REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1750/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženog Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-626/2024-21 od 1. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-626/2024-21 od 1. listopada 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe tužitelja i odgovora na žalbu tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ĆU koji glasi:

„1. Utvrđuje se, da je ništetna odredba članka 2 i 7 Ugovora o kreditu, broj [broj kredita] od dana 15.05.2006 koji je tužitelj ĆU iz [adresa], zaključio sa tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, 51029866379, koja glasi: „IZNOS KREDITA, točka 2=55.500,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

NAČIN VRAĆANJA

Otplata kredita je u 240 mjesečnih obroka, nakon prijenosa kredita u otplatu, Kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta=303,07 CHF.

7. VALUTNA KLAUZULA

Povrat obveze iz ovog ugovora obračunati će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjena tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

2. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkischenank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju ĆU, [adresa], isplati iznos od 3.890,04 Eura, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 0,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2006 godine do isplate

-za iznos od 0,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2006 godine do isplate

-za iznos od 4,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.11.2008 godine do isplate

-za iznos od 1,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.12.2008 godine do isplate

-za iznos od 9,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.01.2009 godine do isplate

-za iznos od 14,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.02.2009 godine do isplate

-za iznos od 15,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2009 godine do isplate

-za iznos od 10,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2009 godine do isplate

-za iznos od 11,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.05.2009 godine do isplate.

-za iznos od 9,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2009 godine do isplate.

-za iznos od 7,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.07.2009 godine do isplate

-za iznos od 6,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2009 godine do isplate.

-za iznos od 8,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2009 godine do isplate

-za iznos od 6,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2009 godine do isplate

-za iznos od 7,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.11.2009 godine do isplate

-za iznos od 7,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2009 godine do isplate

-za iznos od 12,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.01.2010 godine do isplate

-za iznos od 15,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.02.2010 godine do isplate

-za iznos od 14,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2010 godine do isplate

-za iznos od 19,32 EUR sa z.z kamatom počevši od 07.04.2010 godine do isplate

-za iznos od 21,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2010 godine do isplate

-za iznos od 25,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.06.2010 godine do isplate

-za iznos od 32,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.07.2010 godine do isplate

-za iznos od 26,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2010 godine do isplate

-za iznos od 44,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2010 godine do isplate

-za iznos od 36,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.10.2010 godine do isplate

-za iznos od 36,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2010 godine do isplate

-za iznos od 43,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2010 godine do isplate

-za iznos od 54,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2011 godine do isplate

-za iznos od 43,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2011 godine do isplate

-za iznos od 46,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2011 godine do isplate

-za iznos od 42,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.04.2011 godine do isplate

-za iznos od 53,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2011 godine do isplate

-za iznos od 59,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2011 godine do isplate

-za iznos od 63,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2011 godine do isplate

-za iznos od 100,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2011 godine do isplate

-za iznos od 63,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2011 godine do isplate

-za iznos od 59,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2011 godine do isplate

-za iznos od 57,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2011 godine do isplate

-za iznos od 57,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2011 godine do isplate

-za iznos od 62,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2012 godine do isplate

-za iznos od 65,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.02.2012 godine do isplate

-za iznos od 65,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.03.2012 godine do isplate

-za iznos od 63,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.04.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.05.2012 godine do isplate

-za iznos od 66,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.07.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.08.2012 godine do isplate

-za iznos od 62,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 61,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.10.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 63,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 65,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 61,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.02.2013 godine do isplate

-za iznos od 41,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 20,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 43,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 21,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 51,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 7,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 38,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 19,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 38,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 18,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2013 godine do isplate.

-za iznos od 39,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 19,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 39,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 19,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2013 godine do isplate.

-za iznos od 42,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 20,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 41,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 20,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 43,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2013 godine do isplate

-za iznos od 21,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2013 godine do isplate

-za iznos od 41,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.01.2014 godine do isplate

-za iznos od 20,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2014 godine do isplate

-za iznos od 43.59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2014 godine do isplate

-za iznos od 21,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2014 godine do isplate

-za iznos od 44,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03.2014 godine do isplate.

-za iznos od 21,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2014 godine do isplate

-za iznos od 38,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.04.2014 godine do isplate

-za iznos od 21,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2014 godine do isplate

-za iznos od 54,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2014 godine do isplate

-za iznos od 77,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2014 godine do isplate

-za iznos od 1,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.08.2014 godine do isplate.

-za iznos od 21,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.08.2014 godine do isplate.

-za iznos od 34,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.09.2014 godine do isplate.

-za iznos od 51,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.10.2014 godine do isplate

-za iznos od 59,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.11.2014 godine do isplate.

-za iznos od 59,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.12.2014 godine do isplate.

-za iznos od 4,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 37,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 17,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 47,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015 godine do isplate

-za iznos od 12,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.02.2015 godine do isplate

-za iznos od 52,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 godine do isplate.

-za iznos od 7,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.03.2015 godine do isplate.

-za iznos od 57,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 godine do isplate.

-za iznos od 3,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 godine do isplate

-za iznos od 47,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2015 godine do isplate

-za iznos od 153,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2015 godine do isplate

-za iznos od 9,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 godine do isplate

-za iznos od 50,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.07.2015 godine do isplate

-za iznos od 60,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2015 godine do isplate

-za iznos od 12,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine do isplate

-za iznos od 47,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.09.2015 godine do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, parnične troškove u iznosu od 1.625,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja presude 1. listopada 2025. pa do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, povrede odredaba parničnog postupka iz članka 8. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka . Tvrdi da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda nema razloga, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku što su u obrazloženju presude samo navedeni izvedeni dokazi, a izostali su zaključci i ocjena tih dokaza, razlozi o tome kojima je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je sud tako propustio ocijeniti dokaze i to u prvom redu nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstveno vještaka te iskaz tužitelja dan u ovom postupku. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio i materijalno pravo, jer se odredba članka 167. Zakona o obveznim odnosima ne može u predmetnom slučaju primijeniti. Navodi suprotno zaključku suda prvoga stupnja da sama činjenica da su stranke u predmetnom slučaju sklopile Aneks Ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne znači, da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, napose kraj činjenice da je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa da stoga ima pravni interes postavljati zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i posljedično po pravilima stjecanja bez osnove (članak 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima). Ukazuje na sadržaj nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Lidije Malčec, te navodi unatoč tome što je sud nalazu vještaka poklonio vjeru, zahtjev je odbio ne navodeći razloge zbog čega nalaz ne prihvaća, na koji način je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Žalbeni prijedlog je usvajanje žalbe tužitelja tužitelj potražuje troškove sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se i stoji u cijelosti protiv ističući da je neosnovana te predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] zaključenog 15. svibnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u odnosu na odredbe članka 2. i 7. Ugovora kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak, te posljedično tome, isplatu novčanog iznosa od 3.890,04 eur s zateznom kamatom na pojedinačne dijelove toga iznosa, sve po pravilima o stjecanju bez osnove zbog preplate po tužitelju do koje je došlo primjenom ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli. Pritom, zahtjev tužitelja utemeljen je na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. odnosno Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

5.1. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 15. svibnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj [broj kredita], kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate od 240 mjeseci, s namjenom stambeni kredit. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,75 % godišnje, da je ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu po kojoj se glavnica kredita veže uz valutu CHF, kao i da je zbog promjene tečaja CHF u pojedinim mjesecima povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati. Nadalje, nije sporno da su stranke dana 25. ožujka 2016. sklopila Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK/15). Aneksom ugovoru o kreditu izvršena je konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom uz promjenu kamatne stope.

5.2. Tijekom postupka je bilo sporno da li su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (članak 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO)), da li je osnovan tuženikova prigovora zastare te ima li tužitelj pravo na zahtijevanu isplatu obzirom na sklopljeni Aneks ugovora o kreditu od 25. ožujka 2016. temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu eur. Sporan je bio i status tužitelja kao potrošača.

6. Nakon što je utvrdio, ocjenom dokaza provedenih tijekom postupka:

- da je tužitelj dokazao da je u predmetnom slučaju potrošač;

- da njegovo potraživanje nije u zastari - zastara ove novčane tražbine tužitelja prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni broj P-1401/2012 4. travnja 2012. i ona počinje ponovno teći nakon pravomoćnosti presude donesene u tom postupku, što u konkretnom slučaju znači da je ona ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. svibnja 2023, to da nije protekao rok zastare od pet godina (članak 225. ZOO) u kojem roku zastarijevaju ove novčane tražbine ;

- da su, polazeći od utvrđenja izraženih u pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača za koje je prvostupanjski sud vezan primjenom odredbe članka 502.a ZPP, predmetne ugovorne odredbe djelomično ništetne (članak 342. stavak 1. ZOO) jer je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo (članak 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. i 46/07. - dalje: ZZP/03), a koji je u osnovi identičan odredbi članka 96. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013. - dalje: ZZP/07) - kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu naprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, posebno ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, da je tužitelj dokazao da je kao potrošač od strane tuženika kao bankarske institucije koja raspolaže stručnim znanjem, prilikom zaključenja predmetnog ugovora bio u neravnopravnom položaju u odnosu na bitne elemente ugovora sadržane u čanku 2. i članku 7. istoga, obzirom da nije bio upoznat sa rizicima i mogućnosti promjene vrijednosti valute).

Obzirom na gornja utvrđenja, sud prvoga stupnja zaključio je da samim tim što su ništetne sporne ugovorne odredbe nije ništetan i čitav ugovor, jer on može opstati bez tih odredbi a što je i bio slučaj do trenutka sklapanja ugovora o konverziji, trenutkom koga je osnovni ugovor konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u eur, čime je riješeno pitanje iznosa kog je tužitelj preplatio po spornim ugovornim odredbama, jer se radi o iznosima – onima koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, koji su mu priznati i uračunati u povrat kredita sada s valutnom klauzulom u eur na što je tužitelj slobodnom voljom pristao, iako je imao mogućnost ne prihvatiti konverziju i podnijeti tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu sklopljenog 15. svibnja 2006. i zahtijevati isplatu po osnovu ništetnosti navedenih odredbi ugovora, slijedom čega je sud pozivom na odredbu članka 167. ZOO zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan.

7. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita u dijelu u kom je sud odlučio o zahtjevu tužitelja za utvrđenjem da su ništetne odredbe članka 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu Ugovor o kreditu, broj [broj kredita] koje se odnose na valutnu klauzulu, obzirom je odluka suda u tom dijelu nerazumljiva i ne može se ispitati, na koji način je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a posljedično, predmetna presuda nije pravilna niti zakonita niti u dijelu u kom je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatom utuženog novčanog iznosa, onog kog je tuženik stekao bez osnove do trenutka sklapanja konverzije, a sve zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Naime, u situaciji kada je sud utvrdio da je tužitelj dokazao svoj status potrošača, da su povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane udruge Potrošač protiv više banaka (i ovdje tuženika) donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. kojima je utvrđeno da je tuženik u spornom vremenskom periodu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirao potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, da je sud vezan za utvrđenja iz tih pravomoćnih presuda ukoliko se potrošač na njih poziva – članak 118., sada 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015., 14/2019. i 19/2022. – ZZP), da je tužitelj dokazao da s tuženikom nije pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi i nije imao utjecaj na njen sadržaj te da mu je sklopljenim ugovorom suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju nije mogao sagledati u cjelini što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, pa su takve ugovorne odredbe – u predmetnom slučaju valutna klauzula u CHF ništetne, nejasan je i nerazumljiv zaključak suda prvoga stupnja da samim tim što je ništetna sporna ugovorna odredba nije ništetan čitav ugovor.

8.1. U predmetnom slučaju tužitelj nije zahtijevao utvrđenje ništetnosti čitavog ugovora, već samo njegovih pojedinih odredbi i to članka 2. i 7. Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, bez kojih ugovornih odredbi u slučaju ispunjenja uvjeta za njihovu ništetnost ugovor o kreditu koji je između stranaka sklopljen može opstati (članak 324. ZOO). Dakle, u situaciji kada je sud utvrdio da su ispunjeni uvjeti za utvrđenjem ništetnim predmetnih ugovornih odredbi jer se radi o odredbama koje su protivne odredbi članka 81. i 82. ZZP/03, identično članku 96. stavak 1. i 2. ZZP/07, ne postoji utemeljeni razlog za odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja koji je usmjeren na utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredbi, jer tužitelj ima pravni interes na podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-735/2014), pri čemu se naglašava da takav interes postoji neovisno o tome što je o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u kako u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tako i valutnu klauzulu odlučeno pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnom sporu.

8.2. Razlozi kojima je sud odbio predmetni tužbeni zahtjev pozivajući se pritom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u predmetu poslovni broj Rev-820/2023 u predmetnom slučaju nije primjenjivo, jer se ono odnosi na situaciju u kojoj je tužitelj odbijen s glavnim tužbenim zahtjevom istaknutom u pravcu u cijelosti utvrđenja ništetnim ugovora o kreditu, dok je prihvaćen kao osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev istaknut u pravcu utvrđenja ništetnim pojedinih ugovornih odredbi i to onih koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu iz razloga predviđenih člankom 81. ZZP.

9. Obzirom nije pravilna niti zakonita odluka suda o neosnovanosti zahtijeva tužitelja o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, nepravilna je i nezakonita odluka suda kojom zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na isplatu onih novčanih iznosa koje je tuženik od njega više naplatio s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a koje mu tuženik nije obračunao prilikom sklapanja Aneksa ugovora o kreditu, kojim je između stranaka u postupku izvršena konverzija kredita ugovorenog s valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu EUR, a koja konverzija je utemeljena na odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK/15).

9.1. Ovdje prije svega valja navesti, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali to ne znači da je isključeno u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli), sklopljenog između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proiz lazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu. Pritom, valja istaknuti da korisnik kredita (potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15.

9.2. Tužitelj je upravo takav svoj zahtjev i postavio u predmetnom parničnom postupku, pa nije jasan zaključak suda prvoga stupnja da je imao mogućnost ne prihvatiti konverziju i podnijeti tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu sklopljenog 15. svibnja 2006. i zahtijevati isplatu po osnovu ništetnosti navedenih odredbi Ugovora o kreditu.

9.3. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

9.4. Navedeno iz razloga što odredbama ZID ZPK/15 nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eurima, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Sklapanjem navedenog sporazuma (Dodatka) utemeljenog na odredbama članka 19.c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

9.5. Ovdje se ukazuje i na odredbu članka 19.c stavak 1. točka 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eure i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u eurima i u kunama s valutnom klauzulom u eurima na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke trebalo voditi računa i o tome da li je prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

9.6. U konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka, tužitelj i tuženik su u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredili svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo. Pravo potrošača kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK/15 da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s članka 19.c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021. Isto tako ovdje valja uputiti i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. u kojem je vezano za navedeno sud zauzeo pravni stav da: Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

10. Dakle, kako je predmetna presuda nerazumljiva u dijelu u kom sud zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja istaknutog u pravcu utvrđenja ništetnim odredbi članka 2. i 7. osnovnog ugovora o kreditu koji je između parničnih stranaka sklopljen dana 15. svibnja 2006., kao i u dijelu u kom sud odbija zah tjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 3.890,04 eur, koji je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke kao iznos pozitivne razlike zbog promjene tečaja CHF do trenutka provođenja konverzije (radi se o nalazu i mišljenju koji sud u cijelosti prihvaća objektivnim i stručnim), žalbu tužitelja valjalo je prihvatiti kao osnovanu, predmetu presudu u cijelosti ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP).

11. U ponovljenom postupku sud prvoga stupnja otklonit će ukazane mu bitne povrede postupka, te će novom pravilno obrazloženom presudom (članak 338. stavak 4. ZPP) ponovno odlučiti o istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja usmjerenom na utvrđenje ništetnim odredbi članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] a koji zahtjev je tužitelj utemeljio na pravnim shvaćanjima iz tzv. sporova o kolektivnoj zaštiti potrošača, te će potom utvrditi da li je tuženik od njega više naplatio određeni novčani iznos koji u ovom postupku on zahtjeva da mu tuženik isplati po pravilima stjecanja bez osnova – pri tom sud će cijeniti utvrđenja nalaza i mišljenja vještaka financijske struke koji je sačinjen za potrebe ovoga postupka, te će nakon toga za slučaj takvih utvrđenja utvrditi da li mu je tako utvrđeni novčani iznos (više plaćen uz primjenu navedene ugovorne odredbe) u cijelosti uračunat u izračun konverzije prilikom sklapanja navedenoga Aneksa, sve to uz pravilnu primjenu odredbi ZID ZPK/15 na nač in kako je to navedeno. Novom odlukom sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

12. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Puli-Pola 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić