Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Zk-89/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko - upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2164/2024-21 od 11. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2164/2024-21 od 11. kolovoza 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I izreke ispravljen je pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl.br. Z - 10211/2015/1340 od 11. rujna 2017., na način da se vlasnikom za 6147/6877 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], površine 6877 m2 (dvorište 1423 m2, izgrađeno zemljište 17 m2, kuća kbr. 39 161 m2, maslinik 5241 m2, pomoćna zgrada 35 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše tužitelj uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tuženika, dok je točkom II naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.479,64 EUR u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

Tuženik traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, u istom se protivi svim žalbenim razlozima te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev da sud ispravi pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl.br. Z-10211/2015/1340 od 11. rujna 2017., na način da tužitelja upiše kao vlasnika i na 6147/6877 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava, provedenim geodetskim vještačenjem te saslušanjem tužitelja i svjedoka OČ i NČ u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, Zemljišno-knjižni odjel, donio rješenje posl. br. Z-10211/2015/1340 od 11. rujna 2017., kojim je na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] površine 6877 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisao pravo vlasništva u korist tužitelja u 730/6877 dijela i tužene Republike Hrvatske u 6147/6877 dijela;

- da se prema podacima o identifikaciji nekretnina novoformirana katastarska čestica broj [katastarska čestica] površine 6.877 m2 odnosi na katastarske čestice broj [katastarska čestica] stare izmjere;

-da je Općinski sud u Zadru, nakon održane rasprave, odbio rješenjem posl. br. Z- 29751/2024 (Z-21559/2019) od 10. rujna 2024. prigovor tužitelja protiv citiranog upisa prava vlasništva uz odluku da uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja ;

- da je tužitelj stekao darovanjem od svog oca EČ pok. F kat. čest. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i to temeljem ugovora o darovanju nekretnine, na kojem je darovateljev potpis ovjerio javni bilježnik Dušan Kvartuč pod brojem OV- 10110/07 od 24. kolovoza 2007., a od kojih kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere odgovara dijelu sporne kat. čest. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina];

- da uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru, posl.br. K-293/67-8 od 12. ožujka 1968. proizlazi da je otac tužitelja, tamo okrivljenik EČ, oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv privrede-protupravnim zauzimanjem zemljišta u društvenom vlasništvu opisano i kažnjivo po čl. 218. st.1. KZ-a, u kojem postupku mu se kao okrivljeniku stavljalo na teret da je u cilju prisvajanja i bez odobrenja nadležnog organa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zauzeo i suhozidom i dračom ogradio 4.020 m2 zemljišta društvenog vlasništva pod upravom šumskog gospodarstva Zadar;

- da iz obrazloženja citirane kaznene presude proizlazi da je sud našao utvrđenim da okrivljenik nije protupravno zauzeo zemljište koje se nalazi u društvenom vlasništvu, već mu je to zemljište dodijeljeno na korištenje, a ujedno i da okrivljenik nije proširivao prethodno zauzeto zemljište na način da bi ogradio još 4.020 m2;

- da iz uvjerenja DGU, Područnog ureda za katastar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 935-08/16-02/102, UR.BROJ: 541-22-04/7-16-2 od 29. srpnja 2016. proizlazi da je građevina na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana prije 15. veljače 1968., a prikazana je na kopiji snimke iz zraka sačinjenoj 1959. godine;

- da iz rješenja DGU, Područni ured Zadar, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: UP/ I- 932-07/07-03-00221, URBROJ: 541-19-03-02/7-07-3 od 26. rujna 2007., proizlazi da u posjedovnom listu broj 23 dolazi do promjena dosadašnjeg posjednika na način da se na temelju ugovora o darovanju umjesto dotadašnjeg posjednika EČ upisuje FČ na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 540 m2, kuća i dvorište površine 680 m2;

- da na uviđaju na licu mjesta vještak mjernik navodi da pokazana predmetna nekretnina čini cjelinu i u naravi predstavlja kuću, gusternu, pomoćnu zgradu, stari nasad bajama, dio maslinika i oranicu, a omeđena je sa svih strana suhozidima, plotovima, betonskim zidovima i frontovima zgrada, osim sa sjeverozapadne strane;

- da iz u bitnom suglasnih iskaza saslušanih svjedoka OČ i NČ proizlazi da su neposredni susjedi u odnosu na spornu nekretninu, da je na parceli koju je stekao u diobi s bratom još tužiteljev otac EČ sagradio kuću i to prije nego je svjedok OČ rođen, a zemlju je koristio mirno i neometano, što sve potvrđuje u svom stranačkom iskazu i tužitelj.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva uz obrazloženje:

- da ni iz jednog dokaza ili isprave tijekom prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi prijeporna nekretnina ikada bila razmatrana u postupku uzurpacije na zemljištu općenarodne imovine, koje priznanje prava vlasništva na zauzetom zemljištu se moglo ishoditi isključivo u upravnom postupku na temelju konačnog rješenja Komisije za uzurpacije tadašnjeg kotarskog narodnog odbora, a postupak se pokretao ili na zahtjev posjednika zauzetog zemljišta ili po službenoj dužnosti, pri čemu zaključuje da takvo rješenje nije nikada ni doneseno;

- da je tužitelj preko svojih pravnih prednika u neometanom, istinitom i poštenom posjedu te nekretnine tijekom zakonom propisanog roka (u ovom slučaju 40 godina za imovinu u vlasništvu države), sve sukladno odredbi članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), koju sadržajno identičnu odredbu je sadržavao i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., a materija je prije toga bila na jednak način riješena i odredbama OGZ-a;

- da je stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma, međutim u ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., međutim od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma bilo je omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu;

- da se tužitelju, koji je u tom periodu već ispunjavao uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, zato u rok dosjelosti treba računati i vrijeme kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, jer time nisu povrijeđena vlasnička prava drugih osoba, što je pravno shvaćanje potvrđeno od strane Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10) i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri čemu rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo;

- da je tužitelj opravdano vjerovao da je vlasnik predmetne nekretnine jer je posjed vršio samostalno (predmetna nekretnina u cijeloj svojoj površini bila je u posjedu pok. EČ ograđena sa svih strana suhozidom i plotom), jer je tim nekretninama gospodario dugi niz godina i jer mu vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik (tuženik) je sve vrijeme bio potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istu, pa kako iz uvjerenja DGU od 29. srpnja 2016. proizlazi da je na predmetnoj parceli na temelju snimke iz zraka izrađenoj temeljem snimanja iz zraka obavljenog još 1959. razvidna građevina označena kao A, što potvrđuju i saslušani svjedoci, to prvostupanjski sud nalazi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva, te da osnovano zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist tuženika i upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženik nije suvlasnik predmetne nekretnine, niti je to bio u trenutku obnove zemljišne knjige.

8. Tuženik u podnesenoj žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da upravo tužitelj u tužbi navodima o uzurpaciji isključuje poštenje posjeda sporne nekretnine, kako svoje, tako i svog pravnog prednika , pri čemu upućuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojemu se posjednici kojima je zahtjev za priznavanje vlasništva uzurpacijom odbijen i k tome im još naloženo napuštanje spornog zemljišta, ne mogu smatrati poštenim posjednicima, kao i stav prema kojemu nije savjesni (pošteni) posjednik predmetne nekretnine onaj koji je podnošenjem zahtjeva za priznavanje prava vlasništva predmetne nekretnine uzurpacijom znao da istu nekretninu ne drži temeljem valjanog naslova. Ponavlja da tužitelj za preostalu kvadraturu novoformirane nekretnine (i to 6147 m2) koja čini dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije priložio niti jedan materijalni dokaz na okolnost stjecanja vlasništva dosjelošću, pa je dakle postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisan za upravo onaj suvlasnički dio koliki mu zaista i pripada.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a ni ti drugim provedenim dokazima.

11. Nadalje, žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio personalne dokaze (kako iskaze tužitelja, tako i iskaze svjedoka), pri čemu žalbenim navodima nije dovedena u sumnju njihova vjerodostojnost, a isti su logični i bazirani prvenstveno na neposrednim saznanjima o stanju posjeda, te sadržajno podudarni materijalnoj dokumentaciji (ugovorima, rješenjima te podacima u katastru).

12. Prvostupanjski sud je također pravilno primijenio i materijalnopravnu odredbu čl. 159. stavka 4. ZVDSP te je pravilno uzeo u obzir da je još 1959. godine temeljem snimanja iz zraka bila razvidna građevina označena kao A, a prednik tužitelja bio je u posjedu čitavog (ograđenog i objedinjenog) zemljišta i znatno prije toga, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, od kada je za njega počeo teći četrdesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koji je istekao dakle prije nego što je ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba prestala vrijediti (17. prosinca 1999.). Pritom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i da takvom odlukom u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću nisu povrijeđena vlasnička prava drugih osoba, kao i da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi isključivo država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, što je podudarno sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama broj Rev 291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev 215/2022-2 od 2. ožujka 2022.).

13. Pritom je u odnosu na žalbeni navod tuženika o tome da posjed tužitelja i njegovih prednika nije bio pošten, potrebno posebno navesti da se u skladu s odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP poštenje posjeda predmnijeva. Dakle, onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati, a tuženik navedeno tijekom prvostupanjskog postupka ne samo da to nije dokazao, već nije čak niti konkretno tvrdio, dok je upravo on taj koji, iako upisan kao vlasnik (ranije kao društveno vlasništvo), nikada kroz više od 70 godina nije pokušao realizirati svoje pravo vlasništva na bilo koji način (tužbom, zahtjevom za predaju u posjed i sl.).

14. U tom smislu prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i da iz obrazloženja kaznene presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. K-293/67-8 od 12. ožujka 1968. upravo proizlazi da okrivljenik nije protupravno zauzeo zemljište koje se nalazi u društvenom vlasništvu, te kojom presudom je prednik tužitelja dakle u kaznenom postupku pravomoćno oslobođen, pa ovaj drugostupanjski sud ne vidi kako bi ta kaznena presuda ukazivala na nepoštenje prednika tužitelja, već upravo suprotno. Također se ne može uzeti, na što tuženik neutemeljeno upire u žalbi, da bi zahtjev prednika tužitelja za priznavanjem vlasništva uzurpacijom ikada bio odbijen (dapače, nije dokazano ni da bi bio podnesen), još manje da bi mu bilo naloženo napuštanje spornog zemljišta, slijedom čega na ovu pravu situaciju nisu primjenjive niti odluke Rev- 585/2000-2 od 24. kolovoza 2000. i Revd-961/2022-2 od 16. ožujka 2022. na koje se poziva tuženik.

15. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 159. stavka 4. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev prihvatio, pa kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost presude, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP- a potvrdio prvostupanjsku presudu.

16. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka, a odluka je utemeljena na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je zbog toga uz primjenu čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i protiv rješenja o trošku i odluka je u tom dijelu potvrđena u cijelosti.

17. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer