- 1 -              Poslovni broj: Usž-2383/22-4

Poslovni broj: Usž-2383/22-4

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja W. d.o.o., H. L., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1202/21 od 6. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1202/21 od 6. travnja 2022.

II.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: UP/II-363-03/20-04/88, urbroj: 531-07-1-3-21-2 od 11. ožujka 2021.

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika od 11. ožujka 2021., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/19-008/3429, urbroj: 251-13-21-1/014-20-5-MV od 2. ožujka 2020., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od 79.076,80 kn s popustom od 10% iznos od 71.169,12 kn, za ozakonjenje nezakonito izgrađene gospodarske zgrade – skladište u Z., H. L., …, na kč.br. 156/2 k.o. D., ukupnog obujma 2.471,15 m3, utvrđenog Proračunom troškova komunalnog doprinosa od 30. siječnja 2020., koji čini sastavni dio tog rješenja.

3.              Tužitelj je protiv pobijane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu zbog povreda pravila sudskog postupka te povrede odredbi materijalnog prava. Ističe da sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu kako je postavljen niti se očitovao na navode o relativnoj zastari što predstavlja povredu odredbi sudskog postupka. U postupku je sporno da li je tužitelj koji nije postavio zahtjev za legalizaciju objekta te koji nije bio vlasnik objekta u trenutku pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju, a niti je bio investitor, dužan platiti komunalni doprinos kao i da li je nastupila zastara prava na utvrđenje te obveze. Smatra da ne može biti obveznik plaćanja komunalnog doprinosa jer to ne proizlazi iz članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te se poziva na članak 4. Zakona o općem upravnom postupku i presudu Visokog upravnog suda RH, poslovni broj: Usž-2409/16 od 5. travnja 2017.  Ističe da je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno i izvršno 7. listopada 2016., čime se u ovom slučaju na pitanje zastare prava na utvrđivanje obveze tužitelja primjenjuje Opći porezni zakon koji je važio u navedenom periodu a čija je zadnja izmjena bila objavljena u Narodnim novinama, broj 44/16, kojim je u članku 94. određen rok u trajanju od tri godine koji počinje teći istekom godine u kojem je obveza nastala. Člankom 84. Zakona o komunalnom gospodarstvu određeno je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju, a to je bilo 7. listopada 2016., tako da zastara od tri godine počinje teći 1. siječnja 2017. Tuženik nije poduzeo niti jednu radnju od dana donošenja rješenja o izvedenom stanju pa do 30. siječnja 2020., a dana 1. siječnja 2020., je protekao zastarni rok od tri godine, a na što se prvostupanjski sud nije uopće očitovao. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

4.               Žalba je osnovana iz razloga ove presude.

5.              Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je zakonitost rješenja tuženika kojim je utvrđeno da je u konkretnom slučaju tužitelju kao vlasniku pravilno utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu zgradu obzirom na odredbu članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13.) prema kojoj je nadležno tijelo ovlašteno kao obveznika plaćanja komunalnog doprinosa utvrditi podnositelja zahtjeva ili vlasnika.

6.              Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi osnovanim prigovor bitne povrede pravila sudskog postupka jer se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije izjasnio o prigovoru zastare (točka VI tužbe) što je bio dužan sukladno odredbi članka 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), zbog čega je ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništio i sam riješio stvar.

7.              Tužitelj osporava da bi bio obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu zgradu budući nije podnio zahtjev za njezino ozakonjenje niti je u vrijeme podnošenja tog zahtjeva bio vlasnikom nekretnine. Nije sporno da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnijela druga pravna osoba a da je tužitelj postao vlasnikom predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2017., pa imajući u vidu naprijed navedenu odredbu članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema kojoj obveza plaćanja komunalnog doprinosa po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju tereti podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade, to i prema ocjeni ovoga Suda nije bilo zakonske zapreke utvrditi obvezu tužitelju kao vlasniku ozakonjene nekretnine.

8.              Prigovor zastare tužitelj temelji na zastarnom roku od 3 godine za utvrđenje obveze sukladno odredbi članka 94. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br: 44/16.), koji je zakon važio do 31. prosinca 2016. Poziva se na odredbu članka 84. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br: 68/18.i 110/18.) koja određuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju, pa kako je rješenje postalo pravomoćno 7. listopada 2016. to zaključuje da je zastara počela teći 1. siječnja 2017. a nastupila 1. siječnja 2020. godine.

9.              Međutim, ovakvo tumačenje tužitelja zastarnog roka za utvrđivanje predmetne obveze plaćanja komunalnog doprinosa nije osnovano.

10.              Naime, prema naprijed navedenoj odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju su dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos, dok je stavkom 4. istog članka Zakona propisana dužnost nadležnog tijela da dostavi podatke potrebne za obračun iznosa komunalnog doprinosa u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, koji rok je instruktivnog karaktera i protekom kojeg ne prestaje mogućnost nadležnog tijela za dostavu podataka potrebnih za obračun iznosa komunalnog doprinosa. Niti odredbom članka 84. Zakona o komunalnom gospodarstvu, na koju se tužitelj poziva, nije propisan rok za donošenje rješenja ni pravne posljedice za prekoračenje takvog roka.

11.              Nadalje, iz navedenog članka Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama proizlazi da tijelo nadležno za utvrđivanje iznosa komunalnog doprinosa rješenje donosi po službenoj dužnosti. Prema odredbi članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti smatra se pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju s ciljem vođenja postupka. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu tijekom žalbenog postupka proizlazi da je nadležno tijelo izračun komunalnog doprinosa za predmetnu ozakonjenu zgradu zaprimilo 27. lipnja 2019. kada je pokrenut postupak u smislu navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

12.              Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br: 115/16. i 106/18.), kao važećeg u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, prema kojoj odredbi rok za utvrđenje prava na utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.), a zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (stavak 2.). Kako je u konkretnom slučaju utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nastalo 2019., to zastara počinje teći od 1. siječnja 2020. godine, slijedom čega je neosnovan prigovor zastare tužitelja, jer nije proteklo šest godina od dana kada je zastara počela teći na način kako to propisuje mjerodavni članak 108. navedenog Općeg poreznog zakona.

13.              Imajući u vidu sve navedeno ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore koje je tužitelj iznosio u tužbi, kao i u žalbi, slijedom čega rješenje tuženika kojim je utvrđena obveza komunalnog doprinosa ne može ocijeniti nezakonitim.

14.              Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima Sud ne nalazi osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova nastalih u ovom upravnom sporu.

15.              Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.