Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-333/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2A, protiv tuženika-protutužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici HM, Valentina Ivanković i RM, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Vlaška 95, radi utvrđenja, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutužene VM i punomoćnika tuženika- protutužitelja RM, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena CM zajedno s tuženikom- protutužiteljem EM, ovlaštenica na jednake dijelove poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], upisano u registru Trgovačkog suda u Splitu, pod MBS: 060325111, OIB: 16290850677, i to baš poslovnog udjela u nominalnom iznosu od € 1.530,00, ( tisućupetstotrideset eura ), koji se u Knjizi poslovnih udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. vodi pod red. brojem 101, (stojedan), a što predstavlja 51% temeljnog kapitala istog društva i u odnosu na koji poslovni udio je upisan tuženik- protutužitelj EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao imatelj.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica-protutužena tražila da sud naloži tuženiku-protutužitelju da zajedno s tužiteljicom-protutuženom potpiše i podnese trgovačkom društvu EDURO d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], OIB: 16290850677, valjanu prijavu za upis u Knjigu poslovnih udjela istog društva i to baš prijavu upisa tužiteljice i tuženika kao ovlaštenika na jednake dijelove poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o., OIB:16290850677, i to baš kao ovlaštenika poslovnog udjela u nominalnom iznosu od € 1.530,00, ( tisućupetstotrideset eura ), koji se u Knjizi poslovnih istog društva vodi pod red. brojem 101, (stojedan), a što predstavlja 51% temeljnog kapitala istog društva i u odnosu na koji poslovni udio je upisan tuženik-protutužitelj kao imatelj, sve u roku od 8, (osam), dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će istu prijavu zamijeniti ova presuda. III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica-protutužena tražila da sud utvrdi da je zajedno s tuženikom-protutužiteljem EM, na jednake dijelove suvlasnica/sunositeljica u registru Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo upisanog figurativnog žiga „EDURO“, matični broj: Z20100860, (registrirani zaštitni znak), datum registracije 29. studenog 2010.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica-protutužena tražila da sud naloži tuženiku-protutužitelju da zajedno s tužiteljicom-protutuženom potpiše i podnese Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo valjanu potvrdu o prijenosu u registru Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo upisanog figurativnog žiga „EDURO“, matični broj: Z20100860, (registrirani zaštitni znak), datum registracije 29. studenog 2010., na jednake dijelove tužiteljici-protutuženoj kao suvlasnici/sunositeljici, a u protivnom će istu potvrdu zamijeniti ova presuda.

V Odbijaju se zahtjevi tuženika-protutužitelja koji glase:

"V.I Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zajedno s tužiteljicom-protutuženom CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (boravište na adresi [adresa]), ovlaštenik na jednake dijelove poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], upisano u registru Trgovačkog suda u Splitu, MBS: 060325111, OIB: 16290850677, i to poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 470,00 € (četiristosedamdeset eura), koji se u Knjizi poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. vodi pod red. brojem 104 (stočetiri), a što predstavlja 15,66 % temeljnog kapitala istog društva i u odnosu na koji poslovni udio je upisana tužiteljica-protutužena NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao imateljica.

V.II Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da zajedno s tuženikom-protutužiteljem potpiše i podnese trgovačkom društvu EDURO d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], OIB: 16290850677, valjanu prijavu za upis u Knjigu poslovnih udjela istog društva i to prijavu upisa tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja kao ovlaštenika na jednake dijelove poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o., OIB: 16290850677, i to baš kao ovlaštenika poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 470,00 € (četiristosedamdeset eura), koji se u Knjizi poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. vodi pod red. brojem 104 (stočetiri), a što predstavlja 15,66 % temeljnog kapitala istog društva i u odnosu na koji poslovni udio je upisana tužiteljica- protutužena kao imateljica, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će istu prijavu zamijeniti ova presuda.

V.III Dijeli se na jednake dijelove poslovni udio u nominalnom iznosu od 1.530,00 € (tisućupetstotrideset eura) koji se u Knjizi poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o., OIB: 16290850677, vodi pod rednim brojem 101 (stojedan) tako da tužiteljica-protutužena stječe novi poslovni udio u vrijednosti ½ (jedne polovine) navedenog, a tuženik-protutužitelj zadržava postojeći poslovni udio umanjen za ½ (jednu polovinu) te se stoga nalaže tužiteljici-protutuženoj potpisati odluku o podjeli poslovnog udjela na opisani način, te sve isprave radi provedbe diobe udjela i usklađenja temeljnog kapitala društva u sudskom registru i Knjizi udjela za društvo EDURO d.o.o. u roku od 15 dana, a u protivnom će iste potpise i suglasnosti zamijeniti ova presuda."

VI Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutužena je podnijela tužbu protiv tuženika-protutužitelja tražeći da sud utvrdi da je ovlaštenica na jednake dijelove s tuženikom poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o., koje je upisano u sudskom registru ovog suda pod MB [matični broj], OIB 16290850677 i to poslovnog udjela nominalnog iznosa od 1.530,00 EUR koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem od 101 i predstavlja 51 % temeljnog kapitala trgovačkog društva EDURO d.o.o.

2. Istaknula je i zahtjev da sud naloži tuženiku da zajedno s njom potpiše i podnese trgovačkom društvu EDURO d.o.o. prijavu za upis da su ovlaštenici na jednake dijelove u knjigu poslovnih udjela.

3. Istaknula je i zahtjev da sud utvrdi da je zajedno s tuženikom-protutužiteljem suovlaštenica/sunositeljica figurativnog žiga koji je u registriran u registru Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, matični broj: Z20100860 s datumom registracije 29. studenoga 2010. te da se naloži tuženiku da zajedno s njom potpiše i podnese Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo potvrdu o prijenosu na jednake dijelove tužiteljici-protutuženoj kao suvlasnici, što će u protivnom zamijeniti presuda.

4. Izjavila je da je s tuženikom-protutužiteljem 28. kolovoza 2005. sklopila brak, ali da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, pa da je pokrenut postupak razvoda. Tuženik da je član trgovačkog društva EDURO d.o.o. s upisanim temeljnim kapitalom od 3.000,00 EUR. U knjizi poslovnih udjela društva da je upisan kao imatelj jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.530,00 EUR upisanog pod rednim brojem 101.

5. Trgovačko društvo EDURO d.o.o. da je osnovano sredstvima ušteđevine izjavom o osnivanju društva od 19. veljače 2015. Dakle da je poslovni udio koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod brojem 101 stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

6. Nadalje, izjavila je da je tuženik-protutužitelj u registru Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo upisan kao vlasnik/imatelj figurativnog žiga "EDURO", matični broj: Z20100860. Zaštićeni žig da je stečen 18. svibnja 2020. za vrijeme trajanja braka.

7. Sukladno određenjima članka 36. stavka 1. Obiteljskog zakona poslovni udio da je bračna stečevina stranaka, pa da je tužiteljica-protutužena ovlaštenica na udjelu, kao i žig.

8. Izjavila je i to da je ovom sudu podnijela prijedlog za osiguranje privremenom mjerom koji postupak se vodi pod poslovnim brojem R1-55/2024.

9. Radi dokazivanja istinitosti navoda o činjenicama na kojima temelji tužbeni zahtjev i osnovanosti tužbenih zahtjeva predložila je da sud izvede dokaze čitanjem isprava izvatka iz sudskog registra za subjekt upisa EDURO d.o.o., elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih, poziva Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14. svibnja 2024., ispisanih podataka za registrirani zaštitni znak Z20100860 i prijedloga za određivanje privremene mjere.

10. Tuženik-protutužitelj je u odgovoru na tužbu izjavio da je kao stranka u predmetu ovog suda poslovnog broja R1-55/2024 saznao da je tužiteljica-protutužena pokrenula ovaj postupak, pa se očitovao na primljenu tužbu.

11. Izjavio je da se protivi tužbi.

12. Izjavio je da ne spori da drži jedan poslovni udio u društvu EDURO d.o.o. nominalnog iznosa od 1.530,00 EUR koji se vodi pod rednim brojem 101 te naveo da tužiteljica-protutužena drži poslovni udio nominalnog iznosa 470,00 EUR koji se vodi pod rednim brojem 104 koji čini udio od 15,66 % u temeljnom kapitalu društva. Stoga da bi tužbeni zahtjev trebao glasiti da je tužiteljica-protutužena eventualno nositeljica udjela čiji bi postotni udio predstavljao zbroj polovice poslovnog udjela tužiteljice- protutužene od 7,83 % i polovice udjela tuženika-protutužitelja 25,5%, odnosno ukupno 33,33 %.

13. Osporio je tvrdnju tužiteljice-protutužene da je poslovni udio stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, navodeći da je on stekao udio vlastitom imovinom koju je imao i prije stupanja u brak i bračnu zajednicu s tužiteljicom-protutuženom.

14. Osim toga, izjavio je da stranke nisu suvlasnici u jednakim dijelovima na poslovnim udjelima jer su drugačije ugovorili društvenim ugovorom.

15. Nadalje, izjavio je da je nositelj žiga EDURO registarskog broja [registarska oznaka] da je žig stekao vlastitom imovinom koju je stekao prije stupanja u brak i bračnu zajednicu s tužiteljicom-protutuženom. Uz to, izjavio je i da žig ne može biti predmet bračne stečevine. Naime, da bračna stečevina u odnosu na žig može biti eventualno neko imovinsko pravo koje bi proizlazilo iz žiga. Tužiteljica-protutužena da ne tvrdi, niti dokazuje da je stekao kakvu imovinsku korist od uporabe žiga za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice. Žig da je registriran za precizno određene djelatnosti sukladno Nicanskoj klasifikaciji koje djelatnosti ne mogu biti dio bračne stečevine jer su vezane isključivo za nositelja žiga. Tužiteljica-protutužena da nije dokazala da koristi tj. da upotrebljava predmetni žig i obavlja djelatnosti za koje je žig registriran. Osim toga da je u cijelosti zanemarila temeljne funkcije žiga, označavanje izvornosti proizvoda ili usluga, označavanje kvalitete proizvoda i reklamnu funkciju, koje su u vezi s djelatnostima za koje je registriran.

16. Izjavio je da bi prihvaćanjem navoda tužiteljice-protutužene žig izgubio temeljnu funkciju na tržištu, budući ne bi nudio jamstvo da su svi proizvodi koji ga nose proizvedeni pod kontrolom jednog poduzetnika koji je odgovoran za njihovu kvalitetu, a k tome da hrvatska i europska sudska praksa, osnovna literatura u pogledu žiga, a kamoli neka stručnija literatura ne poznaju pojam vlasništva nad žigom. Vlasništvo nad žigom da ne postoji jer je žig isključivo pravo priznato nositelju za pojedini znak koji služi razlikovanju proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu. Žig da može imati samo nositelja koji ne označava i ne predstavlja sinonim vlasniku, kao što niti žig ne predstavlja sinonim za objekt vlasništva. Zakon o žigu da žig opisuje kao predmet vlasništva samo za točno određene, taksativno navedene situacije poput prijenosa, upisa, itd., no ne i kod instituta bračne stečevine.

17. Prigovorio je označenoj vrijednosti predmeta spora, navodeći da je suviše visoko određena s obzirom na to da je nominalna vrijednost poslovnog udjela 1.530,00 EUR, a da eventualna razlika između nominalne vrijednosti poslovnog udjela i njegove tržišne vrijednosti nije posebna pravna kategorija koja bi mogla biti predmet utvrđivanja u braku stečene imovine. Nadalje, da je vrijednost figurativnog žiga minimalna jer se nazivom EDURO trgovačko društvo EDURO d.o.o. koristi i može koristiti samo kao tvrtkom društva. K tome da žig nije licenciran niti je ostvario imovinsku korist od žiga.

18. Dostavio je rješenje ovog suda poslovnog broja R1-55/2024-4, žalbu protiv rješenja i društveni ugovor o osnivanju društva EDURO d.o.o.

19. Tuženik-protutužitelj je potom podneskom od 12. studenoga 2024. podnio protutužbu tražeći da sud utvrdi da je zajedno s tužiteljicom-protutuženom ovlaštenik na jednake dijelove poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. i to poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 470,00 EUR koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 104, a koji predstavlja 15,66% temeljnog kapitala društva EDURO d.o.o., te da naloži tužiteljici-protutuženoj da zajedno s njim potpiše i podnese trgovačkom društvu EDURO d.o.o. valjanu prijavu za upis u Knjigu poslovnih udjela tog društva i to prijavu upisa tužiteljice-protutužene i njega kao ovlaštenika na jednake dijelove poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o., poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 470,00 EUR, koji se u Knjizi poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. vodi pod red. brojem 104, u protivnom da će prijavu zamijeniti presuda.

20. Istaknuo je i zahtjev da se dijeli na jednake dijelove poslovni udio u nominalnom iznosu od 1.530,00 EUR koji se u Knjizi poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o., vodi pod rednim brojem 101 (stojedan) tako da tužiteljica- protutužena stječe novi poslovni udio u vrijednosti ½ (jedne polovine) navedenog, a tuženik-protutužitelj zadržava postojeći poslovni udio umanjen za ½ (jednu polovinu) te se stoga nalaže tužiteljici-protutuženoj potpisati odluku o podjeli poslovnog udjela na opisani način, te sve isprave radi provedbe diobe udjela i usklađenja temeljnog kapitala društva u sudskom registru i Knjizi udjela za društvo EDURO d.o.o., a što će u protivnom zamijeniti presuda.

21. Tužiteljica-protutužena se očitovala o navodima tuženika iz odgovora na tužbu i izjavila da je osnivanje i poslovanje trgovačkog društva EDURO d.o.o. bio zajednički poduzetnički posao stranaka kao bračnih partnera, zajedno sa partnerom ČM, pa da su zajednički bili angažirani na ustrojavanju i poslovanju društva.

22. Izjavila je da je tvrdnja tuženika-protutužitelja da je poslovni udio pod rednim brojem 101 stekao vlastitom imovinom neživotna, nelogična i neodrživa, s obzirom na to da je poslovni udio stekao deset godina nakon stupanja u brak, jednako kao i žig koji je stečen 18. svibnja 2020., odnosno petnaest godina nakon sklapanja braka. Uostalom i da istinitost te tvrdnje nije ničim dokazao.

23. Nadalje, izjavila je i to da stranke nisu istovremeno stekle različite poslovne udjele u društvu, nego da je tuženik-protutužitelj poslovni udio pod rednim brojem 101 stekao prilikom osnivanja društva 9. veljače 2015. ulaganjem zajedničke imovine stranaka, a da je ona 24. travnja 2023. stekla poslovni udio pod rednim brojem 104 temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela koji je sklopila s ČM. Stoga da nije točna tvrdnja tuženika-protutužitelja da su društvenim ugovorom drugačije uredili odnose u smislu članka 36. stavka 3. Obiteljskog zakona. No povrh toga da sukladno članku 40. Obiteljskog zakona bračni drugovi mogu urediti imovinskopravne odnose samo bračnim ugovorom koji nisu sklopili.

24. Tužiteljica-protutužena je odgovorila na protutužbu i izjavila da se u cijelosti protivi protutužbi.

25. Izjavila je da je poslovni udio društva pod rednim brojem 104 stekla temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela koji je sklopila s ČM **.**.2023. bez protučinidbe. S obzirom na to da joj je poslovni udio ČM prepustio bez protučinidbe, što je prihvatila, da ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 24. travnja 2023., bez obzira na svoj naziv, sadržajno predstavlja ugovor o darovanju. Stoga da poslovni udio ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer nije stečen radom, a niti potječe iz bračne stečevine.

26. Izjavila je da je zahtjev protutužbe kojim se traži podjela postojećeg poslovnog udjela i utvrđenje vlasništva na novoformiranim poslovnim udjelima protivan stabilnoj sudskoj praksi sukladno kojoj „suovlaštenici na poslovnim udjelima mogu biti i jesu isključivo zajedničari".

27. Predložila je da sud izvede dokaze čitanjem izlista sumiranih podataka za 2019.-2023. s Bon.hr-boniteti i registar tvrtki i obrta, rješenja ovog suda poslovnog broja R1-53/2024 od 4. listopada 2024., ugovora o prijenosu poslovnog udjela ovjerenog od javnog bilježnika Tea Karabotić Milovca 24. travnja 2023. pod br.: OV - 84/2023, izjave o osnivanju LINEA MARE d.o.o. od 9. veljače 2015. ovjerena od javnog bilježnika Vedrane Bilan pod br.: OU -17/15-1.

28. Izjavila je i to da je vrijednost predmeta spora, budući joj tuženik-protutužitelj nezakonito onemogućava uvid u poslovne knjige i dokumentaciju potrebitu za takvu procjenu, odredila neformalnom procjenom prema javno dostupnim podacima, a prema kojoj je procjeni metodom diskontiranog novčanog tijeka, utvrđena okvirna fer tržišna vrijednost 100% kapitala trgovačkog društva EDURO d.o.o. u iznosu ne manjem od cca € 2.000.000,00, a onda i okvirnu vrijednost poslovnog udjela pod rednim brojem 101 koji predstavlja 51% temeljenog kapitala društva u iznosu od 1.020.000,00 EUR. Žig da je kupljen i prenesen na tuženika 19. rujna 2019. za cijenu od 160.000,00 EUR, a da je sada vrijednost još i veća. Slijedom navedenog, da je vrijednost predmeta spora označila na temelju konzervativne, oprezne procjene i da vrijednosti predmeta spora nije suviše visoka, već realna.

29. Tuženik-protutužitelj je izjavio da je tužiteljica-protutužena poslovni udio pod rednim brojem 104 stekla naplatnim pravnim poslom za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice. Izjavio je da nije točan navod tužiteljice-protutužene da se ugovor o prijenosu poslovnog udjela smatra ugovorom o darovanju te da za prijenos poslovnog udjela nije učinila protučinidbu, već suprotno tome da je ČM za prijenos poslovnog udjela (djelomično) primio protučinidbu.

30. Izjavio je i to da tužiteljica-protutužena nije legitimirana i da nema pravni interes za traženje utvrđenja da je žig bračna stečevina, jer se ne koristi predmetnim žigom, a posebno ne u odnosu na proizvode i usluge za koji je predmetni žig registriran.

31. Uz to, tuženik-protutužitelj je obavijestio sud da je trgovačko društvo EDURO d.o.o. 4. travnja 2025. podnijelo zahtjev za opoziv figurativnog žiga koji je registriran pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo pod brojem Z20100860 na ime EM, a koji predmet se vodi pod oznakom KLASA: 381-04/2010-010/0860, URBROJ: 37-25-030, kao i prijedlog za proglašenje spomenutog žiga ništavim, a koji predmet se vodi pod oznakom KLASA: 381-04/2010-010/0860, URBROJ: 37-25-031.

32. Naveo je da proglašenjem žiga ništavim, nositelj žiga gubi isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga, pa tako i svojstvo nositelja registriranog žiga s učinkom od dana podnošenja prijave za registraciju žiga. Zbog toga je predložio da sud prekine postupak u odnosu na tužbeni zahtjev u odnosu na žig, do pravomoćnih okončanja upravnih predmeta koji se vode kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

33. Dostavio je preslike prijedloga društva EDURO d.o.o. od 4. travnja 2025. za proglašenje žiga ništavim KLASA: 381-04/2010-010/0860, URBROJ: 37-25-031, preslike zahtjeva društva EDURO d.o.o. od 4. travnja 2025. za opoziv žiga KLASA: 381-04/2010-010/0860, URBROJ: 37-25-030. te predložio da sud učini uvid u spise spomenutih predmeta kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

34. Predložio je izvesti i dokaze čitanjem izjave ČM od 20. prosinca 2024. ovjerene kod javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos, Vlaška 103, Zagreb, broj ovjere OV-2569/2024 i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-241/2025 od 22. siječnja 2025.

35. Tuženik-protutužitelj je u podnesku od 3. studenoga 2025. izjavio da podnosi protutužbu, odnosno dopunjuje postojeću protutužbu tako da ta protutužba postaje točka A/ protutužbe, a točke protutužbe od 12. studenoga 2024. dio B/ protutužbe. U toj je protutužbi istaknuo zahtjev da se tužiteljica-protutužena, imateljica poslovnog udjela u društvu EDURO d.o.o. za trgovinu i usluge nominalnog iznosa od 470,00 EUR koji se u knjizi udjela društva vodi pod rednim brojem 104 isključi iz članstva u tom društvu s danom isplate vrijednosti poslovnog udjela u visini od 10.000,00 EUR, koji je iznos navedeno društvo dužno platiti tužiteljici-protutuženoj u roku od tri mjeseca. Predložio je da se o ovom postupku obavijesti društvo EDURO d.o.o. da bi se umiješalo u ovaj postupak na strani tuženika.

36. Izjavio je da iz rješenja Općinskog suda u Splitu broj Kov-822/2024 od 25. rujna 2025. proizlazi da je tužiteljica-protutužena počinila značajna kaznena djela na štetu društva EDURO te tuženika-protutužitelja, pa da su ispunjeni uvjeti za isključenje člana društva.

37. Izjavio je da ako postoje uvjeti za isključenje člana iz društva, tada taj član ne može niti stjecati daljnje udjele u društvu. Stoga da je tužbeni zahtjev tužiteljice- protutužene neosnovan jer tužiteljica-protutužena kao osoba i član društva koji ispunjava uvjete za isključenje ne može povećavati svoj poslovni udjela ni po kojoj osnovi u istom društvu. Dakle, da je otpala pravna osnova za bilo kakvo traženje povećanja poslovnog udjela tužiteljice-protutužene u predmetnom društvu, dapače otpala je osnova da ona drži bilo kakav udjel u društvu EDURO d.o.o.

38. Dostavio je rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kov-822/2024 od 25. rujna 2025., optužnicu društva EDURO d.o.o. i EM protiv FM, obavijest o primitku rješenja o potvrđivanju optužnice te predložio sudu da učini uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-822/2024 te izvođenje svih dokaza navedenih u tom postupku, a posebno saslušanjem prokurista društva EDURO d.o.o., MM i svjedoka BM te izvede dokaz vještačenjem.

39. Tužiteljica-protutužena je predložila sudu da izvede dokaz saslušanjem svjedoka ČM. Tom prijedlogu tuženik-protutužitelj se protivio i na pripremnom ročištu dostavio pisane izjave ČM i ĆM s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika, te predložio da sud ne izvodi dokaz saslušanjem svjedoka ČM već da čita pisani iskaz ČM i ĆM.

40. Sud je sukladno članku 492. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022.,155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) taj prijedlog prihvatio. Potom je tuženik-protutužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka predložio da sud izvede dokaz saslušanjem ČM, ĆM, DM i AM.

41. Prema članku 492.c stavku 3. ZPP-a sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili vještaka ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka ili nalaz i mišljenje vještaka i ako sud to ocijeni nepotrebnim.

42. Nakon što je tuženik-protutužitelj predao pisani iskaz svjedoka ČM, tužiteljica-protutužena nije osporila ovjereni pisani iskaz ČM radi čega nije bilo potrebe saslušati ČM usmeno. No tuženik-protutužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ČM, ĆM, ĐM i ŠM.

43. Prema članku 299. stavku 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

44. Prema članku 299. stavku 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

45. Prema članku 299. stavku 3. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

46. S obzirom na to što je tuženik dostavio pisane iskaze svjedoka ČM i ĆM koje tužiteljica-protutužena nije osporila, to kao što je već rečeno, nije bilo potrebe da ih se usmeno sasluša, prijedlog za saslušanje istih koje je tuženik iznio kasnije na glavnoj raspravi trebalo je odbiti. Nadalje, sukladno članku 299. stavku 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir prijedlog tuženika-protutužitelja da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka ĐM i ŠM. Naime, tuženik- protutužitelj nije naveo okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je bez svoje krivnje bio spriječen predložiti izvođenje ovih dokaza u prethodnom postupku. Iz istog razloga sud nije uzeo u obzir niti prijedlog tuženika-protutužitelja da se izvede dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja isplaćene dobiti u društvima EDURO d.o.o. i LINEA MARE d.o.o., kao i da sud od Porezne uprave traži podatak o prihodima tužiteljice- protutužene i tuženika-protutužitelja od 2004. do danas.

47. Sud je rješenjem poslovnog broja P-333/2024-10 od 8. travnja 2025. odlučio izvesti dokaz saslušanjem stranaka radi utvrđenja spornih činjenica povodom zahtjeva tužbe i protutužbe, čitanjem isprava i pisanih iskaza svjedoka ČM i ĆM. S obzirom na to da je pisane iskaze tuženik-protutužitelj pozvan dostaviti u roku od osam dana od dana donošenja tog rješenja, jasno je da je u nastavku postupka preostalo čitanje isprava i saslušanje stranaka. Na pripremnom ročištu na kojem je doneseno spomenuto rješenje o izvođenju dokaza i ujedno zaključen prethodni postupak i po tužbi i protutužbi jer se vodi jedinstveni postupak u odnosu na zahtjev tužbe i protutužbe, sud je odredio ročište glavne rasprave za 1. srpnja 2025. na kojem se trebao izvesti dokaz saslušanjem stranaka. Tuženik- protutužitelj nije pristupio na to ročište, opravdao je svoj izostanak liječničkom potvrdom. Na ročištu koje je održano 1. srpnja 2025. sud je rješenjem poslovnog broja P-333/2024-14 odgodio ročište glavne rasprave i odredio sljedeće za 4. rujna 2025. na kojem je trebalo izvesti dokaz saslušanjem stranaka. To ročište je rješenjem ovog suda poslovnog broja P-333/2024-16 od 1. rujna 2025. odgođeno za 9. rujna 2025. Tuženik- protutužitelj je predložio odgoditi ročište određeno za 9. rujna 2025., a ujedno je za slučaj neprihvaćanja prijedloga za odgodu ročišta opravdao svoj izostanak navodeći da mu je umrla majka. Sud je prihvatio prijedlog tuženika-protutužitelja i odgodio ročište određeno za 9. rujna 2025. rješenjem poslovnog broja P-333/2024-18 od 8. rujna 2025. i odredio sljedeće ročište glavne rasprave za 30. rujna 2025., koje je rješenjem suda poslovnog broja P-333/2025-19 od 17. rujna 2025. odgođeno za 6. listopada 2025.

48. Tuženik-protutužitelj je obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište glavne rasprave određeno za 6. listopada 2025. navodeći da je na tom ročištu određeno izvesti dokaz saslušanjem stranaka jer je bolestan. Sud je prihvatio prijedlog tuženika i rješenjem poslovnog broja P-333/2024-22 od 6. listopada 2025. odgodio ročište za 4. studenoga 2025. s nalogom punomoćnicima da o danu održavanja ročišta obavijeste stranke, a sukladno članku 268. stavku 2. ZPP-a. Tuženik-protutužitelj je ispričao izostanak s ročišta određenog za 4. studenoga 2025. dostavljajući potvrdu prokurista društva EDURO d.o.o. da je kao radnik EDURO d.o.o. upućen na rad u inozemstvo u razdoblju od 3. studenoga 2025. do 7. studenoga 2025. Sud je na tom ročištu odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika-protutužitelja, smatrajući da je tuženik-protutužitelj, iako je nudio određena opravdanja svojih opetovanih nedolazaka na ročište na kojem se trebalo izvesti dokaz saslušanjem, zapravo izbjegavao dati iskaz, a na što ga sud ne može prisiliti, sukladno članku 269. ZPP-a . Navodi punomoćnika tuženika-protutužitelja o tome da sud nije odredio ročište radi saslušanja stranaka, iako je jedino te dokaze preostalo izvesti prema rješenju o izvođenju dokaza, i da tuženik-protutužitelj nije znao da će se na ročištu određenom za 4. studenoga 2025. izvesti dokaz saslušanjem stranaka, koji se pokušavao izvesti na svim ročištima koja su održana ranije te odgođena uglavnom na traženje tuženika, suprotan je navodima tuženika-protutužitelja iz podnesaka kojima opravdava svoj izostanak s ročišta. Iz sadržaja tih podnesaka jasno je da je tuženik-protutužitelj znao da su ročišta zakazana radi izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, i upravo je zato i opravdavao svoj izostanak, što u drugom slučaju ne bi ni trebao jer ima punomoćnika koji ga zastupa.

49. Nakon toga je tuženik-protutužitelj dostavio pisani iskaz. Međutim prema članku 492.c ZPP-a sud može odlučiti da stranke prilože pisane iskaze stranaka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i da se saslušanje stranaka svede na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza. Sud može odlučiti da pisani iskazi moraju biti priloženi najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

50. Sud u ovom postupku nije odlučio da tuženik-protutužitelj priloži pisani iskaz, niti je pisani iskaz priložen do zaključenja postupka, pa zato pisani iskaz koji je tuženik- protutužitelj dostavio u tijeku glavne rasprave sud nije uzeo u obzir.

51. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava izvatka iz sudskog registra za subjekt upisa EDURO d.o.o., elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih, poziva Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14. svibnja 2024., ispisanih podataka za registrirani zaštitni znak Z20100860 i prijedloga za određivanje privremene mjere, rješenje ovog suda poslovnog broja R1-55/2024-4, žalbu protiv rješenja i društveni ugovor o osnivanju društva EDURO d.o.o., izlista sumiranih podataka za 2019. -2023. s Bon.hr-boniteti i registar tvrtki i obrta, rješenja ovog suda poslovnog broja R1-53/2024 od 4. listopada 2024., ugovora o prijenosu poslovnog udjela ovjerenog od javnog bilježnika Tea Karabotić Milovca 24. travnja 2023. pod br.: OV -84/2023, izjave o osnivanju LINEA MARE d.o.o. od 9. veljače 2015. ovjerena od javnog bilježnika Vedrane Bilan pod br.:

OU -17/15-1, prijedloga društva EDURO d.o.o. od 4. travnja 2025. za proglašenje žiga ništavim KLASA: 381-04/2010-010/0860, URBROJ: 37-25-031, preslike zahtjeva društva EDURO d.o.o. od 4. travnja 2025. za opoziv žiga KLASA: 381-04/2010- 010/0860, URBROJ: 37-25-030. te predložio da sud učini uvid u spise spomenutih predmeta kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, čitanjem pisanih iskaza svjedoka ČM i ĆM te saslušanjem tužiteljice te je na temelju analize i ocjene tih dokaza o tužbi i protutužbi odlučio kao što je sadržano u izreci ove presude.

52. Pri tome treba naglasiti da je tuženik-protutužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 3. studenoga 2025. izjavio da podnosi protutužbu, odnosno dopunjuje protutužbu, sukladno članku 190. stavku 2. ZPP-a tako što je pored zahtjeva za utvrđenje da su stranke suovlaštenici na poslovnom udjelu koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 104 i zahtjeva da se dijeli taj poslovni udio istaknuo i zahtjev da se tužiteljica-protutužena isključi iz društva EDURO d.o.o.

53. Propisano je člankom 189. ZPP-a da tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu. Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud ili sud druge vrste. Protutužba se može podnijeti i kad o zahtjevu iz protutužbe treba da sudi isti sud u drugom sastavu.

54. Propisano je člankom 191. stavkom 1. ZPP-a da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Isticanjem zahtjeva za isključenje člana tuženik-protutužitelj je učinio objektivnu preinaku protutužbe, koju sud sukladno članku 190. stavku 1. ZPP-a nije dopustio jer je tuženik-protutužitelj preinaku učinio nakon zaključenja prethodnog postupka.

55. Propisano je člankom 190. ZPP-a da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

56. Dakle tuženik-protutužitelj je prethodno spomenutim podneskom od 3. studenoga 2025. podnio protutužbu te učinio preinaku postojeće protutužbe isticanjem novog zahtjeva uz postojeći, no sukladno prethodno citiranim odredbama članaka 189. i 190. ZPP-a u fazi glavne rasprave tuženik- protutužitelj ne može podnijeti protutužbu, niti može činiti objektivnu preinaku protutužbe. Stoga sud objektivnu preinaku protutužbe nije dopustio.

57. Tuženik-protutužitelj je osim toga, u podnesku koji je predao sudu 7. siječnja 2026. istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti suda. Ovaj sud je nadležan za donošenje odluke o zahtjevu za utvrđenje da su stranke suovlaštenici na poslovnim udjelima, odnosno da su poslovni udjeli bračna stečevina stranaka. No svakako, prema članku 17. stavku 2. ZPP-a u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Tuženik-protutužitelj je taj prigovor istaknuo nakon upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari i to u odmakloj fazi glavne rasprave.

58. Tuženik-protutužitelj je prigovorio nadležnosti ovog suda i u odnosu na rješavanje o zahtjevu za utvrđenje suvlasništva žiga navodeći da je predmetni žig, žig Europske unije, pa da je sukladno članku 113. stavku 1. Zakona o žigu ("Narodne novine" broj 14/2019., dalje: ZOŽ) Trgovački sud u Zagrebu nadležan za odlučivanje u prvom stupnju, u smislu Uredbe o žigu Europske unije.

59. Prema članku 112. ZOŽ na zaštitu u Republici Hrvatskoj u slučaju povrede žiga Europske unije primjenjuju se Uredba o žigu Europske unije te na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje zaštita u slučaju povrede nacionalnog žiga.

60. Prema članku 113. ZOŽ-a Trgovački sud u Zagrebu je u Republici Hrvatskoj sud žiga Europske unije nadležan za odlučivanje u prvom stupnju, u smislu Uredbe o žigu Europske unije. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je sud žiga Europske unije u Republici Hrvatskoj nadležan za odlučivanje u drugom stupnju, u smislu Uredbe o žigu Europske unije.

61. Međutim predmet zahtjeva tužiteljice- protutužene nije zahtjev zbog povrede žiga, već zahtjev za utvrđenje da je suvlasnica žiga, pa je ovaj sud nadležan za postupanje. No i taj prigovor je tuženik- protutužitelj istaknuo nakon upuštanja u raspravljanje.

62. Predmet postupka po tužbi je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica- protutužena ovlaštenica na jednake dijelove s tuženikom-protutužiteljem poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. i to baš poslovnog udjela upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 101 nominalnog iznosa 1.530,00 EUR, kao i zahtjev da sud naloži tuženiku da s tužiteljicom potpiše i podnese trgovačkom sudu EDURO d.o.o. valjanu prijavu za upis u knjizi poslovnih udjela. Osim toga predmet postupka po tužbi je i zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica-protutužena suvlasnica/sunositeljica žiga EDURO te zahtjev da tuženik-protutužitelj s njom potpiše i podnese Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo potvrdu o prijenosu na jednake dijelove.

63. Predmet postupka po protutužbi je zahtjev za utvrđenje da je tuženik- protutužitelj ovlaštenik na jednake dijelove s tužiteljicom- protutuženom poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. i to baš poslovnog udjela upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 104 nominalnog iznosa 470,00 EUR, kao i zahtjev da sud naloži tužiteljici- protutuženoj da s tuženikom- protutužiteljem potpiše i podnese trgovačkom sudu EDURO d.o.o. valjanu prijavu za upis u knjizi poslovnih udjela. Osim toga predmet postupka po protutužbi je i zahtjev za podjelu poslovnog udjela upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 104 nominalnog iznosa 470,00 EUR .

64. Nema spora među strankama o tome da je tuženik-protutužitelj član trgovačkog društva EDURO d.o.o. i da je u knjizi poslovnih udjela upisan kao imatelj jednog poslovnog udjela nominalne vrijednosti 1.530,00 EUR upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 101.

65. Nema spora među strankama niti o tome da je tužiteljica-protutužena član trgovačkog društva EDURO d.o.o. i da je u knjizi poslovnih udjela upisan kao imateljica jednog poslovnog udjela nominalne vrijednosti 470,00 EUR upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 104.

66. Nema spora niti o tome da je tuženik-protutužitelj nositelj registriranog figurativnog žiga EDURO.

67. Sporno je je li pored tuženika-protutužitelja i tužiteljica-protutužena nositeljica ovlaštenja u pogledu poslovnog udjela nominalne vrijednosti 1.530,00 EUR upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 101, odnosno jesu li taj poslovni udio bračna stečevina stranaka.

68. Sporno je je li pored tužiteljice-protutužene i tuženik-protutužitelj nositelj ovlaštenja u pogledu poslovnog udjela nominalne vrijednosti 470,00 EUR upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 104, odnosno jesu li taj poslovni udio bračna stečevina stranaka.

69. Za ocjenu prava bračnih drugova u odnosu na bračnu stečevinu mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja bračne stečevine.

70. Trgovačko društvo EDURO d.o.o. osnovano je izjavom o osnivanju od 9. veljače 2015., a prethodno je poslovalo pod tvrtkom LINEA MARE d.o.o., vidjeti je iz izvatka iz sudskog registra. Tuženik je postao član tog društva, odnosno imatelj poslovnog udjela u tom društvu temeljem izjavom o osnivanju društva od 9. veljače 2015. i bio je jedini član društva sve do promjene članova 21. listopada 2019., kada je pored tuženika i ČM postao član društva, vidjeti je iz izvatka iz sudskog registra.

71. Tužiteljica-protutužena je poslovni udio u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. stekla temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 24. travnja 2023.

72. Stoga su za ocjenu prava tužiteljice-protutužene u odnosu na bračnu stečevinu relevantne odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 75/2014, 5/2015., dalje: OBZ), a za ocjenu prava tuženika-protutužitelja u odnosu na bračnu stečevinu odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., dalje: OBZ/15)

73. Članak 36. stavak 1. OBZ-a i OBZ/15 na jednak način definira bračnu stečevinu određujući da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

74. Propisano je člankom 36. stavkom 3. OBZ-a i OBZ/15 da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

75. Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koji pripada određenom članu društva s ograničenom odgovornošću na temelju uplaćenog uloga društvu prilikom osnivanja društva, odnosno povećanju temeljnog kapitala. Poslovni udjel, odnosno prava iz poslovnog udjela mogu, dakle, biti predmet bračne stečevine pod istim pretpostavkama nastanka kao i ostala imovina koju su bračni drugovi stekli tijekom trajanja bračne zajednice.

76. Dakle, poslovni udjel nije stvar, već ukupnost prava i obveza članova društva. Stoga kada netko stječe poslovni udjel (kod osnivanja društva ili nakon njegovog osnivanja) ne stječe imovinu društva, već članska prava koja se dijele na upravljačka i imovinska prava. U slučaju kada je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom trgovačkom društvu, a koje je osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice, drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe članka 417. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 152/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015., 40/2019. , 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024., dalje: ZTD) u vezi s odredbom članka 36. OBZ-a i OBZ/15. Člankom 417. ZTD-a je propisano da više ovlaštenika na poslovnom udjelu mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio. Izraz "više ovlaštenika na poslovnom udjelu" iz članka 417. ZTD-a označava i slučaj kada je poslovni udjel stekao jedan bračni drug. Drugi bračni drug je ovlaštenik na tom udjelu što znači da bračnim drugovima zajedno i nepodijeljeno pripada taj poslovni udio. Oni nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva, pa se u knjigu poslovnih udjela uz poslovni udio koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih.

77. Tužiteljica-protutužena je tvrdila da je poslovni udio nominalnog iznosa 1.530,00 EUR upisan pod rednim brojem 101 bračna stečevina, pa je onda bila dužna dokazati da je poslovni udio stečeni radom za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno da potječe iz te imovine. To stoga što je kod ocjene predstavlja li određena imovina bračnu stečevinu relevantna činjenica postojanja bračne zajednice u vrijeme stjecanja imovine, kao i činjenica da je imovina stečena radom bračnih drugova ili potječe iz te imovine. Pri tome treba imati na umu da brak i bračna zajednica nisu istovjetni pojmovi. Naime, sklapanjem braka ne mora nastati istovremeno i bračna zajednica (nije dovoljno da brak formalno postoji, već je potrebno da bračni drugovi stvarno žive u bračnoj zajednici), ali bračna zajednica je sastavni dio braka i može trajati jedino i isključivo za trajanja braka. Teret dokazivanja o trenutku prestanka bračne zajednice na onom je bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica određenog dana prestala jer se u protivnom presumira da bračna zajednica traje sve do prestanka braka.

78. Iz isprave elektronički zapis iz matice vjenčanih je vidljivo da su stranke 28. kolovoza 2005. sklopile brak, a tuženik-protutužitelj je poslovni udio u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. stekao 9. veljače 2015., dakle za vrijeme trajanja braka, koji je prestao za vrijeme trajanja ove parnice. Tuženik-protutužitelj je međutim tvrdio da je poslovni udio stekao vlastitom imovinom. Isticanjem te tvrdnje da je poslovni udio stečeni od vlastite imovine, tuženik-protutužitelj je preuzeo dužnost dokazivanja te za njega povoljne činjenice.

79. Tužiteljica-protutužena je u iskazu izjavila da je osobno ovom sudu podnijela prijavu za upis društava EDURO d.o.o. (tada s tvrtkom LINEA MARE d.o.o.), a da je temeljni kapital od 20.000,00 kn uplaćen od zajedničkih sredstava.Tuženik-protutužitelj s druge strane nije ponudio dokaze iz sadržaja kojih bi se utvrdilo da je poslovni udio stekao vlastitom imovinom, a sama činjenica da je društvo osnovano nakon gotovo deset godina trajanja braka, kroz koje razdoblje su obje stranke radile i to tužiteljica- protutužena od 2014. po njenom kazivanju u društvu Martifarm, a tuženik-protutužitelj obavljajući obrt, upućuje na zaključak o tome da je poslovni udio u društvu EDURO d.o.o. tuženik stekao imovinom stečenom radom za vrijeme trajanja braka.

80. Tuženik-protutužitelj je tvrdio da je poslovni udio pod rednim brojem 101 stekao vlastitom imovinom, pa da iz tog razloga ne može biti bračna stečevina stranaka. Pored toga tvrdio je i to da društveni ugovor i određenja istog u pogledu članstva u društvu ukazuje na to da su stranke uredile svoje imovinskopravne odnose u braku, odnosno da bi društveni ugovor bio i bračni ugovor.

81. Društveni ugovor nije bračni ugovor, niti to može biti. Društveni je ugovor prema članku 387. stavku 1. ZTD-a ugovor koji sklapaju osnivači društva i kojim se osniva društvo. To je temeljni konstitutivni akt društva i tzv. organizacijski ugovor koji uređuje pitanja ustroja i unutarnjeg djelovanja društva. S druge strane bračni ugovor je pravni posao bračnih drugova kojim uređuju imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini. Prema tome, društvenim ugovorom stranke nisu uredile svoje imovinskopravne odnose. U konačnici stranke nisu u isto vrijeme ni postale članovi društva, s obzirom na to da je tužiteljica-protutužena članstvo u društvu stekla tek nakon sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela koji je sklopila s ČM **.**.2023., dok je tužitelj-protutužitelj članstvo u društvu stekao prilikom osnivanja 9. veljače 2015.

82. S obzirom na to da tuženik-protutužitelj nije uspio dokazati da je poslovni udio pod rednim brojem 101 stečen na osnovi drugačijoj od rada i imovine koja potječe od rada, trebalo je temeljem članka 36. stavka 1. OBZ-a utvrditi da je poslovni udio u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. koji se vodi pod rednim brojem 101 u knjizi poslovnih udjela bračna stečevina stranaka.

83. Tužiteljica-protutužena je tražila da sud utvrdi da su tuženik-protutužitelj i ona ovlaštenici na jednake dijelove na poslovnom udjelu trgovačkog društva EDURO d.o.o. koji se vodi pod rednim brojem 101 u knjizi poslovnih udjela.

84. Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koji pripada određenom članu društva s ograničenom odgovornošću na temelju uplaćenog uloga društvu prilikom osnivanja društva, odnosno povećanju temeljnog kapitala.

85. U slučaju kada je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom trgovačkom društvu, a koje je osnovano za vrijeme trajanja braka, drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe članka 417. ZTD-a u vezi s odredbom članka 36. OBZ-a.

86. Naime, člankom 417. ZTD-a je propisano da više ovlaštenika na poslovnom udjelu mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio. Dakle, izraz "više ovlaštenika na poslovnom udjelu" iz članka 417. ZTD-a označava i slučaj kada je poslovni udjel stekao jedan bračni drug. Drugi bračni drug je ovlaštenik na tom udjelu što znači da bračnim drugovima zajedno i nepodijeljeno pripada taj poslovni udio. Oni nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva pa se u knjigu poslovnih udjela uz poslovni udio koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih.

87. Uzimajući u obzir utvrđenje da je predmetni poslovni udio koji se vodi pod rednim brojem 101 u knjizi poslovnih udjela bračna stečevina stranaka, kao i prethodno citirana određenja članka 417. ZTD-a trebalo je prihvatiti zahtjev tužiteljice-protutužene da sud utvrdi da su ona i tuženik-protutužitelj ovlaštenici na jednake dijelove na poslovnom udjelu trgovačkog društva EDURO d.o.o., nominalne vrijednosti 1.530,00 EUR koji se vodi pod rednim brojem 101 u knjizi poslovnih udjela, kao što je i sadržano u izreci presude pod točkom I.

88. Tužiteljica-protutužena je tražila i to da sud naloži tuženiku-protutužitelju da zajedno s njom potpiše i podnese trgovačkom društvu EDURO d.o.o. valjanu prijavu za upis tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja kao ovlaštenika na jednake dijelove poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 1.530,00 EUR koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 101, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

89. Propisano je člankom 410. stavkom 2. ZTD-a da se u knjizi poslovnih udjela na temelju prijave zainteresirane osobe ili na temelju saznanja nekoga od organa društva upisuje svaka izmjena podataka koji su u njoj navedeni. Uprava društva dužna je o svakoj promjeni članova društva ili njihovih poslovnih udjela bez odgađanja izvijestiti registarski sud dostavljanjem popisa članova društva kojeg potpišu članovi uprave u kome se navode imena i prezimena članova društva, prebivalište, a za pravne osobe tvrtka i sjedište, osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koji im pripadaju i redni brojevi pod kojima ih se u društvu vodi, ono što je na temelju toga uplaćeno društvu te što je ono eventualno vratilo članu. Uprava mijenja popis članova društva na temelju priopćenja o promjeni i podnesenog dokaza da je do promjene došlo.

90. Iz navedene odredbe jasno proizlazi zaključak da je uprava društva dužna izvršiti upise u knjizi poslovnih udjela, na temelju prijave zainteresirane osobe ili temeljem saznanja nekoga od organa društva. Uprava kao organ društva nema pravnu osobnost, pa se tako upravi društva ne može u parničnim postupcima ništa nalagati jer ne može niti biti stranka u postupku. Utoliko bi svi zahtjevi koji se tiču (ne)postupanja uprave trebali biti usmjereni prema subjektivitetu kojeg je uprava dio, dakle prema društvu. Nadalje takav zahtjev ne može biti usmjeren niti prema fizičkoj osobi, članu uprave, jer on svoju dužnost obavlja kao dužnost člana organa, odnosno kao organ. Tek bi se prema članu uprave društva mogli postavljati zahtjevi za naknadu štete zbog netočnog upisa u knjizi poslovnih udjela ili nepravodobnog upisa ili zbog propuštanja davanja izjava sudu koje su po zakonu dužni dati. Tužiteljica-protutužena je dakle ovlaštena samostalno prijaviti upravi društva potrebu upisa i nje kao suovlaštenice poslovnog udjela za koji je tuženik-protutužitelj upisan kao jedini nositelj društva. Nije određena forma podnošenja te prijave, jer je u konačnici i uprava sama ovlaštena i dužna po saznanju izvršiti upis u knjizi poslovnih udjela. Nadalje kako nije određeno da se upis u knjigu poslovnih udjela vrši temeljem formalne prijave, to onda nije osnovan zahtjev da sud naloži tuženiku-protutužitelju da zajedno s njom potpiše i podnese prijavu, kao i da će tu prijavu zamijeniti presuda donesena u ovom postupku ukoliko tuženik-protutužitelj prijavu ne potpiše.

91. Prema tome, tužiteljica-protutužena bi nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da je ovlaštenica poslovnog udjela društva EDURO d.o.o. uz tuženika- protutužitelja, kao zainteresirana osoba podnijeti upravi društva prijavu da je uz tuženika-protutužitelja imatelj poslovnog udjela, a uprava društva bi na temelju saznanja za pravomoćnu presudu bila dužna u knjizi poslovnih udjela upisati izmjenu podataka vezanih uz poslovni udjel i o tome izvijestiti registarski sud. Ukoliko bi to uprava propustila učiniti, prema mišljenju ovog suda tužiteljica-protutužena bi u odnosu na društvo mogla zahtijevati zaštitu prava da bude upisana kao suovlaštenik na poslovnom udjelu pored tuženika-protutužitelja, odnosno da se podnese odgovarajuća prijava sudskom registru.

92. Osim toga, naglasiti je i to da je člankom 410. stavkom 4. ZTD-a propisano da članovi uprave odgovaraju društvu na temelju odredaba članka 397. stavka 1., 5. i 6. te članka 430. ZTD-a za točnost podataka u knjizi poslovnih udjela, za popise koje su predali i za izjave koje su dali sudu, a osim toga članovi uprave solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom odgovaraju za štetu vjerovnicima i članovima društva te drugim osobama ako bi im ona bila pričinjena zbog netočnog upisa u knjizi poslovnih udjela ili nepravodobnog upisa u tu knjigu ili izjava danih sudu u kojima su bili netočni podaci ili zbog toga što sudu nisu dali izjave koje su po zakonu bili dužni dati.

93. Stoga je temeljem naprijed iznesenog sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica-protutužena tražila da se naloži tuženiku-protutužitelju da zajedno s tužiteljicom-protutuženom potpiše i podnese prijavu trgovačkom društvu EDURO d.o.o. prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela, koju će u slučaju odbijanja tuženika- protutužitelja zamijeniti ova presuda, kao što je i sadržano u izreci presude pod točkom

II.

94. Tuženik-protutužitelj je protutužbom tražio da sud utvrdi da je s tužiteljicom- protutuženom ovlaštenik na jednake dijelove poslovnog udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. koji je u knjizi poslovnih udjela upisan pod rednim brojem 104, u nominalnom iznosu od 470,00 EUR, kao i zahtjev da se naloži tužiteljici-protutuženoj da potpiše i podnese valjanu prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela koju će u protivnom zamijeniti ova presuda. Odmah je kazati da je zahtjev tuženika da tužiteljica- protutužena potpiše i s njim zajedno podnese valjanu prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela neosnovan i sud ga je odbio iz istih razloga kojima je netom prije argumentirao odluku kojom je odbio zahtjev tužiteljice-protutužene kojim je tražila zaštitu istog sadržaja u odnosu na upis u knjigu poslovnih udjela u pogledu poslovnog udjela koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 101.

95. Tužiteljica-protutužena je poslovni udio pod rednim brojem 104 nominalnog iznosa 470,00 EUR u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. stekla temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela koji je 24. travnja 2023. sklopila s ČM.

96. Iz sadržaja javnobilježničkog akta koji je sačinio javni bilježnik Teo Karabotić Milovac vidjeti je da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen i u prisutnosti tuženika-protutužitelja. Utvrđeno je u ovoj ispravi da je ČM nositelj dva poslovna udjela u trgovačkom društvu EDURO d.o.o. jedan nominalnog iznosa 1.000,00 EUR koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 103 i jedan nominalnog iznosa od 470,00 EUR koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 104 sukladno Odluci o podjeli poslovnog udjela koja je taj isti dan ovjerena u tom javnobilježničkom uredu.

97. Ugovorom je ČM prenio tužiteljici-protutuženoj poslovni udio nominalnog iznosa 470,00 EUR koji se vodi pod rednim brojem 104.

98. U članku 3. ugovora je navedeno :

"Poslovni udjeli se prenose nenaplatno/bezteretno te prenositelj ČM izjavljuje da iz osnova ovog prijenosa nema nikakvih potraživanja prema stjecateljici, što potpisom ugovora i potvrđuje."

99. ČM je u pisanom iskazu izjavio da ugovor o prijenosu poslovnog udjela suprotno članku 3. ugovora, nije bio besplatni pravni posao, niti je mogao biti besplatni pravni posao. Naveo je da njegova supruga ĆM i on nemaju nikakvog razloga bilo što besplatno dati tuženiku-protutužitelju i tužiteljici- protutuženoj. Nadalje je izjavio da su "suvlasnici" društva bili tuženik-protutužitelj i on. Prije sklapanja ovog ugovora da su tuženik-protutužitelj i on namjeravali provesti promjenu članstva u društvu tako što je on u narednih nekoliko mjeseci trebao u potpunosti istupiti iz društva, s cjelokupnim udjelom, a da je taj udio trebao steći tuženik-protutužitelj. Namjera da je bila da tuženik-protutužitelj njemu plati vrijednost jedne polovine udjela u EDURO d.o.o. u nekom roku koji su trebali dogovoriti, s tim da će se taj dogovor ostvariti tek sklapanjem formalnog ugovora, odnosno nakon sklapanja formalnog ugovora, a prema cijeni koju utvrdi ovlašteni revizor, s čime da je tužiteljica-protutužena bila upoznata. S obzirom na to da je njemu bilo svejedno prenosi li poslovni udio na tuženika-protutužitelja ili na tužiteljicu-protutuženu jer su bili bračni drugovi. Njegov udio u cijelosti da treba platiti tuženik-protutužitelj jer je tako s njim dogovoreno, a kasnije i ugovoreno. Izjavio je da bi tužiteljica-protutužena vjerojatno, radi razvoda stranaka morala tuženiku-protutužitelju platiti koliko on njemu mora platiti za taj udio ili platiti taj udio izravno njemu po cijeni koja je ugovorena. Stoga da je posao naplatan, a da je tuženik-protutužitelj izvorni obveznik plaćanja, a i tužiteljica-protutužena na koju je udio prenesen. Ujedno je izjavio da je kasnije sukladno dogovoru i preostali dio njegovog udjela prenesen na tuženika-protutužitelja.

100. U pisanom je iskazu svjedokinja ĆM izjavila da potvrđuje sadržaj iskaza svjedoka ČM.

101. Dakle ČM je osporio utvrđenje sadržano u ugovoru o prijenosu poslovnih udjela o tome da se poslovni udio prenosi bez naknade navodeći da je postojao dogovor prema kojem je tuženik-protutužitelj trebao platiti naknadu za prijenos tog udjela, ali i njegovog drugog udjela i da bi on zapravo istupio iz društva. Tužiteljica-protutužena nije osporila sadržaj iskaza ovog svjedoka, pa sud drži da je istinit. Naime, sama tužiteljica-protutužena je prilikom objašnjavanja određivanja vrijednosti predmeta spora iznijela određene financijske podatke o poslovanju društva prema kojima je i odredila vrijednost udjela u društvu EDURO d.o.o. koja nije zanemariva. U iskazu je izjavila da je ČM stekao poslovne udjele koji čine 49 % temeljenog kapitala bez naknade i to zato što je imao znanja o proizvodnji. Međutim, to nije uvjerljivo, a osobito jer je tužiteljica-protutužena iskazala da su ČM i tuženik-protutužitelj bili poslovni partneri i u drugom društvu Malo vitra d.o.o. No i da je stekao udjele bez naknade, sud smatra da iskazuje istinito kada izjavljuje da je za udjele tražio naknadu, a što potvrđuje i njegova supruga ĆM u svom iskazu, dok je tužiteljica-protutužena u iskazu izjavila da je i ĆM bila prisutna prilikom potpisivanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela. No trebalo je utvrditi od kakvog je utjecaja ta činjenica na ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 24. travnja 2023., odnosno je li taj poslovni udio bračna stečevina stranaka.

102. Odredbama članka 412. stavka 3. ZTD-a propisano je da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora. Citirane zakonske odredbe su prisilne odredbe pa sklapanje ugovora protivno tim odredbama povlači za sobom ništetnost ugovora u skladu s odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO), koji se kao opći propis supsidijarno primjenjuje na sva pitanja koja nisu, odnosno nisu drukčije uređena odredbama ZTD-a. Citiranim odredbama je propisan obvezatan oblik ugovora o prijenosu poslovnog udjela i svih drugih pravnih poslova, pa tako i ugovora kojima se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio, odnosno kojima se neposredno obvezuje na prijenos poslovnog udjela. Radi se o dakle o strogo formalnim ugovorima kod kojih je zakonom propisani oblik uvjet valjanosti ugovora. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, to bi značilo da se u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, moraju dati očitovanja obiju ugovornih strana, dakle, i ponuda i prihvat sadržane u jednoj ili više isprava, a taj se oblik traži za cijeli sadržaj ugovora, uključujući dakle i njegove bitne sastojke. Taj zakonom propisani oblik se traži i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora (članak 286. stavak 2. ZOO-a), osim ako je riječ o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan (članak 286. stavak 3. ZOO-a).

103. Proizlazi da ugovorom o prijenosu poslovnog udjela nije određena naknada za prijenos, već je ugovoreno da se prijenos čini nenaplatno. No prema iskazu svjedoka određivanje naknade za njegove udjele, ovaj i još jedan poslovni udio, ostavljeno je za kasnije, nakon što se naknada utvrdi od strane ovlaštenog revizora. Prema tome, odredba o besplatnom prijenosu ne bi odgovarala volji stranaka, pa bi bila i bez učinka među strankama. No tu odredbu je bilo moguće zamijeniti, a da bi proizvela učinak, ugovorom koji je trebao biti sklopljen u obliku propisanom odredbama članka 412. stavka 3. ZTD-a, dakle, u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. U skladu s odredbom članka 286. stavka 2. ZOO-a zakonom propisani oblik iz članka 412. stavka 3. ZTD-a važi i za i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora. Prema tome ako je postojala izmjena ugovora o naknadi za prijenos poslovnog udjela o tome treba postojati isprava u odgovarajućoj formi, a da bi ta izmjena proizvodila učinak. Tuženik-protutužitelj pak tu ispravu nije prezentirao. No sve to skupa ne dira u učinak prijenosa poslovnih udjela i stjecanje udjela od strane tužiteljice-protutužene.

104. Iz iskaza ovog svjedoka je zaključiti i to da mu naknada svakako još uvijek nije plaćena, niti od strane tuženika-protutužitelja kojeg smatra "izvornim dužnikom", niti od tužiteljice-protutužene. Naime, svjedok izjavljuje da bi " NM vjerojatno morala platiti EM koliko on mora platiti meni za taj udjel ili platiti taj udjel izravno meni po cijeni kako je ugovoreno. Dakle, izvorni obveznik plaćanja je EM s kojim je dogovoreno i ugovoreno plaćanje i s čim se NM suglasila odnosno i sama NM na koju je manji udjel prenesen uz suglasnost EM."

105. Prema tome, iz iskaza ovog svjedoka može se zaključiti da poslovni udio koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 104 nije bračna stečevina stranaka. Naime jasno je iz iskaza svjedoka da poslovni udio nije stečen imovinom koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Za prijenos ovog udjela još nije dana nikakva činidba. Svjedok je iskaz dao 7. travnja 2025., a tužiteljica je podneskom od 11. ožujka 2025. obavijestila sud o promjeni prezimena zbog prestanka braka, pa kako udio u trenutku davanja iskaza nije bio plaćen, više niti ne može biti plaćen imovinom stečenom za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa je zahtjev protutužbe kojim je tuženik-protutužitelj tražio utvrđenje da i on pored tužiteljice-protutužene ovlaštenik poslovnog udjela društva EDURO d.o.o. koji se vodi pod rednim brojem 104 u knjizi poslovnih udjela trebalo odbiti. Kao posljedica tog utvrđenja trebalo je odbiti i zahtjev da se dijeli taj poslovni udio.

106. Preostalo je odlučiti o zahtjevu tužiteljice-protutužene za utvrđenje da je zajedno s tuženikom-protutužiteljem suvlasnica/sunositeljica u registru Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo upisanog figurativnog žiga "EDURO", matični broj:Z20100860 (registrirani zaštitni znak), datum registracije 29. studenoga 2010., kao i da potpiše i podnese valjanu potvrdu o prijenosu Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo upisanog figurativnog žiga EDURO na jednake dijelove tužiteljici- protutuženoj kao suvlasnici/sunositeljici žiga, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

107. Žig predstavlja zaštićeni znak pravne ili fizičke osobe kojoj pripada isključivo pravo stavljanja u promet proizvoda označenih žigom ili korištenja žigom pri obavljanju uslužne djelatnosti. Žig je samostalno imovinsko dobro koje njegovom nositelju jamči ekskluzivno pravo korištenja znaka zaštićenog žigom za označavanje svojih proizvoda ili usluga, odnosno da zabrani drugim osobama neovlašteno korištenje istog ili sličnog žiga za označavanje iste ili slične vrste proizvoda ili usluga.

108. Prema Zakonu o žigu ("Narodne novine", broj 14/2019., dalje: ZOŽ), poglavlje IV, žig je predmet vlasništva.

109. S obzirom na to da je brak stranaka sklopljen 2005., da je tuženik- protutužitelj žig matičnog broja Z20100860 koji je registriran 29. studenoga 2010. stekao 18. svibnja 2020. žig EDURO je bračna stečevina stranaka, sukladno članku 36. OBZ/15 ako je stečen od imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

110. Tužiteljica-protutužena je u svom iskazu navela da "su od ĐM otkupili brend" i da je plaćen 150.000,00 EUR od sredstava tekućeg poslovanja. Pritom je naglasiti da je tužiteljica-protutužena u iskazu izjavila da je završila ekonomski fakultet te je istaknuti i to da je prilikom iskazivanja o imovini koja je uložena kao temeljni kapital trgovačkog društva EDURO d.o.o. jasno rekla da je riječ o zajedničkim sredstvima stranaka, dok je za brend i žig izjavila da su plaćeni LM sredstvima iz tekućeg poslovanja. Pojam sredstva tekućeg poslovanja označava obrtna sredstva društva namijenjena održavanju svakodnevnog poslovanja, financiranju nabave sirovina, materijala, zaliha, podmirenju obveza prema dobavljačima, plaća i općih troškova. Tim više što je tužiteljica-protutužena ekonomist, pojam joj sigurno nije nepoznat što potvrđuje i činjenica da je za temeljni kapital jasno navela da je od sredstava stranaka, a kod stjecanja žiga je navela sredstva tekućeg poslovanja, kao sredstva od kojih je plaćen žig.

111. S obzirom na to da prema kazivanju same tužiteljice-protutužene žig nije stečen imovinom stranaka koja potječe od rada, već imovinom društva EDURO d.o.o., to onda niti ne može biti bračna stečevina stranaka, pa je utoliko zahtjev tužiteljice- protutužene za utvrđenje da je suvlasnica/sunositeljica žiga i zahtjev da tuženik- protutužitelj s njom zajedno podnese prijavu Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo trebalo odbiti.

112. Propisano je člankom 154. stavkom 4. ZPP-a da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

113. U odnosu na zahtjev tužbe, stranke su podjednako uspjele u parnici, pa je u odnosu na taj zahtjev tužbe sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

114. U odnosu pak na zahtjev protutužbe tužiteljica-protutužena je u cijelosti uspjela. Međutim, nije istaknula zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na zahtjev protutužbe. To je vidljivo iz tužiteljičina-protutuženičina zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u kojem je tražila naknadu jedinstvenog iznosa za svaku radnju koji odgovara vrijednosti predmeta spora koji je tužiteljica-protutužena još u tužbi označila za zahtjeve tužbe. Prema tome, sud zaključuje da u odnosu na zahtjev i spor po protutužbi tužiteljica-protutužena nije istaknula zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

U Splitu 4. ožujka 2026.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnik Ico Škarpa, uz rješenje o pristojbi presude

- Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri d.o.o

- u spis