Poslovni broj: UsI-1044/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje Marijane Vidaković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/144, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 8. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/144, Urbroj: 531- 03-4-24-2 od 8. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na prvostupanjsko rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/12-04/1577, Urbroj: 2181-1- 10-3/26-23-5 od 1. ožujka 2023.

2. Tim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3 . U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj navodi da rješenje nije doneseno sukladno načelu iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, jer nisu utvrđene sve bitne činjenice i okolnosti. Ističe da je Fakultet građevinarstva Sveučilišta u Splitu izradio Katalog postojećeg stanja nelegalnih građevina, u kojem se za područje Park šume Marjan navodi da sve nekretnine trebaju biti legalizirane bez iznimke. Navodi da predmetna zgrada ima kućni broj, legalne priključke vode i struje, te da plaća komunalnu naknadu i sve druge namete. Ističe da predmetna čestica u zemljišnoj knjizi nije evidentirana kao Park šuma Marjan, već da je to voćnjak s kućom od 78 m², uz cestu E [adresa], te da se tu ne nalazi niti jedno stablo koje bi upućivalo da se radi o šumi. Navodi da su njegovi preci tu još od 1530. te da je to nasljeđe "s koljena na koljeno". Ističe da mu je to jedini dom i jedina nekretnina, te se poziva na zakonsko pravo na nepovredivost doma i pravo na dom. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

5. U sporu je održana rasprava 30. siječnja 2026. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24 - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Tužitelj je ustrajao u svim navodima iz tužbe, te je u spis priložio Uvjerenje DGU od 1. travnja 2025.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojemu je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovoga spora ocjena je zakonitosti osporenog rješenja kojima je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Tako je riješeno primjenom članka 6. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) prema kojem se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.

10. U osporenom rješenju se obrazlaže da se predmetna zgrada prema Generalnom urbanističkom planu Splita (Službeni glasnik Grada Splita, br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14 – pročišćeni tekst, dalje: GUP) koji je važio na dan stupanja na snahu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, na dan podnošenja predmetnog zahtjeva za ozakonjenje (27. lipnja 2012.) kao i na dan donošenja prvostupanjskog rješenja nalazila izvan građevinskog područja unutar područja Park šume Marjan, te da se radi o zgradi koja nije izgrađena u skladu s prostornim planom, odnosno da u konkretnom slučaju na spornom području nije određena tradicijska naseobina.

11. S navedenim stajalištem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud te ga u svemu prihvaća kao pravilno i zakonito budući da je utemeljeno na činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, a koje je utvrđeno uvidom u važeću prostorno plansku dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi kako se predmetna nekretnina nalazi u granicama obuhvata GUP-a Splita, izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ – Park šuma Marjan za koju vrijede odredbe članka 15. GUP-a Grada Splita. Isto tako, nije sporno da se zgrada izvan građevinskog područja, a unutar Park šume Marjan, nalazila i u vrijeme stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (2012.), te u vrijeme podnošenja zahtjeva (2012.) 12. Stoga je, po ocjeni ovog suda, pravilan zaključak da, s obzirom na područje na kojem se nalazi zgrada čije se ozakonjenje traži, postoji gore citirana zakonom propisana smetnja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

13. Kod nedvojbene činjenice da se sporna zgrada nalazi unutar Park šume Marjan prema navedenom mjerodavnom prostornom planu, gore izloženi prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi i na raspravi ne mogu dovesti do rješavanja drukčijeg od onoga iz osporenog rješenja.

14. Stoga sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Splitu 4. ožujka 2026.

Sudac

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, u 4 primjerka, putem ovoga suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju uz zapisnik o objavi

-tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi