1

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ – Dračevac

SPLIT                                                                                                                               Poslovni broj P-577/2020

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Nani Čatipović u pravnoj stvari pokrenutoj po tužbi tužiteljice M. B. iz Splita, S.., OIB:..., zastupana po pun. M. Ž. odvjetniku iz S, protiv tuženika P. B. Z. d.d., Z., R…, OIB:..., zastupana po pun. Ž. L. odvjetnici u OD "L. i p. iz , radi isplate, v.p.s. 10.406,66 EUR-a, nakon održane i zaključenje glavne i javne rasprave održane dana 15.rujna 2023. u nazočnosti pun. tužiteljice M. Ž. odvjetnika u S… i zamjenika pun. tuženika R. V. odvjetnika u S., koja presuda je objavljena dana 02.studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i 7.2. Ugovora o kreditu broj …. od 08. kolovoza 2005. god. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita, i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja glasi:

„ Iznos kredita“

Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 106.300,00 CHF (slovima: stošesttisućatristo CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“

„Otplata kredita“

Kredit u iznosu od 106.300,00 CHF (slovima: stošesttisućatristo CHF) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju se u 324 (slovima: tristodvadesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“

 

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici M. B. iznos 10.406,66 EUR /78.408,98 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. god. obračunava u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. obračunava u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. god pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče:

- na iznos od 0,05 EUR/0,34 kn od 31.08.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,00 EUR /30,14 kn od 30.09.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,34 EUR /123,14 kn od 30.11.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,07 EUR /23,14 kn od 28.02.2006.. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,07 EUR /23,14 kn od 31.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,07 EUR /23,14 kn od 30.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,07 EUR /23,14 kn od 31.01.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,34 EUR /123,14 kn od 30.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR /73,14 kn od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR /89,14 kn od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR /73,14 kn od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,34 EUR/123,14 kn od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,98 EUR /173,14 kn od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,16 EUR /423,14 kn od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,52 EUR /373,14 kn od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,56 EUR /313,14 kn od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,55 EUR /328,14 kn od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,89 EUR /323,14 kn od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,65 EUR /283,66 kn od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,52 EUR /373,14 kn od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,51 EUR /403,14 kn od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,80 EUR /473,14 kn od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,16 EUR /423,14 kn od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,05 EUR /603,14 kn od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,70 EUR /638,14 kn od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,63 EUR /743,14 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,24 EUR/581,99 kn od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,99 EUR /595,14 kn od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,40 EUR /583,14 kn od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,09 EUR /573,30 kn od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,43 EUR /523,14 kn od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,07 EUR /573,14 kn od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,41 EUR /553,14 kn od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,07 EUR /573,14 kn od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,09 EUR /543,14 kn od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,70 EUR /623,14 kn od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,01 EUR /663,14 kn od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,35 EUR/ 658,14 kn od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,30 EUR /733,14 kn od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,98 EUR /723,14 kn od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 606,96 EUR /4.573,14 kn od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 135,79 EUR/1.023,14 kn od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,39 EUR/620,79 kn od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 7.577,11 EUR/57.089,75 kn od 27.09.2010. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.313,78 EUR-a ( 15.433,17 kn ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

 

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja u ovoj pravnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1.Kod suda dana 18.veljače 2020. sud je zaprimio tužiteljičinu tužbu protiv uvodno označenog tuženika, u kojoj tužbi se navodi da bi tužiteljica i tuženik dana 08.kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu pod brojem …, temeljem kojeg Ugovora je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici stambeni kredit u iznosu od 106.300,00 CHF u Kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Također, predmetnim Ugovorom kod odobravanja kredit tužiteljici u navedenom iznosu od 106.300,00 CHF protuvrijednost u kunama, ugovorena je valutna klauzula vezanu za švicarski franak. Nadalje se kroz historijat tužbenog zahtjeva ističe da bi tužiteljica uplatom od 27.rujna 2010. u potpunosti otplatila kredit po naprijed navedenom i sklopljenom govoru sa tuženikom, sve sukladno otplatnom planu. Tužiteljica je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa zakonskim obvezama, nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi se donijela valjana odluka u smislu realizacije svih odredbi sklopljenog Ugovora. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da primjenom valutne klauzule u valuti švicarskog franka, a prema naprijed navedenom u trenutku kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune je uslijedila nepoštena i nedopuštena vrijednost valute sklopljenog Ugovora, čime je kod tuženika nastala ne pripadajuća dobit korištenjem navedene valute – franka u odnosu na euro, slijedom čega je tužiteljica pretplatila daleko veći iznos nego što je trebala čime je kod iste nastupila šteta. Dakle, kroz historijat tužbenog zahtjeva se ističe da se radilo o stjecanju ekstra profita do kojega je tuženik došao upravo kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjeni kamatne stope koja je bila ugovorena protivno Zakonu, da bi tijekom otplatnog plana ista isključivo rasla što nije dopušteno u potrošačkim kreditima. Dakle, tuženik je bio obvezan vratiti pozajmljeni iznos s naslova sklopljenog Ugovora o kreditu sve za uvećane kamate, a sve s naslova nezakonite primjene valutne klauzule čime je tuženik, a sve na štetu tužitelja, ostvario ne pripadajući mu ekstra profit. Sve navedeno, kako se to u tužbi ističe je potvrđeno u recezentnoj sudskoj praksi na koju se tužitelj u dokazne svrhe i poziva. Nadalje, tuženik po navodima tužiteljice iz ove osnove ostvario ne pripadajuću mu korist od 76.400,36 Kn (iznos naveden u trenutku kada nije na snazi bio sredstvo plaćanja EUR), pa konverzijom istog za navedeni iznos proizlazi da bi tuženik ostvario ne pripadajuću korist od 10.140,07 EUR-a. Na temelju navedenoga, a kako odluka o valutnoj klauzuli je donijeta i od strane najvišeg suda u RH kojemu je jedna od zadaća usklađivanje sudske prakse koja također predstavlja izvor prava to tužiteljica predlaže sudu da nakon provedenog cjelovitog dokaznog postupka u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tuženika na vraćanje više pretplaćenog iznosa sve uz naknadu nastalih parničnih troškova. Naposljetku, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu navela da pridržava pravo konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva nakon provedenog postupka vještačenja po ovlaštenom vještaku za financije i knjigovodstvo.

 

Potkrjepu svojih navoda iznesenih u tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica je utemeljila prilaganjem u dokazne svrhe sklopljenog Ugovora o kreditu sa tuženikom pod brojem:…, a koji Ugovor je solemiziran po Javnom bilježniku 10.kolovoza 2005. pod brojem OU-523/2005, priložila u dokazne svrhe i Izvadak iz zemljišne knjige k.o. S. Z..U. 12180, Otplatni plan koji je sastavni dio sklopljenog Ugovora te otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope na datum izrade 29.kolovoza 2005., a sve izrađeno upravo od tuženika kao davatelja kredita te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije iz listopada 2019. kojeg je tužiteljica dala izraditi za potrebe ove pravne stvari kao i naposljetku sudske presude iz kojih bi se na nedvojben način utvrdio stav sudova za ovakve pravne situacije.

 

2. Sud je dostavio tuženiku tužbu na odgovor, koji se svojim pisanim podneskom od 18.rujna 2020. na istu očitovao ukazujući da je u cijelosti osporava kako s naslova osnova tako i s naslova visine tužbenog traženja. Posebno je tuženik ukazao u svom pisanom odgovoru kako tužitelj cijelu svoju tužbu je pogrešno koncipirao na način da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako je isti prestao otplatom kredita pa je s tim u svezi traženje tužiteljice krajnje bespredmetno. U odgovoru na tužbu tuženik posebno obrazlaže valutnu klauzulu kao krajnje dopuštenom a na što se poziva na Odredbu čl. 22 ZOO-a. Tuženik posebno ističe prigovor zastare potraživanja, a isto tako ukazuje i na istaknutu pogrešnu premisu u tužbi da bi tečaj trebao biti fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje što ni u kojem slučaju nije osnovano. Naime, tuženik jasno u svom odgovoru na tužbu ukazuje kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova jer se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli a s obzirom na regulatorne propise HNB-a radi se o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisane kao obvezni način zaštite od rizika u relevantnim uvjetima gdje hrvatske štediše odnosno potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti.

