Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-43/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Aleksandra Raach, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 , sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1071/2023-26 od 26. studenog 2025., 4. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja ČG protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1071/2023-26 od 26. studenog 2025. pod točkom III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ČG i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1071/2023-26 od 26. studenog 2025. pod točkom IV. izreke.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 eur.
Obrazloženje
1. Rješenjem o trošku sadržanim pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 354,05 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2025. do isplate, dok je pod točkom IV. izreke odbijen tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.
2. Žalbu protiv navedenog rješenja pod točkama III. i IV. izreke podnosi tužitelj određeno ne navodeći razloge za žalbu već ističe kako je omaškom u ovome predmetu poslao tužbu i postavio tužbeni zahtjev u odnosu na drugi spor koji se vodi između istih stranaka zbog potpuno drugog kreditnog odnosa, zbog čega je tijekom postupka ispravio tužbu i u skladu s provedenim vještačenjem ispravio tužbeni zahtjev. Smatra kako je odmjeravanje troška prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu te je donesena odluka o trošku prekomjeran teret za tužitelja koji nije dao povoda za parnicu. Predlaže preinačiti pobijane točke III. i IV. izreke i dosuditi mu cjelokupan trošak postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i ističe kako je na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi dao odgovor na tužbu te se time upustio u raspravljanje, dok se na djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva iz tužbe usprotivio, slijedom čega je o zahtjevima stranaka za naknadu troška postupka prvostupanjski sud pravilno odlučio. Osporava da bi postojala obveza tužitelja na plaćanje mu bilo kakvog troška, slijedom čega ne postoji niti bilo kakav teret za tužitelja koji ističe u žalbi. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 eur.
4. Žalba tužitelja u odnosu na točku III. izreke nije dopuštena, dok u odnosu na točku IV. izreke nije osnovana.
5. Kako je rješenjem o trošku sadržanim pod točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 354,05 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2025. do isplate te je time tužitelj uspio s dijelom svog zahtjeva za naknadu troška, to za žalbu protiv navedenog dijela rješenja o trošku tužitelj nema pravni interes u smislu odredbe čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pa je temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ZPP žalbu u odnosu na točku III. izreke valjalo odbaciti kao nedopuštenu (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
6. Na žalbene navode kojima tužitelj ističe svoju „omašku“ pri podnošenju tužbe i postavljanju tužbenog zahtjeva u ovome postupku, valja odgovoriti kako isti ne predstavljaju osnov temeljem kojeg je prvostupanjski sud trebao donijeti odluku kojom bi u cijelosti usvojio njegov zahtjev za naknadu troška, kako to neosnovano tuženik tvrdi.
7. Iz stanja spisa jasno proizlazi kako se tuženik po dostavi tužbe upustio u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, da se u toku postupka usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je o tužbenom zahtjevu tužitelja iz tužbe prvostupanjski sud pravomoćno odlučio pod točkama I. i II. izreke presude u kojem dijelu prvostupanjska presuda i nije pobijana od stranaka u ovome postupku.
8. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno je i u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP cijeneći uspjeh svake od stranaka u sporu odlučio o postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
9. Kako izrekom pobijanog rješenja pod točkom IV. ne proizlazi da je tužitelju u odnosu na tuženika nametnuta bilo kakva obveza na plaćanje troška , to ne postoji bilo kakav „prekomjeran teret“ koji bi pao na tužitelja bez obzira na istaknutu činjenicu da on nije dao povoda za parnicu.
10. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1 u svezi čl. 381. st. 1. ZPP).
11. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u žalbi i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, žalba tužitelja temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena je kao neosnovana i potvrđeno rješenje pod točkom IV. izreke (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
12. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice.
13. U nepobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke , prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 4. ožujka 2026.
Sudac
Goran Škugor
