Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-226/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-370/2025-3 od 16. prosinca 2025., 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-370/2025-3 od 16. prosinca 2025. i rješava:

Općinski sud u Čakovcu je mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet se ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikom prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2020. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači i Općinski sud u Čakovcu oglasi mjesno nenadležnim, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenje odluke drugostupanjskog suda do isplate.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Sporna je mjesna nadležnost Općinskog suda u Čakovcu za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za isplatu novčanih iznosa za koji tužitelj tvrdi da mu pripada jer ih je platio na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz potrošačkog ugovora o kreditu koji je zaključio s tuženikom u [adresa] 29. rujna 2006.

6. Tužba je podnesena Općinskom sudu u Varaždinu 23. rujna 2021., a tuženik je u odgovoru na tužbu 28. siječnja 2022., prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, prigovorio mjesnoj nenadležnosti tog suda. Predmet je nakon toga, prije odluke o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, ustupljen Općinskom sudu u Čakovcu, rješenjem predsjednika Županijskog suda u Varaždinu, kao predsjednika neposredno višeg suda, od 18. siječnja 2023., broj Su -7/2023-5 i to na temelju članka 11. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022. i 60/2022.)

7. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti u povodu pravovremenog prigovora tuženika, sud je, ocjenjujući okolnosti o kojima ovisi njegova nadležnost, uzeo u obzir sljedeće:

- da je predmet spora zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz potrošačkog ugovora o kreditu koji su stranke zaključile u [adresa] 29. rujna 2006.

- da je tim ugovorom bez pojedinačnog pregovaranja među strankama ugovoreno da je u slučaju spora mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika

- da tužitelj živi u [adresa] gdje ima prebivalište

- da je sjedište tuženika u Zagrebu pa da je prema sporazumu stranaka mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu

- da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena i

- da mjesna nadležnost Općinskog suda u Varaždinu kojem je podnesena tužba proizlazi iz činjenice da tuženik na području mjesne nadležnosti tog suda ima poslovnu jedinicu u kojoj je zaključen ugovor pa je riječ o sporu koji je nastao u povodu djelatnosti te jedinice.

8. Na temelju navedenih utvrđenja i zaključka prvostupanjski je sud citirajući odredbu članka 49. stavka 1. (pravilno članka 19.l stavka 1.) Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., i 52/2016., dalje: ZPK) odbio prigovor mjesne nenadležnosti ocjenjujući da uz primjenu te zakonske odredbe postoji njegova mjesna nadležnost s obzirom na to da tužitelj ima prebivalište na području njegove mjesne nadležnosti. Osim toga pozvao se na Direktivu 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva 93/13) i Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/2014., 110/2015. i 14/2019., dalje: ZZP/2014) za koji ocjenjuje da je na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja.

9. Prilikom ocjene prigovora mjesne nenadležnosti nije bilo mjesta primjeni Direktive 93/13, ZPK-a i ZZP/2014 jer je riječ o propisima koji nisu primjenjivi.

9.1. Naime, neodlučni su razlozi pobijanog rješenja kojima se upućuje na Direktivu 93/13. To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku vremenski ne primjenjuje. U skladu s obvezujućim tumačenjem Suda Europske unije izraženim u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka (t. 36 do 40.) i tamo citiranoj sudskoj praksi, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventua lan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive.

9.2. Zbog toga je u ovom predmetu mjerodavno hrvatsko pravo, posebno Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003., dalje: ZZP/2003) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora i ZPP.

9.2.1. Poštenost ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti nije pravilno procjenjivati prema odredbama ZZP/2014 koji nije bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora koji sadrži tu klauzulu. Taj propis koji, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, nije bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja s obzirom na to da je u skladu s člancima 159. i 160. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23.) prestao važiti 28. svibnja 2022. , iako je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe ne ne sadrži nikakvih posebnih odredbi o mjesnoj nadležnosti u sporovima radi zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima.

9.3. Neodlučni je pozivanje prvostupanjskog suda na članak 19.l stavak 1. ZPK -a jer je riječ o propisu koji uređuje međunarodnu (apsolutnu), a ne mjesnu nadležnost.

10. Iz sadržaja ugovora o kreditu jasno proizlazi da je prorogacijska klauzula sadržana u članku 13. tog ugovora odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (tuženika) pa je riječ o odredbi za koji se u skladu s člankom 81. stavkom 2. ZPP -a presumira da o njoj nisu vođeni pojedinačni pregovori. Tuženik u prigovoru protiv mjesne nenadležnosti tu zakonsku presumpciju nije doveo u pitanje.

11. Imajući na umu da ZPP ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 81. stavka 5. ZZP/2003 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima). Ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu pa u smislu članka 84. ZZP/2003 podliježe testu poštenosti iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.

12. Iz sadržaja ugovora o kreditu jasno proizlazi da je za slučaj spora predviđao nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Ta je odredba omogućavala tužitelju da precizno procijeni pravne i ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 85. ZZP/03.

13. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

14. U skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/2003 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Prema članku 82. točci 19. ZZP/2003 (tzv. siva lista nepoštenih odredbi), nakon pojedinačne procjene u skladu s člankom 81. tog Zakona, ugovorna odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom može se smatrati nepoštenom. Ugovorna odredba kojoj je svrha prenijeti nadležnost za sve sporove koji mogu proizaći iz potrošačkog ugovora na sud u kojem trgovac ima sjedište, obvezuje potrošača da se podvrgne isključivoj nadležnosti suda koji može biti udaljen od njegova prebivališta (boravišta). To njemu može otežati sudjelovanje u postupku jer troškovi mogu biti odvraćajući i uzrokovati to da on odustane od tužbe koja je jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi. Drugim riječima, zakonom propisana zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ne podrazumijeva to da potrošač ne snosi nikakve troškove te zaštite. Predstavljaju li troškovi i druge neugodnosti poput gubitka vremena smetnju za pokretanje postupka za ostvarenje te zaštite, ovise o pojedinačnoj procjeni okolnosti svakog predmeta.

16. Cestovna udaljenost između [adresa] u kojem tužitelj živi i Zagreba u kojem se nalazi sud čija je nadležnost ugovorena spornom odredbom je 85 km. Putovanje u jednom smjeru javnim prijevozom (autobusom) traje manje od jednog sata i trideset minuta uz troškove prijevoza od oko 10,00 EUR u jednom smjeru. Imajući na umu procjenu tih pojedinačnih okolnosti ovog predmeta, ne može se zaključiti da gubitak vremena koji zahtijeva vođenje postupka u Zagrebu, kao i troškovi koji zbog toga tužitelju nastaju, imaju odvraćajući utjecaj na tužitelja te da ometaju tužitelja u pravu na tužbu u sudskom postupku kao učinkovitom pravnom sredstvu za zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi. Zbog toga se u okolnostima ovog predmeta ne može uzeti da prorgacijska klauzula stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača iako je riječ o ugovornoj odredbi koja isključivo pogoduje trgovcu pa tuženik u žalbi osnovano tvrdi da su pogrešno primijenjene odredbe članka 81. stavka 1. i članka 87. ZZP/2003 kada je sud prvog stupnja, odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti, spornu prorogaciju klauzulu prethodno utvrdio nepoštenom i ništetnom.

17. Imajući na umu da je za suđenje u ovom predmetu mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu čija je nadležnost među strankama valjano ugovorena u skladu s člankom 70. stavkom 1. ZPP-a, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačeno je prvostupanjsko rješenje i predmet je ustupljen nadležnom prvostupanjskom sudu.

18. Okolnost da je predmet rješenjem predsjednika Županijskog suda u Varaždinu, kao predsjednika neposredno višeg suda, od 18. siječnja 2023., ustupljen Općinskom sudu u Čakovcu, nije od utjecaja na nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja proizlazi iz odredbe članka 70. ZPP-a. To bi rješenje bilo od utjecaja na nadležnost Općinskog suda u Čakovcu samo u okolnostima da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Varaždinu (usporediti s činjenicama u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr 1-162/2023-2 od 18. kolovoza 2025.).

19. Tuženiku koji je uspio sa žalbom, uz primjenu članka 155. ZPP-a u vezi s Tbr. 10. stavka 4., Tbr. 46., Tbr. 52/3 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje: OT) dosuđena je naknada za sastavljanje žalbe u iznosu od 125,00 EUR. Tuženiku su na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a dosuđene i zatražene zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.).

U Varaždinu 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić