Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-118/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, Ulica Ivana Gundulića 36B/II , protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., [adresa] OIB: 85584865987, koga zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, II Loparska ulica 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1932/2022-24 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja RF i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1932/2022-24 od 3. rujna 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RF za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022., a kojom mu je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. prosinca 2016., da mu nije prestao radni odnos kod tuženika te da se nalaži tuženiku da ga vratiti na posao, na radno mjesto viši stručni suradnik za odnose s javnošću, marketing i kvalitetu usluga, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana (točka I izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana (točka II izreke) te se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (točka III izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da presudu pobija sukladno odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) i to zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže istu kao neosnovanu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. i vraćanje na rad na radno mjesto Viši stručni suradnik za odnose s javnošću, marketing i kvalitetu usluga, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. prosinca 2016. na radnom mjestu Viši stručni suradnik za odnose s javnošću, marketing i kvalitetu usluga,
- da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022., tužitelju otkazao naprijed navedeni Ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga,
- da kod tuženika u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju nije bilo utemeljeno radničko vijeće, niti su sindikati koji su djelovali kod tuženika izvijestili istoga koji od sindikalnih povjerenika obavlja funkciju radničkog vijeća,
- da iz dopisa tuženika od 29. prosinca 2021. proizlazi da je započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika,
- da poslovi koje je tužitelj obavljao (poslovi odnosa s javnošću, marketinga i kvalitetu usluga) spadaju u funkcionalnu grupu marketing i prodaja i spadaju u poslove korporativnih funkcija,
- da je novom organizacijom rada ustrojena organizacijska jedinica „korporativni servisi„ kojom je provedena centralizacija korporativnih funkcija,
- da je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj obavljao poslove ,
- da su se poslovi koje je tužitelj obavljao, centralizirali u okviru sektora za marketing i prodaju koji se nalazi unutar korporativnih servisa koji djeluju u odnosu na čitavog tuženika (ne samo za podružnice),
- da se poslovi koje je obavljao tužitelj i dalje obavljaju kod tuženika, s time da je uslijed reorganizacije tuženika smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu tužitelja,
- da je tuženik radnicima, pa tako i tužitelju uručio popis radnih mjesta u „operacijama“ i da tužitelj nije iskazao interes ni za jedno od ponuđenih radnih mjesta,
- da je tuženik prilikom odabira radnika kojima će otkazati ugovor o radu primijenio kriterije propisane odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a, a prema kojima je tužitelj ostvario 3 boda, dok je radnik sa najmanjim brojem bodova koji je popunio slobodna radna mjesta ostvario 5 bodova,
- da je ugovor o radu otkazan tužitelju jer je imao manji broj bodova u odnosu na usporedne radnike,
- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava ,
- da je tužitelj pravovremeno 26. srpnja 2022. podnio tužbu u ovom postupku.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, s time da u žalbi tužitelj iznosi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Slijedom navedenog ne postoji žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nadalje, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.
10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je tuženik propustio postupiti sukladno odredbama čl. 127. i 150. („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR), jer takve obveze u konkretnom slučaju nije niti bilo. Naime, kako iz provedenih dokaza proizlazi da kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti su sindikati koji su djelovali kod tuženika postupili sukladno odredbi čl. 153. st. 4. ZR-a, odnosno nisu se sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća i o tome obavijestili poslodavca, poslodavac nije imao obvezu savjetovanja sukladno gore navedenim odredbama ZR-a.
11. Pogrešan je stav tužitelja da je otkaz nedopušten jer nije prestala potreba za njegovim radom jer se poslovi koje je obavljao i dalje obavljaju kod tuženika. Naime, među parničnim strankama nije sporno da se poslovi tužitelja i dalje obavljaju, međutim uslijed reorganizacije poslovanja tuženika došlo je do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, a što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu iz organizacijskih razloga.
11.1. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Dakle, i u situaciji kada poslodavac odluči smanjiti broj izvršitelja za pojedino radno mjesto, pri čemu se poslovi tog radnog mjesta i dalje obavljaju, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten pod uvjetom da je poslodavac postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, odnosno da je poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
11.2. Tuženik je kao poslodavac u postupku otkazivanja primijenio zakonske kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, na način da je svom od zakonskih kriterija dodijelio određeni broj bodova, s time da je dodatno razradio primjenu kriterija na način da u situaciji kada radnici imaju jednak broj bodova prema zakonskim kriterijima, prednost ima radnik koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika, a ukoliko su radnici i prema tom kriteriju jednako vrednovani, prednost ima radnik koji ima više uzdržavanih osoba. Tužitelj je primjenom navedenih kriterija ostvario 3 boda, a radnik koji je zadržan u radnom odnosu sa najmanjim brojem bodova ostvario je 5 bodova, a što tužitelj ne spori.
12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je autonomno pravo poslodavca organizirati poslovanje na način kako on to smatra najboljim, u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, pa tako ima pravo odlučivati i o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i pravo na osnivanje, ali i na ukidanje istih kao i na osnivanje i ukidanje pojedinih organizacijskih jedinica ako ocijeni da iste nisu opravdane, a što je tuženik donošenjem internih akata i učinio.
13. Na žalbene navode tužitelja da je poslodavac potpuno zanemario odredbe važećeg Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019. i da sukladno čl. 167. navedenog KU tuženik nije mogao mijenjati sistematizaciju, valja odgovoriti kako navedeni žalbeni razlog predstavlja novu činjenicu i novi dokaz (budući KU dostavlja uz žalbu) što nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a. Navedene razloge tužitelj je mogao iznijeti tijekom postupka, a što je propustio učiniti. Kako se navedeni žalbeni razlozi ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, to nije postojala zakonska osnova da se iste cijeni u ovom žalbenom postupku. Usprkos navedenom, valja ukazati da tuženik kao poslodavac ima pravo provesti reorganizaciju i izmijeniti sistematizaciju, a isto nije niti može biti zabranjeno nikakvim aktom pa ni kolektivnim ugovorom.
14. Nadalje, na žalbene navode tužitelja da dostava popisa slobodnih radnih mjesta ne predstavlja ponudu za sklapanje novog ugovora o radu, valja odgovoriti da tuženik nije niti u obvezi tužitelju ponuditi sklapanje novog ugovora o radu jer takva obveza nije propisana odredbama ZR-a, stoga su njegovi žalbeni navodi vezano za institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora neodlučni.
15. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik imao opravdan i dopušten razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju do kojeg je došlo uslijed smanjenja broja izvršitelja na njegovom radnom mjestu, a zbog reorganizacije tuženika, da je tuženik postupio sukladno zakonskim odredbama prilikom utvrđivanja kolektivnog viška radnika i kod otkazivanja ugovora o radu tužitelju i da je prilikom otkazivanja primijenio zakonske kriterije propisane čl. 115. st. 2. ZR-a.
16. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tužitelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, valjalo je je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
16. Kako tužitelj nije uspio u postupku povodom žalbe ne pripada mu trošak žalbenog postupka pa je isti valjalo odbiti kao neosnovan.
U Velikoj Gorici 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
