Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž R-20/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždin, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici FDR iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Imon Choudhury i Ivana Špehar Janković, Zagreb, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1803/2022-55 od 18. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1803/2022-55 od 18. prosinca 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 26.07.2022.g. kojom je tuženik TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503otkazao tužitelju FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], F [adresa], Ugovor o radu od 23.05.2019.g., nije dopuštena i zakonita.

2. Sudskim putem se raskida Ugovor o radu sklopljen između tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 i tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], F [adresa] od 23.05.2019.g., s danom 25.08.2022. godine.

3. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 isplatiti tužitelju FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadu štete u iznosu tri ugovorene plaće radnika, u ukupnom iznosu od 11.366,55 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.08.2022. godine pa do isplate, za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku 15 (petnaest) dana. 2 Pr - 1803/2022-55

4. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 nadoknaditi tužitelju FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni parnični trošak, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju FD naknaditi tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. parnični trošak u iznosu od 3.783,18 € sa zateznim kamatama tekućim od 18.12.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pr i čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da ovaj sud prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. srpnja 2022. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 23. svibnja 2019., nije dopuštena i zakonita, kao i zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 25. kolovoza 2022. te zahtjev za naknadu štete u iznosu tri ugovorene plaće radnika, u ukupnom iznosu od 11.366,55 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2022. do isplate.

6. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja radio na radnom mjestu direktora Sektora neživotnih osiguranja i reosiguranja na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2019.

- da je Samostalna služba za unutarnju reviziju tuženika prilikom provođenja interne revizije postupka zaključenja ugovora o osiguranju s ugovarateljem osiguranja DIV GRUPA d.o.o. i pripadajuće garancije broj 990007061612, utvrdila nepravilnosti u kojima je sudjelovao tužitelj FD kao odgovorna osoba u skladu sa odgovornostima i aktivnostima svog radnog mjesta, te je utvrđeno da se tužitelj u navedenom poslu nije pridržavao internih akata te obvezujućeg strateškog dokumenta "Smernice pri prenosu zavarovalnih tveganj v pozavarovanje Zavarovalnice Triglav d.d. in skupine Triglav v skupi premoženskih zavarovanja". Naime, prilikom sklapanja ugovora o reosiguranju s društvom International Insurance Corporation N.V. između tuženika i društva DIV GRUPA d.o.o. utvrđen je niz postupanja suprotno obvezujućim pravilima na razini grupe TRIGLAV, a za koja postupanja je odgovoran tužitelj čime je tužitelj prekoračio ovlasti radnika kao direktora Sektora neživotnih osiguranja i reosiguranja. Navodi se da je tužitelj u konkretnom slučaju prekršio slijedeća pravila: član Grupe Triglav prilikom ugovaranja reosiguranja je dužan dobiti ponudu od uglednog reosiguratelja, što nije slučaj kod reosiguratelja International Insurance Corporation N.V. jer isti nema kreditni rejting; nakon dobivanja ponude, rizik se uvijek nudi Zavarovalnici Triglav d.d., koja ima pravo prvenstva prihvaćanja određenog udjela u ugovoru, a svoju odluku osiguravajuće društvo je dužno pisano priopćiti u roku od 24 sata od primitka kompletne dokumentacije, što u predmetnom slučaju nije učinjeno, odnosno rizik nije ponuđen Zavarovalnici Triglav; pokriće mora biti postavljeno uz pomoć ponude renomiranog vodećeg reosiguratelja, što nije slučaj kod International Insurance Corporation N.V., jer isti nema kreditni rejting; udio poslova pasivnog reosiguranja s osigurateljima bez kreditnog rejtinga ne smije biti veći od 10%, a u predmetnoj situaciji reosiguratelju International Insurance Corporation N.V. je dano 100%; minimalni udjel kod jednog reosiguratelja ne smije iznositi 15%, a maksimalni ne smije biti veći od 50%, te svako odstupanje od ovog načela mora potvrditi Centar za reosiguranja, a u predmetnoj situaciji je potvrda Centra reosiguranja bila potrebna i nije pribavljena; pokriće reosiguranja mora biti u potpunosti potvrđeno u pisanom obliku i mora biti na snazi od trenutka početka pokrića osiguranja, a u predmetnoj situaciji postoji broker Fortius Inter Partes d.o.o. od dana 3. ožujka 2021. s važenjem pokrića garancije od 18. veljače 2021., no problem je u tome što je nositelj rizika International Insurance Corporation N.V. bez bonitetnog rejtinga; ukoliko je rizik djelomično stavljen u ugovorno osiguranje, a uvjeti nisu u skladu s njegovim odredbama potrebno je pribaviti mišljenje Zavarovalnice Triglav i Triglav Re, što nije pribavljeno te ne postoji TRITY (TTY); ponuda mora odražavati uvjete pokrića izvorne ponude osiguranja što je slučaj na polici osiguranja, ali nije i na garanciji. Zavarovalnica Triglav i Triglav Re redovito provjeravaju kreditnu sposobnost reosiguratelja kod reosiguratelja rizika. U svojim dokumentima (apetit i Pravila o sklapanju poslova reosiguranja) definiraju pravila za najnižu bonitetnu ocjenu reosiguratelja koji sudjeluje u pasivnom poslovanju. Sva odstupanja od tih pravila moraju biti posebno odobrena od strane posebnog tijela Društva za (re)osiguranja. U slučajevima kada članice Grupe Triglav odluče sklapati poslove pasivnog reosiguranja samostalno, a ne preko Centra za reosiguranja, članice također moraju provjeriti kreditnu sposobnost reosiguratelja. Nakon provedene interne revizije poslodavac je utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do znatnog odstupanja odnosno da je radnik, ovdje tužitelj, odstupao od svojih ovlaštenja i propisane procedure za provjeru kreditne sposobnosti reosiguratelja International Insurance Corporation N.V. s kojim je sklopljen ugovor o reosiguranju. Utvrđeno je da ne postoji Odluka Uprave Društva o prihvatu rizika koji je Društvo DIV GRUPA d.o.o. osiguralo kod poslodavca temeljem ugovora o osiguranju, a to znači da je tužitelj kao odgovorna osoba svojevoljno, bez potrebnih odobrenja i dopuštenja, bez provođenja propisanih procedura, bez ispunjavanja obveznih uvjeta i bez ičijeg naloga i/ili upute postupio na naprijed opisani način, čime je počinio osobito teške povrede radnog odnosa. Nepostojanje ili neodgovarajuće reosiguranje može imati značajne negativne učinke za uspješnost poslovanja ili čak financijsku stabilnost poslovanja osiguravajućeg društva. Radnikovo postupanje u konkretnom slučaju dovelo je do toga da ukupna izloženost Društva prema Društvu DIV GRUPA d.o.o. iznosi 18.939.368,93 € odnosno iznosi 19.131.285,48 € kada su uključene i police osiguranja ispod samopridržaja. Uprava tuženika primila je izvještaj od strane Samostalne službe unutarnje revizije 22. srpnja 2022.

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. srpnja 2022. tužitelju otkazao ugovor o radu jer da je svojim nesavjesnim i nestručnim obavljanjem preuzetih poslova radnik izložio poslodavca znatno materijalnoj šteti na koji način je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć jer je došlo do teškog i nepovratnog narušavanja poslodavčeva povjerenja u radnika. Navodi se da je radnik na opisani način počinio osobito tešku povredu radne obveze propisanu čl. 79. Kolektivnog ugovora i čl. 82. Pravilnika o radu – zloupotreba položaja ili prekoračenje ovlaštenja.

- da je čl. 82. Pravilnika o radu tuženika od 21. prosinca 2020. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021., koji se odnosi na osobito teške povrede iz radnog odnosa, propisano je da radnik koji ne obavlja svoje radne obveze čini povredu radne obveze. Osobito teškim povredama iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu smatraju se naročito, pored ostaloga, i zloupotreba položaja i prekoračenje ovlaštenja

zaključio da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao suprotno internim pravilima, o čemu je tuženik imao određene indicije, a o konkretnim kršenjima je konačno saznao iz Izvješća Interne revizije. Postupajući protivno internim procedurama i pravilnicima tuženika tužitelj je kao odgovorna osoba odnosno direktor Sektora za neživotno osiguranja i reosiguranja počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, pa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana sud prihvaća navod tuženika da u smislu čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom Odluke tuženika od 26. srpnja 2022. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Kad je utvrđeno da je poslodavčev otkaz dopušten ne postoje pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu , niti za dosuđivanje naknade štete s osnove sudskog raskida ugovora o radu, stoga je prvostupanjski sud i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbio kao pravno neosnovan.

7. Zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalitelj žalbenim razlaganjima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u obrazloženju žalbe upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima da je Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 26. srpnja 2022. godine tuženik kao poslodavac donio izvan Zakonom o radu propisanog prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, jer da je tuženik kao poslodavac ranije znao za činjenicu na kojoj temelji Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, zbog čega je Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita, treba reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao suprotno internim pravilima, o čemu je tuženik imao određene indicije, a o konkretnim kršenjima je konačno saznao iz Izvješća Interne revizije. Naime, čl. 116. st. 2. ZR je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Uvidom u Odluku tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju utvrđeno je da je Odluka donesena 26. srpnja 2022. Što se tiče opširnih žalbenih navoda tužitelja da je Uprava tuženika saznala za činjenicu identiteta društva reosiguratelja najkasnije 6. srpnja 2022. pozivajući se na poruku koju je tužitelju poslao tadašnji predsjednik Uprave tuženika DD, po mišljenju prvostupanjskog suda ta poruka ne dokazuje ništa osim eventualno trenutka kada je tadašnji predsjednik Uprave DD dobio povod da počne sumnjati u tužiteljev izbor reosiguratelja. Nakon toga je DD tadašnji predsjednik Uprave dao nalog Samostalnoj službi unutarnje revizije tuženika da istraži konkretnu situaciju i da o tome izvijesti Upravu tuženika. Naime, suprotno opširnim žalbenim navodima nije odlučno je li uprava tuženika eventualno ranije saznala za identitet reosiguratelja, već je odlučno ima li reosiguratelj traženi bonitet i je li prilikom njegova izbora poštovana tražena procedura, koje odlučne činjenice je tuženik nedvojbeno saznao tek nakon provedene revizije. Tako je uprava tuženika primila izvještaj od strane Samostalne službe unutarnje revizije 22. srpnja 2022., a nakon čega je tuženik 26. srpnja 2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik pouzdano utvrdio što se u konkretnom slučaju dogodilo tek nakon primitka nalaza komisije tuženika odnosno Samostalne službe unutarnje revizije. To znači da je tuženiku rok od 15 dana za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu počeo teći od dana saznanja za činjenicu/činjenice na kojoj se izvanredni otkaz temelji odnosno da je počeo teći 22. srpnja 2022. Od 22. srpnja 2022. do 26. srpnja 2022. nije proteklo više od 15 dana, pa je neosnovan žalbeni navod tužitelja da je Odluka tuženika od 26. srpnja 2022. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donesena izvan Zakonom o radu propisanog roka.

12. Nadalje, na žalbene navode tužitelja da nije bio pozvan od strane tuženika na iznošenje obrane prije donošenja Odluke tuženika od 26. srpnja 2022. treba reći da je čl. 119. st. 2. ZR propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U trenutku kada je Uprava tuženika saznala za činjenicu na kojoj je temeljila Odluku o izvanrednom otkazu, tadašnji predsjednik Uprave je odmah dostavio izvještaj Samostalne službe unutarnje revizije i zatražio od tužitelja da se očituje na navode iz predmetnog izvještaja. Tužitelj je dostavio svoju obranu na način da je u tekstu dostavljenog Izvještaja Samostalne službe unutarnje revizije unio svoje odgovore i očitovanja tekstom crvene boje podebljanih slova. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je na taj način tuženik dao mogućnost tužitelju da se izjasni o optužbama koje su tužitelju stavljene na teret, a kako bi i to moglo utjecati na poslodavca prije no što je donio Odluku o otkazu. Tuženik je dakle omogućio tužitelju da se izjasni o onome što mu se stavlja na teret, pa u situaciji kada nije formalno pozvan na iznošenje obrane, a kada je tužitelju stvarno dana mogućnost da se očituje odnosno iznese obranu, propust poslodavca da formalno traži iznošenje obrane, po mišljenju ovog suda je pravno irelevantan. Slijedom navedenog neosnovan je tužiteljev navod da nije bio pozvan na iznošenje obrane jer bez obzira što tuženik nije službeno pozvao tužitelja na iznošenje obrane, tuženik je zatražio od tužitelja, a nakon što je zaprimio izvještaj unutarnje revizije da se o istome očituje u roku od 3 dana, što je tužitelj i učinio. Tuženik je tužitelju dao priliku da se očituje na navode iz izvještaja unutarnje revizije, a što je tužitelj u konačnici i učinio.

13. Također na žalbene navode da je dokument pod nazivom "Smernice pri prenosu zavarovalnih tveganj v pozavarovanje Zavarovalnice Triglav d.d. in skupine Triglav v skupi premoženskih zavarovanja" bio na slovenskom jeziku, treba reći da iz iskaza svjedokinje SD proizlazi da se tuženik kao tvrtka kćer, bez obzira o kojem se segmentu poslovanja radilo, vodio smjernicama matične kuće, bez obzira bio taj dokument preveden ili ne, te da su se zaposlenici njime koristili jer iako je isti bio na slovenskom jeziku, zaposlenicima je bio razumljiv. Ista je iskazala i da je upravo tužitelj trebao implementirati te smjernice kod tuženika što nije učinio. Svjedok OD interni revizor je iskazao da mu je tužitelj dostavio "Smernice pri prenosu zavarovalnih tveganj v pozavarovanje Zavarovalnice Triglav d.d. in skupine Triglav v skupi premoženskih zavarovanja", na slovenskom jeziku iz čega su se trebala napisati dva dokumenta odnosno dva pravilnika, Politika i strategija reosiguranja. Iz iskaza naprijed navedenih svjedoka proizlazi da su se ti zaposlenici služili svakodnevno navedenim dokumentom koji je bio na slovenskom jeziku, pa nije logična i životna tvrdnja tužitelja da on kao direktor Sektora kod tuženika nije to isto činio.

14. Zaključno, tužitelj u žalbi navodi da je iz izvješća HANFE od 16. veljače 2023. vidljivo da da je faktički postojala odgovornost i Uprave tuženika, zbog čega da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju upravo i isključivo tužitelj odgovoran za postupanje protivno internim procedurama i pravilnicima tuženika kao i za posljedice koje su iz tog njegovog postupanja proizašla za tuženika, a što da predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa. Međutim, nakon provedenog nadzora nad poslovanjem tuženika, HANFA je između ostalog navela i da zaposlenici Sektora neživotnog osiguranja i reosiguranja Društva koji su sudjelovali u provedbi predmetnih poslova i ostalih poslovanja ugovaranja s DIV GRUPOM d.o.o., a posebno direktor Sektora neživotnog osiguranja i reosiguranja, kao osoba s najvećom razinom odgovornosti u Sektoru, prilikom ugovaranja i provođenja predmetnih poslova nisu prethodno prikupili dovoljnu (ikakvu) količinu i kvalitetu informacija o riziku koji Društvo preuzima, nisu navedene informacije dokumentirali za potrebe donošenja odluke od strane Uprave Društva niti su za prihvat rizika prethodno ishodili ovlaštenja u obliku odluke Uprave Društva. Za odabir reosiguratelja sukladno internim pravilima tuženika tužitelj je morao imati pisanu Odluku Uprave. Međutim, tužitelj je bez pisane Odluke Uprave Društva odlučio zaključiti reosigurateljni posao sa reosigurateljem bez financijskog rejtinga kao i zaključiti pravni posao izdavanja garancija Društvima iz DIV GRUPE za koje poslove je tužitelj tvrdio Upravi da su 100% reosigurani što znači da za tuženika u tom pravnom poslu nema rizika. S obzirom da je tužitelj Upravi tuženika navedeno tvrdio kao direktor Sektora neživotnih osiguranja i reosiguranja tuženik je imao povjerenja u tužitelja, ali u konačnici na opisani način tuženik je izložen ogromnoj materijalnoj šteti.

15. Kako su, dakle, bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke i postojao je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, a tuženik je, protivno žalbenim navodima, u svemu postupio sukladno čl. 116. i 119. ZR, to je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita, a prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15.1. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, a koju odluku tužitelj određenim žalbenim navodima i ne osporava.

16. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i zakonitu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

17. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP). Odbijen je zahtjev tuženik za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer to nije radnja koja je potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP)

U Varaždinu, 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer