Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1201/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja CV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi stambenog zbrinjavanja, 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, klasa: UP/I-371-06/24-01/11, ur.broj: 522-4/2-25-2 od 22. travnja 2025. te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-371-06/24-01/11, ur.broj: 522-4/2- 25-2 od 22. travnja 2025. tužitelju je dodijeljen stambeni kredit u iznosu od 37.428,00 EUR koji je dužan namjenski iskoristiti u roku od jedne godine od dana realizacije te mu je utvrđeno pravo na popust pri otplati dodijeljenog kredita u visini od 50%, tako da je dužan vratiti razliku u iznosu od 18.714,00 EUR s pripadajućom kamatom od 2% fiksno godišnje na rok otplate 15 godina.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporavanog rješenja tužitelj navodi kako je ovakav način rješavanja prava hrvatskih branitelja i invalida iz Domovinskog rata nepravedan i ponižavajući. Smatra da je osporavano rješenje stvarno i pravno ništetno jer je nemoralno, protivno je najvećim ustavnim vrednotama Republike Hrvatske, načelu ustavnosti i načelu zakonitosti. Naime, u cilju da riješi stambeno pitanje za sebe i još četvero članova obitelji nameće mu se obveza sklapanja ugovora o korištenju kredita. Međutim, tvrdi kako nije podnio zahtjev za dodjelu stambenog kredita za razliku u površini između stambene površine koju koristi i odgovarajuće stambene površine koja mu pripada, već je tražio rješavanje prava na naknadu za razliku u pravima koja ga pripadaju obzirom na stambenu površinu garsonijere i stana koji mu pripada po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Ne može se smatrati da je stambeno zbrinjavanje peteročlane obitelji, koja ima pravo na stan od 70 m[2] , ostvareno dodjelom garsonijere od 23 m[2] i isplatom iznosa za kojeg se mogu kupiti još tri kvadratna metra stambenog prostora u Splitu. Tužitelj predlaže da Sud sasluša ZV, na adresi tuženika, po čijim je uputama dostavljao određene isprave. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak te obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u postupcima stambenog zbrinjavanja nadležan i obvezan primjenjivati odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata. Također, kao tijelo upravne vlasti sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji zaključenom 1. kolovoza 2021. i Dodatka I. zaključenog 3. listopada 2022. ovlastio je Hrvatsku poštansku banku d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, da u ime i za račun tuženika pod uvjetima iz rješenja o pravu na stambeni kredit sačinjava i potpisuje ugovore o stambenim kreditima kojim će biti regulirani uvjeti i način otplate kredita.
4. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik stana u zgradi u [adresa], izgrađene na zk.č.br. ZEM 907/2, upisanog kao E-108 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pri Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, na V. katu, površine 23,00m², za koji je podnositelj zahtjeva i zatražio dodjelu stambenog kredita za razliku u površini, a s obzirom da je podnositelj zahtjeva navedeni stan otkupio od Ministarstva hrvatskih branitelja temeljem propisa o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te budući da isti tada nije bio odgovarajuće površine za njegovo kućanstvo ispunjeni su uvjeti za dodjelu stambenog kredita za razliku u površini za njegovo tada četveročlano kućanstvo. Sukladno članku 19. stavcima 3. i 4. spomenute Uredbe osobi koja je otkupila stan po Zakonu može se odobriti stambeni kredit za razliku površine koja mu je pripadala u trenutku dodjele stana, dok naknadno povećanje broja članova kućanstva ne utječe na povećanje stambenog prostora. Stoga se za naknadno rođeno dijete KV (rođenog **.**.2019.) ne može ostvariti pravo na dodatnu stambenu površinu. Neosnovan je navod opunomoćenika tužitelja kako isti nije podnio propisan obrazac zahtjeva za ostvarivanje prava na stambeni kredit budući da je takav zahtjev potpisan od strane tužitelja 29. studenog 2023.
5. Tuženik ističe da je namjera zakonodavca prilikom donošenja gore navedenog Zakona bila omogućiti stambeno zbrinjavanje po povoljnijim uvjetima osobama utvrđenim citiranim Zakonom ako nemaju riješeno stambeno pitanje dok bi zanemarivanje navedenih odredbi iz Zakona i Uredbe dovelo do zlouporabe samog Zakona i cjelokupnog postupka stambenog zbrinjavanja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Tuženik stoga smatra da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo pa predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
6. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. U sporu je održana rasprava 25. veljače 2026. uz nazočnost zamjenice opunomoćenika tužitelja, odvjetničke vježbenice OV.
8. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
9. Sud nije smatrao potrebnim izvesti dokaz saslušanjem službene osobe tuženika kako je to predloženo u tužbi ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o stavljenom tužbenom zahtjevu na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa tuženika i u sve isprave priložene spisu.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja, klasa: UP/I-371-06/16-0001/192, ur.broj: 522-04/2-1-16-8 od 20. prosinca 2016. tužitelju dan u najam stan površine 23 m[2] , na petom katu stambene zgrade na lokaciji u [adresa], sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa na neodređeno vrijeme.
13. Nadalje, vidi se da je tužitelj 24. siječnja 2024. podnio zahtjev za dodjelu stambenog kredita sukladno članku 85. stavku 4. Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21., 156/23. - dalje: Zakon) te da je gore navedeni stan stekao u vlasništvo, sukladno odredbama Zakona, a na temelju ugovora o kupoprodaji kojeg je sklopio 22. kolovoza 2024. s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom hrvatskih branitelja.
14. Odredbama članka 19. stavaka 3. i 4. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 132/24. - dalje: Uredba) propisano je da se osobi koja je kupila stan po Zakonu može odobriti stambeni kredit ili financijska potpora za razliku površine iz članka 90. stavka 1. Zakona koja mu je pripadala u trenutku dodjele stana, s tim da naknadno povećanje broja članova kućanstva ne utječe na povećanje stambenog prostora.
15. U skladu s člankom 90. stavkom 1. podstavkom d) Zakona, stambeni kredit i druga prava vezana za stambeno zbrinjavanje ostvaruju se za odgovarajuću stambenu površinu i određuju se prema broju članova uže i šire obitelji, i to za četveročlanu obitelj 70 m[2] .
16. Budući da je tužiteljeva obitelj, u vrijeme kada mu je stan dodijeljen rješenjem tuženika od 20. prosinca 2016., imala četiri člana, pravilno je utvrđena površina za stambeno zbrinjavanje od 70 m[2] , iz čega proizlazi da tužitelju pripada pravo na razliku stambene površine od 47 m[2] . S obzirom na to da se, sukladno članku 13. Uredbe, stambeni kredit za razliku u površini otkupljenog državnog stana određuje kao umnožak etalonske cijene građenja u iznosu od 796,34 eura po m[2] korisne površine stana (podatak objavljen u Narodnim novinama, broj 99/24.) i pripadajuće površine stana od 47 m[2] , pravilno je tužitelju utvrđen iznos stambenog kredita od 37.428 EUR. Kako je tužitelj hrvatski ratni vojni invalid iz domovinskog rata VII. grupe, s 50%-tnim oštećenjem organizma, utvrđeno mu je, sukladno članku 89. stavku 1. Zakona, pravo na popust pri otplati stambenog kredita od 50%, tako da je dužan vratiti iznos kredita od 18.714 EUR.
17. Tužitelj u ovom upravnom sporu zapravo prigovara tomu da njegovo stambeno pitanje nije riješeno na adekvatan način. Međutim, s obzirom na to da je u povodu tužiteljeva zahtjeva za dodjelu stambenog kredita odlučeno pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi Zakona i Uredbe, ne može se u konkretnom slučaju ocijeniti da osporavano rješenje tuženika nije zakonito.
18. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
19. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 4. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
