Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-402/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Mariji Tworek kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, protiv tuženika Zagrebačke banke d. d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po odvjetnicima Odvjetničkog društva Porobija & Porobija , Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Darka Samardžije, odvjetnika u Novoj Gradiški i punomoćnika tuženika Borne Kusteca, odvjetnika u OD Porobija&Porobija u Zagrebu, nakon javne objave presude, 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 tužitelju CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku 15 dana temeljem ništene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti iznos od 1.200,27 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2015. teče u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- iznos od 8,08 eura od 11.11.2007. do isplate

- iznos od 8,05 eura od 11.12.2007. do isplate

- iznos od 8,15 eura od 11.1.2008. do isplate

- iznos od 8,25 eura od 12.2.2008. do isplate

- iznos od 16,65 eura od 11.3.2008. do isplate

- iznos od 16,41 eura od 11.4.2008. do isplate

- iznos od 16,14 eura od 11.5.2008. do isplate

- iznos od 16,13 eura od 11.6.2008. do isplate

- iznos od 15,98 eura od 11.7.2008. do isplate

- iznos od 15,86 eura od 12.8.2008. do isplate

- iznos od 15,91 eura od 11.9.2008. do isplate

- iznos od 16,41 eura od 11.10.2008. do isplate

- iznos od 16,93 eura od 11.11.2008. do isplate

- iznos od 16,40 eura od 11.12.2008. do isplate

- iznos od 17,35 eura od 11.1.2009. do isplate

- iznos od 17,44 eura od 11.2.2009. do isplate

- iznos od 17,93 eura od 11.3.2009. do isplate

- iznos od 17,20 eura od 11.4.2009. do isplate

- iznos od 17,17 eura od 12.5.2009. do isplate

- iznos od 17,02 eura od 11.6.2009. do isplate

- iznos od 17,07 eura od 11.7.2009. do isplate

- iznos od 22,32 eura od 11.8.2009. do isplate

- iznos od 22,45 eura od 11.9.2009. do isplate

- iznos od 22,16 eura od 11.10.2009. do isplate

- iznos od 22,28 eura od 11.11.2009. do isplate

- iznos od 22,28 eura od 11.12.2009. do isplate

- iznos od 22,72 eura od 11.1.2010. do isplate

- iznos od 23,01 eura od 11.2.2010. do isplate

- iznos od 22,85 eura od 11.3.2010. do isplate

- iznos od 23,29 eura od 11.4.2010. do isplate

- iznos od 23,48 eura od 11.5.2010. do isplate

- iznos od 21,22 eura od 11.6.2010. do isplate

- iznos od 21,61 eura od 11.7.2010. do isplate

- iznos od 21,02 eura od 11.8.2010. do isplate

- iznos od 22,60 eura od 11.9.2010. do isplate

- iznos od 21,86 eura od 12.10.2010. do isplate

- iznos od 21,92 eura od 11.11.2010. do isplate

- iznos od 15,79 eura od 11.12.2010. do isplate

- iznos od 16,48 eura od 11.1.2011. do isplate

- iznos od 15,67 eura od 11.2.2011. do isplate

- iznos od 15,87 eura od 11.3.2011. do isplate

- iznos od 15,53 eura od 12.4.2011. do isplate

- iznos od 16,14 eura od 11.5.2011. do isplate

- iznos od 16,70 eura od 11.6.2011. do isplate

- iznos od 16,82 eura od 11.7.2011. do isplate

- iznos od 15,63 eura od 11.8.2011. do isplate

- iznos od 13,66 eura od 11.9.2011. do isplate

- iznos od 13,39 eura od 11.10.2011. do isplate

- iznos od 13,37 eura od 11.11.2011. do isplate

- iznos od 13,34 eura od 11.12.2011. do isplate

- iznos od 13,56 eura od 11.1.2012. do isplate

- iznos od 13,69 eura od 11.2.2012. do isplate

- iznos od 13,67 eura od 11.3.2012. do isplate

- iznos od 13,54 eura od 11.4.2012. do isplate

- iznos od 13,55 eura od 11.5.2012. do isplate

- iznos od 13,63 eura od 11.6.2012. do isplate

- iznos od 13,46 eura od 11.7.2012. do isplate

- iznos od 13,43 eura od 11.8.2012. do isplate

- iznos od 13,17 eura od 11.9.2012. do isplate

- iznos od 13,21 eura od 11.10.2012. do isplate

- iznos od 13,33 eura od 11.11.2012. do isplate

- iznos od 13,24 eura od 11.12.2012. do isplate

- iznos od 13,29 eura od 11.1.2013. do isplate

- iznos od 13,04 eura od 11.2.2013. do isplate

- iznos od 12,94 eura od 12.3.2013. do isplate

- iznos od 13,11 eura od 11.4.2013. do isplate

- iznos od 12,90 eura od 11.5.2013. do isplate

- iznos od 12,79 eura od 11.6.2013. do isplate

- iznos od 12,53 eura od 11.7.2013. do isplate

- iznos od 12,64 eura od 11.8.2013. do isplate

- iznos od 12,69 eura od 11.9.2013. do isplate

- iznos od 12,77 eura od 11.10.2013. do isplate

- iznos od 12,74 eura od 11.11.2013. do isplate

- iznos od 12,77 eura od 11.12.2013. do isplate

- iznos od 12,59 eura od 11.1.2014. do isplate

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 tužitelju CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku 15 dana na ime ništene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti iznos od 1.296,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2015. teče u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- iznos od 14,50 eura od 11.3.2011. do isplate

- iznos od 16,05 eura od 12.4.2011. do isplate

- iznos od 20,65 eura od 11.5.2011. do isplate

- iznos od 24,93 eura od 11.6.2011. do isplate

- iznos od 26,05 eura od 11.7.2011. do isplate

- iznos od 44,50 eura od 11.8.2011. do isplate

- iznos od 27,18 eura od 11.9.2011. do isplate

- iznos od 25,03 eura od 11.10.2011. do isplate

- iznos od 25,17 eura od 11.11.2011. do isplate

- iznos od 25,18 eura od 11.12.2011. do isplate

- iznos od 27,57 eura od 11.1.2012. do isplate

- iznos od 28,98 eura od 11.2.2012. do isplate

- iznos od 29,15 eura od 11.3.2012. do isplate

- iznos od 28,21 eura od 11.4.2012. do isplate

- iznos od 28,69 eura od 11.5.2012. do isplate

- iznos od 29,72 eura od 11.6.2012. do isplate

- iznos od 28,52 eura od 11.7.2012. do isplate

- iznos od 28,62 eura od 11.8.2012. do isplate

- iznos od 26,55 eura od 11.9.2012. do isplate

- iznos od 27,23 eura od 11.10.2012. do isplate

- iznos od 28,71 eura od 11.11.2012. do isplate

- iznos od 28,26 eura od 11.12.2012. do isplate

- iznos od 28,99 eura od 11.1.2013. do isplate

- iznos od 27,08 eura od 11.2.2013. do isplate

- iznos od 26,53 eura od 12.3.2013. do isplate

- iznos od 28,51 eura od 11.4.2013. do isplate

- iznos od 27,92 eura od 11.5.2013. do isplate

- iznos od 26,14 eura od 11.6.2013. do isplate

- iznos od 24,16 eura od 11.7.2013. do isplate

- iznos od 25,55 eura od 11.8.2013. do isplate

- iznos od 26,45 eura od 11.9.2013. do isplate

- iznos od 27,61 eura od 11.10.2013. do isplate

- iznos od 26,72 eura od 11.11.2013. do isplate

- iznos od 28,41 eura od 11.12.2013. do isplate

- iznos od 27,08 eura od 11.1.2014. do isplate

- iznos od 28,83 eura od 11.2.2014. do isplate

- iznos od 29,35 eura od 11.3.2014. do isplate

- iznos od 28,96 eura od 11.4.2014. do isplate

- iznos od 28,23 eura od 11.5.2014. do isplate

- iznos od 28,09 eura od 11.6.2014. do isplate

- iznos od 28,67 eura od 11.7.2014. do isplate

- iznos od 29,75 eura od 12.8.2014. do isplate

- iznos od 30,14 eura od 11.9.2014. do isplate

- iznos od 29,83 eura od 11.10.2014. do isplate

- iznos od 31,02 eura od 11.11.2014. do isplate

- iznos od 31,33 eura od 11.12.2014. do isplate

- iznos od 31,46 eura od 11.1.2015. do isplate

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 tužitelju CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku 15 dana naknaditi parnični trošak postupka u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od dana presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 31. svibnja 2019. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo kako su parnične stranke 6. prosinca 2005. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj: 115/05, kreditna partija: 7102899222 za adaptaciju stambenog objekta, solemniziran po javnom bilježniku Stanki Jelinić, u Novoj Gradiški 7. prosinca 2006. pod brojem: OU-472/2005. Nadalje, naveo je kako je predmetnim ugovorom tuženik tužitelju isplatio kunsku protuvrijednost iznosa 23.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, ugovoren je rok otplate od 240 mjeseci, uz ugovorenu kamatu od 4,9 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukama o kamatnim stopama tuženika, uz zateznu kamatu po dospijeću.

1.2. Tužitelj je naveo kako predmetni ugovor o kreditu sadrži standardne odredbe usporedivih ugovora o kreditiranju, međutim, odredbe o visini redovne kamate, odnosno same vrijednosti (cijene) novca koje je tužitelj primio od tuženika kao kreditora nisu jasne niti uočljive odnosno odredive. Tužitelj je naveo kako nije sporno da je tuženik sve pa tako i odredbe o visini kamatne stope kao dio svog standardnog ugovora sastavio unaprijed te o njima nije pregovarao s tužiteljem kao korisnikom, stoga tužitelj smatra, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13, da je navedeno uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja i tuženika.

1.3. Tužitelj je naveo kako je on mogao jedino razaznati da ugovorena kamatna stopa u trenutku sklapanja predmetnog ugovora iznosi 4,9 % godišnje u odnosu na iznos plasmana, dok je u odnosu na valutnu klauzulu njemu jedino bila poznata visina tečaja u trenutku sklapanja ugovora.

1.4. Tužitelj se pozvao na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju navodeći da isti jasno definira dužnost vjerovnika u slučaju ugovorene promjenjive kamatne stope te je tuženik bio dužan: definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji primjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke 1. toga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Tužitelj je naveo i kako je predmetnim zakonom propisana obveza vjerovnika potrošaču pružiti odgovarajuća objašnjenja kako bi ga doveli u položaj koji mu omogućuje da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji i kada je primjereno, pojašnjavanjem informacija koje se pružaju u razdoblju prije sklapanja ugovora, bitnih značajki predloženih proizvoda i posebnih učinaka koje bi oni mogli imati na potrošača, uključujući i posljedice ako potrošač ne ispuni obvezu plaćanja.

1.5. S tim u svezi tužitelj je naveo kako davanje informacija mora biti jasno, određeno i vidljivo putem reprezentativnog primjera te sadržavati: kamatnu stopu s pojedinostima o svim naknadama uključenim u ukupne troškove kredita za potrošača, iznos kredita, efektivnu kamatnu stopu, trajanje ugovora o kreditu, cijenu za gotovinu i iznos predujma, kada je posrijedi kredit u obliku odgode plaćanja za određene proizvode ili usluge vjerovnika, ukupan iznos koji potrošač treba platiti te koji iznos obroka.

1.6. Tužitelj je naveo kako u konkretnoj pravnoj stvari tuženik nije postupio u skladu s odredbom članka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno tuženik ni na koji način tužitelju nije pružio informacije o kreditu niti mu je dao odgovarajuća objašnjenja o istome.

1.7. Tužitelj se pozvao i na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž 6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom presudom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., prema kojemu su Zagrebačka banka d.d., kao i ostale tužene banke, povrijedila kolektivne interese potrošača tako što je u Ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te su time postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, naveo je kako je predmetnim presudama naloženo svim bankama da potrošačima ponude izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora.

1.8. Tužitelje je naveo kako je on bio u situaciji da nema utjecaja na sadržaj budućeg ugovora te se o pojedinim odredbama nije pregovaralo, stoga se tužitelj nalazio u slabijem položaju od tuženika, kako pregovarački tako i u pogledu razumijevanja financijskih posljedica ugovora, nadalje, naveo je kako mu prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije dao informacije i obrazloženja koja bi tužitelju kao prosječnom potrošaču dala pravovaljana tumačenja odredbi ugovora te rizika koji iz istih proizlaze. Tužitelj je naveo kako je tuženik samoinicijativno, ponovno bez pregovaranja mijenjao kamatnu stopu te samim time obvezu tužitelja, stoga tužitelj, zbog svega navedenoga smatra da je očito nepošteno postupanje tuženika koje ukazuje na ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, što je za posljedicu imalo nastanak štete za tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor promašene aktivne legitimacije te je istaknuo prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 31. svibnja 2014.

2.1. Tuženik je osporavao i tužiteljevo pozivanje na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu vođenom pod poslovnim brojem: Pž-7129/13, kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 te ocjenu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- 1112521/15, koje su potvrdile da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnim ugovorima svih banaka u Republici Hrvatskoj u CHF kreditima bile nejasne, nerazumljive odnosno nepoštene, jer nisu omogućavale potrošaču da predvidi buduće posljedice njihove primjene tijekom razdoblja trajanja ugovora o kreditu. S tim u svezi tuženik je naveo kako predmetne odluke ne potvrđuju osnovanost tužiteljevih navoda iz tužbe, nego ih izravno demantiraju.

3. Podneskom od 21. kolovoza 2019. tužitelj se očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je u istome ostao kod svih navoda iz tužbe. Tužitelj je osporavao istaknuti prigovor zastare, navodeći da je Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. zauzeo jasan stav prema kojemu u slučajevima pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe u predmetu poslovni broj P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu i to tek istekom roka od 5 godina, stoga tužitelj navodi da nema mjesta zastari predmetnih potraživanja.

4. U podnescima od 12. ožujka 2020. i 13. ožujka 2020. tužitelj je ustrajao kod svojih navoda iz odgovora na tužbu, osporavajući tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te se u tom smislu pozivao na brojnu sudsku praksu.

5. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 115/05, kreditna partija: 7102899222, solemniziran po javnom bilježniku Stanki Jelinić u Novoj Gradiški

7. prosinca 2006. pod broje: OU-472/2005

- da je tužitelju odobren namjenski kredit za adaptaciju stambenog objekta u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, na rok otplate od 240 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,9 % godišnje

- da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 149,99 obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, a iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora

- da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika.

6. Među strankama je prijeporno:

- jesu li ništetni dijelovi odredbi navedenh Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu

- ima li tužitelj pravni interes za pokretanje ovog postupka

- ima li tužitelj pravo na isplatu temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi

- je li osnovan istaknuti tuženikov prigovor zastare potraživanja

- ima li tužitelj pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog anuiteta.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj:

115/05, kreditna partija: 7102899222, solemniziran po javnom bilježniku Stanki Jelinić, u Novoj Gradiški 7. prosinca 2006. pod broje: OU-472/2005; otplatnu tablicu, tečajnu listu Hrvatske narodne banke, odgovor na tužbu i svu popratnu dokumentaciju, u sve podneske tužitelja, u sve podneske tuženika, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Filipa Tolića od 3. veljače 2025., u dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka Filipa Tolića od 23. rujna 2025., i u iskaze saslušanog financijskog vještaka te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

8. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj CG iskazao je da je 6. prosinca 2025. s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu u svrhu proširenja stambenog objekta. Nadalje, iskazao da mu je dolaskom u banku radi raspitivanja o uvjetima kreditnog zaduženja osobna bankarica iznijela prijedloge za ugovore o kreditu u eurima i za ugovor o kreditu u CHF, s time da je ista dala preporuku tužitelju za podizanje kredita u CHF iz razloga što je u trenutku pri sklapanja ugovora bila povoljnija kamatna stopa u CHF nego u eurima. Tužitelj iskazuje, da prilikom potpisivanja ugovora o namjenskom kreditu isti nije pročitao pa ga s time nije ni razumio, već je išao na povjerenje prema osobnoj bankarici. Iskazuje da nije znao ništa o promjenjivosti kamatnih stopa i nije bio upućen o detaljima. Osobna bankarica mu nije objasnila članak po članak predmetnog ugovora o namjenskom kreditu. Tužitelj iskazuje da je kredit u cijelosti otplatio prije mjesec dana. Tužitelj je iskazao da ga je prilikom dolaska u banku na dan potpisivanja kredita već dočekao pripremljeni obrazac ugovora spreman za potpisivanje. Sumnja da je s bankarskim službenikom mogao pregovarati o nekom o uvjetima kredita. Iskazuje da prilikom uvodnih razgovora, a prije potpisivanja kredita, nije pokušao promijeniti koji od uvjeta kredita, osim glavnice i roka otplate. Tužitelj iskazuje da u trenutku kada je mjesečna rata počela rasti nije pokušao dogovoriti reprogram kredita da si ublaži otplatu, jer mu porastom rate nije mu bila ugrožena egzistencije, ali mu je standard bio umanjen. Tužitelj po porastu mjesečnih rata nije pisanim putem prigovorio na isto tuženiku. U trenutku potpisivanja ugovora o namjenskom kreditu nije bio svjestan da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužitelj nekretninu, u svrhu koje je podigao kredit, nije koristio na iznajmljivanje ili je koristio u svrhu obrta. Tužitelj je osobno otplaćivao predmetni kredit. Tužitelj nikad u vlasništvu imao nekakvo trgovačko društvo ili obrt.

9. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Filipu Toliću, dipl. oec. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještaka mr. sc. Filipa Tolića, dipl. oec. od 3. veljače 2025. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, vještak je bio dužan izračunati:

- koji je iznos u kunama tužitelj preplatio temeljem Ugovora o kreditu uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu te naknadno povisivane kamatne stope temeljem kojih je tužitelj plaćao pojedine anuitete, dane kada su pojedine pretplate učinjene i to tako da prikaže ukupan iznos pretplate, kao i iznose pretplate po pojedinim datumima, a za vrijeme od početka otplate kredita do zaključno sa siječnjem 2015.

- koji je iznos u kunama tužitelj pretplatio temeljem Ugovora o kreditu uzimajući u obzir srednji tečaj HNB-a na dan sklapanja Ugovora o kreditu te naknadni rast toga tečaja na dan plaćanja pojedinom anuiteta i to tako da prikaže ukupan iznos pretplate po pojedinim datumima, a za vrijeme od početka otplate kredita do zaključno sa siječnjem 2015. godine

- iskazati skupni pregled pretplata u ukupnom iznosu i po pojedinim datumima. Ukupan iznos pretplate kamate u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (točnije početka otplate) do 10. siječnja 2014. (do primjene zakonske kamatne stope od 3,23 % godišnje) je 9.043,82 kuna ili 1.200,27 eura. Tužitelj je na dan 10. siječnja 2015. više platio iznos od 11.304,74 kuna ili 1.500,41 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. Filipa Tolića, dipl. oec., razvidno je da ukupan iznos pretplate kamate u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (točnije početka otplate) do 10. siječnja 2014. (do primjene zakonske kamatne stope od 3,23 % godišnje) iznosi 9.043,82 kuna ili 1.200,27 eura.

Nadalje, sudski vještak utvrđuje kako je zbog rasta tečaja CHF koji je primijenjen za izračun pojedinog anuiteta kredita tužitelj preplatio iznos od 11.304,74 kuna /1.500,41 eura te da je zbog pada tečaja CHF koji je primijenjen tužitelj platio manji iznos od 1.136,33 kuna/150,79 eura.

Tuženik je u podnesku od 19. kolovoza 2025. prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što vještak za inicijalni anuitet u kunama koristi tečaj od datuma odobrenja kredita 1 CHF = 4.772531, banka za inicijalni anuitet koristi tečaj na datum isplate kredita 1 CHF = 4,797491.

U svom očitovanju od 23. kolovoza 2025. na prigovor tuženika, financijski vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

Na ročištu za glavnu raspravu 29. kolovoza 2025. punomoćnik tužene je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka iz razloga jer je vještak koristio tečaj na dan sklapanja kredita 6. prosinca 2005., a trebao je koristiti tečaj na dan isplate kredita 9. prosinca 2005., a obzirom da je tečaj bio različit za te datume. Zbog takvog pogrešno korištenog tečaja ukazuje se razlika od oko 1.550,00 kuna, koliko je vještak dobio više preplate kroz vještačenje. Korišteni tečaj u nalazu je za tuženika nepovoljniji od tečaja koji je vještak trebao koristiti po pravilima struke na dan isplate kredita te je predložio da vještak prikaže i negativne tečajne razlike. Drugih primjedbi na nalaz vještaka nema.

Sud je naložio financijskom vještaku da dopuni nalaz na način da prilikom izračuna preplate koristi izračun tečaja CHF na dan isplate kredita.

Vještak je svoju dopunu nalaza i mišljenja napravio 23. rujna 2025. Postupajući po zadatku iz rješenja o dopuni vještačenja sudski je vještak utvrdio kako je tužitelj temeljem rasta tečaja CHF preplatio iznos od 1.464,79 eura, a da je zbog pada tečaja CHF platio manji iznos od 168,53 eura.

10. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještaka jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sve to u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao isplatu iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, čija će visina biti određena nakon što tuženik dostavi potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata) koja je predmet ovog spora, tj. podatke o datumima i iznosima uplata anuiteta od strane tužitelja po ugovoru o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka 6. prosinca 2005., broj ugovora 115/05, podatke o promjenama kamatnih stopa po navedenom ugovoru o kreditu i datumima njihova važenja i nakon što bude provedeno odgovarajuće vještačenje.

Nakon provedenog vještačenja tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio s rezultatima vještačenja te je podneskom od 19. ožujka 2025. potraživao iznos od 2.549,89 eura, dok je podneskom od 1. listopada 2025. potraživao iznos od 2.496,53 eura. Na ročištu održanom 29. kolovoza 2025. tuženik se protivio preinaci tužbe.

12. Odredbom članka 191. stavka 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužitelj nije promijenio istovjetnost zahtjeva, već je isti precizirao nakon nalaza i mišljenja vještaka, odnosno ponovno ga precizirao nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka.

13. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama članka 5. u vezi s člankom 62. stavkom 1. ZZP-a (NN 96/03.).

14. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

14.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti, kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

14.2. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano članak 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 dalje: ZOO).

14.3. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanim člankom 3. ZOO-a.

14.4. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

15. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

15.1. Imajući u vidu navedeno odredbe Ugovora o namjenskom kreditu koje predviđaju jednostranu izmjenu kamatne stope odlukom tuženika i kojom su glavnica i kamate vezane uz CHF ništetne i primijenjene protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz članka 6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz članka 7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz članka 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz članka 10. ZOO-a i članka 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

15.2. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,9 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja s tužiteljem o jednostranim povećavanjem kamatne stope.

16. Odredbom članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16.1. Prema Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. u članku 5. propisano je da u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

16.2. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16.3. Osim toga, člakom 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16.3. Prema odredbama članka 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

16.4. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u odluci broj: Revt. 249/14-2 od 9. travnja 2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

16.5. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to članak 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.

17. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

17.1. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točki 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1-7 izreke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

17.2. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1 - 8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, mišljenje je ovoga suda da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne.

18.1.Takav stav Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev 809/2021 od 21. prosinca 2022. i Rev 57/2024 od 23. siječnja 2024.

19. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavka 1. u svezi s člankom 1111. ZOO-a pa je sud usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

20. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019. Temeljem odredbe članka 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u članku 226. ZOO- a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu članka 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 225. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP.

22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 eura po Tbr. 7 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 i 107/2025 – dalje OT), sastava podneska od 21. kolovoza 2019. 200,00 eura (Tbr. 8 OT), sastava podneska od 21. srpnja 2020. 50,00 eura (Tbr. 8 OT-e), sastava podneska od 18. veljače 2020. 50,00 eura (Tbr. 8 OT-e), sastava podneska od 19. ožujka 2025. 200,00 eura (Tbr. 8 OT-e), sastava podneska od 1. listopada 2025. 200,00 eura (Tbr. 8 OT-e), zastupanje na ročištu od 19. lipnja 2020. (Tbr. 9 OT) 200,00 eura zastupanja na ročištu od 29. kolovoza 2025. (Tbr. 9 OT) 200,00 eura zastupanja na ročištu od 29. siječnja 2026. (Tbr. 9 OT) 200,00 eura zastupanja na ročištu za objavu presude (Tbr. 9 OT) 100,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 400,00 eura predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura, odnosno sveukupno 2.500,00 eura.

23. Odluka iz rješenja o oslobađanju tužitelja od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku temelji se na odredbi članka 11. stavka 1. točke 21. Zakona o sudskim pristojbama.

24. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Novoj Gradiški, 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Tworek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DN-a

1. Darko Samardžija, odvjetnik u Novoj Gradiški

2. OD Porobija & Porobija u Zagrebu