Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-26/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU po sucu Gordani Njari kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Zagreb, Savska cesta 64, OIB 91547293790, koje zastupa punomoćnik Goran Durmiš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. Zagreb protiv tuženika Mesna industrija RAVLIĆ d.o.o. Osijek, Čvrsnička 4, OIB 38495941444, koje zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno d.o.o. Osijek, radi utvrđenja i isplate (V.P.S. 96.384,06 EUR-a), nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 5. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude od 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, kao vjerovnika, prema tuženiku, Mesna industrija RAVLIĆ d.o.o., Osijek (Grad Osijek), Čvrsnička ulica 4, OIB: 38495941444, kao dužniku, u iznosu od 95.522,51 EUR, koja tražbina je prijavljena u predstečajni postupak koji se vodi kod Trgovačkog suda u Osijeku broj St-286/2024 nad dužnikom Mesna industrija RAVLIĆ d.o.o., Osijek (Grad Osijek), Čvrsnička ulica 4, OIB: 38495941444, ovdje tuženikom, a osporena u predstečajnom postupku od strane tuženika i povjerenika.

II Nalaže se tuženiku - Mesna industrija RAVLIĆ d.o.o., Osijek (Grad Osijek), Čvrsnička ulica 4, OIB: 38495941444, da tužitelju - HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, namiri iznos utvrđene tražbine od 95.522,51 EUR na način predviđen potvrđenim planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku, i to u iznosu od 25% iznosa od 95.522,51 EUR, što iznosi 23.880,63 EUR, na 60 jednakih mjesečnih rata, svaka u iznosu od 398,01 EUR, bez kamata, pri čemu prva rata dospijeva prvog 20 -og u mjesecu, računajući od isteka počeka od 12 mjeseci od pravomoćnosti ove presude, a svaka sljedeća rata dospijeva svakog 20-og u narednom mjesecu.

III Nalaže se tuženiku – Mesna industrija RAVLIĆ d.o.o., Osijek (Grad Osijek), Čvrsnička ulica 4, OIB: 38495941444, naknaditi tužitelju – HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, trošak parničnog postupka u iznosu od 16.890,75 EUR-a uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.362,50 EUR-a. i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 861,55 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja osnovanosti tražbine u iznosu od 96.384,06 EUR-a.

2. Navodi da je u predstečajnom postupku nad tuženikom koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem St-286/2024. prijavio tražbinu u iznosu od 96.384,06 EUR-a koju su osporili dužnik i povjerenik, te je rešenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-286/2024-34 od 10. rujna 2024. u točki IV izreke upućen tužitelj na pokretanje parničnog postupka protiv dužnika ovdje tuženika u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka radi utvrđivanja osporene tražbine.

3. Dodaje da je rješenjem od 20. prosinca 2024. Trgovački sud u Osijeku potvrdio plan restrukturiranja, te da prema potvrđenom planu restrukturiranja, u slučaju nastanka obveze plaćanja vjerovnika s osporenim tražbinama dužnik će tužitelja kao vjerovnika osporene tražbine isplatiti u utvrđenom iznosu na način da će njegova tražbina biti namirena u 25% iznosa utvrđenom pravomoćnom sudskom odlukom, nakon isteka počeka od 12 mjeseci, računajući od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta tražbina utvrđena, na 60 jednakih mjesečnih rata, bez kamata, računajući od pravomoćnosti sudske odluke, svakog dvadesetog u mjesecu, a rješenje o potvrdi plana restrukturiranja postalo je pravomoćno dana 7. siječnja 2025.

4. Navodi da je tužitelj na svojoj web stranici objavio dokument naziva – „Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID 19)“1), a riječ je o javnom pozivu na podnošenje ponuda za dodjelu navedenih potpora, te je tuženik podnošenjem ponude za dodjelu potpore prihvatio sadržaj i uvjete tog javnog poziva – u konkretnom slučaju, na očuvanje radnih mjesta.

5. Također navodi da je tužitelj na svojoj web stranici objavio i dokument naziva – „Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini“ (dalje u tekstu: Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera) u kojim na stranicama 90 – 96 tog dokumenta sadržani su kriteriji, kao i uvjeti i načini, korištenja potpore za očuvanje radnih mjesta, koji u svemu sadržajno odgovaraju onima glede te iste potpore koji se nalaze u potpori za očuvanje radnih mjesta. Riječ je, dakle, o komplementarnim dokumentima.

6. Dodaje da je dana 31. ožujka 2020. tužitelj donio Odluku kojom je, s obzirom na okolnosti koje je pandemija koronavirusa (COVID 19) uzrokovala na tržištu rada, uredio postupanje po zaprimljenim zahtjevima kojom je utvrđeno: 1 da se zahtjevi za korištenje potpore smatraju valjanima po zaprimanju cjelokupne dokumentacije, pod pretpostavkom naknade provjere (točka 1. Odluke), 2. da se valjanim smatra svaki podnesen zahtjev koji sadrži svu traženu dokumentaciju (obrazac zahtjeva s pripadajućim tablicama/izjava o točnosti podataka) – pod pretpostavkom naknadne provjere od strane tuženika – bez da se u, trenutku njegova zaprimanja, utvrđuje udovoljava li podneseni zahtjev uvjetima iz javnog poziva za korištenje Potpora za očuvanje radnih mjesta (točka 2. Odluke),3. da se Središnjem uredu tužitelja dostavlja zahtjev za rezervaciju sredstava i nalog za isplatu, temeljem čega Središnji ured tužitelja vrši isplatu sredstava podnositeljima zahtjeva (točka 2. i 3. Odluke),4. da se u Obavijesti o odobrenoj potpori podnositelj zahtjeva obavještava i o „naknadnoj obradi i reviziji Zahtjeva i pripadajuće dokumentacije“, 5. da se Odluka primjenjuje na sve zaprimljene zahtjeve, 6. da se, primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima, ugovor o korištenju potpore smatra sklopljenim kada se podnositelj zahtjeva obavijesti da je njegov zahtjev odobren (obrazloženje Odluke) te da se, uzimajući u obzir utjecaj pandemije koronavirusa, a posebice posljedice nemogućnosti rješavanja zahtjeva u rokovima, podnesene zahtjeve za korištenje potpore za očuvanje radnih mjesta ima smatrati valjanima, naročito kada podnositelji zahtjeva njegovu valjanost potvrđuju izjavom danom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću (obrazloženje Odluke).

7. Navodi da je u cilju očuvanja radnih mjesta i pravovremenih isplata plaća, sprečavanja rasta nezaposlenosti i urušavanja gospodarskih djelatnosti (što su, uostalom, i bili glavni ciljevi Potpore za očuvanje radnih mjesta) – tužitelj je promijenio svoje redovito postupanje i odlučio da će se sredstva za potpore za očuvanje radnih mjesta automatski isplaćivati po zaprimljenim zahtjevima, a uz pravo njihove naknadne revizije, dakle, osim provjere je li zahtjevu priložena sva propisana dokumentacija, tužitelj u trenutku zaprimanja zahtjeva nije provjeravao ni jedan podatak naznačen u zahtjevu te su se poslodavcima automatski isplaćivala sredstva , te je slijedom navedenog tuženik putem on-line aplikacije na tužiteljevoj web stranici, 6. travnja 2020. godine podnio Zahtjev za dodjelu potpore, temeljem kojeg je tužitelj dopisom od 07. travnja 2020. godine obavijestio tuženika da je njegov zahtjev prihvaćen (obavijest o pozitivnoj ocjeni zahtjeva), uz jasnu upozorenje da „Hrvatski zavod za zapošljavanje zadržava pravo naknadne revizije predmetnog zahtjeva i pripadajuće dokumentacije, isplate sredstava i postupanja prema utvrđenoj reviziji.“

8. Dodaje da su slijedom navedenog tužitelj i tuženik su 21. srpnja 2020. godine sklopili Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19), kojim ugovorom su utvrđena prava i obveze ugovornih strana u vezi dodjele Potpore za očuvanje radnih mjesta, a koja potpora odnosno zahtjev je odobrena pod uvjetima i na način kako je to propisano u potpori za očuvanje radnih mjesta odnosno Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera.

9. Navodi da su tako, između ostalih, kriteriji za korištenje potpore, utvrđeni u Potpori za očuvanje radnih mjesta odnosno u Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera, bili ti da tuženik, kao poslodavac: treba potpisati Izjavu o točnosti podataka i razloga, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, dostaviti Izjavu o točnosti podataka i razloga za korištenje potpore tužitelju dostaviti dokaze o isplaćenoj plaći za prethodni mjesec, najkasnije do 5. u tekućem mjesecu u kojem dospijeva isplata iznosa potpore, pri čemu se pod dokazom plaće smatra financijski dokument iz kojeg je razvidno da je izvršena obveza isplate plaće (Izvod s poslovnog računa), oznaka Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (Obrazac JOPPD) i OIB svakog radnika za kojeg je isplaćena potpora za svaki mjesec isplate plaće.

10. Nadalje, odredbom članka 2. stavka 4. Ugovora ugovoreno je da tužitelj, u svrhu dokaza o isplati plaće, kao i kontrole ostalih ugovornih obveza, može tražiti i drugu potrebnu dokumentaciju, te sukladno čl. 4. Ugovora raskinuti Ugovor i poduzeti aktivnosti naplate tražbine od tuženika, kao poslodavca, ako nakon sklapanja Ugovora dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje potpore iz Ugovora.

11. Navodi da je temeljem potpisanog Ugovora, tuženiku za ožujak 2020. godine, isplaćena potpora u iznosu od 146.893,98 EUR, a za travanj 2020. godine potpora u iznosu od 181.902,65 EUR, a tuženik se je kao poslodavac obvezao tužitelju dostavljati dokaze o isplaćenoj plaći za prethodni mjesec što podrazumijeva i u slučaju bolovanja odnosno privremene nesposobnosti za rad radnika za koje je dodijeljena potpora, dostavu obračunskih lista radnika za ožujak i travanj 2020. godine, kao i doznaka za bolovanje i samoizolacije radnika za koje je dodijeljena Potpora za ožujak i travanj 2020. godine. Ovo jer se potpora ne može koristiti za razdoblje kada se radnik, za kojeg je dodijeljena potpora, nalazi na bolovanju jer bi navedeno dovelo do dvostrukog financiranja plaće u tom razdoblju.

12. Dodaje da je tužitelj naknadnom revizijom utvrdio da su u isplatu potpore za ožujak 2020. godine uvrštene osobe poimence navedene na stranici 2.,2. odlomak, Obavijesti o povratu dijela potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, iako su ti radnici bili na bolovanju u ožujku 2020. godine, dok za njih nisu dostavljene doznake. Također, da su u tu istu isplatu za ožujak 2020. godine uvrštene osobe poimence navedene na stranici 2.,3. odlomak, Obavijesti o povratu, iako su ti radnici bili na bolovanju na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te da su u isplatu potpore za travanj 2020. uvrštene osobe poimence navedene na stranici 3.,1. odlomak, Obavijesti o povratu, iako su ti radnici bili na bolovanju u travnju 2020. godine, dok za njih nisu dostavljene doznake, a također da su u tu istu isplatu za travanj 2020. godine uvrštene osobe poimence navedene na stranici 3.,2. odlomak, Obavijesti o povratu, iako su ti radnici bili na bolovanju na teret HZZO-a.

13. Kako je, dakle, tuženik nepripadno primio i koristio dio isplaćenih sredstava Potpore, to je tuženiku utvrđena obveza povrata za ožujak 2020. godine u iznosu od 37.762,70 EUR, a za travanj u iznosu od 34.950,30 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 72.713,00 EUR.

14. Navodi da je navedeni postupak tuženik u jedno povrijedio neka od temeljnih načela obveznog prava – savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava (protivno svrsi zbog koje je ono Ugovorom utvrđeno), dužnosti ispunjenja obveza i postupanja s povećanom pažnjom, te da je tuženik dužan vratiti nepripadno isplaćena sredstava za ožujak i travanj 2020. u ukupnom iznosu od 72.713,00 EUR - a.

15. Dodaje da je tuženik nakon što je primio obavijest o povratu, tužitelju dostavio dopis potpisan i ovjeren pečatom kojim ga obavještava da nije mogućnosti izvršiti traženi povrat nepripadno isplaćenih sredstava za ožujak i travanj 2020. godine u ukupnom iznosu od 72.713,00 EUR obzirom na to da je 9. svibnja 2024. godine nad Mesnom industrijom RAVLIĆ d.o.o. otvoren predstečajni postupak te da će navedeno potraživanje biti namireno u predstečajnom postupku prema pravilima istoga, s obzirom na to da je Hrvatski zavod za zapošljavanje navedeno potraživanje prijavio u predstečajni postupak čime je tuženik priznao postojanje tražbine.

16. Predlaže donošenje presude kojom će utvrditi da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 96.384,06 EUR-a koja je prijavljena u predstečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Osijeku pod borjem St-286/2024 nad dužnikom Mesna industrija Ravlić d.o.o. Osijek te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja presude do isplate.

17. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu navodeći da je tužitelju na njegov poziv dostavio sve doznake, putem e mailova, te da je pogrešan tužiteljev obračun navodnog iznosa potpora koje je tuženik po stavu tužitelja neosnovano koristio jer je sačinjen jednostrano i nisu vidljivi niti jasni kriteriji i parametri temeljem kojih je tužitelj došao do takvog obračuna.

18. Osim toga, ističe i prigovor zastare tužiteljeve tražbine.

19. Tužitelj navodi da tuženik nije dostavio odgovor na tužbu u zakonom propisanom roku slijedom čega predlaže da sud odgodi pripremno ročište i donese presudu zbog ogluhe, te opreza radi se očituje na odgovor na tužbu ponavljajući navode iz tužbe o uvjetima dodjele potpore za očuvanje radnih mjesta, te obvezama tuženika kao poslodavca utvrđenim u potpori za očuvanje radnih mjesta odnosno u Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera, te o dokumentaciji koju je tuženik bio u obvezi dostaviti tužitelju na njegov zahtjev.

20. Dodaje da je tuženik dokumente koje je priložio u odgovoru na tužbu tužitelju dostavio e-mailom 27. svibnja 2024. dakle, četiri godine nakon isplate potpora, a tužitelj je naknadnom revizijom i na temelju uvida u dostupnu dokumentaciju, utvrdio da su u isplatu potpore za ožujak 2020. godine uvrštene osobe koje su bile na bolovanju u ožujku i travnju 2020. a da za njih nisu dostavljene doznake.

21. Nadalje, tužitelj poimence navodi radnike za koje je tuženik dostavio doznake iz ožujka 2020. i travnja 2020. a za koje navodi da nisu navedene u obavijesti o povratu u odnosu na nepripadno isplaćene iznose za mjesece ožujak i travanj 2020. te obrazlaže na koji način je izračunao iznos nepripadno isplaćenih potpora koje potražuje od tuženika.

22. S obzirom da tuženik osporava visinu tužiteljeve tražbine, tužitelj predlaže da se na tu okolnost provede financijsko vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke.

23. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: preslika rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-286/2024-4 od 9. svibnja 2024., prijava tražbine vjerovnika ovdje tužitelja od 4. lipnja 2024., Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Corona virusom od 21. srpnja 2020. (list spisa 18-19), pregled naloga za isplatu (list spisa 20), obračun kamata i izvod otvorenih stavki na dan 9. svibnja 2024. (list spisa 21- 23), preslika rješenja ovog suda poslovni broj St-286/2024-34 od 20. rujna 2024. (list spisa 24-48), plan financijskog i operativnog restrukturiranja od studenog 2024., rješenje ovoga suda poslovi broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. kojim je potvrđen plan restrukturiranja (list spisa 155-206), potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Corona virusom (list spisa 208-214), mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje , odluka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 31. ožujka 2020. (list spisa 380 -382), tuženikov zahtjev za dodjelu potpore (list spisa 383-390), obavijest o pozitivnoj ocjeni zahtjeva i ugovor o dodjeli potpore tuženiku (list spisa 391-398), obavijest o povratu dijela potpore od 3. lipnja 2024. (list spisa 394), dokumentacija o nesposobnosti za rad za ožujak i travanj 2020., dopis tuženika od 12. lipnja 2024., izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list spisa 450-659), e mailovi (list spisa 660-663),

24. Osim toga je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku FINANCIJE LB d.o.o. Bilje.

25. Nije sporno da je tužitelj u predstečajnom postupku nad tuženikom koji se vodio pod poslovnim brojem St-286/2024. prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 96.384,06 EUR-a koji iznos čini glavnica od 72.713,00 EUR-a i kamate do otvaranja predstečajnog postupka u iznosu od 23.671,06 EUR-a. (list spisa 16-23)

26. Također je nesporno da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-286/2024- 34 od 10. rujna 2024. tražbina tužitelja u cijelosti osporena u točki IV pod rednim brojem 70 (list spisa 24-48) te je isti upućen da u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka pokrene parnici postupak protiv dužnika ovdje tuženika radi utvrđivanja osporene tražbine, te da je rješenjem poslovni broj St-286/2024-122 od 20. prosinca 2024. potvrđen plan restrukturiranja koje rješenje je postalo pravomoćno

7. siječnja 2025. (list spisa 155-206)

27. Tužitelj je tužbu podnio ovome sudu dana 14. siječnja 2025. slijedom čega je ista podnijeta u zakonskom roku od 8 dana.

28. Predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju je povrat nepripadno isplaćenih sredstava tuženiku na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom za ožujak i travanj 2020. u ukupnom iznosu od 72.713,00 EUR-a sa obračunatom zakonskom zateznom kamatom do otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom odnosno do 9. svibnja 2024. u iznosu od 23.671,06 EUR-a.

29. Nesporno je da je tužitelj na svojoj web stranici objavio mjere za očuvanje radnih mjesta koje uključuju potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) za razdoblje od 1. ožujka 2020. i dalje a najduže do tri mjeseca (list spisa 208-2014) koje sadrže način odabira korisnika, kriterije za dodjelu potpora i dokumentaciju koju poslodavci moraju dostaviti uz zahtjev za dodjelu potpora, kao i uvjete i načine korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. od prosinca 2020. (list spisa 215-379).

30. Isto tako je nesporno da je Hrvatski zavod za zapošljavanje Središnji ured dana 31. ožujka 2020. donio odluku u kojoj se u točki 1. navodi da zahtjevi za korištenjem potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim korona virusom (COVID-19) smatraju se valjanima po zaprimanju cjelokupne dokumentacije, pod pretpostavkom naknade provjere, a u točki 4. se navodi da će područne službe i uredi HZZ-a uputiti podnositelju zahtjeva obavijest o odobrenoj potpori, sklopljenom ugovoru i isplaćenim sredstvima, a obavijest mora sadržavati i klauzulu o naknadnoj obradi i reviziji zahtjeva i pripadajuće dokumentacije. (list spisa 380-382).

31. Nesporno je da je tuženik tužitelju dostavio zahtjev za potporu očuvanja radnih mjesta dana 7. travnja 2020. koji je tužitelj pozitivno ocijenio te je tuženiku odobrio iznos za sufinanciranje očuvanja radnih mjesta u iznosu od 3.041.113,62 kn, što je razvidno iz obavijesti o pozitivnoj ocjeni zahtjeva za potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom od 7. travnja 2020. Klasa: 103- 05/20-01/2935, Ur. broj: 2158-25-04/1-20-03 kao i da su tužitelj i tuženik dana 21. srpnja 2020. zaključili ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Corona virusom koji je potpisan i ovjeren pečatom tužitelja i tuženika (list spisa 392-393), a navedenim ugovorom je u točki 1. tužitelj prihvatio zahtjev tuženika za dodjelu potpore u ukupnom iznosu od 2.477.318,19 kn.

32. Nadalje, nesporno je da je tužitelj dana 3. lipnja 2024. dostavio tuženiku obavijest o povratu o dijela potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom u kojem je tužitelj obavijestio tuženika da je sukladno uvjetima i načinu korištenja sredstava za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja u 2020. kao i kriterijima za provođenje potpore za očuvanje radnih mjesta izvršio kontrolu tuženikovog zahtjeva kao i dosadašnjeg postupka korištenja potpore prilikom čega su utvrđene nepravilnosti koje se odnose na to da su u isplatu potpore za ožujak 2020. uvršteni i djelatnici koji su u ožujku 2020. bili na bolovanju a tuženik za iste nije dostavio doznake, slijedom čega je u obvezi izvršiti povrat isplaćenih sredstava za mjesec ožujak u ukupnom iznosu od 36.233,40 EUR-a kao i iznos od 1.529,30 EUR-a za djelatnike kojima je u ožujku 2020. isplaćena potpora za cijeli mjesec, a isti su bili na bolovanju na teret HZZO-a.

33. Iz obavijesti je razvidno da tužitelj navodi da je za mjesec travanj 2020. isplaćena potpora djelatnicima koji su se nalazili na bolovanju travnju 2020. a za koje tuženik također nije dostavio doznake slijedom čega je tuženik u obvezi izvršiti povrat isplaćenih sredstava za mjesec travanj 2020. u ukupnom iznosu od 28.668,06 EUR-a kao i iznos od 6.282,24 EUR-a za djelatnike koji su u travnju 2020. bili na bolovanju na teret HZZO-a, a isplaćena im je potpora za cijeli mjesec.

34. Tužitelj je poimence u obavijesti naveo sve djelatnike tuženika za koje traži povrat potpore s time da za mjesec ožujak 2020. od tuženika potražuje povrat ukupnog iznosa od 37.762,70 EUR-a na ime isplaćenih potpora, a za mjesec travanj 2020. potražuje povrat ukupnog iznosa od 34.950,30 EUR-a na ime isplaćenih potpora odnosno ukupan iznos od 72.713,00 EUR-a. (list spisa 394-398).

35. Nadalje, iz dopisa tuženika od 12. lipnja 2024. je razvidno da je tuženik na dostavljenu obavijest o povratu dijela potpore odgovorio tužitelju da nije u mogućnosti izvršiti traženi povrat nepripadno isplaćenih sredstava za ožujak i travanj 2020. u ukupnom iznosu od 72.713,00 EUR-a obzirom da je 9. svibnja 2024. nad Mesnom industrijom Ravlić d.o.o. otvoren predstečajni postupak, te obzirom da je tužitelj navedeno potraživanje prijavio u predstečajnom postupku isto će biti namireno u predstečajnom postupku prema pravilima istoga. (list spisa 418)

36. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da je tužitelju na njegov poziv dostavio sve doznake putem e mailova, te je uz odgovor na tužbu priložio dokaze – doznake za bolovanje (list spisa 450-663)

37. Sud je ocijenio neosnovanim prijedlog tužitelja za donošenjem presude zbog ogluhe budući je tuženik odgovor na tužbu poslao preporučenom poštom 3. ožujka 2025., a kojeg datuma je bio zadnji dan roka od 30 dana za dostavu odgovora na tužbu te je dostavio dokaz – obavijest Hrvatske odvjetničke komore o nedostupnosti e komunikacije iz kojeg je razvidno da od 28. veljače 2025. do zaključno 4. ožujka 2025. nije bila u funkciji e komunikacija.

38. Iz navedenog slijedi da je tuženik pravodobno podnio odgovor na tužbu.

39. Vještak financijsko-knjigovodstvene struke Lidija Balog iz društva Financije LB d.o.o. iz Bilja u svom nalazu i mišljenju od 10. listopada 2025. navodi da potraživanje tužitelja od tuženika za povrat potpore za ožujak i travanj 2020. godine i to po dvije osnove, iznosi:

A) povrat mjesečne potpore koju je tuženik primio za poimence nabrojane radnike za koje nije dostavio tužitelju dokumente, doznake za bolovanje i samoizolaciju, iz kojih bi bili razvidni razdoblje i osnova bolovanja, te je li bolovanje na teret poslodavca ili HZZO-a. Po toj osnovi potraživanje tužitelja od tuženika iznosi ukupno 64.901,46 EUR i to: tuženik je za ožujak za 84 radnika primio potporu u iznosu od 431,35 EUR, što iznosi ukupno 36.233,40 EUR, tuženik je za travanj za 54 radnika primio potporu u iznosu od 530,89 EUR, što iznosi ukupno 28.668,06 EUR

B) povrat potpore koju je tuženik primio za poimence nabrojane radnike koji su bili na bolovanju na teret HZZO-a, a tuženiku je za njih isplaćena Potpora, te je za iste radnike tuženik primio sredstva od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Potporu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Po toj osnovi potraživanje tužitelja od tuženika iznosi ukupno 7.249,17 EUR i to: tuženik je za ožujak primio potporu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za bolovanja na teret HZZO-a u ukupnom iznosu od 1.530,36 EUR i tuženik je za travanj primio potporu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za bolovanja na teret HZZO-a u ukupnom iznosu od 5.718,81 EUR

40. Navodi da potraživanje tužitelja za povrat potpore od strane tuženika, po obje osnove iznosi ukupno 72.150,63 EUR, od čega se iznos 37.763,76 EUR odnosi na mjesec ožujak, a 34.386,87 EUR na mjesec travanj 2020. godine, a kamata na navedene iznose izračunata do dana 9 svibnja 2024. godine kada je otvoren predstečajni postupak koji se provodio nad tuženikom iznosi ukupno 23.371,88 EUR, te da potraživanje tužitelja od tuženika, uključujući i zatezne kamate, i to po osnovu isplaćenih potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID 19, za koje tuženik nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju, odnosno doznake za radnike koji su bili na bolovanju u ožujku i travnju 2020. godine i po osnovu primljenih potpora za radnike koji su u istom periodu bili na bolovanju na teret HZZO, iznosi ukupno 95.522,51 EUR.

41. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju navodeći da se je vještak inja u svom nalazu u cijelosti oslonila na podatke pribavljene od HZZO-a, te je na temelju tih podataka dobila identične izračune kao i tužitelj budući da su HZZ i HZZO međusobno povezani državni sustavi koji razmjenjuju iste podatke čime vještak inja nije izvršila neovisnu ni objektivnu provjeru prvenstveno iz razloga što nije uzela u obzir svu prezentiranu dokumentaciju nego samo jedinu verziju podatka HZZO iako je znala da postoje dvije različite varijante evidencije HZZO jer su joj isti predočeni od strane tuženika prilikom vještačenja.

42. Nadalje, navodi da je vještakinja raspolagala i s podacima iz programa plaća tuženika sukladno kojima su evidentirana bolovanja i isplaćene plaće koji predstavljaju treću evidenciju te također značajno odstupaju od dvije različite evidencije pri HZZO-u, te osim toga navodi da u periodu korone radnicima koji su završavali u samoizolaciji bez mogućnosti posjetu liječniku nisu dostavljale doznake za bolovanje niti su ih radnici dostavljali poslodavcu, a što je općepoznato i nesporno.

43. Tužitelj navodi da tuženikov program plaća kao njegov interni program nije službeni niti relevantni izvor iz kojeg bi vještak trebao crpiti podatke za potrebe izrade nalaza i mišljenja, te da je vještak nalaz i mišljenje sastavio temeljem uvida u podatke HZZO-a kao tijela jedino raspolaže relevantnim podacima.

44. Očitujući se na prigovore tuženika, vještakinja u svom podnesku od 26. siječnja 2026. navodi da obzirom da su evidencije tuženika i evidencije koje tuženik može pratiti putem aplikacije e zdravstveno različite, zatražila je od HZZO-a kao treće osobe koja nije sudionik u ovom sporu podatke o bolovanjima za poimence navedene djelatnika i podatke o periodima u kojim su koristili bolovanje na teret HZZO-a jer ukoliko je pojedini djelatnik u ožujku i travnju 2020. koristio bolovanje na teret HZZO-a, a tuženik je istovremeno za istog djelatnika primio i potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, to bi značilo da je tuženik za istog djelatnika, za isti period iz Državnog proračuna dva puta primio novčana sredstva, odnosno da je isto dva puta financirano.

45. Dodaje da je u nalazu i mišljenju utvrdila iz obavijesti o povratu dijela potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom od 3. lipnja 2024. godine, koji su djelatnici bili na bolovanju na teret HZZO-a, te je izračunala iznos naknade za bolovanje za period u kojem je sukladno podacima HZZO-a djelatnik bio na bolovanju, te je navedeni iznos financiran dva puta iz državnog proračuna i to kao bolovanje na teret HZZO-a i potporom za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom.

46. Navodi da podatke koje joj je na njeno traženje dostavio HZZO smatra vjerodostojnim, jer HZZO zasigurno ima točne podatke o isplatama naknada za bolovanje koje je on izvršio, stoga upravo podatke HZZO-a smatra točnim, a ukoliko se period korištenja bolovanja na teret HZZO-a podudara sa periodom za koji je tuženik primio potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, isto znači da je u tom periodu tuženik dvostruko financiran iz državnog proračuna, te je na taj način izračunala koji bi to iznos bio dva puta financiran, a za koji tuženik traži povrat potpore.

47. Slijedom navedenog vještakinja je navela da ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja od 10. listopada 2025.

48. Vještakinja je ove navode u bitnom ponovila i u svom usmenom iskazu na ročištu od 5. veljače 2026., a upitana da li je podatke od HZZO kao treće osobe zatražila samoinicijativno ili po nalogu suda, vještakinja je odgovorila da je podatke zatražila samoinicijativno iz razloga što raspoloživi podaci nisu bili dovoljni da bi iz njih mogla utvrditi koji su djelatnici tuženika i u kojem periodu primali naknadu za bolovanje, te je na temelju tih podataka izradila nalaz i mišljenje.

49. Upitana da li su prilikom utvrđivanja činjenica da li je neki radnik bio na bolovanju ili nije, mjerodavni podaci HZZO ili interna evidencija poslodavca, vještakinja je navela da su mjerodavni i jedni i drugi podaci, međutim, ukoliko je izostala dostava doznaka za bolovanje poslodavcu tada on nema evidentirano bolovanje pojedinog djelatnika u kom slučaju smatra da je podatak HZZO-a u kojemu on navodi koji su djelatnici, od kada do kada bili na bolovanju mjerodavni da se isto prihvati kao točan podatak.

50. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s postavljenim zadatkom, a vještakinja je svojim pismenim očitovanjem i usmenim iskazom odgovorila na prigovore tuženika i iste otklonila.

51. Bez utjecaja je činjenica što je vještakinja samoinicijativno zatražili potrebne podatke od HZZO-a a ne po nalogu suda budući da je HZZO ustanova pod upravom Ministarstva zdravstva RH koja ima javne ovlasti.

52. Sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZPP), isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

53. Iz navedenog razloga vještak je mogao i bez naloga suda zatražiti uvid u podatke tog javnopravnog tijela.

54. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim navode tuženika da je opće poznato da se tijekom pandemije koronavirusa nisu izdavale doznake za bolovanje budući da tuženik nije obrazložio iz kojih razloga bi to bilo općepoznato, a u svakom slučaju poslodavci su morali evidentirati odsutnost svojih djelatnika koji su bili u izolaciji ili samoizolaciji odnosno na bolovanju.

55. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare budući da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje povrat nepripadno primljenih i iskorištenih isplaćenih sredstava potpore za mjesec ožujak i travanj 2020. dakle, povrat stečenog bez osnove koja tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO-a.

56. Tuženik je prijavu tražbinu u predstečajnom postupku podnio 4. lipnja 2024. čime je došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO-a.

57. Sukladno čl. 245. st. 3 ZOO-a, kada je prekid zastare nastao prijavljivanjem tražbine podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznosa od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

58. U konkretnom slučaju predstečajni postupak nad tuženikom je pravomoćno okončan dana 7. siječnja 2025. te je zastara počela ponovno teći od toga dana, a kako je tužitelj tužbu podnio ovome sudu dana 14. siječnja 2025. ista je podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

59. Tužitelj je podneskom od 10. studenog 2025. preinačio tužbu na način da je predložio da sud u točki I izreke presude utvrdi osnovanom tražbinu tužitelja prema tuženiku u iznosu od 95.522,51 EUR-a, a u točki II izreke presude naloži tuženiku da tužitelju namiri iznos utvrđene tražbine od 95.522,51 EUR-a na način predviđen potvrđenim planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku i to u iznosu od 25% iznosa od 95.522,51 EUR, što iznosi 23.880,63 EUR, na 60 jednakih mjesečnih rata, svaka u iznosu od 398,01 EUR, bez kamata, pri čemu prva rata dospijeva prvog 20-og u mjesecu, računajući od isteka počeka od 12 mjeseci od pravomoćnosti ove presude, a svaka sljedeća rata dospijeva svakog 20 -og u narednom mjesecu, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

60. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe pa je sud dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190. st. 4 ZPP-a.

61. Na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene dokaza, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

62. Ovo iz razloga što iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke je razvidno da tuženik tužitelju nije dostavio dokumentaciju za određeni broj djelatnika za mjesece ožujak i travanj 2020. poimence navedenih u nalazu, doznake za bolovanje i samoizolaciju, iz kojih bi bili razvidni razdoblje i osnova bolovanja, i da li je bolovanje na teret poslodavca ili HZZO-a, a u kojem razdoblju je koristio potpore za te djelatnike u ukupnom iznosu od 72.150,63 EUR-a, slijedom čega tužitelj osnovano potražuje ovaj iznos od tuženika u skladu s čl. 4. Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom od 21. srpnja 2020.

63. Naime, sukladno čl. 4. Ugovora, ukoliko, nakon sklapanja ovoga Ugovora zavod naknadno dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje potpore iz ovoga Ugovora, a te činjenice zavod nije znao niti mogao znati u trenutku sklapanja ugovora, raskinut će ovaj Ugovor te poduzeti aktivnosti naplate potraživanja od poslodavca, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

64. Vještak je u svom nalazu i mišljenju na iznos od nepripadno isplaćene potpore izračunao zakonsku zateznu kamatu koja do dana otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom 9. svibnja 2024. iznosi 23.371,88 EUR-a., koji obračun tuženik nije osporio.

65. Slijedom svega navedenog tužitelj osnovano potražuje od tuženika ukupan iznos od 95.522,51 EUR-a s time da je tuženik ovaj iznos u obvezi tužitelju podmiriti na način predviđen potvrđenim planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku, pa je sud presudio kao u izreci presude sukladno odredbi čl. 1111. st. 1 i čl. 1115. ZOO-a

66. U odnosu na povučeni dio tužbe u iznosu od 861,55 EUR-a sud je riješio kao u izreci rješenja sukladno čl. 193. ZPP-a.

67. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 1 a u svezi s čl. l55. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 16.890,75 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) - Tbr.7 t.1, Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9 t 1 i Tbr. 46 – za sastav tužbe – 1.450,00 EUR-a i 4 podneska (od 27. ožujka 2025. – 1.450,00 EUR-a, od od 20. listopada 2025. – 1.450,00 EUR-a, od 10. studenog 2025. – 1.438,52 EUR-a i od 17. studenog 2025. – 1.438,52 EUR-a) za pristup na ročište od 30. travnja 2025. – 1.450,00 EUR-a, za pristup na ročište 20. studenog 2025. – 1.438,52 EUR-a, za pristup na ročište od 13. siječnja 2026. – 1.438,52 EUR-a, za pristup na ročište od 5. veljače 2026. – 1.438,52 EUR-a sa ukupnom pripadajućim PDV-om u iznosu od 3.248,15 EUR-a i trošak vještačenja u iznosu od 650,00 EUR-a.

68. Sud nije tužitelju priznao trošak sastava podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a + PDV, sastav podneska od 23. travnja 2025. u iznosu od 1.450,00 EUR-a + PDV, sastav 4 podneska od 13. svibnja 2025., 8. srpnja 2025., 17. srpnja 2025. i 28. listopada 2025. svaki u iznosu od 50,00 EUR-a + PDV jer navedeni trošak nije potreban za vođenje postupka, kao niti iznos od 50,00 EUR -a na ime troškova vještačenja budući je tužitelj za troškove vještačenja uplatio iznos od 650,00 EUR-a a ne 700,00 EUR-a.

69. Slijedom navedenog valjalo je za ukupan iznos od 2.362,50 EUR-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao što je to u točki IV izreke presude.

U Osijeku, 4. ožujka 2026.

S U D A C

Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.