Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-164/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika JT , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Labanu, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P- 79/2024-33 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-79/2024-33 od 15. siječnja 2025. u točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. U nepobijanim točkama I. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je s danom podnošenja tužbe (3. listopada 2023.) raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5. srpnja 2023., sklopljen između tužitelja FT kao prodavatelja i tuženika JT kao kupca, a kojeg je sastavio javni bilježnik Mario Franjić pod brojem: OU-97/2023. Točkom II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik 4/12 dijela nekretnina upisan ih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] vinograd sa 324 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 300 čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma sa 340 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada sa 386 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 587 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica i šuma sa 1 jutro i 823 čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma sa 211 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica i šuma sa 1 jutro i 1258 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 697 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada sa 359 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada sa 576 čhv, kčbr. [katastarska čestica] voće ograda sa 130 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 1058 čhv, kčbr. [katastarska čestica] voće ograda sa 123 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada sa 175 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada sa 400 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada sa 503 čhv; zatim 4/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] oranica i livada sa 800 čhv; nadalje 4/12 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] livada sa 1260 čhv i kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 1240 čhv; te 4/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] livada sa 1225 čhv, što je tuženik dužan trpjeti i to da se tužitelj na temelju te presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru upiše kao vlasnik, time da mu je naloženo i da tužitelju preda navedene nekretnine u posjed slobodne od stvari i osoba. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.236,95 EUR sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2025. do isplate, dok je točkom IV. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka (preko dosuđenog iznosa od 2.236,95 EUR do zatraženog iznosa od 2.841,27 EUR).

2. Navedenu presudu u odnosu na točke II. i III. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da mu naknadi troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka) sa zateznim kamatama, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora prema zahtjevu tužitelja bilo je utvrđenje da je s danom podnošenja predmetne tužbe raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5. srpnja 2023., kao i utvrđenje da je vlasnik nekretnina koje su bile predmet tog ugovora, trpljenje upisa prava vlasništva te da se tuženiku naloži da mu iste preda u posjed, kao i supsidijarni zahtjev za isplatu iznosa od 18.995,00 EUR sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2023. do isplate.

5.1. Činjenično svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je bio zemljišnoknjižni vlasnik u 4/12 dijela predmetnih nekretnina, između ostalog i nekretnine kčbr. [katastarska čestica] koja graniči s nekretninama u vlasništvu tuženika, da mu se tuženik obratio sa željom da istu kupi, da je dogovorena cijena od 2.800,00 EUR koju se tuženik obvezao isplatiti nakon izvršenog prijenosa, da ga je 5. srpnja 2023. tuženik odvezao kod javnog bilježnika Marija Franjića u Bjelovar gdje je potpisao ugovor, no, po primitku rješenja o upisu prava vlasništva da je utvrdio da ga je tuženik prevario jer je u ugovoru navedeno da mu je prodao sve čestice kojih je (su)vlasnik, kao i da mu je tuženik isplatio iznos od 2.800,00 EUR što nije točno, a glede čega kada bi se i uzelo da je imao volju prodati sve svoje nekretnine da je grubo prevaren jer se radi o nekretninama čija vrijednost iznosi 18.995,00 EUR (18.995 m2 x 1,00 EUR/m2). Također, tvrdi da je intelektualno potkapacitirana osoba, da je završio samo tzv. „specijalnu“ školu, te u konačnici da je sklopljeni ugovor ništetan, jer je protivan moralu, poštenju i Ustavu RH.

5.2. Tuženik je osporio navode tužitelja o navodnoj želji da proda samo jednu česticu i da mu nije isplatio dogovoreni iznos, te da bi ga prevario, navodeći da je prema njegovom saznanju tuženik poslovno sposobna osoba, koja je nakon što je javni bilježnik pročitao ugovor, objasnio sadržaj i pravne posljedice, istog potpisao, te se stoga radi o valjanom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je među strankama nesporno da je 5. srpnja 2023. javni bilježnik Mario Franjić iz Bjelovara sačinio Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je tužitelj prodao tuženiku svoj suvlasnički dio nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u kojem (članak 2.) je navedeno da su stranke suglasno ugovorile kupoprodajnu cijenu za navedene nekretnine u iznosu od 2.800,00 EUR, koju je kupac isplatio u cijelosti, što ugovorne strane potvrđuju potpisom ugovora

- da je temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina, rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Z-11604/2023 od 29. kolovoza 2023., dopuštena uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina s imena i (su)vlasništva tužitelja u korist tuženika

- da iz iskaza svjedoka LT proizlazi da tužitelj živi sam, donedavno u neljudskim uvjetima, no unazad tri godine mu je renovirao kuću, njegova supruga mu pere i kuha, te ga je upravo on odveo kod odvjetnika nakon što je čuo da je tuženiku htio prodati samo nekretninu koju tuženik inače obrađuje, dok je prema rješenju o uknjižbi tuženik upisan i na ostalim nekretninama tužitelja, time da mu je tužitelj spomenuo i dogovor po kojem mu je tuženik za zemlju trebao dati 2.800,00 EUR, ali taj novac nije dobio

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegova volja bila da tuženiku proda zemlju ispod ograde, da su išli u Bjelovar te su kod potpisivanja bili jedan muškarac i jedna žena, da je taj muškarac nešto čitao, da je čuo da spominje više zemlje, ali ne zna zašto nije reagirao, da on nije odredio cijenu, da je JT to predložio, a on prihvatio, da se njegov potpis nalazi na Izjavi u kojoj piše da mu je tuženik isplatio 2.800,00 EUR, ali da novac nije dobio, te ne zna zašto je potpisao tu Izjavu, osim da je pogriješio

- da iz iskaza tuženika proizlazi da već dulje vrijeme obrađuje tu zemlju ispod ograde pa je u proljeće 2023. pitao tužitelja bi li prodao svu zemlju koju ima u vlasništvu, na što je tužitelj rekao da bi jer mu je na teret, nakon čega mu je ponudio iznos od 2.800,00 EUR za sve nekretnine, te je javnom bilježniku odnio zemljišnoknjižne izvatke da pripremi ugovor, uglavnom tužitelj se kod javnog bilježnika nije bunio niti protivio sadržaju ugovora, a novac da mu nije dao pred javnim bilježnikom, već prije toga u autu

- da iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje prim.dr.sc. Marije Kudumija Slijepčević, čiji sastavni dio je nalaz i mišljenje psihologa PT, proizlazi da je tužitelj osoba s intelektualnim oštećenjem koja funkcionira na donjoj granici lake mentalne insuficijencije (F70), čiji IQ (kvocijent inteligencije) verbalno iznosi 55-60, a neverbalno 50-55, te čija mentalna dob je na razini djeteta od devet godina, isti čita otežano, ne može interpretirati ono što je pročitao, ne može objasniti dije love ugovora, ne razumije pojam „čestica“, ne može nabrojati svoju imovinu, ne može reproducirati i logično objasniti trećoj stvari bilo kakav sadržaj, a kamoli sadržaj ugovora, ne može razmatrati posljedice i rizike, a obzirom na intelektualni razvojni poremećaj, pasivno ovisne karakteristike i emotivnu nezrelost njime da se lako može manipulirati, naivan je i povodljiv, pa na temelju navedenog vještakinja zaključuje da tužitelj ne može samostalno sklapati pravne poslove (ugovore) bilo kojeg tipa, te da nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme potpisivanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji.

7. Na temelju navedenih činjenica, a i osobno se uvjerivši prilikom saslušanja tužitelja da se radi o osobi koja ne razumije temeljne pravne i svakodnevne životne pojmove, te koja nije shvatila tijek postupka ovjere potpisa u uredu javnog bilježnika i da je to što bilježnik čita ugovor kojim tuženiku prodaje „više zemlje, a ne samo tu zemlju ispod ograde“, prihvativši nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje stručnim i objektivnim, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. srpnja 2023. nije bio sposoban za rasuđivanje , posljedično čemu je navedeni ugovor ništetan jer je protivan prisilnim propisima, a po ocijeni suda i moralu društva jer je tuženik iskoristio tužiteljevo nesnalaženje, odnosno nesposobnost snalaženja u pravnim poslovima, njegovu naivnost i povodljivost za stjecanje prava vlasništva na tužiteljevim nekretninama (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a).

7.1. Pozivajući se na odredbu čl. 327. st. 1. istog Zakona prema kojoj sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, te ističući da ništetnost djeluje ex tunc, tako da se smatra da ništetni ugovor nije ni nastao, a osim toga navodeći da u postupku nije nužno isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, već je dovoljan kondemnatorni zahtjev kojim se ispravljaju posljedice ništetnosti (npr. restitucijski zahtjev, brisanje upisa u zemljišnoj knjizi i sl.), prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, trpljenje upisa prava vlasništva i predaju u posjed nekretnina ocijenio osnovanim te ga usvojio, uz opasku da bi pravno ispravnije bilo da je isti postavljen na način da se Zemljišnoknjižnom odjelu istog suda naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

8. U žalbi tuženik navodi da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu tužiteljeve sposobnosti za rasuđivanje, te je pogrešan zaključak suda o nepostojanju njegove poslovne sposobnosti. Navodi i da je tužitelj u dosadašnjem životu samostalno i koliko toliko normalno funkcionirao, da je bio zaposlen te prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, pa da se samo zbog njegove lake mentalne insuficijencije nije moglo zaključiti retroaktivno da prilikom zaključenja predmetnog ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje, slijedom čega prvostupanjski sud nije mogao primijeniti odredbe o ništetnosti ugovora i utvrditi da je isti ništetan. Ističe da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno i zbog toga što nije saslušan javni bilježnik, dakle izveden dokaz na temelju kojeg bi se objektivno moglo utvrditi stanje svijesti i volje tužitelja prilikom zaključenja ugovora. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju nije isplatio kupoprodajnu cijenu, navodeći da je tužitelj dva puta potvrdio da je tu cijenu primio. Ističe i da tužbeni navodi ne opravdavaju zahtjev na utvrđenje prava (su)vlasništva, jer nije naveden činjenični supstrat za bilo kakav pravni osnov stjecanja vlasništva tužitelja, pa je prihvaćanjem takvog tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra i da je izrekom presude trebalo utvrditi ništetnost ugovora i naložiti vraćanje u prijašnje stanje, no takav tužbeni zahtjev tužitelj nije postavio ni nakon vještačenja. Tvrdi da je pobijanom presudom sud izašao iz okvira postavljenog historijata tužbe i izvan činjenica koje je tužitelj iznio u tužbi, čime je prekoračio ovlasti za suđenje. Ističe i da su razlozi presude u suprotnosti s izrekom presude i sadržajem dokaza u spisu, jer izreka glasi na utvrđenje vlasništva, a razlozi presude spominju ništetnost ugovora, a osim toga da nema razloga o odlučnim činjenicama jer se ne spominje pitanje poslovne sposobnosti, niti iznose razlozi o pravnom osnovu za prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje vlasništva. Konačno, navodi da ako je tužitelj nesposoban za sklapanje pravnih poslova „bilo kojeg tipa“, da je upitna valjanost ugovora o zastupanju kojeg je sklopio sa svojim punomoćnikom, a posljedično tome i valjanost svih poduzetih radnji od strane njegovog punomoćnika, jer ako tužitelj nema parničnu sposobnost trebao ga je zastupati skrbnik i on angažirati punomoćnika, čime je također ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući pobijanu presudu na takav način, a kako se žalba tuženika odnosi i na pravilnost zastupanja tužitelja kao suprotne stranke, prije svega valja reći da se takvi žalbeni navodi ne mogu prihvatiti osnovanim, jer ih u konkretnom slučaju na temelju odredbe čl. 354. st. 3 ZPP-a tuženik nije ovlašten isticati. Naime, odredbom čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Međutim, odredbom čl. 354. st. 3. ZPP-a izričito je propisano da zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik , ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku - žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Dakle, postojanje eventualnih propusta u zastupanju stranke, konkretno tužitelja koji je nedvojbeno uspio u parnici, nema značenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a jer je svrha te zakonske odredbe da se zaštiti stranku koja nije valjano zastupana, a ne da se omogući njezinom protivniku, konkretno tuženiku koji je izgubio parnicu da pozivom na tu odredbu oteža procesni položaj tužitelja koji je u parnici uspio. Također, nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti

11. Nadalje, ovaj sud nije našao ni da bi pobijana presuda bila opterećena nedostacima, odnosno manjkavostima zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost, obzirom da je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i bez proturječja sa stanjem spisa, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tuženik sadržajno ističe u žalbi. Naime, obzirom da je kao prethodno pitanje utvrđeno da je sporni ugovor ništetan (o čemu su razlozi izneseni u obrazloženu pobijane presude), pravilno je prvostupanjski sud zaključio o posljedicama ništetnosti iz čl. 323. ZOO-a, te prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva nekretnina, koje vlasništvo u konkretnom slučaju nije valjano ni prestalo (obzirom na ništetan pravni temelj), pa nikakve daljnje razloge o pravnom osnovu stjecanja prava vlasništva tužitelja, kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik, nije bilo potrebno iznositi. Jednako tako, u odnosu na navodno „nespominjanje“ pitanja poslovne sposobnosti tužitelja, tuženika valja uputiti na točku 38. obrazloženja pobijane presude, uz isticanje da je odlučnu činjenicu o tužiteljevoj nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku zaključenja ugovora prvostupanjski sud opravdao jasnim i neproturječnim razlozima, koji imaju uporište u sadržaju izvedenih dokaza .

12. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a koju tuženik sadržajno ističe u žalbi, jer pobijanom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno nije odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, niti je dosuđeno više od onoga što je traženo . Prvostupanjski sud je odlučio upravo o postavljenom tužbenom zahtjevu, temeljem činjenica iznesenih u postupku, naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj je u tužbi i do zaključenja prethodnog postupka iznio činjenice zbog kojih je ugovor ništetan, te činjenice iz kojih proizlazi njegovo pravo vlasništva. Postavljanje posebnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti nije nužno, jer u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, te je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud o tome odlučio kao o prethodnom pitanju, kao i točkom II. izreke pobijane presude (u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a) o posljedicama ništetnosti, pa nema govora o izlaženju iz okvira historijata tužbe i prekoračenju ovlasti za suđenje.

13. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, poglavito stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje (u kojeg je inkorporiran nalaz psihologijske obrade tužitelja), utvrdio da tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. srpnja 2023. nije bio sposoban za rasuđivanje. Takvo utvrđenje prvostupanjski sud je opravdao jasnim i valjanim razlozima, te isto žalbenim navodima tuženika ni na koji način nije dovedeno u sumnju, pa ga u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Nisu utemeljeni ni žalbeni navodi tuženika da zbog toga što nije saslušan javni bilježnik, da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Javni bilježnik i prema stajalištu ovog suda nije relevantan za procjenu intelektualnih sposobnosti tužitelja (koje su utvrđene provedenim psihijatrijskim vještačenjem), pa prihvaćajući i ostale razloge iznesene u točki 34. obrazloženja pobijane presude, ovaj sud cijeni da je dokazni prijedlog tuženika za njegovo saslušanje pravilno odbijen.

16. Jednako tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava ocjenu prvostupanjskog suda o neisplati kupoprodajne cijene, jer osim spornim ugovorom i iz istih razloga kompromitiranom Izjavom tužitelja, navodnu isplatu nije potkrjepio nikakvim drugim objektivnim i vjerodostojnim dokazom, pa ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda izložene u točki 35. obrazloženja pobijane presude.

17. Kako je dakle utvrđeno da je tužitelj u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina bio nesposoban za rasuđivanje i nije bio sposoban shvatiti značaj i posljedice sklapanja tog ugovora, to je u smislu odredbe čl. 322. st. 1. u vezi čl. 276. st. 1. ZOO-a taj ugovor zaključen suprotno prisilnim propisima, te je stoga ništetan, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

18. Obzirom na prethodno utvrđenu ništetnost predmetnog ugovora, koji nije imao pravni učinak od samog početka (ex tunc), te se smatra kao da nikada nije sklopljen, posljedično čemu niti pravo vlasništva tužitelja nikada nije valjalo prestalo, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prava iz čl. 323. st. 1. ZOO-a i zaključio o pravnim posljedicama ništetnosti, te prihvatio po tužitelju postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava (su)vlasništva na predmetnim nekretninama, trpljenje upisa prava vlasništva i predaju u posjed nekretnina.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, koju odluku je prvostupanjski sud, obzirom na uspjeh stranaka u parnici (tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva u svezi kojeg nisu nastali posebni troškovi), donio pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

20. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Točke I. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu pobijane žalbom pa ostaju neizmijenjene.

Varaždin, 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer