Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -352/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn- 291/2024-18 od 28. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-291/2024-18 od 28. listopada 2025., u točki II. izreke.
II. Prihvaća se žalba tužitelja i citirana presuda preinačuje u točki III. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.709,36 eur u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.724,34 eur sa pripadajućim kamatama (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (točka III. izreke). Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 680,00 eur.
2. Protiv točke II. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu i zahtjeva za naknadom parničnog troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, a osnovana je u odnosu na odluku o parničnom trošku.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi preostali iznos štete iz štetnog događaja od 28. svibnja 2023.
6.1. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića, prvostupanjski sud utvrđuje da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 1% u vidu manje redukcije matakarpofalangelanog zgloba V prsta desne šake, da je liječenje tužitelja završeno 12. srpnja 2023., a bolovanje da je posljedica štetnog događaja. Tužitelj da je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i slabijeg intenziteta 45 dana. Primarni strah da je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja da je postojao tzv. sekundarni strah; strah jačeg intenziteta da je bio u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana. Tuđa pomoć i njega da je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 35 dana.
6.2. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 1% u kojem će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu te dob tužitelja (rođen 1998.), prvostupanjski sud navodi da bi za ovaj vid štete tužitelju pripao iznos od 200,00 eur. Vodeći računa o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, te neugodnosti kojima je liječenje popraćeno, a imajući u vidu karakter ozljede (prijelom metakarpalne kosti desne šake i trzajnu povredu vrata), tužitelju da bi s osnove pretrpljenih fizičkih boli pripadao iznos od 950,00 eur. S obzirom na intenzitet i trajanje straha, tužitelju da bi pripadao iznos od 800,00 eur. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da bi primjerena i pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu) iznosila ukupno 1.950,00 eur, dok bi s osnove potrebe za tuđom pomoći i njegom tužitelju pripadao iznos od 350,00 eur. Međutim, kako je iznos koji bi pripao tužitelju s osnove naknade štete u visini od 2.300,00 eur tuženik isplatio tužitelju prije pokretanja postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da je navedenom isplatom (u iznosu od 2.370,00 eur) u cijelosti naknađena šteta tužitelju, pa je odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 150,00 eur.
6.3. Kako je tuženik učinio nespornim potraživanje tužitelja s osnove izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad, prvostupanjski sud je s navedene osnove tužitelju dosudio zatraženi iznos od 1.724,34 eur sa zateznom kamatom.
7.Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP- a.
8. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da je utvrđen prenizak iznos naknade štete. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o nalazu i mišljenju vještaka dr. ABC, kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom odlučivanja o visini naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi suprotno.
9.1. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na odluku o parničnom trošku. Naime, prvostupanjski sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak uz obrazloženje da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Pravilno navodi tužitelj da takav stav prvostupanjskog suda nije osnovan.
9.2. Prije svega valja naglasiti da se uspjeh u parnici utvrđuje u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pri čemu je irelevantno je li tužitelj djelomično povukao tužbu (dio za koji je tužba povučena nije relevantan kod utvrđivanja uspjeha u postupku). Tužitelj je u postupku uspio sa 92% (potraživao je 1.874,34 eur, a dosuđeno mu je 1.724,34 eur), a tuženik sa 8%, pa se ne može govoriti o uspjehu u približno jednakim dijelovima. Stoga je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a i tužitelju dosuditi parnični trošak razmjerno uspjehu u sporu.
9.3. Tužitelju pripada naknada za sastav odštetnog zahtjeva (100 bodova), za sastav tužbe (100 bodova), za sastav podneska od 24.05.2024. (100 bodova) i za zastupanje na ročištima 03.12.2024. (100 bodova) i 03.10.2025. (100 bodova), ukupno 1.000,00 eur, uvećano za PDV (250,00 eur), za trošak sudske pristojbe na tužbu (36,00 eur) i na presudu (72,00 eur), ukupno 1.358,00 eur. Kako je tužitelj uspio sa 92%, pripada mu 92% od navedenog iznosa, odnosno 1.249,36 eur. Tužitelju također pripada trošak prijevoda dokumentacije (160,00 eur) i trošak vještačenja (300,00 eur), ukupno 1.709,36 eur. U preostalom dijelu (kojim je tužitelj potraživao naknadu za sastav podnesaka od 04.03.2024., 10.12.2024. i 11.02.2025.) valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a.
10. Tužitelj u žalbenom postupku nije uspio u odnosu na glavno potraživanje, nego samo u odnosu na sporedno potraživanje (parnični trošak), pa je zato odbijen njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.
11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točka 3. ZPP-a.
12. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke i rješenje, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.
U Rijeci, 4. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin