Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-41/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja AD (ranije TD), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Rajković, odvjetnica u Poreču, Kandlerova 4., protiv tuženika - protivnika osiguranja GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Željan Hrvatin, odvjetnik u Rovinju, Carera 102., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Psp-29/2022-93 od 12. studenoga 2025., 4. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Psp-29/2022-93 od 12. studenoga 2025. u pobijanim točkama I., II., III. izreke i u dijelu točke IV. izreke kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR-a.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik OD smetao je tužitelja A (ranije TD) u posjedu prava služnosti puta, prolazom i provozom, koji u širini od 280 cm vodi uz južnu granicu parcele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do tužiteljeve parcele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ozbiljnom prijetnjom i postavljenim ogradnim vratima, "portunom", pa je dužan uspostaviti ranije stanje slobodnog predmetnog puta, prolazom i provozom.

II. Dužan je tuženik, u roku 8 dana, uklonit i postavljena ogradna vrata ili predati njihov ključ na ruke tužitelja AD, te mu se zabranjuje takvo ili slično buduće smetanje prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist nekretnine tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."

III. Odbija se prijedlog tužitelja radi određivanja privremene mjere.

IV. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.500,00 eura, u toku od 15 dana od donošenja ove odluke; u preostalom se dijelu odbija zahtjev tuženika, do iznosa od 1.600,00 eura. "

2. Navedeno rješenje, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj u točkama I., II., III. izreke i u dijelu točke IV. izreke kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP). Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . točka 2., 4., 8., 9., 13., 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju u žalbi neosnovano ukazuje tužitelj jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno pa se tužitelj neosnovano poziva na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta – prolaza i provoza preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu i suvlasništvu tuženika, uz južnu granicu te nekretnine do nekretnine koja je u njegovom vlasništvu i posjedu i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ozbiljnom prijetnjom i postavljanjem željeznih vrata na dva betonska stupa na granici makadamskog prilaznog puta i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza (saslušanjem tužitelja, tuženika, svjedoka, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke) utvrdio:

- da tužitelj nije dokazao da je bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta – prolaza i provoza do svoje nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je u 2010. predao u posjed sinu LD,

- da sin tuženika i tuženik nikada nisu dozvolili tužitelju prolaz preko nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti da su to ikada trpjeli niti se tome pokorili,

- da je sin tuženika LD, dugogodišnji mirni posjednik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je samostalno i svojevoljno odlučio izvesti i izveo radove na postavljanju željeznog "portuna" (u daljnjem tekstu: vrata) na ulazu predmetnog puta, između dva stupa izrađena od kamena, na željeznu vodilicu, a koje radove je dovršio kako on sam tvrdi krajem ljeta 2019.,

- da je sin tuženika LD postavljanjem vrata na koja je stavio lanac i lokot onemogućio prolaz predmetnim putem.

9. Na temelju utvrđenog sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom predmetu spora, da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku te je polazeći od odredaba čl. 10. st. 1., čl. 21. st. 1. i 3., čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) koje uređuju prekluzivne rokove te uvjete i način za ostvarenje sudske zaštite posjeda odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da ga je tuženik smetao u posjedu prava služnosti puta – prolazom i provozom koji put je širok 280 cm, a vodi uz južnu granicu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do nekretnine tužitelja, ozbiljnom prijetnjom i postavljenim ogradnim vratima te uspostavljanjem ranijeg stanja slobodnog predmetnog puta odnosno uklanjanjem postavljenih ogradnih vrata ili predajom njihovog ključ tužitelju uz zabranu tuženiku takvog ili sličnog budućeg smetanja prava služnosti puta.

10. Suprotno zaključku suda prvog stupnja posjed je faktična vlast na stvari, a ne nužno njezino korištenje u punom opsegu. Dovoljno je da osoba ima volju držati nekretninu kao svoju (animus possidendi) i da je povremeno faktično nadzire. Povremeni dolazak tužitelja na nekretninu koju je kupio i njezin obilazak bez da je išta na njoj radio je dovoljan za održavanje posjeda posebno kad nije isključen iz posjeda. Dolazeći na nekretninu koju je kupio tužitelj je prolazio jedinim putem koji vodi do te nekretnine i to preko dijela nekretnine u suvlasništvu tuženika i posjedu LD sina tuženika od 2010. Putem je prolazio mirno i bez prekida.

11. Pravilno je sud prvog stupnja naveo da posjed prava stvarne služnosti puta - prolaza i provoza ne stječe se samim vršenjem sadržaja tog prava već je potrebno da se sadržaj služnosti vrši uz znanje posjednika druge nekretnine . Posjed prava afirmativne služnosti, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, stječe se kad posjednik jedne nekretnine jednostrano ili u sporazumu s posjednikom druge nekretnine učini glede te druge nekretnine nešto što njezin posjednik inače ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi. Pretpostavka za stjecanje posjeda prava stvarne služnosti nije puko vršenje sadržaja tog prava već je potrebno da se sadržaj služnosti u stvarnosti i faktično vrši, dakako uz znanje posjednika druge nekretnine, što nije slučaj u ovom predmetu.

11.1. U ovom predmetu je sin tuženika pravovremeno reagirao i zaštitio mirni posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te zabranio i spriječio pristup tužitelju kroz tu česticu, gledano iz pravca makadamskog puta, tako da tužitelj nije stekao, niti mogao steći posjed prava stvarne služnosti na koju se isti neosnovano poziva.

11.2. Tužitelj nije ugovorom niti drugim pravnim poslom stekao posjed prava stvarne služnosti puta. Kako je sud prvog stupnja utvrdio na svim okolnim nekretninama (koje se međama dodiruju sa predmetnom) takav teret nije upisan u zemljišnim knjigama, u korist nekretnine tužitelja. Prednici tužitelja T i KD tim putem su prolazili jer im je tuženik to dopustio. Sve dok tuženik i njegova obitelj, nakon što je tuženik 1984. kupio suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i počeo je u cijelosti posjedovati, nije otvorio prolaz u suhozidu, raskrčio šikaru i napravio put za prolaz automobilom i strojem, prolazilo se stazom pješice pa su tako i T i KD koji su boravili na nekretnini tužitelja od 1969. do 2001. prolazili stazom.

11.3. ŠD kao pomoćnik u posjedovanju tužiteljeve nekretnine nije mogla tužitelja uvesti i u posjed prava služnosti puta jer za to nije imala volju i nalog tuženika kao neposrednog posjednika, niti su tuženik i njegov sin naknado to odobrili.

12. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta do svoje nekretnine na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slijedom čega nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvar.

13. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća i zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je LD sin tuženika od 2010. mirni posjednik predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kada je preuzeo brigu o toj nekretnini i održava ju i jer je samostalno i svojevoljno odlučio izvesti radove na postavljanju vrata i izveo ih kako bi zaštitio svoj posjed. Tuženik iako suvlasnik nekretnine nije poduzimao radnje kojima bi smetao tužitelja u izvršavanju posjeda, niti je tužitelj dokazao da je tuženik naložio postavljanje vrata ili aktivno sudjelovao u provedenim radovima na postavljanju vrata, niti je tuženik koji se otežano kreće zbog lošeg zdravstvenog stanja mogao poduzimati ikakve radove. Sama činjenica da je tuženik znao za radove te im se nije protivio ne predstavlja čin smetanja niti je dovoljan za zaključak da je smetanje učinjeno u njegovu korist u smislu zakona. Okolnost da je dolazio na nekretninu uz pomoć sina ne ukazuje na to da je zadržao faktičnu vlast nad nekretninom ili da je sudjelovao u donošenju odluke o zatvaranju prolaza.

14. Budući da tužitelj nije dokazao da je u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta, kao i da je tuženik pasivno legitimiran u ovom premetu , valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točkama I. i II. izreke jer tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu prema odredbama čl. 10. st. 1., čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV-a. Činjenica da sud prvog stupnja nije utvrđivao pravovremenost tužbe ne bi utjecala na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

15. Iako tužitelj pobija rješenje u cijelosti u žalbi ne iznosi žalbene razloge u odnosu na rješenje kojim je odbijen njegov prijedlog kao predlagatelja osiguranja za određivanje primjenom mjere. No, potrebno je navesti da prijedlog za određivanje privremene mjere ovisi o postojanju vjerojatnosti tražbine koja se osigurava, a tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje prava čiju zaštitu traži pa nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Stoga je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točki III. izreke.

16. Budući da tužitelj nije uspio u sporu pravilno je sud prvog stupnja prema odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP-a, Tbr. 7. toč. 2., Tbr. 46., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25), odlučio o troškovima postupka visinu kojih tuženik nije osporavao. Stoga je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka u dijelu točke IV. izreke kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi odmjerene troškove.

16.1. U nepobijanom dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu do iznosa od 1.600,00 EUR-a rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

17. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja jer tužitelj nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Štefica Bukvić