Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-148/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Đurđi Lipošćak, odvjetnici u ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, OIB:39901919995, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, radi utvrđenja ništetnosti odluke poslodavca i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-185/2025-8 od 10. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-185/2025-8 od 10. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba u točki II. Rješenja o plaći broj 535-1/25, koja glasi: 'Osnovica za izračun plaće prema koeficijentu B. je prosječna bruto plaća isplaćena kod poslodavca u prethodnom mjesecu prije stjecanja prava na solidarnost u iznosu od 1.226,90 EUR, prema koeficijentu C. na osnovicu iz članka 145. KU uvećanu za postotak po osnovi navršenih godina radnog staža, odnosno plaća radnog mjesta, a radniku se isplaćuje plaća koja po navedenom obračunu za njega povoljnija', dok je točkom II naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 322,90 EUR bruto s osnova pogrešno obračunate plaće za mjesec lipanj 2025. temeljem ništetne odredbe u Rješenju o plaći radnika broj 535 - 1/25, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 15. srpnja 2025. godine pa do isplate. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplaćuje punu ugovorenu bruto plaću u skladu s Ugovorom o radu broj 535 -1/25, uz dostavu mjesečnog obračuna plaće, počevši od 1. srpnja 2025. godine pa do donošenja novog, zakonitog Rješenja o plaći radnika, a točkom IV je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, sve u roku 8 dana.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik .iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, podredno predlaže presudu ukinuti u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, u istom se protivi svim žalbenim navodima tuženika i predlaže da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu .

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe točke II Rješenja o plaći (uz eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti Rješenja o plaći u cijelosti te uz daljnji eventualno kumulirani zahtjev za poništenjem točke II Rješenja o plaći) te da mu tuženik kao poslodavac zbog nezakonitog umanjenja na ime razlike plaće plati iznos od 322,90 EUR s osnova pogrešno obračunate plaće za mjesec lipanj 2025. temeljem ništetne odredbe u Rješenju o plaći radnika broj 535-1/25, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2025. pa do isplate, kao i zahtjev da tuženik tužitelju isplaćuje punu ugovorenu bruto plaću u skladu s Ugovorom o radu broj 535 - 1/25, uz dostavu mjesečnog obračuna plaće, počevši od 1. srpnja 2025. godine pa do donošenja novog, zakonitog Rješenja o plaći radnika.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava te saslušanjem tužitelja u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće činjenično stanje:

-da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Voditelja područja regulacije prometa u jedinici Ispostava uprave prometnog sektora zapad-[adresa], a ranije je kroz dva mandata obavljao sindikalnu dužnost;

-da su stranke nakon povratka tužitelja sa sindikalne dužnosti sklopile novi Ugovor o radu dana 01. srpnja 2025. godine, broj Ugovora 535-1/25, temeljem kojeg tužitelj ima nastaviti s radom 01. lipnja 2025. godine, a prema uvjetima toga ugovora plaća tužitelja bit će obračunata „prema osnovici koja je definirana kao prosječna bruto plaća isplaćena kod poslodavca u prethodnom mjesecu za tekući mjesec, uvećana koeficijentom 1.7, odnosno zadržava plaću s koeficijentom 2,5 po osnovici iz čl. 145. Kolektivnog ugovora djelatnosti Infrastrukture d.o.o., uvećanu za postotak po osnovi navršenih godina radnog staža, ukoliko je to za radnika povoljnije“ (čl. 11. Ugovora o radu)

-da je tuženik tužitelju uz Ugovor o radu uručio, a nakon njegovog potpisa, rješenje o plaći broj 535-1/25 od 24. lipnja 2025. u kojem se navodi da se osnovica za izračun plaće prema koeficijentu B (1.7), po osnovi solidarnosti, određuje kao „prosječna bruto plaća isplaćena kod poslodavca u prethodnom mjesecu prije stjecanja prava na solidarnost u iznosu od 1.226,90 EUR“, uz napomenu da se tužitelju isplaćuje povoljnija plaća;

- da je plaća koju je tužitelj primio za mjesec lipanj 2025. godine, koja je u bruto iznosu iznosila 3.211,60 EUR po Rješenju o plaći, manja od plaće koju bi tužitelj primao da mu je obračunata prema Ugovoru o radu (po ugovoru o radu iznosila bi 3.544,50 EUR), odnosno da je razlika plaće utvrđena matematičkim izračunom za mjesec lipanj 2025. u iznosu 322,90 EUR bruto, koji iznos je među strankama po visini bio nesporan;

- da je tužitelj je dana 02. srpnja 2025. godine podnio Zahtjev za zaštitu prava, odnosno za ispravak navedenog rješenja o plaći, zatraživši da mu se plaća ubuduće obračunava sukladno Ugovoru o radu, no tuženik je odbio predmetni Zahtjev za zaštitu prava radnika odlukom koju je tužitelj zaprimio dana 15. srpnja 2025. godine, a u kojoj je navedeno među ostalim da je odredba o plaći iz ugovora o radu rezultat omaške.

7. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na primjeni odredbi čl. 90. st. 1. u svezi sa čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 -u daljnjem tekstu ZR) prema kojoj se primjenjuje za tužitelja najpovoljnije pravo, što je u konkretnom slučaju odredba čl. 11. Ugovora o radu. Zbog navedenog prvostupanjski sud smatra da je Rješenje o plaći broj 535-1/25 od 24. lipnja 2025., odnosno odredba točke II. toga rješenja, protivna čl. 9. st. 3. ZR kao prisilnom propisu i stoga je ista ništetna primjenom čl. 322. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) , pri čemu tužitelju dosuđuje i naknadu razlike plaće sa zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO -a, te nalaže tuženiku da do donošenja novog zakonitog rješenja tužitelju isplaćuje punu ugovorenu bruto plaću u skladu s Ugovorom o radu.

8. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da su utvrđenja prvostupanjskog suda pogrešna jer nije uzeo u obzir odredbu čl.14. Ugovora o radu , koja propisuje da ako se utvrdi da je odredba pojedine točke Ugovora o radu suprotna zakonu ili drugim propisima, a u konkretnom slučaju suprotna je odredbi Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. , primjenjuje se odredba Kolektivnog ugovora kao propis više pravne snage. Ističe da bi prihvaćanjem suprotnog tumačenja dovelo do povrede načela jednakog i transparentnog postupanja prema radnicima koji obavljaju istovrsne poslove te smatra da se primjenjuje osnovica, kako je pravilno, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o., navedeno u Rješenju o plaći (kao prosječna bruto plaća isplaćena kod Poslodavca u prethodnom mjesecu prije stjecanja prava na solidarnost u iznosu od 1.226,90 EUR).

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje u bitnom žalbom nije dovedeno u pitanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je sporna odredba o plaći iz Rješenja o plaći broj 535-1/25 od 24. lipnja 2025. ništetna. Naime, odredbom čl. 9. st. 3. ZR propisano je ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

12. Dakle, u slučaju nesklada između Ugovora o radu, Zakona o radu, Kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu, koji su sve pravni izvori koji doista mogu na različite načine regulirati prava i obveze iz radnog odnosa, na radnika se mora primjeniti za njega najpovoljnije pravo, te Ugovor o radu, a niti Kolektivni ugovor, ne mogu derogirati ovu zakonsku normu, dok postupanje protivno istoj dovodi do djelomične ništetnosti odredbi koje su joj suprotne, sve sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO -a, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Uz to, kao posljedicu ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO-a prvostupanjski sud osnovano prihvaća i kondemnatorne zahtjeve tužitelja, koji dijelovi presude od strane tuženika nisu pobijani zasebnim žalbenim navodima, već samo u okviru pobijanja općeg zaključka o djelomičnoj ništetnosti.

13. Tuženik se tijekom postupka poziva na omašku do koje tvrdi da je došlo kod ugovaranja odredbe o plaći u ugovoru o radu, smatrajući da se na način obračuna plaće tužitelja ima primijeniti Kolektivni ugovor HŽ Infrastrukture d.o.o. („Službeni vjesnik HŽ Infrastrukture d.o.o.“ br. 10/2022, dalje u tekstu KU/22), pri čemu se poziva na odredbu čl. 14. Ugovora o radu, koja propisuje da ako se utvrdi da je odredba pojedine točke Ugovora o radu suprotna zakonu ili drugim propisima, a u konkretnom slučaju po mišljenju tuženika suprotna je odredbi Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o., primjenjuje se odredba Kolektivnog ugovora kao propis više pravne snage. Međutim, prema stavu ovog drugostupanjskog suda navedena odredba čl. 14. Ugovora o radu u tom je ugovoru u svrhu zaštite prava radnika, kojemu se na taj način jamči ono što je za njega povoljnije, ako to proizlazi iz Kolektivnog ugovora, a ne u svrhu omogućavanja poslodavcu da naknadno, pozivom na Kolektivni ugovor, nametne radniku ograničenje koje Ugovorom o radu nije ugovoreno.

14. Pritom valja istaknuti da je Aneksom Kolektivnog ugovora iz 2025. brisan članak 150. st. 5. KU/22 koji je prethodno glasio: „Osnovica za obračun plaće radnicima koji su stekli pravo na solidarnost iz ovog članka je osnovica koju su imali u vrijeme stjecanja prava“ i umjesto toga Aneks u čl. 12. st. 4. propisuje da plaća za radnike koja se može ostvariti s osnova prava na solidarnost iz ovog članka ne može biti veća od plaće utvrđene primjenom koeficijenta 2,5 (uključivo) na osnovicu iz članka 145. KU uvećana za postotak po osnovi navršenih godina radnog staža, iz čega ne bi proizlazilo da je odredba o plaći iz Ugovora o radu bez pravnog temelja, iako navedeno u ovoj pravnoj situaciji čak nije niti bitno.

15. Naime ovaj drugostupanjski sud ne ulazi u analizu da li je Ugovorom o radu tužitelju pravilno određen svaki segment načina obračuna plaće, odnosno da li su koeficijenti i ostali parametri pravilno navedeni u formulaciji, pa čak niti u to da li je tužitelj takvom formulacijom odredbe o plaći stavljen u privilegiranu poziciju u odnosu na druge radnike, već smatra da je, u situaciji kada su ugovorom o radu tužitelju kao radniku dana određena prava, a u konkretnom slučaju to je pravo na određeni način obračuna plaće, nedopustivo tu ugovornu odredbu jednostrano derogirati donošenjem rješenja o plaći kojim ju poslodavac regulira na drugačiji način. Dakle, ako su Ugovorom o radu radniku i dana prava povoljnija od onih opisanih u Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu i sl., tužitelju kao radniku treba priznati ono što je za njega najpovoljnije, kako to izrijekom i propisuje odredba čl. 9. st. 3. ZR, i to sve dok je tako sklopljeni ugovor o radu na snazi, odnosno dok nije prestao na jedan od zakonom propisanih načina.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 9. ZR kada je tužbeni zahtjev prihvatio, pa kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost presude, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu.

17. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka, a odluka je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je zbog toga uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i protiv rješenja o trošku i odluka je u tom dijelu potvrđena u cijelosti.

U Varaždinu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer