Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-609/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Anamarija Bokan, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi isplate konačne rate, 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, klasa: UP/II-034-08/24-01/675, ur.broj: 525-14/103-25-3 od 21. veljače 2025., kao i rješenja Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-06-03-01/0009, ur.broj: 343-1504/01-24-015 od 17. svibnja 2024. te da se usvoji zahtjev tužitelja za isplatom druge (konačne) rate podnesen 8. ožujka 2024., zaprimljen od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pod ID brojem: 1964079.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-034-08/24-01/675, ur.broj: 525-14/103-25-3 od 21. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 440-12/18-06-03- 01/0009, ur.broj: 343-1504/01-24-015 od 17. svibnja 2024. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom druge (konačne) rate od 8. ožujka 2024., ID broj: 1964079.

2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Navodi da je kupio maslinik površine 2000 m[2] , isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i odmah stupio u posjed. Međutim, u trenutku podnošenja zahtjeva za isplatom druge (konačne) rate zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] nije bila otvorena pa tužitelj nije ni mogao dostaviti zemljišnoknjižni izvadak kako bi se utvrđivalo da li se i upisao kao vlasnik na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora. Naime, obnovljena zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] otvorena je tek u jesen 2024. godine. Stoga se provedba uknjižbe ne može smatrati mjerodavnom za ocjenu ostvarenosti aktivnosti i ciljeva iz poslovnog plana. Javnopravna tijela nisu mogla tumačiti da je tužitelj odustao od zahtjeva niti neodgovaranje tužitelja na zahtjev za dopunu ni na koji način nije moglo utjecati na pitanje osnovanosti njegovog zahtjeva za isplatu druge (konačne) rate. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i usvoji njegov zahtjev za isplatu druge (konačne) rate podnesen 8. ožujka 2024. pod ID brojem 1964079. Ujedno predlaže da Sud obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. U bitnom navodi da su uvjeti natječaja pravno obvezujući i njima se na detaljan način propisuju uvjeti i kriteriji koje korisnik mora zadovoljiti, a ujedno i posljedice. Agencija pritom može pored propisane dokumentacije kao dokaz da su aktivnosti provedene, zatražiti i drugu dokumentaciju. Od tužitelja je zatražena dostava zemljišnoknjižnog izvatka budući da iz ARKOD sustava nije bilo razvidno radi li se o zemljištu iz kupoprodajnog ugovora. Kako tužitelj nije dostavio traženi zemljišnoknjižni izvadak niti je na zahtjev Agencije odgovorio, stekli su se uvjeti za donošenje odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu, čime je postupljeno u skladu s odredbama natječaja. Nadalje, tuženik ukazuje na članak 120. stavak 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, odnosno da se vlasništvo na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđeg vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom. Tuženik ukazuje i na to kako je u natječaju napomenuto da je korisnicima u interesu da naprave realističan poslovni plan, dok je tužitelj za potrebe provođenja svoga projekta za kojeg je tražio dodjelu sredstava javne potpore sam odabrao nekretninu koja ima očite pravne nedostatke budući da je predmet kupoprodaje bila nekretnina koja nije upisana u zemljišnim knjigama. Tuženik stoga predlaže da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 25. veljače 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja. Sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, rasprava je održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa tuženika i u sve isprave priložene spisu.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u provedbi potpore razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava tužitelju dodijeljena potpora u iznosu od 111.592,50 HRK na temelju Ugovora o financiranju od 17. svibnja 2019. te mu je 10. rujna 2020. isplaćena prva rata u iznosu od 55.796,25 HRK. Dana 8. ožujka 2024. tužitelj je podnio zahtjev za isplatu druge i konačne rate. Međutim, u povodu tog zahtjeva tijelo prvog stupnja nije moglo utvrditi da je aktivnost kupnje maslinika u potpunosti provedena. Naime, tužitelj je 8. listopada 2020. sklopio ugovor s prodavateljem ČR kojim kupuje dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirane u posjedovnom listu broj 210, površine 2000 m[2] , u naravi maslinik, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 110.000,00 HRK. Stoga je prvostupanjsko tijelo od tužitelja zatražilo dostavu zemljišnoknjižnog izvatka u pogledu kupnje navedene katastarske čestice, u roku od pet dana, što je u skladu s poglavljem 14. točkom 2. Natječaja za provedbu tipa operacije 6.3.1. „Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. Zahtjev je tužitelju poslan putem elektroničke pošte 19. travnja 2024., ali kako u pogledu dopune nije dostavio nikakav odgovor, donesena je ovdje osporavana odluka prvostupanjskog tijeka o odbijanju njegova zahtjeva za isplatu.

9. Tuženik je žalbu tužitelja ocijenio neosnovanom uz obrazloženje da je tijelo prvog stupnja odluku o odbijanju isplate donijelo na temelju pravilne primjene materijalnog prava budući da tužitelj nije u propisanom roku od pet dana, odnosno do 24. travnja 2024., dopunio svoj zahtjev za isplatu.

10. Naime, ispravom kojom je prvostupanjsko tijelo tražilo od tužitelja dopunu zahtjeva za isplatu trebalo je dokazati da se radi o zemljištu iz dostavljenog kupoprodajnog ugovora, odnosno da je aktivnost kupnje zemljišta, za koju se tužitelju dodjeljuje potpora, doista i realizirana, a s obzirom na to da za navedeno zemljište u ARKOD sustavu nema upisane katastarske čestice niti zemljišnoknjižnog izvatka. Kako tužitelj u propisanom roku nije odgovorio bilo kakvim priopćenjem u pogledu dopune zahtjeva te se ne može utvrditi da je ispunio aktivnost navedenu u poslovnom planu, koja je predmet njegova zahtjeva za potporu, pravilno je zahtjev za isplatu konačne rate odbijen, što je u skladu s poglavljem 15. točkom 2. podtočkama d) i f) Natječaja. Pritom tuženik u obrazloženju svog rješenja pravilno ukazuje na to kako nakon predaje konačnog zahtjeva za isplatu više nema mogućnosti produžavanja krajnjeg roka za predaju zahtjeva.

11. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

12. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 4. ožujka 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis.