Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
-1-
Broj: Ppž-8819/2022
Republika HrvatskaVisoki prekršajni sud Republike HrvatskeZagreb |
|
Broj:Ppž-8819/2022 |
|
|
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog K.Y., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru od 15. srpnja 2022. broj: Pp-4633/2022, u sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. K.Y., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci u točki I. označava djelom prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i okr. Kenanu Yalcinu se na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura) / 4.972,77 kn[1] (četiritisućedevetstosedamdesetdvije kune i sedamdesetsedam lipa), a za djelo u točki II. prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 929,06 EUR (devetstodvadesetdevet eura i šest centi) / 7.000,00 kn (sedamtisuća kuna) , pa se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.589,06 EUR (tisućupetstoosamdesetdevet eura i šest centi) / 11.972,77 kn (jedanaesttisućadevetstosedamdesetdvije kune i sedamdesetsedam lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku od šezdeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.
II. Odbija se žalba okr. K.Y. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik K.Y. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) / 301,38 kn (tristojednu kunu i tridesetosam lipa), u roku trideset dana od primitka ove presude.
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru okr. K.Y. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio dva djela prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 i 7.000,00 kuna, a potom je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna.
1.1. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorija u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj u bitnome ističe da do sada nije kažnjavan, pa predlaže da se kazna ublaži, a budući da bi mu zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom tijekom ljetne sezone otežala odlazak na posao, moli odgodu izvršenja te mjere.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetno djelo prekršaja u odnosu na raniji propis. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisan blaži minimum novčane kazne za djelo u točki I. to je prema okrivljeniku za to djelo trebalo primijeniti novi Zakon jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove presude u točki I.
U odnosu na djelo u točki II. novčana kazna je odmjerena primjereno svim okolnostima slučaja unutar raspona propisane kazne i novi Zakon ne može dovesti do povoljnije kazne za okrivljenika.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna za počinjena dva djela primjerena težini prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, pogibeljnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za kaznu, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je pravilno cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika, njegovo ponašanje nakon počinjenja djela i raniju neosuđivanost za djelo u točki I. odmjerio novčanu kaznu u najniže posebnim zakonom propisanoj mjeri, budući da je u vrijeme počinjenja djela bila propisana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a takvu mjeru kazne je po službenoj dužnosti utvrdio i ovaj sud primjenom blažeg zakona, smatrajući da su već u dovoljnoj mjeri vrednovane sve okolnosti od utjecaja na kaznu. U odnosu na djelo u točki II. pravilno je sud odmjerio kaznu unutar raspona propisane kazne, ispravnim vrednovanjem kao otegotne okolnosti da je u kratkom vremenskom razdoblju, unutar mjesec dana, ponovio isti prekršaj. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome u postupku nisu utvrđene, niti žalitelj u žalbi ističe naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.
7. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zakonito i opravdano (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika, koji je u prometu na cesti upravljao motornim vozilom pod većim utjecajem alkohola u organizmu, isključilo iz prometa. Težina prekršaja i ponavljanje djela u potpunosti opravdavaju izricanje navedene mjere jer je predstavljao opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera je određena u minimalnije propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Neosnovano žalitelj predlaže da mu se primjena izrečene zaštite mjere odgodi radi obavljanja posla jer takva mogućnost nije predviđena Prekršajnim zakonom.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. studenoga 2023.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r. Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.