REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-5764/2020-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Berislav Stanković, odvj. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Berislav Stanković i Dina Perković iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa pun. Branko Bulat, odvj. u OD Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti pun. tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, 04. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 528-50-3613030 zaključenim između tuženika RAIFFEISENBANK d.d. Zagreb, Petrinjska 59 OIB: 53056966535 i tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 17.08.2006.god. i potvrđenim po JB Lidiji Perić iz Osijeka br. OU- 1768/06 i to:

-odredba toč.2. koji glasi da je redovna kamata 2,95 godišnja ''…promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopi Kreditora.''

- odredba toč.7. kojom je određeno: ''Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća a prema Otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.''

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK d.d. Zagreb, Petrinjska 59 OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju LB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu u iznosu od ukupno 1.261,61 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 26. rujna 2006. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15 %, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećana za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena i to:

- na iznos od 1,70 EUR od 26. 9. 2006. god. pa do isplate;

- na iznos od 1,39 EUR od 25. 10. 2006. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,45 EUR od 24. 11. 2006. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,88 EUR od 26. 2. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 4,01 EUR od 7. 3. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,69 EUR od 8. 4. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,54 EUR od 9. 6. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 2,86 EUR od 4. 7. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,54 EUR od 8. 8. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 1,65 EUR od 13. 10. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,98 EUR od 12. 11. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 6,71 EUR od 10. 12. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 19,77 EUR od 12. 1. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 21,78 EUR od 13. 2. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 22,68 EUR od 13. 3. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 22,80 EUR od 10. 4. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 23,29 EUR od 14. 5. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 19,41 EUR od 10. 6. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,57 EUR od 10. 7. 2009. god pa do isplate;

- na iznos od 17,32 EUR od 13. 8. 2009. god pa do isplate;

- na iznos od 18,82 EUR od 10. 9. 2009. god pa do isplate;

- na iznos od 18,70 EUR od 9. 10. 2009. god pa do isplate;

- na iznos od 17,19 EUR od 6. 11. 2009. god pa do isplate;

- na iznos od 20,03 EUR od 9. 12. 2009. god pa do isplate;

- na iznos od 22,31 EUR od 11. 1. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 25,56 EUR od 5. 2. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 24,82 EUR od 8. 3. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 29,23 EUR od 7. 4. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 28,40 EUR od 6. 5. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 30,02 EUR od 8. 6. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 44,13 EUR od 6. 8. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 41,24 EUR od 30. 8. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 50,11 EUR od 30. 9. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 47,05 EUR od 7. 10. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 42,11 EUR od 8. 11. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 52,53 EUR od 8. 12. 2010. god pa do isplate;

- na iznos od 65,77 EUR od 10. 1. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 56,40 EUR od 10. 2. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 59,68 EUR od 11. 3. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 55,49 EUR od 11. 4. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 56,25 EUR od 10. 5. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 74,01 EUR od 8. 6. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 75,74 EUR od 7. 7. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 90,57 EUR od 16. 8. 2011. god pa do isplate;

- na iznos od 82,95 EUR od 8. 9. 2011. god pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 78,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

II Odbacuje se prigovor radi prijeboja istaknut u podnesku od 24. rujna 2022.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.082,26 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 04. ožujka 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 03. travnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 707.120,00 kn, te je predmetnim Ugovorom u članku 2. određena kamatna stopa u visini od 6,30% godišnje promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, pa smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Povrede ugovornih odredbi koje se navode su utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2012. donesenoj u kolektivnom sporu, a koja presuda se odnosi na sve ugovore o kreditu u kojima su unijete odredbe o tome da banka ima pravo svojom odlukom jednostrano mijenjati visinu kamatne stope bez ikakvih objektivnih kriterija. Predmetna odluka i pravno stajalište potvrđeno je i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-249/2014 od 09. travnja 2015. Nadalje, navodi kako je predmetni Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužitelj nije imao nikakvih utjecaja na njihov sadržaj. Ističe kako visina kamatne stope u spornom Ugovoru nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika. Stoga, predmetna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti odgovara pojmu nepoštene i posljedično ništetne ugovorne odredbe iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Tužitelj predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu, uz isplatu onog što je s osnovom nezakonito povećavane kamatne stope preplatio, odnosno tuženik stekao bez osnove. Kao dokaz svojim navodima prilaže Ugovor o kreditu od 17. kolovoza 2006., predlaže saslušanje tužitelja i financijsko vještačenje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor zastare jer tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta, te se u ovom slučaju primjenjuje zastarni rok sukladno odredbi čl. 226. ZOO-a prema kojem takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. ističe da se tužitelj neosnovano poziva presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17 i presudu Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-249/14 jer predmet ovog spora nije naknada štete. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da su sporne odredbe ugovora ništetne. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF te da je banka prilikom sklapanja Ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije. U odnosu na kamatnu stopu ističe da je ta odredba uočljiva, jasna i razumljiva. Prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa tuženik je uzimao u obzir uvjete. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška. U nastavku postupka osporava potrošačka svojstva ugovoru o kreditu te osporava tužitelju svojstvo potrošača te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer se sve uplate po kreditu ne mogu povezati sa tužiteljem. Kao dokaz svojim navodima prilaže Ugovor o kreditu, bilten o bankama iz kolovoza 2006., mišljenje nezavisnog odvjetnika Nisla Wahla od 27. travnja 2017., izvadak iz članka HNB-a, Bilten HNB-a od prosinca 2011., dopis HNB-a od 27. ožujka 2017. U podnesku od 29. travnja 2022. tuženik ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na negativne razlike u visini tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u iznosu od 850,33kn.

3. Podneskom od 27. veljače 2024. tužitelj je kondemnatorni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložio da sud naloži tuženiku isplatiti mu iznos 1.261,61 EUR (9.505,59 kn) sve sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 221-222 spisa), odnosno smanjio je tužbeni zahtjev. Budući da se prema stavu VSRH radi o djelomičnom povlačenju tužbe, te da se tuženik u roku od 15 dana od dostave navedenog podneska, kojeg je zaprimio 14. ožujka 2024., nije očitovao o tome, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) riješeno je kao u točki I izreke rješenja.

3.1. Tužitelj je podneskom 11. travnja 2022. specificirao tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 1.374,47 EUR, kojoj preinaci se tuženik protivio. S obzirom je tužitelj podneskom od 27. veljače 2024. djelomično povukao tužbeni zahtjev sud je našao bespredmetnim odlučivati o specifikaciji tužbenog zahtjeva od 11. travnja 2022.

4. Tuženik je u podnesku od 29. travnja 2022., a nakon provedenog vještačenja istaknuo prigovor radi prebijanja.

4.1. S obzirom je tuženik navedeni prigovor istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen na ročištu od 21. siječnja 2022.) to je sukladno odredbi čl. 288.a. st. 6. ZPP-a tuženikov prigovor odbačen, te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 528- 50-3613030 od 17. kolovoza 2006. (list 7-12), obavijest tuženika (list 13), dopis tužitelja (list 14, 16), dopis tuženika (list 15), bilten o bankama iz kolovoza 2006. (list 41-46), mišljenje nezavisnog odvjetnika Nisla Wahla od 27. travnja 2017. (list 47-48), izvadak iz članka HNB-a (list 59), Bilten HNB-a od prosinca 2011. (list 60), dopis HNB-a od 27. ožujka 2017. (list 61-63), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 97-100, 111-114), prijepis knjigovodstvene kartice (list 151-154), početni i završni otplatni plan (list 155-161), nalaz i mišljenje fin, vještaka Petre Blašković od ožujka 2022. (list 166-173), dopunu nalaza i mišljenja od veljače 2024. (list 213-216), saslušao vještaka na ročištu od 22. listopada 2025. (list 234-235), saslušao tužitelja na ročištu od 19. siječnja 2026. (list 242).

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 528-50-3613030 od 17. kolovoza 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te razlika u obračunu anuiteta do koje je došlo radi primjene takvih odredbi ugovora.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Među strankama nije sporno da su iste sklopile ugovor o kreditu br. 528-50- 3613030 od 17. kolovoza 2006. kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 17.034,17 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita.

9. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Isto tako, sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari.

10. U svom je iskazu tužitelj je u bitnome naveo da se sjeća zašto je kod tuženika dizao kredit, samo se sjećam da su banke imale slične uvjete za dobivanje kredita. Kredit mu je trebao za kupnju auta kojeg je koristio za osobne potrebe, a nakon nekih 14,15 godina ga je prodao. Koliko se sjeća misli da ugovor prije potpisivanja nije pročitao, međutim ne može se točno sjetiti s obzirom da je prošlo 20 godina od dobivanja kredita. Ugovor je razumio laički na način da je znao samo da diže kredit. Kredit je uzeo u CHF-u jer su mu to bili ponudili, koliko se sjeća nije bilo izbora, odnosno nije mogao dići kredit u drugoj valuti. Ne sjeća se da li su mu u banci išta objašnjavali u vezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, odnosno misli da mu nisu ništa objašnjavali. Bilo mu je bitno samo kolika je rata, da to može pokriti sa svojom plaćom. Misli da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, odnosno da se pojedine odredbe izmijene, bilo je samo uzmi ili ostavi. U vrijeme dobivanja kredita nije imao obrt niti poslovne udjele u trgovačkim društvima.

11. Iskazu tužitelja sud vjeruje jer je bio uvjerljiv, logičan i u skladu s načinom na koji potrošači sklapaju ugovore s financijskim institucijama prema kojima imaju povjerenja da su ugovor sastavile u dobroj vjeri. Iz iskaza proizlazi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, da nije mogao pregovarati o valutnoj klauzuli te mu nitko nije posebno objašnjavao mogućnost tolikog rasta tečaja za CHF.

12. Prvenstveno valja reći da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP i odredbama ZOO/05-a. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedenih presuda, razvidno je da se odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu.

12.1. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje VTS) poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Ovdje valja još reći da je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014. i 110/2015.)), međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužitelj kao ugovorna strana ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO/05-a u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više što je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne, navodeći da povreda kolektivnih interesa potrošača koja se utvrdi u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne znači automatski i postojanje povrede pojedinačnog interesa potrošača u svakom pojedinom slučaju.

14. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO/05-a činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 272. ZOO- a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

18. U odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica, valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, a navedeno proizlazi i iz gore navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju ovaj sud, dok glede odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa proizlazi da je ista tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa su po ocjeni ovog suda ništetne nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, valja reći da iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, te na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike, odnosno da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

19. Slijedom svega navedenoga, a imajući u vidu da ni iz iskaza tužitelja (kojega sud u cijelosti prihvaća) ne proizlazi ništa drugo, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te promjenjiva kamatna stopa, te je odlučeno kao u točki I izreke.

20. Budući da je ovaj sud utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te promjenjiva kamatna stopa, to tužitelj sukladno odredbama čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO/91) ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi platio po osnovi tečaja CHF na dan sklapanja ugovora i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa razlike do isplate, kao i razliku iznosa koje je preplatio na ime kamate u odnosu na početno ugovorenu, a sve sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, djelomično nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

21. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković od ožujka 2022. (list 166-173) koji u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, a ukoliko se kao kamatna stopa uzme početno ugovorena stopa od 2,95% te ukoliko se primjeni srednji tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko te obzirom da je tužitelju bio poznat srednji tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnima, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).

22. U svom nalazu i mišljenju vještak Petra Blašković izračunala je da razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 412,03 EUR (3.104,44 kn), dok razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 962,44 EUR (7.251,48kn), odnosno ukupno iznosi 1.374,47 EUR(10.355,92 kn) (Tabela 2, stupac '5').

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković jer je isti stručan, jasan i argumentiran, tim više što nijedna stranka nije imala primjedbi na financijsko vještačenje, niti je u tom pravcu stavljala daljnje dokazne prijedloge.

24. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog valutne klauzule vezane uz valutu CHF u utuženom razdoblju preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu, a koja proizlazi iz promjene tečaja iznos od 962,44 EUR, a zbog promjenjive kamatne stope iznos od 412,03 EUR, međutim tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznose prema specifikaciji tužbe u podnesku od 27. veljače 2024., s obzirom sud sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva kojeg je tužitelj postavio. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena zatezna na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, te je odlučeno kao u točki II izreke presude.

25. Nadalje, valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule, odnosno 13.06.2014. godine kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019. godine, tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

25.1. Također, iako je tuženik istaknuo prigovor zastare na preinaku tužbenog zahtjeva, sud je mišljenja da isti nije osnovan. Naime, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja budući isti nije niti mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U slučaju kada je tužitelj već u tužbi utužio razliku s osnova promjenjive kamatne stope, dakle i iznos koji je konačnim zahtjevom preciziran, s tim da je naknadno vještak izračunao pored utuženog iznosa i iznos za koji je tužitelj preinačio tužbu te imajući u vidu da se tako preinačeni dio tužbenog zahtjeva zasniva na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka, po stajalištu ovog suda ne može se govoriti o zastari za preinačeni dio tužbenog zahtjeva jer je točan iznos s osnova ništetnosti utvrđen tek provedenim vještačenjem pa sama činjenica da je vještak u svom nalazu i mišljenju dobio nešto veći iznos za koji iznos je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev ne može ići na štetu ovdje tužitelja (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024.).

26. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).

26.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (1.262,00 EUR) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 75 bodova, zastupanje na ročištu od 08. prosinca 2025. (Tbr. 9.5. Tarife) 18,75 bodova, zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2022., 04. studenog 2022., 22. listopada 2025., 19. siječnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) po 75 bodova, ukupno 300 bodova, trošak sastava podneska od 12. travnja 2022., 17. svibnja 2022., 27. veljače 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) po 75 bodova, ukupno 225 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu odluke (Tbr. 9.3. Tarife) 37,50 bodova, sveukupno 656,25 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.312,50 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.640,63 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 335,45 EUR jer je toliki sveukupni trošak fin.vještačenja, trošak sudske pristojbe na tužbu iznosu od 53,09 EUR s obzirom je toliko i platio, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 2.082,26 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

27. Tužitelj je odbijen za trošak pristupa na ročište od 19. prosinca 2023. s obzirom je trošak navedenog ročišta određen tuženiku prema rj. posl.br. gornji od 19. prosinca 2023. Nadalje, odbijen je za trošak sastava podneska od 23. siječnja 2020. s obzirom takav podnesak ne prileži spisu (spisu prileži podnesak od 22. siječnja 2020. kojim dostavlja u spis zamjeničku punomoć, a trošak navedenog podneska nije bio potreban za vođenje ovog postupka, jer je zamjeničku punomoć mogao predati i na ročištu a ne presliku kako je na zapisniku od 23. siječnja 2020. i navedeno). Odbijen je za trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 27. svibnja 2020. kao i trošak ročišta od 13. listopada 2020. s obzirom su navedeni troškovi nastali u vezi prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Odbijen je za trošak sastava podneska od 09. prosinca 2022. s obzirom nije u cijelosti postupio po uputi suda s ročišta od 04. studenog 2022., odnosno nije u cijelosti precizirao tužbeni zahtjev u EUR, već je to učinio podneskom od 27. veljače 2024. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu s obzirom trošak nije ni nastao.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

29. Tuženik nema pravo na naknadu troška jer je u cijelosti izgubio spor.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.