Nadalje, svojim podneskom od 16.veljače 2021. tuženik se još detaljnije očituje na tužbu i tužbeni zahtjev, posebice ukazujući da dokazni prijedlozi tužiteljice ni u kojem slučaju nisu dostatni za presuđenje, a posebice se ukazuje na priloženo vještvo koje nije izrađeno po nalogu suda, nije prihvatljivo kao dokazno sredstvo.

 

3. Na zaprimljeni odgovor na tužbu tužiteljica po punomoćniku 25.veljače 2021. dostavlja svoj odgovor u kojem se protivi navodima odgovora na tužbu, poziva se na recezentnu sudsku praksu, a u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica istu opravdava priloženim pisanim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo kojeg je zatražila prije podnošenja tužbenog zahtjeva upravo kako bi mogla na valjani način postaviti tužbeni zahtjev. U odnosu na prigovor zastare kojeg je tuženik istaknuo u svom odgovoru na tužbu tužiteljica upućuje na činjenicu da je u konkretnom slučaju jasno da ne postoji zastara s obzirom na pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda od 30.siječnja 2020. a koje drži i suvišnim elaborirati s obzirom na postojanje istog.

4.Na pripremnom ročištu za glavnu raspravu sud je usvojio dokazne prijedloge, odredio provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo, te zaključio prethodni postupak i nastavio s vođenjem glavne rasprave.

Tijekom dokaznog postupka sud je pored pregledavanja tužbe i tužbenog zahtjeva pregledao i iščitao Ugovor o kreditu pod brojem: …, koji je ovjeren po Javnom bilježniku 10.kolovoza 2005. pod brojem OU-523/2005, pregledao punomoć ovjerenu po Javnom bilježniku 30.07.2005. pod brojem OV-13477/2005, pregledao Izvadak iz zemljišne knjige za k.o. S. Z..U. 12180 od 12.srpnja 2005., iščitao otplatni plan kojeg je tuženik dostavio uz odgovor a koji se odnosi na 324 mjeseca otplate kredita na iznos glavnice od 106.300,00 CHF sve uvećano za pripadajuću kamatu, pregledao otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope kojeg je tuženik dao uz Ugovor i sve sa datumom 29.08.2005., pregledao pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije i knjigovodstvo V. P. oec. od 22.listopada 2019., pregledao i iščitao pravomoćne presude priložene uz tužbu i tužbeni zahtjev, iščitao pisane podneske tuženika dostavljene tijekom postupka, proveo postupak vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo po Z. C. dipl.oec. od 12.lipnja 2021., te dopunu istog od 07.prosinca 2021., te naposljetku dopunu od 03.siječnja 2022., iščitao sve pisane podneske dostavljene tijekom postupka, a posebno uređen i preciziran tužbeni zahtjev tužiteljice od 23.ožujka 2023. u privitku kojeg je dostavljen i Izvod iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda od 31.siječnja 2022. pod brojem Su-IV-33/2022-2, te izvode iz Zapisnika Vrhovnog suda RH od 26.studenog 2021. pod brojem Su-IV-162/2021.

 

5.Budući da novih dokaznih prijedloga sudu nije prezentirano, sud je zaključio raspravljanje uz prethodno pozivanje na popis troška.

 

Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

 

6.Godišnjeg rasporeda poslova za 2022. godinu, kao i Naredbom Ureda predsjednice suda od 28.prosinca 2021. god. pod poslovnim brojem 48-Su-54/2021-8. uslijedila je izmjena u osobi uređujućeg suca, te je pozivom na odredbu čl. 315 s. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – dalje ZPP-a ), do tada izvedena dokazna građa obnovljena čitanjem.

 

7.Prema odredbi čl. 7 st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – dalje ZPP-a ) sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva, te odlučuje o činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno provodi dokaze koje su stranke predložile, što ukazuje da u navedenoj odredbi je sadržano načelo materijalne istine što podrazumijeva podudarnost suda o činjeničnom supstratu spora sa stvarnim stanjem.

 

8. U ovoj pravnoj stvari predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu … od 08.08.2005. god. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, i to baš u onom dijelu u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa, odnosno da li je ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, u svezi koje tuženica kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima. Nadalje, s tim u svezi ukazalo se i spornim da li je postojao više uplaćen iznos pretplaćenih kamata, pa ako jeste, isplata tužiteljici iznosa na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem navedenog Ugovora, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Za ovaj sud se dakle nije ukazalo spornim da bi doista 08.kolovoza 2005. bio sklopljen Ugovor o kreditu br. …između tuženika kao banke te tužiteljice kao korisnice kredita i založnog dužnika, a koji Ugovor je sklopljen na iznos od 106.300,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a koja namjena kredita je bila kupnja stambenog objekta. Istim Ugovorom je utvrđeno da se kredit može koristiti nakon što korisnik kredita uruči sve instrumente osiguranja vraćanja kredita a koji rok korištenja je do 08.veljače 2006. U pogledu kamate na kredite predmetnim Ugovorom je utvrđeno da se ista ugovara u iznosu od 4,75 % godišnje, a da visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01. a primjenjuje se za razdoblje od 01. 01. do 30. 06. tekuće godine i od 01.07. za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine s tim da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita, kamata se obračunava u CHF mjesečno po dekluzivno proporcionalnoj metodi i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno sa istima. U odnosu pak na interkalarnu kamatu ističe se da je detaljno obrazložena i analizirana predmetnim Ugovorom kao i kamata za zakašnjela plaćanja. Otplata pak kredita je ugovorena u 324 jednaka mjesečna anuiteta, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Također je uglavljeno da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili pak snizi anuitet te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita a stranke su suglasne da bi obavijest banke bila dokaz o izmijenjenom iznosu te sa danom kada je obavijest dostavljena smatra se da ju je banka putem pošte uputila korisniku kredita. Obavijest je također sastavni dio Ugovora. U odnosu pak na instrumente osiguranja vraćanja kredita utvrđena je bjanko mjenica potpisana od korisnika kredita, zapljena 1/3 plaće koju korisnik kredita ostvaruje kod svog poslodavca kao i uvođenje založnog dužnika u Ugovorni odnos sa bankom. Odredbe kojima se detaljno regulira eventualni otkaz sklopljenog Ugovora o kreditu, prijevremena otplata ili pak sporovi detaljno su razrađeni, a Ugovor je ovjeren po Javnom bilježniku 10.kolovoza 2005. pod brojem OU-523/2005.

Nadalje, iz otplatnog plana a koji je sastavni dio predmetnog Ugovora, razvidno je da je kredit sklopljen na iznos od 106.300,00 CHF, da je rok otplate kredita 324 anuiteta sa prvim obrokom dospijeća 30.rujna 2005. gdje iznos anuiteta koji obuhvaća i glavnicu i kamatu iznosi 582,82 CHF-a, a da bi završetak otplate kredita bio s danom 01.01.2021.

U odnosu na otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope na dan 29.kolovoza 2005. za iznos od 106.300,00 CHF-a utvrđeno je po mjesecima otplatna kvota, stanje kredita, kamata iz koje otplatne tablice je razvidno da se uplata kamate mijenjala i varirala.

Tužiteljica je, a sve u svrhu potkrijepe svog tužbenog zahtjeva priložila izrađeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo V. P. od 22.listopada 2019. u kojem je točno definirano stanje po kreditu za svaki anuitet, kao što je točno definirana i činjenica da bi pred istim Naslovnim sudom bila donijeta presuda dana 26.travnja 2018. pod brojem Po-81/2015 kojom presudom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi slijedom čega je korisnica kredita ostvarila pravo na povrat pretplaćenih mjesečnih anuiteta u tadašnjem iznosu od 26.216,74 Kn odnosno 3.479,55 EUR-a. Također u vještvu je u tabelarnom prikazu detaljno naznačena razlika rasta kamata pa je u istome utvrđeno da je kod tužiteljice razlika s naslova ukupno pretplaćenih novčanih sredstava s naslova korištenja i otplaćenog kredita i to baš za razdoblje nakon što je pravomoćnom presudom od 26.travnja 2018. ista ostvarila pravo.

9. Sukladno prijedlogu tužiteljice, sud tijekom dokaznog postupka proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C. dipl. oec., kojem vještvu je sud u cijelosti poklonio vjeru. Tako izveden dokaz je u potpunosti u suglasju s odredbama čl. 250 i čl. 260 ZPP-a, a kojim odredbama je propisano da se dokaz vještačenjem provodi kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, te kada sud to odredi ovisno od složenosti slučaja, isto može biti obavljeno po dva ili više vještaka, sve prema odredbi čl. 252. st. 1.ZPP-a.

Kako se u konkretnoj pravnoj stvari provodio dokaz financijskim vještačenjem, potrebno je istaknuti da je uloga istog da sudu da potrebna stručna objašnjenja kroz svoj nalaz i mišljenje, zbog čega vještačenje treba omogućiti sudu da potpuno i istinito utvrdi one činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti pojedinih zahtjeva tužitelja, pri čemu je za očekivati da se vještačenje temelji na metodi kvantitativnog pregleda sve raspoložive dokumentacije koja je sastavni dio spisa, kao i pribavljenih isprava izravno od kreditora, odnosno tuženika, te iste detaljno i stručno pregledane i analizirane.

Stalni sudski vještak C. je u svom pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom sudu 12.lipnja 2021. napravio analizu sve raspoložive dokumentacije te u svom mišljenju istaknuo da bi iznos mjesečnih pretplata odnosno pozitivnih razlika po osnovi anuiteta u promatranom razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate ukupno iznosio 5.224,94 CHF-a odnosno ukupno 104.625,72 Kn pa kada se od tog iznosa ostvari pravo na povrat pretplate razlika koja ostaje za potraživanje bi bila 78.408,98 Kn odnosno iznosila bi 10.406,66 EUR-a. Na zaprimljeno vještvo tuženik pisanim podneskom od 13.srpnja 2021. isto u cijelosti osporava, navodi da je vještvo bazirano na pogrešnoj premisi, da je između stranaka ugovorena odnosno fiksirana promjena tečaja CHF-a što niti je bila ugovorena volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu. Dakle, tuženik u cijelosti osporava pobijani nalaz kao dokazno sredstvo radi čega predlaže da se vještački nalaz u cijelosti zasnovan na ovakvim pokazateljima ne prihvati kao valjano dokazno sredstvo i da na temelju njega ne može se temeljiti odluka u ovoj pravnoj stvari.

 

10. Za tužiteljicu je posebno sporno bilo u pisanom nalazu što nije razvidno kako je već isplaćeni iznos potraživanja od 26.216,74 Kn/3.479,55 EUR-a ostvaren po mjesecima odnosno anuitetima radi čega se tražila dopuna vještva tako da se obračunaju već isplaćeni iznosi po mjesecima od ukupnog broja cjelokupnog isplaćenog iznosa. Slijedom zatraženog i prigovorenog stalni sudski vještak je izradio dopunu svog nalaza te dana 07.prosinca 2021. istu dostavio sudu te nakon što je, a sve u tabelarnom prikazu navedenih podataka izračunao utvrdio je da bi sveukupno potraživanje tužiteljice iznosilo 78.408,98 Kn/10.406,66 EUR-a, a ne nikako kako je to omaškom u pisanom nalazu naveo. Na ovako dostavljenu dopunu vještva tuženik je uputio svoj pisani prigovor pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima posebice na Odredbe kojima se reguliraju pitanja zastare radi čega je ponovno zatražena dopuna pisanog nalaza i mišljenja iz koje je razvidno da bi vještak svojim podneskom od 03.siječnja 2022. utvrdio ukupni korigirani iznos potraživanja od 78.408,98 Kn odnosno od 10.406,66 EUR-a.

Prema tako konačno dostavljenom vještvu pun. tužiteljice je uredio i precizirao tužbeni zahtjev, a na koji precizirani tužbeni zahtjev se tuženik usprotivio posebno ukazujući da se protivi proširivanju odnosno povećanju tužbenog zahtjeva.

11. Međutim, tužitelj svojim podneskom od 23.ožujka 2023. dostavlja uređen i precizirani tužbeni zahtjev kako je to u izreci ove presude i navedeno, a u kojem posebno ukazuje na stav građanskog odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26.studenog 2021. kojim je egzaktno utvrđena dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva nakon provedenog dokaza vještačenjem u svakom predmetu po na osob, a što je u konkretnom slučaju tužiteljica i napravila. Preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem je nužna i potrebna upravo zato što nakon tako provedenog dokaza je jedino moguće izvršiti preciziranje svakog po naosob postavljenog tužbenog zahtjeva.

U odnosu pak na prigovor zastare upućen od strane tuženika kako u samom odgovoru na tužbu tako i tijekom cijelog raspravljanja pun. tužiteljice se također pozvao na iskazani stav građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31.01.2022. pod brojem Su-IV-33/2022 u kojem je detaljno obrazložen tijek zastare sve potkrijepljeno odlukama Vrhovnog suda RH.

12.Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da bi predmetnim Ugovorom o kreditu…. od 08.08.2005. god. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, o pojedinačnoj kamati spram tužiteljice nije se pregovaralo, te je unaprijed na standardnom Ugovoru ( tipskom ) na čiji sadržaj tužiteljica nije imala mogućnosti utjecati, čime je promjenjivost kamate isključivo i jedino ovisilo o volji jedne ugovorne strane, dakle tuženika -kreditora, čime se ukazuje na postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je pak u izravnoj svezi sa neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice kao ugovorne strane, pa je slijedom toga a sve u svezi s odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05. ZOO-a ) je ništetna.

Dakle, ovaj sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koji je zaključen između parničnih stranaka a isti se odnosi na razliku pretplaćenih iznosa kamate u visini od 10.406,66 EUR-a /78.408,98 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve nakon što se odbio već utvrđen pretplaćen iznos po presudi Po-81/2015. U svom stavu sud se poziva na stavove izražene u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev-249/14. od 09. travnja 2015. godine, kao i u presudi Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. godine kojima je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 01. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, da je ugovorena kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze mijenjala u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja ugovora stranke o tome nisu pregovarale, pa je stoga tuženica postupala protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br. 96/03.- dalje ZZP/03.) u razdoblju od 01. studenog 2004. godine do 06. kolovoza 2007. godine i to baš čl. 81., 82., 90., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/9., 133/09. -dalje ZZP/07.) i to baš čl. 96., i 97. Zakona. Tužene banke u navedenim razdobljima povrijedile su kolektivne interese i prava korisnika kredita upravo sklapanjem ugovora koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe i to baš ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF i ugovaranjem da je ugovorena kamatna stopa koja je postojala tijekom postojanja obveze po sklopljenom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je to određeno čl. 502. c ZPP za takovo utvrđenje vezan i u ovoj parnici, jer se u konačnici tužiteljica na njih i pozvala kao i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br. 14/14., 110/15., 14/19. ) a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika.

13. Presudom Vrhovnog suda RH pod brojem Rev-2221/18. od 03. rujna 2019. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda pod brojem Pž-6631/17. od 14. lipnja 2018. godine je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 01. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese isprava potrošača na način da je redovna kamatna stopa mijenjana tijekom trajanja otplate kredita, a da je prije zaključenja ugovora stranke o tome nisu pregovarale i da je postupajući na taj način povrijedila odredbe ZZP/03. za razdoblje od 01. studenog 2004. godine do 06. kolovoza 2007. godine, a za razdoblje od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine prema odredbama ZZP/07.

Nadalje, prema odredbi čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a te da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženice povrijeđeni ili pak ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Kao što je to već i istaknuto tijekom postupka, tužiteljica je predmetnom tužbom potraživala isplatu pretplaćenog iznosa, odnosno razlike iznosa između kamate utvrđene otplatnim planom koja je pratila odredbe sklopljenog ugovora, spram stvarno plaćenog iznosa do koje je došlo poradi promjene kamatne stope, a koji iznos je egzaktno utvrđen po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C. dipl. oes, od 03.01.2022. godine, kako je to u izreci ove Presude i navedeno, slijedom čega je sud pozivom na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a prihvatio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Valja istaknuti da se za ovaj sud tijekom postupka nije ukazala sporna aktivna legitimacija tužiteljice, odnosno njen status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP-a, jer je ista predmetni kredit podigla kao fizička osoba za kupnju osobnog manjeg automobila, da bi polica bila upravo vinkulirana u korist auto kuće kod koje je i automobil kupljen, čime se nije dovelo u pitanje položaj potrošača, a tuženik pak isti nije nikakvim valjanim dokazom opovrgnuo. Odredbama ZZP/07. i to baš čl. 3 a i čl. 9. kao i čl. 15. st. 5. ZZP/14 je definirano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

Imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj odredbi čl. ZPP-a i ZZP-a, a da su odredbe Ugovora o kreditu iz ove pravne stvari sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine utvrđene ništetnim, to ovaj sud nije držao za potrebnim provoditi dokazno gradivo u smislu utvrđivanja pojedinačnog pregovaranja u pogledu ništetnim odredi navedenih u Ugovoru o kreditu, prvenstveno se misli na utvrđivanje da li su iste jasne, ili teško razumljive, ili su pak suprotne načelu savjesnosti i poštenja, čime uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, neovisno što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

14.Tužbeni zahtjev tužiteljice glasi na isplatu kao posljedicu ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu s pozivom na čl. 502 c st. 1. ZPP i čl. 118. ZPP/14 iako se u tim odredbama govori o naknadi štete, a sukladno čl. 1046. ZOO šteta je i umanjenje nečije imovine, pa je valjalo u ovoj stvari pozvati se na odredbe ZOO jer je tužiteljica plaćanjem anuiteta koji su obračunati prema promjenjivoj kamati nastala šteta, a tuženiku ne pripadajuća korist.

15. Nadalje, valja istaknuti da pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača regulirano je i Direktivom vijeća 93/13 EEZ od 05.travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 78/12), kao i Zakonu koji je sada na snazi time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava EU i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje i praksu Suda EU na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.godine.

U predmetima C-154/15; C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nedopuštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredbi koju tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelomičnu zaštitu od nepoštenih odredbi suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo je o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovora odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nedopuštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo je da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

Dakle, imajući u vidu predmet spora valja navesti da u vrijeme zaključenja ugovora bio na snazi ZZP/03 koji je čl. 81 st. 1 propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je čl. 84 bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati da li su poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne ,lako razumljive i lako uočljive. Od 7.kolovoza 2007. godine je na snazi ZZP/07. i dr., koji u odredbama čl. 96. st. 1 i č. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81 st. 1 i čl. 84 ZZP/03.

16.Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženice kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženice nepoštene, te da je tuženica u razdoblju od rujna 2003. godine do prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, a kako je Ugovor zaključen 14. rujna 2005. godine dakle unutar razdoblja kojih je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret na tuženici, a ne na tužiteljici, dokazati da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju Ugovora o kreditu koji su zaključeni u navedenom razdoblju, što tuženica nije dokazala.

Prema čl. 323 st. 1 ZOO u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošaka u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, što znači da potrošak stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Prema nalazu i mišljenju vještaka vidljivo je da je tužiteljica na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na kamatu pretplatila iznos od 2.640,34 Kn ( 350,43 EUR-a ), to je valjalo primijeniti materijalno pravo kada je naložio tuženici isplatu navedenih iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO koja propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od podnošenja zahtjeva.

17.Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30.siječnja 2020.zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323 st. 1 ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost Ugovora.

Dakle, u pogledu instituta zastare u situaciji kada je potrošač zaključio Ugovor o kreditu izražen u stranoj valuti i nije svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu (kreditu) ne može biti izložen zastarnom roku za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe, a koji stav je zauzeo Sud Europske unije u predmetima C-609/19; C-776/19; C-782/19 BNP Paribas Personal Finance.

Nadalje, valja istaknuti, a sve u pogledu prigovora zastare tuženika, da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je izražen u odluci broj Rev-2245/17 od 20.ožujka 2018.god. u smislu čl. 241. ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

18. Dakle, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača koja je prihvaćena na način da su takve odredbe ništetne, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnim tužbama kao osnov zahtjeva utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača a to su presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, koja je djelomično potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 iz kojih slijedi da je takav način ugovaranja suprotan načelu savjesnosti i poštenja jer su banke zaključivale sa potrošačima ugovore u kojima nisu bile uočljive niti jasne niti razumljive takve odredbe zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, d su takve odredbe nepoštene, a posljedično tome i ništetne. Ta presuda je donesena na temelju čl. 131 Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem čl. 138 a istog Zakona odluka kojim sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi naknade štete zbog postupanja banke.

19. Slijedom odredbe čl. 8. ZPP-a kojom je regulirano načelo slobodne ocjene dokaza, što podrazumijeva da je sud po svom uvjerenju ovlašten uzeti kao dokazanim određenje činjenice, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao rezultat cjelokupnog postupka, to je valjalo donijeti odluku kako je i navedena u točki I. izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.ZPP-a, kojom odredbom je utvrđeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaću nadoknaditi trošak, a sve prema pravilno označenoj vrijednosti predmeta spora od tužitelja ( čl. 40. st. 2. ZPP-a ). U pogledu vrijednosti predmeta spora valja istaknuti da je u tužbi bila označena sa inicijalnih 76.400,36 kn odnosno 10.140,07EUR-a., a koja vrijednost je postavljena sukladno parametrima s kojima je tužiteljica i raspolagala u trenutku utuženja.

Sud je kao tijelo javne vlasti, u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze valjalo dvojno iskazat, u kunama i eurima, a sve na temelju odredbe čl. 48. st. 1., i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( NN br. 57/22. ) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 euro= 7,53450 kuna. Slijedom navedenog, kao konačna vrijednost ovog spora utvrđena je u iznosu od 120.294,58 EUR-a ( 905.359,50 kn ).

Punomoćniku tužiteljice je kao opravdan trošak sud je priznao: sastav tužbe od 100. bodova ( Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav dva podnesaka od po 100. bodova i jednog podneska od po 50. bodova, ( Tbr. 8. točka 1. i točka 3. Tarife ), dakle ukupno 350. bodova. Za zastupanje na ukupno tri meritornih ročišta od po 100. bodova ( Tbr. 9. točka 1. Tarife ). Kada se zbroje priznati bodovi za sastav tužbe, podnesaka sa bodovima za zastupanja, dobije se ukupan broj bodova od 650. boda, koji se pomnože s vrijednošću boda od 1.990 eura ( 15,00 kn ), dobije se iznos od 1.294,04 eura ( 9.749,79 kn ), na koji iznos je valjalo pridodati i pripadajućih 25% na ime PDV-a u iznosu od 323,50 eura ( 2.437,41 kn ), što u konačnici iznosi 1.617,25 eura ( 12.185,17 kn ), kojem iznosu je pridodat i trošak sudskih pristojbi: na tužbu ( 147,85 eura/1.114,00 kn ) i presudu ( 150,51 euro/1134,00 kn ) kao i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura ( 3.000,00 kn ), što daje konačan iznos od 2.313,78 eura (15.433,17 kn) kako je i navedeno u točki II izreke ove Presude.

Na dosuđeni iznos parničnog troška od 2.313,78 eura ( 15.433,17 kn ), valjalo je priznati i zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15. dana.

 

U Splitu, 02.studenog 2023.

 

S U D A C:

 

NANA ČATIPOVIĆ v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15.dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1.pun.tužiteljice,

2.pun.tuženika,

3.u spis