Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-1/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. iz Rijeke, Školjić 15 (čiji je OIB: 50327992893) zastupanog po punomoćnicima ČŠ i TŠ iz [adresa], protiv tužene UŠ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi isplate, vrijednost predmeta spora 464,72 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 4. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. i tužene UŠ, dana 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj Ovrv-1777/2024 od 15. ožujka 2024. ukida se u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 16. veljače 2024. zaprimljen je kod javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, prijedlog ovrhovoditelja Poslovnih sustava d.o.o. za ovrhom na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice UŠ, a radi isplate novčanog iznosa od 464,72 €. Naime ovrhovoditelj Poslovni sustavi d.o.o. se poziva na pregled iz svojih otvorenih stavaka od 16. veljače 2024.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj Ovrv-1777/2024 od 15. ožujka 2024. u cijelosti je usvojen prijedlog za ovrhom na temelju vjerodostojne isprave tužitelja Poslovnih sustava d.o.o., kao ovrhovoditelja, protiv tužene UŠ, kao ovršenice kojoj je naloženo da tužitelju Poslovnim sustavima d.o.o. isplati i nastali trošak javnobilježničkog postupanja u iznosu od 25,00 €.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj Ovrv-1777/2024 od 15. ožujka 2024. tužena UŠ je dana 20. ožujka 2024. uložila prigovor kojim je osporila osnovanost utuženog potraživanja. Tužena UŠ ističe da njezin otac pokojni IŠ je vodio veoma neuredan život i to je utjecalo na obiteljske odnose. Samim time njezin otac neće imati nasljednika jer će se ona nasljedstva odreći u svoje ime i u ime svojih potomaka, a rješenje o nasljeđivanju koje zaprimi će dostaviti sudu. Prema tvrdnjama tužene UŠ naknadnim saznanjima ona je saznala da u navedenom stanu je živio njezin otac sa gospođom CŠ koja je bila prijavljena na adresi [adresa], a također bila je prijavljena preko njega i na zdravstveno osiguranje. Potom tužena UŠ tvrdi da posjeduje dokumente kojima se dokazuje da je dotična gospođa CŠ tamo boravila. Iz navedenih razloga ovrha koja je njoj upućena je je neosnovana i prema Zakonu o nasljeđivanju. Naime ukoliko se nasljednik odrekne nasljedstva nije odgovoran za dugove ostavitelja. Što se tiče vjerodostojne isprave na kojoj se temelji prijedlog ovrhe je prema tvrdnjama tužene UŠ također neutemeljen iz razloga što ona s ocem nije živjela preko 15 godina. Tu njezina tvrdnju mogu potvrditi susjedi u zgradi gdje je njezin otac živio kao i njezin nevjenčani suprug s kojim ima dvoje djece i s kojim živi neprekidno od rođenja njihove djece. Nadalje tužena UŠ ističe da posjeduje dokument ovjeren kod javnog bilježnika na kome je navedeno da živi u vanbračnoj zajednici. Iz svih navedenih razloga predlože da se odbaci prijedlog za ovrhu jer dugovanja koja je njezin otac neodgovorno napravio nisu njezina krivnja.

4. Na temelju prigovora tužene UŠ, kao ovršenice od 20. ožujka 2024. rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-285/2024-3 od 6. kolovoza 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj Ovrv-1777/2024 od 15. ožujka 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a potom je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja je priložena u sudski spis i koja je između stranaka nesporna nezavisno od toga tko od stranka ju je priložio u spis. Na ročištu dana 3. rujna 2025. u svojstvu svjedoka saslušana je ZŠ (list sudskog spisa broj 93 i 94)

6. Na ročištu dana 3. srpnja 2025. zamjenica punomoćnika tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. je naglasila da u utuženom periodu tj. sve do 22.2.2024. tužena UŠ je imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] te dakle koristila stan na koje se odnose utuženi računi. Tužena UŠ je naglasila da je ona već odavno napustila taj stan i to još negdje 2008. godine. Naime, radi se samo o formalnom prijavljenom prebivalištu i to iz razloga što se ona bojala da taj stan ne izgubi. Naime, taj stan je bio u vlasništvu INE d.d., a njezin otac je dobio taj stan kao zaposlenik INE d.d. Na okolnost da ona tamo nije živjela tužena UŠ tvrdi da to mogu potvrditi svi susjedi, a radi ekonomičnosti predlaže se saslušati na tu okolnost ZŠ iz [adresa].

7. Saslušana na ročištu dana 3. rujna 2025. svjedokinja ZŠ je iskazala da ona u prizemlju zgrade u [adresa] živi od 2002. godine pa sve do danas. Poznato joj je da pok. ĐŠ je imao stan na vrhu njihove zgrade, na IV. katu. Njegova supruga umrla je prije nekih 10-tak godina, a on je umro prošle godine. Kada mu je umrla supruga ĐŠ je živio sa nekom ženskom osobom, koja mu je bila životna partnerica, a ne zna njezino ime. Prema tvrdnjama svjedokinje ZŠ ona poznaje UŠ i zna da je ona kćerka pokojnog ĐŠ. Međutim, naglašava da ona nikada nije živjela u tome stanu niti je posjećivala oca. Naime, ona je UŠ upoznala dok je ona još bila dijete i dok su bili živi njezini roditelji. Međutim, naglašava da sigurno već 20-tak godina UŠ ne živi na toj adresi već živi u [adresa]. Naime, one se baš ne viđaju ali se dopisuju preko društvenih mreža (Facebook). Nadalje svjedokinja ZŠ je iskazala da u samoj zgradi u [adresa], Č [adresa], ona je zadnji puta vidjela tuženu UŠ dok je bila još mala djevojčica. Gdje je tužena UŠ imala prijavljeno prebivalište nije joj poznato. Također joj nije poznato da li je tužena UŠ imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] osim što joj je osobno poznato da sigurno zadnjih 20 godina ona nije živjela u zgradi na adresi [adresa]. Nadalje svjedokinja ZŠ je iskazala da ona nije predstavnica suvlasnika zgrade u [adresa] ali je to bio njezin j suprug, T. Naime, njezin suprug je prestao biti predstavnik suvlasnika navedene zgrade negdje u kolovozu 2024. godine, a tu dužnost je obavljao u nazad 5-6 godina. Na kraju svoga iskaza svjedokinja ZŠ je ustvrdila da ona nije razgovarala o njegovim poslovima koji se tiču same zgrade u [adresa]. Poznato joj je da za taj stan u svezi zajedničke pričuve je pisalo da istu plaća INA d.d. Zašto je pisalo INA d.d., nije joj poznato već samo pretpostavlja da je to zbog toga što je to bio stan od INA d.d.

8. Na ročištu dana 3. rujna 2025. u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio stranaka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP -a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući nitko od stranaka nije imao daljnjih dokaznih prijedloga to je ovaj sud sukladno prijedlogu stranka iz ove parnice na ročištu dana 3. rujna 2025. zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnik tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. je predložilo usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naglašava se da iz elektronskog zapisa proizlazi da tužena UŠ je imala prijavljeno prebivalište u utuženom razdoblju na adresi u [adresa]. Iskaz saslušane svjedokinje ZŠ po prosudbi tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. nije potvrdio prigovor odnosno navode tužene UŠ da ista ne bi koristila predmetni stan, budući je svjedokinja ZŠ iskazala da praktički od vremena kada je tužena UŠ bila djevojčica istu uopće nije viđala. Također tužitelj Poslovni sustavi d.o.o. ne prihvaća kao istinit iskaz svjedokinje ZŠ budući je ista pristrana te je njezina očita namjera da pogoduje tuženoj UŠ. U svojoj završnoj riječi tužena UŠ je predložila odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. u cijelosti kao neosnovanog. Tužena UŠ naglašava da svjedokinja ZŠ je sasvim jasno iskazala da ona ne živi u toj zgradi. Naime, ona je rodile blizankinje U i I još 2014. i to u Zagrebu. Da je ona živjela u zgradi u [adresa] zajedno sa svojim kćerkama sigurno bi to kako svjedokinja ZŠ tako i brojni drugi susjedi vidjeli. Naime, zajedno sa njezinim ocem u tom stanu živjela je njegova vanbračna supruga CŠ. Pretpostavlja da ona nije imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

9. Između stranka je nesporno:

- da za stan u [adresa], C [adresa]. nisu plaćeni režijski troškovi (voda, čistoća, komunalne naknade itd) za cijelu 2023. godinu u ukupnom iznosu od 464,72 €, što je razvidno iz pregleda otvorenih stavaka tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. od 16. veljače 2024. (list sudskog spisa broj 13 i 51), pregleda zaduženog, naplaćenog i duga za stan u [adresa] za period od 1. siječnja do 1. prosinca 2023. obveznika ĐŠ (list sudskog spisa od broja 52 do 61 i priloženih računa za utuženi period u svezi navedenog stana (list sudskog spisa od broja 62 do 73). Također nisu sporna niti dospijeća neplaćenih mjesečnih režijskih troškova za navedeni stan kao i da ti režijski troškovi nisu podmireni.

- da je stan broj 12 u zgradi u [adresa] od 1. siječnja 2023. pa do svoje smrti dana 1. prosinca 2023. koristio ĐŠ koji je je i bio obveznik podmirivanja režijskih troškova stanovanja za navedeni stan.

- da tužena UŠ je imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] u periodu od 27.11.1990. do 22.02.2024., a od 22.02.2024. pa nadalje tužena UŠ ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. (list sudskog spisa broj 37 i 78).

10. Između stranka je sporno da li tužena UŠ kao kćerka pokojnog ĐŠ i njegova zakonska nasljednica odgovora za dugove svoga pokojnog oca odnosno da li je ona dužna podmiriti režijske troškove stanovanja za stan u [adresa] i po osnovi toga što je ona također koristila navedeni stan u utuženom periodu od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.

11. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-285/2024-13 od 2. listopada 2025. odlučeno je: "Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj Ovrv-1777/2024 od 15. ožujka 2024. ukida se u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. odbija kao neosnovan." U obrazloženju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-285/2024-13 od 2. listopada 2025. se između ostaloga navodi: "...12. Tužena UŠ je dostavila u spis presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Andreja Pavešića poslovni broj O-317/2024 te UPP- OS-9/2024 od 8. svibnja 2024. iza pokojnog ĐŠ rođenog **.**.1959., a umrlog **.**.2023. (list sudskog spisa broj 80 i 81) iz kojeg je razvidno da njegovim univerzalnim nasljednikom je proglašen njegov brat EŠ. Iz obrazloženja citiranog rješenja razvidno je da njegove kćerke KŠ i UŠ kao nasljednice prvog zakonskog reda su se odrekle svoga zakonskog nasljedstva iza svoga pokojnog oca. Prema čl. 139. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZN) nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. 13. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz saslušane svjedokinje ZŠ kojoj je osobno poznato da u kako u utuženom vremenskom periodu od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. tužena UŠ nije stvarno živjela u stanu u [adresa] kao u ostalom i daleko prije toga. Isto tvrdi i sama tužena UŠ tako i da njezin iskaz je ovaj sud prihvatio kao istinit. Naime, da je tužena UŠ tamo odista živjela to bi svjedokinja ZŠ zasigurno znala budući ona živi u prizemlju te zgrade, njezin suprug T je u utuženom periodu bio predstavnik suvlasnika navedene zgrade, a kako svjedokinje ZŠ tako i drugi susjedni bi zasigurno viđali i njezine kćerke blizanke koje su rođene 2014. godine da su one zajedno sa svojom majkom ikada živjele u tome stanu. Dakle, prijavljeno prebivalište tužene UŠ na adresi u [adresa] je očito bilo samo formalne prirode jer kako tvrdi tužena UŠ taj stan je dobio na korištenje od INE d.d. njezin pokojni otac ĐŠ pa se je ona bojala da ne izgubi taj stan. Iz svih navedenih razloga valjano je odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude."

12. Međutim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1167/2025-2 od 30. prosinca 2025. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-285/2024-13 od 2. listopada 2025. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak s time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1167/2025-2 od 30. prosinca 2025. se između ostaloga navodi: "... ..3. Žalba je osnovana. 4. Prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. 5. Naime, prvostupanjski sud presudu temelji i na iskazu saslušane svjedokinje ZŠ, a koji dokazni prijedlog je tuženik istaknuo na pripremnom ročištu od 3. srpnja 2025. 6. Iz spisa suda prvog stupnja proizlazi kako je prvostupanjski sud u svojem rješenju poslovni broj Povrv-285/2024- 3 od 6. kolovoza 2024. upozorio stranke na primjenu odredbi čl. 461.a ZPP, odnosno da je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. čl. 461.a ZPP iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica kao i predložiti održavanje rasprave. 7. Nadalje, iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da tužena nije u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljevog podneska od 21. kolovoza 2024. iznijela sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložila dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, odnosno tužena je tek na pripremnom ročištu dana 3. srpnja 2025. predložila saslušanje navedenog svjedoka ZŠ. 8. Prema tome, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj izrijekom ukazuje u žalbi, budući prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije obrazložio iz kojih razloga nije postupio sukladno odredbi čl. 461.a st. 6. i st. 7. ZPP, odnosno prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih razloga je prihvatio predmetni dokazni prijedlog tuženika na pripremnom ročištu od 3. srpnja 2025., budući je odredbom čl. 461.a st. 9. ZPP propisano kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagatelj nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. čl. 461.a ZPP. 9. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, trebalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 10. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku jer se radi o sporednom zahtjevu koji slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva. 11. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve navedeno u ovom rješenju, donijeti novu odluku koja neće imati nedostataka i koja će se moći ispitati odnosno koja će sadržavati razloge o odlučnim činjenicama. 12. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci primjenom čl. 166. st. 3. ZPP." Spis je potom dobio novi poslovni broj Povrv-1/2026.

13. Na ročištu dana 4. veljače 2026. ovaj sud je pokušao da se između stranka sklopi nagodba ali u tom svom pokušaju nije uspio. Zamjenica punomoćnika tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. kao i sama tužena UŠ tražili su da sud zaključi glavnu raspravu i donese presudu na temelju stanja u spisu. Iz navedenih razloga na ročištu dana 4. veljače 2026. ovaj sud je i zaključio glavnu raspravu.

14. Ovaj sud u cijelosti ostaje kod svojih činjeničnih i pravnih obrazloženja u citiranoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-285/2024-13 od 2. listopada 2025. Točna je tvrdnja višeg suda da tužena UŠ nije u roku od 15 dana od dana primitka podneska tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. od 21. kolovoza 2024. iznijela sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložila dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, odnosno tužena UŠ je tek na pripremnom ročištu dana 3. srpnja 2025. predložila saslušanje navedene svjedokinje ZŠ. Međutim po prosudbi ovoga suda netočna je pravna kvalifikacija višeg suda da je time počinjena navodna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih razloga je prihvatio dokazni prijedlog tužene UŠ na pripremnom ročištu od dana 3. srpnja 2025., a protivno čl. 461.a st. 9. ZPP -a. Ovaj sud smatra notornim da je to učinjeno isključivo radi potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja budući je prvostupanjski sudac stekao dojam da je istinita tvrdnja tužene UŠ na pripremnom ročištu dana 3. srpnja 2025. tj. u smislu da ona je samo formalno imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u utuženom periodu. Ovaj prvostupanjski sud dakle nije smatrao potrebnim za objašnjavanjem notornih činjenica. Uzgred rečeno kada prvostupanjski sud svoju odluku u sporovima male vrijednosti temelji na dokazima koji su dostavljeni sudu nakon proteka roka iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a, prema recentnoj sudskoj praksi radi se o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 ZPP-a. Na temelju odredbe čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

14.1. U dokaz navedenog može se navesti presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1313/2024-2 od 11. lipnja 2024. u kojoj se između ostaloga navodi: ".....8. Osnovano žalitelj navodi da je sud svoju odluku temeljio na dokazima koji su dostavljeni na sud nakon proteka roka iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a, međutim radi se o relativno bitnoj povredi, a na temelju odredbe čl. 467. ZPP- a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a.......13. Napominje se kako je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 14. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi sa čl. 467. st. 2. ZPP -a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a)......"

14.2. Iako to drži notornim, opreza radi, ovaj prvostupanjski sud ističe da saslušanje svjedokinje ZŠ protivno čl. 461.a st. 9. ZPP-a niti na koji način nije moglo biti od utjecaja na pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja te donošenje zakonite i pravilne presude nego je ista i saslušana upravo u svrhu točnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Čak i pod hipotetičkom pretpostavkom da je točna tvrdnja višeg suda da kod spora male vrijednosti provođenje dokaza suprotno čl. 461.a st. 9. ZPP-a je apsolutno bitna povreda parničnog postupka po prosudbi ovoga suda potpuno je netočna daljnja tvrdnja višeg suda da on zbog toga nije mogao preispitati pobijanu prvostupanjsku odluku. Ovaj sud smatra da je iznio razloge o odlučnim činjenicama, a viši sud niti na koji način nije vezan razlozima koje je dao prvostupanjski sud već on sam može dati svoje razloge koje smatra da su pravno relevantni. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 4. ožujka 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

- pun. tužitelja Poslovnih sustava d.o.o. i

- tuženoj UŠ.