Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-381/2022-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja, te Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., u Rijeci, protiv tuženika UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Bošković, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-478/2019- 14 od 28. prosinca 2021.,u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-478/2019-14 od 28. prosinca 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 9.000,00 kn/ 1.194,51 eura[1] , zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i u točki II. izreke, te sudi:

''Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 1.194,51 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2019. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.125,00 kn/ 414,76 eura.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura, u roku 15 dana.''

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 234,38 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju, s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do namirenja, u roku 15 dana, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 9.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.125,00 kn, u roku 15 dana.

2. Protiv toč. I. izreke, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, te protiv toč. II. izreke, žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, kao i da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove parničnog i žalbenog postupka, odnosno podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju mu je nanio tuženik počinjenjem kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je 11. travnja 2015. objavljen novinski članak naslova "[adresa] sumrak demokracije", podnaslov "LA izbačen iz Odbora – vijećnici napustili sjednicu",

- da iz predmetnog novinskog članka proizlazi da je član Odbora za gospodarstvo LA (ovdje tužitelj) razriješen članstva, što je rezultiralo napuštanjem sjednice [obrt] od petero vijećnika koji su na izlasku iz vijećnice poručili "ovo je sumrak demokracije", da je vrlo burna rasprava prethodila izglasavanju, da o razlozima smjene nisu dostavljeni materijali, slijedom čega je vijećnica GA predložila da se ta točka dnevnog reda skine dok se isti ne pribave, da se u raspravu između pročelnice L i vijećnika nisu uključivali načelnik [adresa] UA (ovdje tuženik) niti zamjenik, ali da je u jednom trenutku iz vijećničkih klupa tuženik spomenuo "istražni postupak", da je tada tužitelj razriješen člana Odbora za gospodarstvo jer su vijećnici na vlasti koji imaju većinu, njih sedmero, izglasali njegovo razrješenje, da je predsjednica vijeća navela da, po pitanju obrazloženja razrješenja, načelnik ne želi da neki podaci još idu u javnost,

- da je tuženik u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K- 672/2015 pravomoćno proglašen krivim 12. studenog 2019. radi kaznenog djela protiv časti i ugleda kaznenim djelom klevete iz čl. 149 st. 1 i 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje: KZ), te mu je izrečena novčana kazna uz primjenu uvjetne osude za vrijeme kušnje od 1 godine,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti bio načelnik Općine Lovran od 2005. do 2013., nakon čega je bio član [obrt], da je početkom 2016. čuo od vijećnika da je bila sjednica [obrt] i da je načelnik (ovdje tuženik) izjavio da tužitelja treba isključiti iz članstva u Odboru za gospodarstvo jer se protiv njega vodi istraga, a da ne može kazati detalje, da je tužitelj u to vrijeme bio suvlasnik trgovačkog društva Eccooperativa d.o.o. koje se bavilo zbrinjavanjem otpada te u to vrijeme nije vođen postupak niti protiv trgovačkog društva niti protiv tužitelja, da se tuženiku nije obraćao već je protiv istoga podnio privatnu tužbu zbog kaznenog djela klevete, o čemu je pisao i Novi list, da se zbog navedenog događaja nije obraćao liječniku niti je imao terapiju, ali se osjećao dosta neugodno u kontaktu s ljudima (mještani, vijećnici, ukućani) jer su ga pitali o tom događaju, a što je trajalo nekoliko mjeseci, da je jedna kolegica rekla njegovoj supruzi da je on kriminalac jer ga policija traži, da je tužitelj bio na obavijesnom razgovoru u policijskoj postaji Opatija radi prijave Općine Lovran zbog sukoba interesa jer da je nekom austrijskom bankaru platio smještaj u hotelu u [adresa] dok je bio načelnik tijekom 2013., da je protiv tužitelja odbačena kaznena prijava,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je isti bio načelnik Općine Lovran od 2013. do 2017., da se 2014. utvrdilo da je tužitelj, dok je bio načelnik, privatno pozvao SA u [adresa] na teret javnog novca, da su zamjenik načelnika gospodin U, gospodin G iz PGS-a, gospodin S iz HNS-a, gospodin TA iz Akcije mladih, smatrali da tužitelj više ne može biti član Odbora za gospodarstvo Općine Lovran budući da troši javni novac u privatne svrhe, da je mandatna komisija donijela zaključak da se tužitelja isključi iz Odbora za gospodarstvo Općine Lovran te je sve bilo navedeno u materijalima za sjednicu vijeća, s time da razlozi za isključenje nisu bili navedeni niti obrazloženi na Općinskom vijeću, da je tuženik, kada je na sjednici Općinskog vijeća Općine Lovran naveo da tužitelja treba isključiti iz Odbora za gospodarstvo jer se protiv njega vodi istraga, mislio na istragu koju provodi zamjenik načelnika Općine [adresa] kroz računovodstvo općine, da o tome nije govorio kao točki dnevnog reda već je to rekao nekome od vijećnika zbog upita zašto se predlaže tužiteljevo isključenje, da se postavilo i pitanje sukoba interesa s obzirom da je trgovačko društvo Eccooperativa d.o.o. imalo kredit za vrijeme dok je tužitelj bio načelnik kod poslovnice čiji je ravnatelj bio SA, a bilo je priče i da je tužitelj u toj štedionici imao kredit kao fizička osoba, koje pitanje se postavilo Općinskom državnom odvjetništvu,

- da je tuženik tijekom postupka ukazao i da se o tužitelju, kao osnivaču i vlasniku trgovačkog društva Eccooperativa d.o.o., pisalo u novinskim člancima budući da se protiv navedenog društva vodila istraga zbog loše manipulacije s opasnim otpadom pa je time ugled tužitelja već bio narušen te je isti bilo izložen velikim kritikama javnosti, kao i da je tužitelj bio javna ličnost, slijedom čega je svakako izložen većem stupnju kritike.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj, u pogledu visine štete, dokazao djelomičnu osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je osnov odgovornosti tuženika utvrđen kroz kazneni postupak prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. K-672/2015, kojom je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom, iz čl. 149 st. 1 i 2 KZ-a.

8. Pozivom na odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP/19) te odredbe čl. 19., čl. 1045. st. 1., čl. 1049. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. – dalje: ZOO), cijeneći pritom da je tuženik mogao i morao biti svjestan da riječi "istražni postupak" izgovorene na sjednici općinskog vijeća pred većim brojem ljudi-vijećnicima, izgovorene od strane načelnika Općine Lovran kao javne ličnosti pred predstavnicima medija koji su o tome izvijestili, mogu narušiti čast, ugled i dostojanstvo tužitelja i istome nanijeti štetu, prvostupanjski sud utvrđuje da je opisanim ponašanjem tuženik prešao granicu slobode iznošenja stava o ličnosti tužitelja, odnosno granicu političkog kriticizma, koja je rezultirala u povredi tužiteljevih prava osobnosti.

8.1 Navedeno bez obzira što je tužitelj kao javna ličnost morao iskazivati veći stupanj tolerancije na kritiku i veći stupanj tolerancije na iznošenje vrijednosnog suda od strane načelnika općine, ovdje tuženika. U prilog navedenom ide i činjenica da je opisano ponašanje tuženika sankcionirano pravomoćnom kaznenom presudom.

9. Budući da tužitelj nije predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđenja visine štete (izuzev njegova iskaza), kao i da je naveo da nije zatražio liječničku pomoć niti uzimao ikakvu medikamentoznu terapiju, prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 223. ZPP/19, istome, na ime pravične novčane naknade, dosuđuje iznos od 3.000,00 kn.

10. Pritom zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost činjenica koje bi opravdavale težinu povrede radi dosuđenja zatraženog iznosa u cijelosti, slijedom čega odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 9.000,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Odluku o kamatama na dosuđeni iznos naknade štete donosi primjenom odredbi čl. 1103. i čl. 29. st. 1, 2 i 8 ZOO-a, dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP/19.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario niti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nisu osnovani niti žalbeni navodi o postojanju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a budući da je obrazloženje pobijane presude sadržajno u skladu sa čl. 338. st. 4. ZPP-a.

13. U ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode, sporna je samo visina dosuđene pravične novčane naknade, dok osnova tužbenog zahtjeva nije sporna.

13.1 U vezi s navedenim potrebno je navesti da se neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa. Ovu štetu, prema u ZOO-u prihvaćenoj objektivnoj koncepciji, čini već sama povreda prava osobnosti (povreda prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.). Dakle, već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica za koju štetnik odgovara, dok su pretrpljeni bolovi i strah izazvani štetnom radnjom, samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade.

14. Međutim, povreda prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ne daje uvijek oštećeniku pravo na pravičnu novčanu naknadu, već je isto pravo uvjetovano pretpostavkama da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom namjenom.

15. Među strankama nije sporno da je tuženik pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ-a, a na štetu ovdje tužitelja. Cijeneći da je zakonodavac u odnosu na predmetno kazneno djelo propisao da se radnja počinjenja tog djela čini kada netko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, prema stajalištu i ovoga suda, utvrđeno postupanje tuženika ima takvu težinu koja opravdava dosudu pravične novčane naknade.

16. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade uzeo u obzir činjenicu da je tuženik, kao načelnik Općine Lovran (dakle, kao javna ličnost), pred većim brojem ljudi - vijećnicima i predstavnicima medija (koji su o tome izvijestili) izgovorio riječi ''istražni postupak'' te je pritom bio, odnosno mogao biti svjestan da iste mogu narušiti čast, ugled i dostojanstvo tužitelja i nanijeti mu štetu.

17. Također, u konkretnome slučaju, nije bilo potrebe povođenja testa razmjernosti (nužnosti). Naime, isti se provodi na način da se pravo tužitelja na čast i ugled, koje mu je zajamčeno odredbom iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. – dalje: Ustav), stavi u razmjer s pravom tuženika na slobodu izražavanja misli, koje je tuženiku zajamčeno odredbom iz čl. 38. st. 1. Ustava te odredbom iz čl. 10. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).

17.1 Međutim, ponašanje tuženika koje u ovome građanskom postupka predstavlja štetnu radnju, u kaznenom postupku utvrđeno je kaznenim djelom klevete, slijedom čega se provođenje predmetnog testa ukazuje suvišnim (sporne riječi tuženika predstavljaju klevetu, a ne vrijednosni sud). Pritom je potrebno navesti da iz pobijane presude, suprotno žalbenim navodima, ne proizlazi da bi prvostupanjski sud zaključio da je tuženik iznosio vrijednosni sud – upravo suprotno, utvrđuje da sporne riječi tuženika prelaze u povredu tužiteljevih prava osobnosti.

18. Zaključno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj, izuzev svoga saslušanja, nije predložio provođenje drugog dokaza na okolnost utvrđenja visine štete, slijedom čega je o visine iste potrebno odlučiti sukladno odredbi čl. 223. ZPP/19. Nastavno na navedeno, s obzirom na nemogućnost kvantitativnog određivanja kvalifikatornih okolnosti, u konkretnoj situaciji nije niti moguće primijeniti Orijentacijske kriterije. Međutim, prema stajalištu ovoga suda, visina pravične novčane naknade utvrđena je u preniskom iznosu.

19. Cijeneći posebne okolnosti slučaja, konkretno da je tužitelj oklevetan među svojim kolegama na sjednici Vijeća Općine Lovran čiji je nekad bio načelnik, da su na istoj sjednici bili prisutni mediji koji su o tome izvijestili putem novinskog članka, odnosno putem hrvatskog dnevnog lista dostupnog na većini prodajnih mjesta diljem Republike Hrvatske, da je tuženik u to vrijeme bio načelnik općine koji je kao takav mogao, odnosno morao biti svjestan težine i utjecaja svojih riječi, da je tuženikovo ponašanje pravomoćno utvrđeno kaznenim djelom klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ-a dakle, kao kvalificirano kazneno djelo, kao i da je tužitelj proživljavao neugodnosti zbog raznih upita i ogovaranja proizašlim kao izravna posljedica tuženika ponašanja, prema ocjeni ovoga suda, tužitelj je trpio duševne boli zbog povrede prava osobnosti i to prava na dostojanstvo, ugled i čast koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u visini od ukupno 12.000,00 kn/ 1.592,67 eura.

20. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen daljnji iznos naknade štete u visini od 9.000,00 kn/ 1.194,51 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a.

21. S obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužitelj je u konačnici u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti te je istome, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 10. ožujka 2020. i 23. travnja 2021. u visini od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa ročištima 8. ožujka 2021. i 25. studenog 2021., u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te trošak pristupa ročištu 15. lipnja 2021. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) što, uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr.54 Tarife) te uvećano pripadajući PDV, iznosi 1.375,00 eura.

22. Sukladno iznijetom, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Dodatno, cijeneći vrijednost pobijanog dijela presude, tužitelju je valjalo priznati i trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe u visini od 93,75 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr.54 Tarife), uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 234,38 eura. Trošak sudskih pristojbi tužitelju nije priznat budući da iz stanja spisa ne proizlazi da ih je platio.

24. Točka I. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 4. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec