Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-826/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice IČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sandra Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi ostvarivanja prava na potporu za 2019. godinu, 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, klasa: UP/II-371-034-08/22-01/538, ur.broj: 525-14/109-25- 10 od 4. ožujka 2025., kao i odluke o ostvarivanju prava na potporu za 2019. godinu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 320-01/19-03/76843, ur.broj: 343-0100/01-23-016 od 9. lipnja 2023.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-371-034-08/22-01/538, ur.broj: 525-14/109-25-10 od 4. ožujka 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv odluke o ostvarivanju prava na potporu za 2019. godinu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

2. Pobijajući zakonitost odluka drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela, tužiteljica je u tužbi navela kako je Agencija 25. studenog 2021. donijela odluku o ostvarivanju potpore za 2019. koju je tuženik u povodu žalbe poništio i predmet vratio na ponovno odlučivanje iz razloga što je odluka bila neobrazložena i neutemeljena te nije bilo razvidno na temelju čega su određene višegodišnje sankcije za potpore. Prvostupanjsko je tijelo prije donošenja nove odluke bilo dužno navesti kako i na temelju čega je prvostupanjsko tijelo utvrdilo sankcije, obrazložiti o kakvom se kršenju obveza radi, kako i na temelju čega je utvrđeno kršenje obveza, kako je prvostupanjsko tijelo došlo do brojčano izraženih iznosa sankcija. U ponovljenom je postupku trebalo utvrditi sve odlučne činjenice te primjenom mjerodavnog prava donijeti odluku u kojoj će dati jasne, valjane i dostatne razloge za svoja činjenična i pravna utvrđenja. Međutim, tijelo prvog stupnja niti je provodilo bilo kakve dokaze niti dalo razloge o odlučnim činjenicama. Očigledno nije učinilo apsolutno ništa, prepisalo je sve one nezakonitosti i povrede koje su već učinjene kod prvotnog rješenja. Naime, u pobijanoj se odluci navodi kako je kod tužiteljice kao korisnika 8. veljače 2019. provedena nekakva brzinska kontrola, potom 22. ožujka 2019. kontrola na terenu, a 13. rujna 2019. supervizija. Međutim, jedina kontrola koju je upravno tijelo izvršilo jest 13. rujna 2019. kada je došlo u kontrolu radi isplaćene potpore za 2018. godinu. Tada su djelatnici Agencije došli kod tužiteljice te se ukupno zadržali oko 5 sati. U tih 5 sati kod tužiteljice izvršili su uvid u dokumentaciju, zatim su otišli na susjedni otok i navodno izvršili provjeru na terenu. Ta provjera na terenu bi značila da su oni, a kako sami tvrde, u ostatku tog ukupnog vremena od 5 sati pješice obišli 25 hektara zemlje i na njima utvrdili nepravilnosti. Prvostupanjsko je tijelo, na temelju zahtjeva tužiteljice za dodjelu potpora za 2018. godinu, a koji zahtjev je nesporno predan do lipnja te godine, umjesto da u istoj godini provede kontrolu na terenu kako zakonodavni okvir nalaže, tek u rujnu 2019. godine provelo kontrolu za 2018. godinu i po toj kontroli tvrdi što je na terenu bilo 2018. godine i određuje sankcije koje su određene pobijanom odlukom. Napominje se kako tužiteljica uredno prima potpore od 2015. godine te nikada nije smanjila niti opseg posla niti broj uzdržavanog stada niti površine na kojima to stado pase. Postavlja se pitanje kako su i na temelju čega, kojom to meto-dom tuženik i Agencija uspjeli utvrditi što se na terenu nalazilo 2018, godine kada kontrolu nisu obavili u toj godini. Isto tako, tuženik je bio dužan u pobijanoj odluci dati precizno objašnjenje o kojim parcelama je riječ, što se prethodnih godina na istima nalazilo, a da se sada ne nalazi, u kojoj mjeri i u kojoj površini, na koji način to utječe na određenje koeficijenta parcele i koji koeficijent su imale ranije, a koji sada te objasniti točnu metodu kako se došlo do iznosa sankcije. Nadalje, sve i kad bi predmetna odluka bila zakonita, ista je donesena izvan roka. Bilo kakav zahtjev za povrat upućen od strane Agencije može se uputiti u roku od 18 mjeseci računajući od dana izrade izvještaja o kontroli. Kontrola je obavljena 13. rujna 2019., a zapisnik o obavljenoj kontroli dostavljen tužiteljici 23. listopada 2019. Dakle, rok od 18 mjeseci istekao je već prije donošenja prve pobijane odluke 25. studenog 2021. S tim u vezi, tužiteljica upućuje na sudsku praksu i to na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-964/2023, od 23. listopada 2023. Tužiteljica smatra kako je arbitrarnim postupanjem javnopravnih tijela stavljena u poziciju pravne nesigurnosti u odnosu na primjenu i tumačenje pravnih izvora od strane Agencije i tuženika te su osporeno rješenje, kao i osporene odluke o povratu neadekvatno i nedostatno obrazložene. Predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, kao i odluku tijela prvog stupnja od 25. studenog 2021. te obveže tuženika na nadoknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. U bitnom navodi kako su sve tri kontrole provedene o čemu postoji dokaz u spisu upravnog predmeta u vidu izvještaja o provedenim kontrolama koji su dostavljeni tužiteljici, pri čemu je kontroli na terenu od 22. ožujka 2019. i terenskoj superviziji od 13. rujna 2019. i osobno. Suprotno navodima u tužbi da se kontrola obavlja u istoj kalendarskoj godini u kojoj su podneseni zahtjevi, predmetna kontrola na terenu po jedinstvenom zahtjevu za 2018. godinu provedena je pravovremeno i zakonito prije isplate potpore koja se izvršava u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari ne radi se o povratu neopravdano isplaćenih sredstava, već o utvrđivanju visine prava na potporu za 2019. godinu te pravilnikom nisu propisani rokovi na koje se tužiteljica poziva. Što se tiče presude Upravnog suda u Zagrebu, ista nije pravomoćna jer je tuženik podnio žalbu o kojoj Visoki upravni sud Republike Hrvatske još nije odlučio. Tuženik stoga predlaže da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 11. veljače 2026. uz nazočnost zamjenice opunomoćenice tužiteljice Andree Šalić Gvozden, odvjetnice u Zadru.

6. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa tuženika i u sve isprave priložene spisu.

8. Sud nije smatrao potrebnim izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice, knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, poljoprivrednim vještačenjem te očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika ocijenivši da je činjenično stanje, i bez izvođenja navedenih dokaza, dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, a na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sukladno članku 35. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014, potpora za koju je podnesen zahtjev odbija se ili povlači u cijelosti ako nisu ispunjeni kriteriji prihvatljivosti, te se odbija ili povlači u cijelosti ili djelomično ako nisu ispunjene obveze utvrđene u programu ruralnog razvoja ili, gdje je to relevantno, drugi zahtjevi aktivnosti utvrđeni zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom ili u okviru programa ruralnog razvoja, posebno u pogledu javne nabave, državne potpore i ostalih obveznih standarda i zahtjeva. Kada je riječ o višegodišnjim obvezama ili plaćanjima, povlačenja na temelju kriterija iz stavka 3. primjenjuju se i na iznose već isplaćene u prethodnim godinama za istu aktivnost. Ako ukupna procjena na temelju kriterija iz stavka 3. dovodi do utvrđivanja ozbiljne nesukladnosti, potpora se odbija ili povlači u cijelosti.

11. Sukladno članku 161. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. godinu (Narodne novine, broj 21/19., 53/19. - dalje: Pravilnik), propisano je da se osim administrativnih kazni iz članka 160. tog Pravilnika, kod neispunjavanja uvjeta prihvatljivosti i kod kršenja jedne ili više obveza propisanih za IAKS mjere ruralnog razvoja iz Programa ruralnog razvoja primjenjuju i administrativne kazne sukladno članku 35. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014. U slučaju kršenja višegodišnjih obveza koje se odnose na smanjenje površina, iznos potpore se odbija ili povlači u cijelosti. Povlačenje potpore u cijelosti podrazumijeva vraćanje već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama.

12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica za 2015. godinu podnijela jedinstveni zahtjev za mjeru M11 Ekološki uzgoj, i to za podmjeru 11.1. Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode (EKOP) te podmjeru 11.2. Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda (EKO). Time je tužiteljica ušla u sustav potpore sukladno Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014 - 2020. te je preuzela petogodišnju obvezu provoditi ekološki uzgoj na površini od 9,84 ha za podmjeru 11.1. (EKOP) te na površini od 30,45 ha za podmjeru 11.2. (EKO). Nadalje, proizlazi da je u pogledu podmjere 11.1. u 2016. godini preuzela obvezu za dodatnu površinu od 4,23 ha te u 2017. godini za dodatnu površinu od 1,55 ha.

13. Nadalje, proizlazi kako je administrativnom kontrolom utvrđeno smanjenje obvezne površine za 15,49 ha prilikom podnošenja jedinstvenog zahtjeva za 2019. godinu. Navedeno smanjenje obvezne površine za potpore utvrđeno je na temelju provedenih kontrola. Tako je kod tužiteljice provedena terenska kontrola 22. ožujka 2019. o kojoj je sastavljen izvještaj protiv kojeg je tužiteljica podnijela prigovor. te je u povodu tog prigovora provedena terenska supervizija 13. rujna 2019. o kojoj je također sastavljen detaljan izvještaj. Obavljenim kontrolama pojedine su parcele utvrđene nepoljoprivrednim zemljištem zbog zarasta i neodržavanja ispašom te neprovođenja agrotehničkih mjera, čime je došlo do kršenja višegodišnje obveze ekološke proizvodnje sukladno zahtjevu tužiteljice za ulazak u sustav potpore. Stoga je primijenjena administrativna kazna koja se sastoji od vraćanja već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama.

14. Tužiteljica je tijekom postupka pribavila nalaz i mišljenje sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta koji je zaključio da se na svim česticama obavlja ili se obavljalo napasivanje te da su sve nekretnine u cijelosti pogodne za ispašu koza. Međutim, pravilno je tuženik u obrazloženju svog rješenja naveo kako je održavanje poljoprivrednih površina pogodnim za ispašu samo jedan od propisanih uvjeta sukladno članku 15. stavku 1. i 2. Pravilnika te je korisnik programa izravnih plaćanja dužan održavati poljoprivredne površine bez neželjene šumske vegetacije, odnosno bez korova pelinolisne ambrozije i mračnjaka, bez višegodišnjih korova i drvenastih biljnih vrsta koje zarastaju poljoprivrednu površinu, te se poljoprivredne površine moraju održavati u takvom stanju da je parcela pristupačna, prohodna stoci za ispašu, da je moguć prohod klasičnim poljoprivrednim strojevima i da obrada može započeti bez prethodne aktivnosti krčenja zemljišta. S tim u vezi, u nalazu sudskog vještaka na više se mjesta spominje kako se na spornim ARKOD parcelama nalazi drvenasto raslinje i gusta makija, iz čega proizlazi da nisu ispunjeni minimalni uvjeti za dodjelu predmetnih potpora. Dakle, tužiteljica nije dovela u sumnju postojanje odstupanja između prijavljene i prihvatljive poljoprivredne površine onako kako je to javnopravno tijelo utvrdilo kontrolom na terenu.

15. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

16. Napominje se kako je Sud imao u vidu da je tužiteljica u tužbi stavila zahtjev i za poništavanje odluke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: 320-01/19-03/76846, ur.broj: 343-0100/01-21-012 od 25. studenog 2021. Međutim, ocjenjivanje zakonitosti navedene odluke u ovom upravnom sporu bilo bi bespredmetno s obzirom na to da je ta odluka već poništena pravomoćnim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-034-08/22-01/538, ur.broj: 525-04/125-22-2 od 1. prosinca 2022.

17. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužiteljica nije niti djelomično uspjela u ovom sporu, nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 4. ožujka 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužiteljici, po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis.