autentičan odvjetnik. Riječ „authentic” se na engleskom jeziku upotrebljava za nekoga tko je vjerodostojan, istinski, nepatvoren, iskren, čiji su postupci u skladu s njegovim vlastitim stajalištima i vrijednostima. Predmetni znak u cijelosti predstavlja laudatornu poruku da se radi o proizvodima i uslugama koji se odnose na obrazovanje i razvoj karijere namijenjenih pravnicima ili osobama koje se bave pravom od strane istinskog stručnjaka iz oblasti prava, odnosno da su u pitanju pravne usluge i savjetovanja koje pruža principijelni, autentični odvjetnik. Dakle, potrošači će izraz „THE AUTHENTIC LAWYER” smatrati marketinškom, odnosno pohvalnom porukom da se prijavljene usluge pružaju od strane autentičnog, vjerodostojnog pravnika koji se pridržava etičkih standarda pravne profesije te ga neće moći percipirati kao oznaku komercijalnog podrijetla. Takav znak ne može predstavljati ničije isključivo pravo. Slijedom navedenog, a temeljem članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu, takav znak se ne može štititi kao žig u odnosu na gore navedene proizvode i usluge, osim ako podnositelj prijave za registraciju žiga dokaže da je žig prije dana podnošenja prijave i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na iste.
Zavod je o tim razlozima obavijestio podnositelja prijave za registraciju žiga dana 23. prosinca 2022. i pozvao ga na očitovanje i podnošenje dokaza o mogućim novim činjenicama koje bi mogle utjecati na konačnu odluku Zavoda.
Zavod je ispitao navode podnositelja iz očitovanja te obrazložio da je odredbama članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu propisana nemogućnost registracije žigova “koji nemaju nikakav razlikovni karakter", jer takvi znakovi ne mogu ostvarivati osnovnu funkciju žiga, tj. identificirati izvor odnosno podrijetlo konkretnog proizvoda ili usluge, i time omogućiti potrošačima koji nabavljaju taj proizvod ili koriste predmetnu uslugu da ponavljaju svoja iskustva s predmetnim proizvodom odnosno uslugom (presuda Općeg suda T-79/00). Zbog toga, ti znakovi nisu prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga u gospodarskom prometu. Sukladno navedenom, žig mora biti razlikovan, prije svega, u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a zatim, i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku (presuda Europskog suda C-468/01P, C- 472/01.).
Za donošenje ocjene ima li ovaj žig razlikovni karakter u odnosu na predmetne proizvode i usluge, prethodno je bilo potrebno utvrditi može li on svojim ukupnim izgledom biti percipiran od strane relevantne javnosti kao oznaka izvora odnosno podrijetla tih proizvoda i usluga, odnosno kao znak koji omogućuje potrošaču razlikovanje proizvoda i usluga jednog poduzeća od istih ili sličnih proizvoda i usluga drugih poduzeća na tržištu. Utvrdio je da je prijava za registraciju žiga br. Z20221312A, za verbalni žig "THE AUTHENTIC LAWYER" podnesena je za proizvode i usluge koji su uglavnom namijenjeni potencijalno neograničenom broju potrošača svih dobnih skupina pa relevantnu javnost čine svi potrošači. Stoga se razlikovni karakter ovog verbalnog znaka određuje u svjetlu pretpostavljenih očekivanja prosječnog potrošača koji je prosječno dobro informiran i koji s prosječnom pažnjom i opreznošću pristupa nabavci tih proizvoda i usluga. U svome očitovanju podnositelj nije naveo argumente i dokaze koji bi utjecali na odluku Zavoda vezanu za nerazlikovnost prijavljenog znaka u odnosu na sve prijavljene proizvode i usluge iz razreda 16, 35, 45 i dio usluga iz razreda MKPU.
Vezano za tvrdnje podnositelja da nastoji zaštiti izraz THE AUTHENTIC LAWYER, a ne vjerodostojan/autentičan ili pak bilo koju drugu jezičnu varijaciju predmetnog izraza na hrvatskom jeziku, Zavod naglašava da se pri postupku ispitivanja znaka po apsolutnim razlozima iz čl. 9. st. 1. Zakona o žigu znak uvijek sagledava kao cjelina i u obliku u kojem je prijavljen te ispituje u odnosu na sve prijavljene proizvode i usluge kako bi se utvrdilo posjeduje li znak minimalni razlikovni karakter. Međutim, navedeno nije nespojivo s ispitivanjem svake pojedinačne komponente znaka (prema presudi T-248/11, Pure Power par. 21). Radi ispitivanja znaka i procjene značenja izraza potrebno je utvrditi značenja verbalnih elemenata znaka, a ocjena distinktivnosti temelji se na percepciji znaka kao cjeline, odnosno ukupnog dojma koji ostavlja na potrošača u odnosu na prijavljene proizvode i usluge.
Prijavljeni znak sastoji se od nekoliko verbalnih komponenti odnosno engleskih riječi te znak u cijelosti ima značenje autentičan pravnik ili autentičan odvjetnik. Argument podnositelja da „authentic” nije izraz koji se uobičajeno koristi za označavanje odvjetničke profesije ili načina obavljanja pravne profesije, ne utječe na odluku u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je zavod prilikom ispitivanja inherentne razlikovnosti znaka dužan utvrditi postoji li kod potrošača općenito, objektivno, uobičajeno i očigledno razumijevanje njegovih verbalnih elemenata u kontekstu prijavljenih proizvoda i usluga. Činjenica da se pridjev autentičan ne koristi za označavanje odvjetničke profesije, kao i da se ni na web stranicama odvjetničkih društava ne nalazi izraz vjerodostojan, istinski ili nepatvoren, kao poruka o tome kako i na koji način određeni odvjetnik pruža svoje usluge, irelevantna je za ocjenu inherentne razlikovnosti znaka, s obzirom na to da ključni faktor pri utvrđivanju razlikovnog karaktera znaka, u fazi ispitivanja znaka po apsolutnim razlozima, nije način na koji se znak koristi na tržištu (ili se eventualno ne koristi), nego je ključan način na koji ga percipira relevantna javnost. U konkretnom slučaju kombinacija riječi THE AUTHENTIC LAWYER nije originalna i ne dovodi do novog jezičnog značenja, kako to navodi podnositelj, odnosno navedena kombinacija riječi ne odstupa i nije drugačija od jednostavnog značenja svake pojedinačne riječi od kojih je izraz sastavljen. Iako engleski jezik nije materinji jezik u Republici Hrvatskoj, s obzirom na globalnu raširenost engleskog jezika u svijetu ne može se zanemariti njegov utjecaj i na hrvatske potrošače općenito, koji su putem raznih medija i reklama navikli na korištenje engleskog jezika te ga prihvaćaju kao uobičajeni jezik promidžbe za različite proizvode i usluge na tržištu Republike Hrvatske.
S obzirom na to da znak nije razlikovan zbog jednostavne promotivne poruke koju predstavlja, Zavod je, u konkretnom slučaju, utvrđivao ima li znak marketinšku funkciju, opisuje li politiku proizvođača/pružatelja usluga, u smislu slogana koji naglašava ili hvali kvalitetu ili druge posebne karakteristike proizvoda i usluga, odnosno da li ih opisuje. Zavod naglašava da se prilikom ispitivanja znakova koji se sastoje od slogana (laudatome poruke) ne primjenjuju stroži kriteriji u odnosu na druge vrste znakova (presuda Europskog suda C-311/11P, WIR MACHEN DAS BESONDERE EINFACH, par. 25). Dakle, uzima se u obzir činjenica kako će prosječni potrošač doživjeti slogan, prvenstveno kao marketinšku poruku, ili kao indikator podrijetla proizvoda / usluga, odnosno kao žig. Naime, sukladno europskoj sudskoj praksi, pri ispitivanju razlikovnog karaktera znakova koji se sastoje od slogana mora se uzeti u obzir činjenica da će potrošači slogane doživjeti prvenstveno kao marketinšku poruku, a ne kao indikator podrijetla proizvoda ili usluga (presuda Europskog suda C-64/02P). Nadalje, postojanje lingvističkih i stilskih tehnika (igra riječi, neobične sintaktičke strukture ili jezične i stilske figure i si.) doprinose razlikovnosti takvih slogana (C-398/08), što ovdje nije slučaj nego se radi o jasnoj promotivnoj poruci u odnosu na gore navedene proizvode i usluge.
Znak u cijelosti ima jasno i nedvosmisleno (promotivno) značenje koji će hrvatski potrošači lako razumjeti i prepoznati. U odnosu na obrazovne materijale iz razreda 16 te usluge savjetovanja, obrazovanja i razvoj karijere i pravne usluge iz razreda 35, 41 i 45, potrošači prijavljeni znak „THE AUTHENTIC LAWYER” neće percipirati kao žig nego samo kao promotivnu marketinšku poruku da spomenute proizvode i usluge pruža i provodi vjerodostojni pravnik odnosno odvjetnik koji se pridržava etičkih standarda u obavljanu pravne profesije.
Vezano za primjere registriranih žigova s riječju „authentic“ pri Zavodu navedeno je da se svaki žig ispituje kao individualan u obliku u kojem je prijavljen, u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija uzevši u obzir percepciju prosječnog potrošača. Navedeni žigovi sadržavaju dodatne razlikovne verbalne te figurativne elemente koji u kombinaciji s elementom AUTHENTIC imaju dovoljan stupanj razlikovnosti u odnosu na proizvode i/ili usluge za koje je zatražena registracija. Stoga se navedeni argument o već registriranim žigovima ne može smatrati relevantnim i dostatnim. U odnosu na primjere nekoliko žigova koji sadržavaju riječ AUTHENTIC, za koje podnositelj navodi da su registrirani pred WlPO-om, utvrđeno je da se u slučaju žigova AUTHENTIC BANKING i AUTHENTIC WAREHOUSE radi isključivo o nacionalno registriranim žigovima na području Sjedinjenih Američkih Država, dok je AUTHENTIC KITCHEN žig EU-a registriran pri Uredu Europske unije (EUIPO-u). Pri tome je, uz prethodno navedeno da se svaki žig ispituje kao individualan u odnosu na prijavljene proizvode i usluge, potrebno naglasiti da je žig teritorijalno pravo pa odluke drugih nacionalnih i regionalnih ureda ne mogu predstavljati odlučujući čimbenik priznanja zaštite žiga u Republici Hrvatskoj.
Slijedom svega navedenog utvrđeno je da podnositelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu, niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak u obliku u kojem je prijavljen u dijelu koji se odnosi na proizvode i usluge uz odnosu na koje je prijava odbijena.
9. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika navedeno u osporenom aktu te navode iz odgovora na tužbu kao osnovane. Nalazi da je osporavano rješenje jasno, dostatno i valjano obrazloženo te je navedeno činjenično stanje i pravni propisi, a isto tako dani su i razlozi koji su bili odlučni za utvrđivanje činjenica u konkretnom slučaju, što sud prihvaća te nalazi da tužitelju osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
10. Vezano za pozivanje tužitelja na presudu Suda Europske unije u predmetu C- 398/08 P od 21. siječnja 2010., prema stavu ovog suda isti ne utječu na zakonitost osporene odluke tuženika, budući da se ocjena razlikovnosti provodi o razmatra u svakom pojedinom slučaju, a tuženik je u ovom predmetu istu proveo, ocijenio dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, te je svoj stav detaljno i argumentirano obrazložio.
11. Stoga sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora, te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Radi navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.
12. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog postupka kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.
Zagreb, 4. ožujka 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
