Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-93/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru , sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice mlt. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici CĆ te 3. tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku Marku Ivkoviću, odvjetniku iz Pule, protiv 1. tuženika BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] te 2. tužene CĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-6/2022-18 od 30. prosinca 2025., 4. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba 1. tužiteljice CĆ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-6/2022-18 od 30. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice CĆ od 20. travnja 2023. i potvrđeno rješenje o sudskoj pristojbi poslovni broj Pn-6/2022-15 od 18. travnja 2023.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tužitelji zbog svih zakonskih razloga. U žalbi u bitnome ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu pristojbene obveze pogrešno utvrđujući vrijednost predmeta spora prema zbroju tužbenih zahtjeva svih tužitelja. Tvrde da je zbog navedenog pogrešno utvrdio kako pristojba na tužbu nije plaćena u punom iznosu uz uračunato manjenje od 50% za podnesak koji je podnesen u elektroničkom obliku. Predlažu preinačiti prvostupanjsko rješenje, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. U postupku suda prvoga stupnja nisu uočene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Neosnovano tužitelji pobijaju pravilnost utvrđene vrijednosti predmeta spora za naplatu sudske pristojbe ističući kako je prvostupanjski sud pogrešno kumulirao zahtjeve svih tužitelja, jer je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora pravilno utvrdio u skladu s odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP).
6. Iz stanja spisa proizlazi da je uz tužbu dostavljen dokaz o uplati sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 100,00 kuna, nakon čega je prvostupanjski sud pravilno na ime sudske pristojbe pozvao tužitelje na platež daljnjih 300,00 kuna. Slijedom navedenog , prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je tužiteljica na ime sudske pristojbe za tužbu uplatila ukupni iznos od 400,00 kuna odnosno 53,09 eura. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 23.000,00 kuna odnosno 3.052,62 eura, visina sudske pristojbe za tužbu, sukladno Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, iznosi 76,98 eura. Kako je tužiteljica na ime sudske pristojbe za tužbu uplatila iznos od 53,09 eura, to ju je sud pravilno pozvao na uplatu razlike pristojbe.
7. U odnosu na žalbene navode tužiteljice o suviše „formalističkom“ tumačenju odredbe čl. 7. st. 1. ZSP, valja odgovoriti kako nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedenu odredbu, utvrđujući da se privilegij plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava odnosi se samo na situaciju kada je pristojba u propisanom iznosu plaćena u trenutku podnošenja podneska, dok se u protivnom pristojba plaća u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom.
8. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije platila puni iznos pristojbe, te ju je sud zbog navedenog rješenjem morao pozvati na plaćanje pristojbe na tužbu do propisanog iznosa, zakonom predviđeni privilegij se u konkretnom slučaju ne može primijeniti te je tužiteljica obvezna platiti razliku do punog iznosa pristojbe, kako joj je to prvostupanjski sud pravilno naložio u pobijanom rješenju.
9. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te stoga nisu cijenjeni (čl. 375. st. 1. u svezi čl. 381. st. 1. ZPP).
10. Slijedom svega navedenoga, a na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Velikoj Gorici 4. ožujka 2026.
Sudac
Goran Škugor
