Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-60/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici iz Zagreba, protiv tuženika LUCRUM NOVUS d.o.o., Sesvete, Pavla Lončara 13, OIB: 57623866429, zastupanog po punomoćniku Arnoldu Čadi, odvjetniku iz Dugog Sela, radi isplate,odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-95/2025-18 od 30. listopada 2025.,u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-95/2025-18 od 30. listopada 2025. u točki

I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.343,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2025. pa do isplate dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Protiv točaka I. III. i IV. izreke žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP).

3. Sadržajem žalbe smatra da je prvostupanjska presuda donesena uz počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.6. ZPP -a, odnosno da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom budući da mu nije dostavljen podnesak od 12. rujna 2025. kojim je preciziran tužbenim zahtjev tužitelja.

4. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za vremensko razdoblje od 23. srpnja 2021. pa do 6. prosinca 2021.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

-da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima fasadera temeljem Ugovora o radu od **.**.2021. sklopljenog na određeno vrijeme na razdoblje od šest mjeseci,

- da je tuženik tužitelju otkazao sklopljeni Ugovor o radu,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16819/2021-33 od 18. listopada 2024. utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 23. srpnja 2021. a kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu,

- da tužitelj u ovom postupku zahtjeva isplatu u visini plaće koju bi ostvario kod tuženika da Odluke o otkazu ugovora o radu nije bilo i to za razdoblje od 23. srpnja 2021. pa do isteka razdoblja na koje je Ugovor o radu bi sklopljen tj. do 6. prosinca 2021.

- da bi u navedenom razdoblju da je radio ostvario pravo na isplatu iznosa od ukupno 3.343,93 eur.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju za razdoblje od 23. srpnja 2021. pa do 6. prosinca 2021. u kojem nije radio zbog nezakonite Odluke tuženika kao poslodavca pripada pravo na naknadu plaće u sveukupnom novčanom iznosu od 3.343,93 eur budući da u navedenom razdoblju nije radio krivnjom tuženika te nije ostvario navedeno primanje pa kako osnovan temeljem odredbe čl. 95. st.3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje ZR) prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te tuženika obvezuje na isplatu predmetnog iznosa tužitelju sve s zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos o tijeku koje odlučuje primjenom odredbe čl. 92.st.4. ZR u svezi s čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO).

10. U postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

11. Ispitujući pravilnost pobijane presude u granicama razloga određenih u žalbi za navesti je da u donošenju pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.6. ZPP-a na koju upire tuženik žalbom jer je tuženiku dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

12. Iako tuženiku prethodno donošenju pobijane presude nije uručen podnesak tužitelja od 12. rujna 2025. tom činjenicom protivno navodima žalbe tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Ovo iz razloga jer je tužitelj tim podneskom smanjio tužbeni zahtjev za isplatu sadržan u tužbi na koju se je tuženik očitovao s iznosa od 3.695,00 eur na iznos od 3.343,93 eur o kojem smanjenom zahtjevu tužitelja se je raspravljao na ročištu 15. listopada 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava i na koje je tuženik uredno pozvan, pa je evidentno da je tuženiku dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava valja istaći da je isto pravilno primijenjeno.

14. Prema odredbi čl. 95.st.3. ZR radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

15. Nadalje prema odredbi čl. 95.st.8. ZR naknada plaće, je u smislu ovog Zakona, naknada plaće u bruto iznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

16. Kako je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno, pravilnost kojih činjeničnih utvrđenja tuženik ne pobija sadržajem žalbe, da tuženik u razdoblju od 23. srpnja 2021. do 6. prosinca 2021. nije radio zbog nezakonite odluke tuženika, odnosno da je zbog prekida rada tužitelja kod tuženika u tom razdoblju došlo krivnjom tuženika to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 95.st.3. i 8. ZR-a prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu tužitelju naknade plaće za vrijeme prekida rada u sveukupnom novčanom iznosu od 3.343,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom visinu koje tuženik ne osporava žalbom te je pravilno odlučio kao u točki I. izreke.

17. Kako tuženik nije uspio u sporu pravilno ga je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju za potrebne radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023.,).

18. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška tvrdnjom da činjenice među strankama nisu sporne i da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora. Ovo iz razloga jer u situaciji kao što je konkretna, kada se radi o ostvarivanju materijalnih prava ne postoji obveza tužitelja kao radnika da se obrati tuženiku kao poslodavcu prije podnošenja tužbe. Stoga kada je tuženik dao povoda tužbi jer tužitelju nije isplatio pripadajuću naknadu plaće te kada niti u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka nije, bilo u cijelosti ili djelomično priznao tužbeni zahtjev nema mjesta primjeni odredbe čl. 157. ZPP-a pa ga je pravilno prvostupanjski sud kao stranku koja je izgubila parnicu primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu troška tužitelju.

19. Isto tako neosnovano smatra tuženik da sastav podnesaka za koje je prvostupanjski sud tužitelju priznao pravo na naknadu nije bio potreban za vođenje postupka budući se je tužitelj sastavljenim podnescima od 25. veljače 2025. i 18. lipnja 2025. očitovao na navode tuženika kao protivne strane a podneskom od 12. rujna 2025. odredio i visinu tužbenog zahtjeva, pa su navedeni podnesci, suprotno navodima žalbe u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje postupka.

20. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u točki I., III. i IV. izreke potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

21. Tuženik nije uspio s žalbom pa mu nije priznat trošak žalbenog postupka te je primjenom čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

22. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu točke II. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković