Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-51/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bušković, predsjednice vijeća, Noemi Butorac, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Vidrih, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3208/2025-52 od 17. listopada 2025., u sjednici održanoj 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I. i III. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3208/2025-52 od 17. listopada 2025.

a) preinačava u točki III. odluci o troškovima postupka tako da točka III. glasi:

„ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 2.755,90 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17. listopada 2025. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke“,

b) potvrđuje u točki I. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.430,12 €/ 18.309,73 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na

iznos 0,80 € / 6,04 kn od 28.02.2008.

iznos 3,83 € / 28,83 kn od 29.03.2008.

iznos 13,13 € / 98,95 kn od 31.10.2008.

iznos 3,35 € / 25,26 kn od 29.11.2008.

iznos 15,78 € / 118,93 kn od 31.12.2008.

iznos 17,70 € / 133,33 kn od 31.01.2009.

iznos 18,56 € / 139,83 kn od 27.02.2009.

iznos 16,18 € / 121,91 kn od 31.03.2009.

iznos 16,63 € / 125,33 kn od 30.04.2009.

iznos 12,99 € / 97,91 kn od 30.05.2009.

iznos 10,32 € / 77,72 kn od 30.06.2009.

iznos 11,03 € / 83,09 kn od 31.07.2009.

iznos 12,44 € / 93,73 kn od 29.08.2009.

iznos 12,32 € / 92,80 kn od 30.09.2009.

iznos 10,89 € / 82,05 kn od 31.10.2009.

iznos 13,57 € / 102,23 kn od 27.11.2009.

iznos 15,72 € / 118,42 kn od 30.12.2009.

iznos 18,77 € / 141,44 kn od 30.01.2010.

iznos 18,07 € / 136,17 kn od 27.02.2010.

iznos 22,22 € / 167,41 kn od 31.03.2010.

iznos 21,43 € / 161,48 kn od 30.04.2010.

iznos 22,97 € / 173,03 kn od 01.06.2010.

iznos 36,24 € / 273,04 kn od 30.06.2010.

iznos 33,51 € / 252,45 kn od 27.07.2010.

iznos 41,85 € / 315,34 kn od 31.08.2010.

iznos 38,97 € / 293,61 kn od 30.09.2010.

iznos 34,33 € / 258,66 kn od 29.10.2010.

iznos 44,12 € / 332,40 kn od 30.11.2010.

iznos 56,57 € / 426,22 kn od 30.12.2010.

iznos 47,75 € / 359,79 kn od 01.02.2011.

iznos 50,84 € / 383,09 kn od 26.02.2011.

iznos 46,91 € / 353,46 kn od 31.03.2011.

iznos 47,62 € / 358,78 kn od 29.04.2011.

iznos 64,31 € / 484,54 kn od 31.05.2011.

iznos 65,94 € / 496,79 kn od 30.06.2011.

iznos 79,88 € / 601,86 kn od 30.07.2011.

iznos 72,72 € / 547,89 kn od 31.08.2011.

iznos 64,88 € / 488,81 kn od 30.09.2011.

iznos 64,03 € / 482,47 kn od 29.10.2011.

iznos 63,43 € / 477,92 kn od 30.11.2011.

iznos 67,17 € / 506,10 kn od 29.12.2011.

iznos 70,43 € / 530,67 kn od 31.01.2012.

iznos 70,87 € / 533,96 kn od 29.02.2012.

iznos 68,61 € / 516,96 kn od 30.03.2012.

iznos 70,14 € / 528,44 kn od 27.04.2012.

iznos 71,18 € / 536,29 kn od 31.05.2012.

iznos 69,42 € / 523,08 kn od 29.06.2012.

iznos 69,89 € / 526,55 kn od 19.07.2012.

iznos 68,57 € / 516,65 kn od 24.08.2012.

iznos 65,73 € / 495,25 kn od 20.09.2012.

iznos 68,76 € / 518,06 kn od 18.10.2012.

iznos 70,21 € / 529,01 kn od 28.11.2012.

iznos 69,19 € / 521,34 kn od 20.12.2012.

iznos 63,48 € / 478,30 kn od 17.01.2013.

iznos 68,33 € / 514,86 kn od 16.02.2013.

iznos 68,76 € / 518,06 kn od 20.03.2013.

iznos 66,78 € / 503,14 kn od 19.04.2013. pa sve to do isplate prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 1.005,93 kuna/133,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 3.044,39 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17.10.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 46/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 20. travnja 2007., broj 041-50-4045440 (Dalje: Ugovor), a kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju motornog vozila u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 18.619,46 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljev zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužitelj prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u tom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF.

7.1. Obzirom na nesporne činjenice ( da je predmetnim ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom), prvostupanjski sud zaključuje da je prema članku 502.c ZPP-a navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku.

8. Među strankama nije sporno:

- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti od 18.619,46 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 18.619,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 72 mjeseca;

- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF, u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, 2.430,12 EUR te je naložio tuženiku plaćanje navedene svote sa zateznim kamatama kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude, jer je utvrdio da je odredba ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula zbog čega tuženik nema pravo na naplatu tražbine po toj ugovornoj odredbi, već samo po početnom tečaju CHF, pa je obvezan vratiti tužitelju utuženu svotu, koja predstavlja razliku između početnog tečaja i tečaja koji je primjenjivan prilikom otplate kredita.

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se i na članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku (pravomoćna odluka ovog drugostupanjskoga suda broj Gž-308/2022-3 od 2. travnja 2025) utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

11. Prigovor zastare sud je otklonio zaključivši da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu (P.1401/12), a ona je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. slijedom čega zaključuje da s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 15. svibnja 2019., nije nastupila zastara.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica platila tuženiku više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

13. Ispitujući pobijanu presudu po članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavka 1. ZPP-a) valja reći da protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može retroaktivno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i kamatnu stopu, koje se temelji na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (prema članku 502.c ZPP-a).

16. I prema shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac), počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa iz osnove ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018.

17. U odnosu na žaliteljeve navode prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača", treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora.

17.1 Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali na te okolnosti tuženik nije predložio adekvatne dokaze.

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

19. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima položaj potrošača, jer je tužitelj fizička osoba te je dokazao da je automobil kupio u privatne svrhe. Na tuženiku je, a ne na tužitelju, teret dokaza da je uzimanje kredita bilo za potrebe tužiteljeve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a to u postupku nije dokazao.

20. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

22. Tužitelju ne pripadaju troškovi sudske pristojbe na presudu u svoti od 38,49 EUR jer iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud naložio tužitelju plaćanje te pristojbe niti da je tužitelj tu pristojbu platio.

22.1. Tužitelju ne pripada nagrada odvjetniku za sastav podnesaka od 11. siječnja 2019. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV. Prema Tbr.8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23– u daljnjem tekstu: Tarifa) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7. Tarife, a za ostale podneske 25 % nagrade (Tbr. 8. točka 3. Tarife). Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj je nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu i visinu zahtjeva i istaknuo prigovor zastare, podneskom od 11. siječnja 2019., samo osporio navode iz odgovora na tužbu pozivajući se na navode iz tužbe pa je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice.

22.2. Tužitelju ne pripada ni nagrada odvjetniku za sastav podneska od 16. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV jer isti nje bio potreban za vođenje postupka.

22.3. Međutim tužitelju pripadaju zatraženi troškovi nagrade odvjetniku za pristup na ročište održano 8. listopada 2025. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV.

23. Zbog navedenog valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka i za iznos od 288,49 EUR odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova pa ukupni tužiteljevi troškovi iznose 2.755,90 EUR.

24. Kako je tuženik sa žalbom uspio u odnosu na sporedno potraživanje , to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

25. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. a na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a a pod točkom I. b. na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Bušković