Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj: P-1335/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Danijelu Beljanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, protiv tužene HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Vjenceslavi Radmanović, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tužene, temeljem objave odluke od 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"I-Nalaže se tuženoj, HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.000,00 EURa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II-Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II-Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi :

"I-Nalaže se tuženoj, HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.000,00 EURa zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II-Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

III-Nalaže se tužiteljici ŽA da tuženoj HA naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eur, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je njen otac, sada pokojni EA, posudio svom bratu, tuženičinom suprugu, sada također pokojnom RA, iznos od 8.000,00 Eura. Pokojni RA nije vratio posuđeni novčani iznos, niti je to nakon njega i njegove smrti učinila i njegova supruga, ovdje tužena HA, iako je tužiteljica pozivala tuženu da vrati pozajmljeni iznos. Tužena, kao zakonska nasljednica pok. RA, odgovora za dugove pokojnog supruga.

2.U sudskom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod posl. brojem P-4544/2015, ovdje tužena da je priznala postojanje duga prema tužiteljici, odnosno njezinom pokojnom ocu. Međutim, tužena dugovani iznos nije vratila do današnjeg dana. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužena nije vratila tužiteljici dugovani pozajmljeni iznos, a postojanje koje svoje obveze je potvrdila na sudu, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže kao što je odbijeno u točkama I i II izreke ove presude.

3.Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužena navodi da ništa ne duguje tužiteljici, niti njezinom ocu, pok. EA. Pok. RA iza sebe nije ostavio nikakav dug prema pok. EA.

4.Činjenica je da su odnosi između stranaka te pok. EA i RA narušeni dugi niz godina. Radi toga, pok. EA da bi sigurno tužio još za svog života svoga brata, pok. RA, da je postojao bilo kakav dug.

5.Tužiteljica da proizvoljno navodi visinu duga, bez ikakvih dokaza, potvrda, bilo čega potpisanog po pok. RA, stoga se u tužbi i traži kamata od dana podnošenja tužbe, te da se i u tome vidi neosnovanost tužbenog zahtjeva.

6.Tužena tvrdi da se ovdje radi o obijesnom parničenju tužiteljice, koja, iako pokojnih više nema, želi da i dalje odnosi između živuće rodbine budu narušeni. Zapisnik s ročišta koji prileži uz tužbu nije relevantan dokaz o postojanju, a niti o visini duga.

7.Tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev te zahtijeva naknadu parničnih troškova.

8.U očitovanju tužena još navodi da tužiteljica nije dostavila u spis nikakav dokaz o postojanju navodnog duga, koji traži ovom tužbom od tužene. Nikada do ove tužbe, tužiteljica nije tražila povrat iznosa od 8.000,00 EUR-a od pok. RA, niti je to tražio njezin otac EA, niti je pok. RA bilo što dugovao tužiteljičinom ocu, a niti postoje dokazi o tome. Dostavljena Opomena pred tužbu da nije validan dokaz, kao niti zapisnik s ročišta, na što se poziva tužiteljica. Tužena nije nikada priznala bilo kakovo postojanje duga spram tužiteljice ili njezinog oca, niti taj dug postoji. Konačno, u Opomeni pred tužbu, tužiteljica se poziva na dug iz 2011. godine, te se svakako, ovdje radi i o zastari potraživanja.

9.Sud je proveo dokaze uvidom u spis posl.br. P-1992/19 (prethodno P- 4544/2015 i P-7/2015) i zapisnik od 1. veljače 2017., u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u opomenu pred tužbu od 30. kolovoza 2019., u Rješenje o nasljeđivanu iza pok. EA posl.br. O- 20/2014, UPP-OS-31/14 od 18. ožujka 2014., u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RA posl.br. O-3372/2017, UPP/OS-105/2017 od 26. listopada 2017. i ostavinski spis, u Potvrdu PP Rab od 12. kolovoza 2019., saslušanjem svjedoka GA i ŠA, te osobnim saslušanjem stranaka.

10.Uvidom u spis posl.br. P-1992/19 (prethodno P-4544/2015 i P-7/2015), Općinskog suda u Rabu, utvrđeno je da je tužbu od 12. siječnja 2015. podnio tužitelj RA, protiv tuženih PA, SA, FA, ĐA, ŽA, OA, ZA i UA, svi kao pravni slijednici iza pok. TA, radi utvrđenja da u ostavinu iza pok. TA ne ulazi nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i utvrđenja da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Rješenjem od 19. rujna 2017. postupak je bio prekinut zbog smrti tužitelja RA, a nastavljen temeljem Rješenja od 13. veljače 2018. kojim je na preuzimanje postupka pozvana nasljednica tužitelja, HA iz [adresa]. Postupak je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, posl.br. P-1992/19, kojom je usvojen tužbeni zahtjev. Presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž- 181/2024-3 od 28. veljače 2024.

11.U navedenom predmetu je na ročištu od 1. veljače 2017. saslušana HA, tada u svojstvu svjedoka. Na str. 3 zapisnika (list 87 tog spisa) nalazi se dio iskaza HA na koji se tužiteljica ovdje poziva kao na dokaz o postojanju predmetnog duga, kako slijedi : "Htjela bi reći da novac kojeg smo posudili od Vlada nema veze sa ovom zemljom. Mi njemu zemlju nismo dali da bi se prebio taj dug i ne bježimo od odgovornosti da novac vratimo."

12.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. [katastarska čestica], stambena zgrada, garaža, pomoćna zgrada, put, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 9-11 spisa), utvrđeno je da ja kao vlasnik iste bio upisan RA, a temeljem rješenja o nasljeđivanju iza istoga, upisana je ovdje tužena HA.

13.Uvidom u Opomenu pred tužbu od 30. kolovoza 2019., utvrđeno je da ju je ovdje tužiteljica ŽA, kao pravna slijednica iza pok. EA, uputila ovdje tuženoj HA. Navodi da je pok. suprug tužene, RA imao novčano dugovane prema pok. EA, temeljem novčane pozajmice u iznosu od 8.000,00 eur, nastalog pozajmicom iz 2011.g., a koji obvezni odnos da je nastavio egzistirati unatoč činjenici da su izvorni dužnik i vjerovnik preminuli.

14.Nadalje navodi da je u tijeku i parnični postupak pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalnom službom Rab, posl.br. P-1992/19 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tijekom kojeg da je potvrđeno novčano dugovanje, a tužena da je kao jedini nasljednik iza pok. RA stupila i u status dužnika prema ŽA, kao nasljedniku pok. EA. Dug da je priznala iskazivanjem kao svjedok na glavnoj raspravi od 1. veljače 2017., pa ju se poziva da u roku od 8 dana podmiri dugovani iznos.

15.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanu iza pok. EA posl.br. O- 20/2014, UPP-OS-31/14 od 18. ožujka 2014., (listovi 15-16 spisa), utvrđeno je da je isti preminuo **.**.2014., a njegovom nasljednicom proglašena je ŽA iz [adresa], kćerka, u cijelosti.

16.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RA posl.br. O- 3372/2017, UPP/OS-105/2017 od 26. listopada 2017.(listovi 57-58 spisa) i ostavinski spis, utvrđeno je da je isti preminuo **.**.2017., a njegovom nasljednicom proglašena je supruga HA iz [adresa].

17.Uvidom u Potvrdu PP Rab od 12. kolovoza 2019. (list 76 spisa), utvrđeno je da je ŽA dana 5. srpnja 2019. u PP Rab prijavila nesuglasice sa susjedom oko zemljišta. Obavljen je razgovora sa S.P. koja je navela kako je sporan jedan dio zemljišta te da joj smeta što Ž-N. ne koristi samo jedan dio zemljišta, već uzurpira i drugi dio za koji tvrdi da je ona vlasnica. S.P. navodi i da su je osobe inicijala V.N. vrijeđale i prijetile joj riječima :"udarit ću te, dat ću ti nogadu, na laganj ću te baciti da te crvi pojedu, do kraja života ću te tužiti, zagorčat ću ti život, skinut ću ti glavu s vrata, kučko stara dokle ćeš nas maltretirati."

18.Saslušan je kao svjedok GA, suprug tužiteljice, koji je izjavio da je suprug tužene imao nekakvih problema, o kojima on ne bi iskazivao, te je bio ucjenjivan. Došao je jednom prilikom kod tasta i punice svjedoka u [adresa] i tast mu je dao 4.000,00 eur, što nije bilo prvi puta da mu daje novce. Nakon tjedan dana RA je ponovno zvao EA da mu pozajmi još 4.000,00 eur te je došao u [adresa] kod boćarije, gdje mu je svjedokov tast predao te novce. Bili su prisutni svjedok, supruga, tast i punica kad mu je tast predao te novce. RA se udaljio na oko 15 minuta i kad se vratio, EA ga je pitao što se dešava, jer da mu ne može svaki tjedan pozajmljivati novce. RA mu nije htio odgovoriti, no nakon 10-ak dana je malo po malo rekao što se događa. EA mu je rekao da to sigurno neće stati jer kao netko počne ucjenjivati, to tako ide dalje. Onda mu je RA priznao o čemu se radi.

19.Prvom prilikom kad mu je EA dao 4.000,00 eur, još su bili prisutni svjedok, supruga, punica i pok. sin. Svjedok navodi da je osobno vidio kako tast kroz prozor daje novac RA. Punica i tast su pred njima brojali, pa je svjedok znao da se radi o 4.000,00 eur.

20.Isto tako prilikom predaje drugih 4.000,00 eur svjedok je vozio i svi su išli u [adresa]. Prethodno su isto pripremili tih 4.000,00 eur i on je vidio kako ih tast predaje RA.

21.Koliko zna, nisu ništa potpisali pismeno. Misli da je to bilo u proljeće ili zimu 2010., u roku od tjedan dana. Nije čuo da bi dogovorili nekakav rok za povrat novca, ali je tast govorio da to nije prvi puta da mu pozajmljuje novac, on je to zapisao na jedan papir.

22. RA se razbolio od Parkinsonove bolesti. Njegovi supruga i sin su ga izolirali od svih njih. Da je ostao zdrav, taj novac da bi sigurno bio vraćen i ranije.

23.Svjedok ne zna da li je tužena priznala taj dug, ali svi su sve znali. Očekivalo se da se taj novac vrati. Nije mu poznato da li se s tuženom prije ove tužbe o tome razgovaralo, odnosno tast je razgovarao. Jednom su ga i grubo izbacili iz kuće.

24. RA da je malo po malo priznao o čemu se radi i da je ucjenjivan. Nije bio jedini ucjenjivan, već je bila ucjenjivana ekipa malo uglednijih ljudi iz [adresa]. To je prijavljeno policiji i ucjenjivači su uhićeni, ne zna kako je to završeno.

25.Policija je dolazila, ali po pitanju parkinga te odnosa svjedoka i tužene. Možda je nešto i rekao tuženoj, to je bilo jako često.

26.Tast nije podnio tužbu protiv svog brata RA radi povrata ovih 8.000,00 eur. To mu je bio brat i dao bi za njega zadnju kap krvi. Svjedok je s RA bio u izvanrednim odnosima. On i supruga nisu nikada od tužene tražili da im daruje zemlju za parkiralište.

27.Saslušani svjedok ŠA, sin tužene, izjavio je da su ranije bili u izvanrednim odnosima sa stricem i sestričnom, no kada je stric EA pokušao prepisati jedan komad zemlje od brata na sebe, 2011. ili 2012. godine, od tada su u zavadi. Stric im više nije dolazio.

28.Roditelji su uvijek imali novac. Otac je prodao jedan teren, majka je imala stan u [adresa], bavili su se godinama iznajmljivanjem, pa svjedok ne vidi razloga da bi otac pozajmljivao novac. Nakon očeve smrti 2017. nastali su problemi. Imaju imovinsko pravni spor zbog zemlje i parkirnih mjesta koji je u tijeku. Majka je htjela pokušati organizirati parking, no oni su se ponašali kao da je sve njihovo. Parcela ima preko 700 m2. Dolazila je policija. GA je vrijeđao majku, htjeli su je fizički i psihički iscrpiti da ustupi parking. To da je glavni razlog zašto potencijalno nešto traže.

29.Svjedok nema nikakvih saznanja da bi njegov otac od svog brata pozajmio 8.000,00 eur. On je s roditeljima imao vrlo otvoren odnos, pa da je postojao nekakav dug, otac da bi mu sigurno to rekao. Nije nikada čuo da bi stric njegovom ocu ikada rekao da mu je otac dužan novce te isti nije nikada pokrenuo tužbu radi povrata novca.

Ovo je sada prva takva tužba.

30.U međuvremenu je stric još prepisao obiteljsku grobnicu na svoje ime te je uspio dobiti i obeštećenje za jedno zemljište koje je oduzeto za autokamp, a da nitko drugi u obitelji nije dobio te novce. On ih je zadržao za sebe.

31.Tužiteljica ŽA, osobno saslušana, izjavila je da je s roditeljima živjela u istoj zgradi, iznad Školjića, s time da su oni živjeli u prizemlju, a tužiteljica na trećem katu. Roditelji su u Rijeci boravili od studenog pa do ožujka ili travnja, a ljeti su se bavili turizmom na Rabu. Jednom prigodom, kad su ona i suprug bili kod roditelja u prizemlju, oca je zvao na telefon njegov brat RA. Nisu čuli razgovor, ali po reakciji oca vidjeli su da se nešto događa. Otac im je onda prepričao da mu je RA plakao na telefon govoreći da je gotov, uništen, tražio da ga spasi te da mu hitno treba 4.000,00 eur. To je bilo u veljači ili ožujku 2010.g. Otac je rekao bratu da dođe, da će mu dati novac. RA je rekao na je na parkiralištu na Školjiću i odmah je došao. Tužiteljica je vidjela da je otac iz sobe iz koverte donio novac, da je prebrojao 4.000,00 eur i kroz prozor dao taj novac Ž. Ž se jako žurilo pa nije ni ulazio u stan. Nisu ništa potpisali.

32.Osam dana nakon toga Ž je zvao njenog oca da li mu može pozajmiti još 4.000,00 eur i da mu ih donese u [adresa]. Išli su tužiteljica, njen suprug koji je vozio i roditelji. Našli su se s Ž ispred boćarije u [adresa] i izašli iz auta. Otac mu je dao na cesti kovertu u kojoj je bilo 4.000,00 eur, koje su kod kuće zajedno izbrojali. Ž im je rekao da pričekaju i popiju piće te se pojavio nakon 20-ak minuta. Sjeo je, nisu ništa komentirali.

33.Otac tužiteljice je zvao RA nakon toga nekoliko puta, što se događa te mu je isti u jednom razgovoru rekao što se događa i za što mu trebaju novci. Ž nije imao više novaca, trebao je platiti na račun alimentacije veliki iznos novca, ovo je bilo za neku ucjenu. Ocu je rekao da će mu vratiti novce nakon ljetne sezone 2010. Otac ga je nakon toga više puta pitao i on je odgovarao da nema novaca, da će mu vratiti kad bude imao, a ako ne bude imao novce, da će mu dati 50 m2 od terena koji ima oko 700 m2. Taj teren je u sporu i glasi na pok. baku tužiteljice, majku EA i RA. Baka je taj teren ostavila RA za napraviti kuću, ali je rekla da će morati ostaviti bratu za parkiralište onoliko koliko mu bude trebalo. To se nije ispoštovalo. HA i ŠA su imali novaca, ali ga Ž nisu davali jer nisu imali u njega više povjerenja.

34.U vezi autokampa, on je bio nacionaliziran, njen otac je uložio novac u geodete, odvjetnike i dr. kako bi se to denacionaliziralo, pa je to kupilo hotelsko poduzeće. Svi su se prije složili da ako denacionalizacija uspije, da će to pripasti njenom ocu, no kada su stigli novci, svi su se htjeli na to baciti.

35.Tužiteljica navodi da je tužena priznala dug u tom postupku, na zapisniku od 14. veljače 2017. Još dok je RA bio živ, odlazili su kod njih kako bi se pokušali dogovoriti i oko tog duga i oko zemljišta, no svaki pokušaj dogovora je završio kao neuspio. Jednom je čak HA napala i ošamarila sestričnu tužiteljice koja je isto imala dio tog parkirališta. I tužiteljičin otac je odlazio kod Ž i HA radi povrata duga i rješavanja tog parkirališta. Ž bi pobjegao u sobu, a HA ga je izbacila i rekla da ne da ništa, ni novac, ni parkiralište i da će to biti za njezinog sina.

36.Kada bi tužiteljici dolazili turisti na parking, HA bi ih sprječavala da tamo ostave auto. Jednom se čak bacila na haubu od tužiteljičine nevjeste.

37.Koristili su samo 50 m2 tog parkirališta koje imao 700 m2. HA je to parkiralište iznajmljivala pa je bilo toliko puno da tužiteljica ne bi imala mjesta za svoj auto.

38.Tužena nije nikada vratila novce te je otvoreno rekla tužiteljici i ocu iste da novac neće vratiti. RA je rekao bratu da ga ucjenjuju, da je napravio glupost, morao je platiti veliki novac za alimentaciju. Supruga i sin su mu uskratili kasu. Otac tužiteljice mu je rekao da mora otići na policiju i da to nikada neće prestati. Tužiteljica misli da ucjenjivanje nema veze s alimentacijom, te je čula da je podnesena kaznena prijava protiv ucjenjivača i da su pohvatani.

39.Otac nije nikada podnio tužbu protiv brata radi duga od 8.000,00 eur. Otac je umro 2014., a RA 2017. Tužiteljica nije onda podnijela tužbu radi povrata jer je mislila da će se dogovoriti. Svako ljeto su razgovarali, dogovarali se, ali je zadnji dogovor završio tako da je njena sestrična dobila šamar te su otišli. To je bilo između 2016. i 2018.g., u dvorištu kod tužene. Rekla je Ž da on zna da ga je njen otac spasio kada je govorio da je uništen i da mu nema spasa. Ž je gledao u nju, ali nije imao hrabrosti to reći. HA je stajala iza njega i rekla da je to istina, ali da novce neće nikada vidjeti te je tada i ošamarila tužiteljičinu sestričnu.

40.Razgovarali su o parkiralištu, o tome se vodi sudski spor. Ovu tužbu za povrat duga tužiteljica nije ranije podnijela jer je mislila da će se dogovoriti. RA nije ništa njenom ocu potpisao, niti ga je otac to tražio.

41.Tužena HA, osobno saslušana, izjavila je da koliko zna, njen suprug nije pozajmio od svog brata EA nikakav novac, a EA i ŽA da nisu nikada dolazili da bi tražili od njenog supruga da vrati kakav novac. Odnosi među njima su se poremetili u vezi sudskog spora i nekretnina. Još su se 2010. počeli sporiti oko ostavinske rasprave, što je potaknuo otac od tužiteljice. Taj spor su dobili. Onda su morali tužiti nasljednike zbog svoje zemlje, njih sedam. Kada bi to bilo kako su oni htjeli, svako bi dobio 50 m2 od 350 m2, a njenih je još 350 m2 uz kuću. Oni su parkirali gdje hoće, sve do njene kuće i zato se ljutila.

42.Njen suprug je bio zaljubljen u svoga brata i poštivali su se sve do tada. Ona je tužiteljicu držala dvije godine u stanu dok je bila na školovanju.

43.Tužena navodi da ne priznaje ovu tužbu, to da je iz njihove pohlepe. Nakon što joj je pročitan dio njenog iskaza u predmetu P-4544/2015 (list 5 ovog spisa), tužena je navela da ona tako nije izjavila i da je sudac to pogrešno unio. Tu ne piše ni koliki je taj dug niti od kada.

44.Na upis da protumači rečenicu :"Htjela bi reći da novac kojeg smo posudili od Vlada nema veze sa ovom zemljom", tužena je navela da nisu posudili, nego ako su posudili, a to je velika razlika i ako ima dokaz pismeni ili bilo kakav da je novac posuđen, ona je dužna vratiti, ali samo po dokazima, a dokaza nema.

45.Navodi da je pitala svog odvjetnika da li se to može ispraviti u zapisniku, no on je rekao da se to više ne može ispraviti.

46.Dobila je opomenu pred tužbu 2019., H je umro 2014., a njen suprug 13. rujna 2017. Suprug tužiteljice joj je rekao da će ju tužiti do kraja života. Nakon mjesec dana od toga uslijedila je ova tužba. Tim prijetnjama je bila prisutna ŽA i njezina nevjesta.

47.Pod "mi" u rečenici da ne bježe od odgovornosti da se novac vrati, mislila je na sebe i svog supruga. Naravno, ako postoje pisani dokazi, dug će priznati.

48.Nije joj poznato da je H njenom suprugu pozajmio novac. Bili su braća, kumovi. Imali su novaca, ona i sin nisu njenom suprugu uskraćivali novac. Nikakvu zemlju nisu dali.

49.Cijeli pasos u zapisniku od 1. veljače 2017. u predmetu P-4544/15 na vrhu treće stranice da je netočan. Tvrdi da nije priznala dug na tom zapisniku. Dug bi priznala kada bi vidjela potpise svog supruga i oca od tužiteljice da je novac dan i u kojem iznosu, no tvrdi da ne zna da bi njen suprug od svoga brata pozajmio novac. Ne zna sada da li je još neki dio iskaza na rečenom zapisniku netočan, jer nije sve pročitala.

50.Suprug je bolovao 16 godina od Parkinsonove bolesti, nikada ga nisu dolazili vidjeti. Ona ga je oblačila i svlačila, bila prisutna 24 sata. Morala je odlaziti na sud.

51.Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

52.Tužiteljica u ovom postupku zahtijeva od tužene povrat novčanog iznosa od 8.000,00 eur za kojeg navodi da ga je njezin pokojni otac EA pozajmio svome bratu RA, suprugu tužene. Oba su preminula.

53.Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. EA utvrđeno je da je isti preminuo **.**.2014., a uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RA utvrđeno je da je isti preminuo **.**.2017.

54. Ovaj sud je ocijenio da tužiteljica nije dokazala da bi između pravnih predaka stranaka bio zaključen ugovor o zajmu novca, a također, od godine kada tužiteljica tvrdi da je ugovor sklopljen, pa do utuženja u ovoj parnici (2. travnja 2020.), protekao je zastarni petogodišnji rok.

55.Ugovorom o zajmu, sukladno odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO), obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

56.Obveza vraćanja zajma načelno nije strogo osobna nego u slučaju smrti zajmoprimatelja prelazi na nasljednike.

57.Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. RA poslovni broj: O- 3372/2017 od 26. listopada 2017. utvrđeno je da je nasljednikom istoga proglašena supruga HA, ovdje tužena, a iza pok. EA Rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-20/2014 od 5. siječnja 2014. nasljednicom je proglašena tužiteljica ŽA.

58.No, međutim iz provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

59.Nesporno je među strankama da ne postoji pisani ugovor o zajmu zaključen između EA i RA o zajmu novčanog iznosa od 8.000,00 EUR. Ne postoji niti ikakva potvrda o primitku odnosno davanju u zajam tog iznosa. Nesporno je i da EA nije za života nikada uputio nikakvu pisanu opomenu niti je podnio tužbu protiv RA radi povrata zajma, a što sve potvrđuju i stranke te saslušani svjedoci u svojim iskazima.

60. Tužiteljica i njezin suprug svjedok GA navode da su osobno nazočili predaji novca predniku tužene, a tužena i njezin sin, svjedok ŠA osporavaju zajam.

61.Vezano za vrijeme u kojem tužiteljica tvrdi da je zajam izvršen, uvidom u Opomenu pred tužbu od 30. kolovoza 2019. koju je tužiteljica ŽA uputila tuženoj HA utvrđeno je kako tužiteljica u istoj navodi da je suprug tužene RA imao novčano dugovanje prema pok. ocu tužiteljice EA i to u iznosu od 8.000,00 EUR, nastalo pozajmicom iz 2011. godine.

62.Saslušanjem svjedoka GA, supruga tužiteljice, utvrđeno je kako nije ništa potpisano pismeno između prednika stranaka, svjedok nije čuo niti da bi postojao dogovor o roku za povrat novca, a misli da je zajam bio u proljeće ili zimu 2010.

63.Svjedok ŠA, sin tužene ističe kako on nema nikakvih saznanja i nije nikada čuo da bi stric njegovom ocu pozajmio ikakav novac odnosno 8.000,00 EUR, a tvrdi da je s ocem imao vrlo otvoren odnos pa je siguran da bi mu otac to rekao.

64.Saslušanjem tužiteljice ŽA utvrđeno je kako ista navodi da je zajam iznosa od ukupno 8.000,00 EUR i to u 2 navrata po 4.000,00 EUR izvršen u veljači ili ožujku 2010. te također nije ništa potpisano, a RA da se obvezao njenom ocu novac vratiti nakon ljetne sezone 2010.

65.Tužena HA navodi da su se počeli sporiti 2010. godine oko ostavinske rasprave te tvrdi da joj nije poznato da bi EA njenom suprugu pozajmio novac, o čemu da ni ne postoje nikakvi dokazi.

66.Kada se cijene ovi iskazi svjedoka i stranaka, proizlazi kako tužiteljica i njezin suprug tvrde da je između prednika stranaka zaključen usmeni ugovor o zajmu, da je zajam izvršen 2010., odnosno tužiteljica u svojoj pisanoj opomeni navodi pozajmicu iz 2011. godine. Ne postoji pisani dokaz o zaključenom ugovoru o zajmu, no i za slučaj zaključenja usmenog ugovora, što tužena u cijelosti osporava, a niti sud to nije utvrdio, obzirom na nedostatak pismenih isprava te potpuno suprotne iskaze stranaka i svjedoka, to bi se, prema iskazima tužiteljice, njenog supruga i sadržaju opomene, dogodilo najkasnije 2011. godine. Sve da je 2010. ili 2011. zaključen usmeni ugovor o zajmu između prednika stranaka, u svakom slučaju je do trenutka podnošenja ove tužbe nastupila zastara potraživanja.

67.Tužena, koja osporava u cijelosti i osnov i visinu tužbe, istaknula je i prigovor zastare. Temeljem odredbe čl. 214. st. 1 ZOO, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Odredbom čl. 225 ZOO-a propisan je petogodišnji rok zastare koji se primjenjuje i u odnosu na ugovor o zajmu.

68.Dakle, sve da je i utvrđeno da je prednik tužiteljice dao predniku tužene u zajam predmetni iznos novca od 8.000,00 EUR, a kako tužiteljica navodi to je moglo biti 2010. odnosno prema Opomeni 2011. godine, te iz njezinog iskaza proizlazi kako tvrdi da se prednik tužene obvezao njezinom ocu novac vratiti nakon ljetne sezone 2010., to je od tada, u svakom slučaju, nastupila zastara tražbine i to u jesen 2015. odnosno najkasnije do konca 2016. godine. Nesporno je da prednik tužiteljice nije nikada ustao tužbom protiv prednika tužene za povrat zajma, a tužba u ovom predmetu podnijeta je 2. travnja 2020., svakako protekom zastarnog petogodišnjeg roka.

69.Tužiteljica tvrdi da je tužena priznala dug i to na zapisniku od 1. veljače 2017. u predmetu kojem je posljednji poslovni broj bio P-1992/19, ranije Općinskog suda u Rabu, naknadno Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu. Uvidom u taj predmet i rečeni zapisnik koji prileži listovima 86 do 88 toga spisa, a koji spor se vodio radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama u k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je HA (ovdje tužena) saslušana u svojstvu svjedoka na tom zapisniku. Tužiteljica se poziva na dio njezinog iskaza na vrhu stranice 3 tog zapisnika u kojem se navodi: "Htjela bih reći da novac kojeg smo posudili od Vlada nema veze sa ovom zemljom. Mi njemu zemlju nismo dali da bi se prebio taj dug i ne bježimo od odgovornosti da novac vratimo."

70.Tužena kao svjedok zapisnik nije potpisala, a u ovoj parnici tvrdi i da je pogrešno unijet njen iskaz te da ona nije priznala nikakav dug.

71.U konkretnom slučaju, ovaj sud ocjenjuje i da se ne radi o pisanom priznanju zastarjele obveze, a niti je utvrđeno da je dan zalog ili kakvo drugo osiguranje za zastarjelu obvezu. Utvrđeno je da je tužena dala svoj iskaz u svojstvu svjedoka, zapisnik nije potpisala, a također iz njezinog iskaza se ne može utvrditi koji bi to iznos novca i kada, bio pozajmljen od EA.

72.Tužena u ovoj parnici osporava da bi postojao predmetni dug, a u odnosu na izjavu sa zapisnika od 1. veljače 2017. navodi da u istoj ne piše niti koliki je iznos duga niti od kada te da je ona navela da "ako su posudili", a što je velika razlika. Naime ističe da ne postoji nikakav dokaz o zajmu novca, jer da postoji, tada bi ga priznala. Tvrdi da nije priznala dug na tom zapisniku, što ocjenjuje i ovaj sud jer izjava na zapisniku ne sadrži nikakve podatke o osobama ugovornih stranaka, iznosu i vremenu zajma te roku vraćanja, a pored toga valja navesti da je u vrijeme sastava tog zapisnika njezin suprug RA, za kojeg tužiteljica navodi da je bio zajmoprimac i dužnik, još bio na životu. On je naime preminuo **.**.2017., pa se izjava njegove supruge HA, koja tada i nije mogla biti dužnik i koja prema navodima tužbe i nije bila stranka ugovora o zajmu, ne može smatrati izjavom i priznanjem dužnika, jer ona to tada zasigurno nije ni bila, pa nije niti mogla priznati dug.

73.Tužena nije niti bilo kakvim radnjama, kao što je primjerice isplata određenog iznosa, davanje osiguranja, plaćanje na neki drugi način, zamolba za produljenje roka i slično, priznala dug.

74.Također valja navesti i da je u trenutku sastavljanja tog sudskog zapisnika, 1. veljače 2017., u svakom slučaju nastupila do tog trenutka zastara tražbine obzirom na protek roka od 5 godina iz odredbe čl. 225 ZOO-a, niti je temeljem odredbe čl. 220 st. 1 ZOO-a, pisano priznata zastarjela obveza, odnosno temeljem odredbe st. 2 istog članka s tim učinkom dat zalog ili koje drugo osiguranje za zastarjelu obvezu.

75.Tužiteljica, po ocjeni ovog suda, nije dokazala postojanje zajma, a sve da je zajam i nastao, kako ona tvrdi 2010. ili najkasnije 2011. godine, u svakom slučaju je nastupila zastara tražbine jer je ova tužba podnesena 2. travnja 2020., dakle po proteku petogodišnjeg zastarnog roka. U odnosu na izjavu HA kao svjedoka na zapisniku u predmetu P-1992/19 od 1. veljače 2017., utvrđena je da ista ne predstavlja priznanje zastarjelog duga.

76.Slijedom svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučio kao u izreci presude.

77.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

78.Obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to je ista temeljem navedene zakonske odredbe obvezana tuženoj u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka, sve prema podnesenom zahtjevu tužene za naknadu troškova te vrijednosti predmeta spora naznačenoj od strane tužiteljice. Pritom je tuženoj priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za radnje: sastava odgovora na tužbu (tbr.8 st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za sastav podnesaka od 17. travnja 2023. i 5. svibnja 2023. (tbr.8. st.1.) te zastupanja na ročištima od 7. veljače 2022., 18. siječnja 2023., 13. veljače 2023., 24. travnja 2023. i 19. siječnja 2026. (tbr.9. st.1 ), za svaku radnju u visini od 100 bodova odnosno 200,00 EUR po radnji što ukupno iznosi 1.600,00 EUR, koji iznos je uvećan za PDV od 25% sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 400,00 eura, ukupno 2.000,00 EUR.

79.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 4. ožujka 2026.

Sudac

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- tuženoj po punomoćniku