REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-4466/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 3. GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku mr.sc. Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika ad. 1. PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 3. RNJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Mladenu Pavasoviću, odvjetniku u Splitu, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja mr.sc. Deana Rahana, odvjetnika u Supetru i zamjenice punomoćnika tuženika ŠN, odvjetničke vježbenice u ZOU Meri Blaslov Pavasović i Mladen Pavasović iz Splita, na ročištu za objavu presude održanom 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svako za po 1/3 dijela, vlasnici nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, pod oznakom čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za:

- dio k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 4 m2, koji je određen točkama od I,J,K.L i H, do J, na predmetnoj skici mjesta spora broj V53/2025 od svibnja 2025. izrađene od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, za cijelo, te

- dio č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 56 m2, koji je određen točkama A,B,C,D,E,F,H,I,J i K, na predmetnoj skici mjesta spora broj V53/2025 od svibnja 2025. izrađene od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, za ½ dijela:

pa se stoga isti ovlašćuju postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.549,48 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da na nekretnini označenoj u zemljišnoj knjizi pod oznakom čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] su uknjiženi tuženi za cijelo, da je upis tuženika u potpunosti nepravilan i neistinit, odnosno da je isti posljedica neusklađenosti zemljišnoknjižnog sa stvarnim stanjem s obzirom da je predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio stepeništa koje vodi u kuću tužitelja, dio njihovog dvora, te jedinog pristupnog puta, ulaza do njihove obiteljske kuće u kojem da se nalazi i pripadajuća infrastruktura koja da služi za potrebe kuće tužitelja.

2. Tužitelji navode da su nekretnine stekli dosjelošću, odnosno nasljeđivanjem i diobom unutar obitelji, te da se nalaze u samostalnom-zakonitom, istinitom i poštenom posjedu dijela predmetne nekretnine više od 50 godina, a putem svojih prednika i preko 100 godina, te da ista predstavlja izvanknjižno vlasništvo i posjed tužitelja, za ½ dijela, (izuzimajući kuću tuženika), a koji dio nekretnine da tužitelji mirno i nesmetano koriste s uočljivom voljom da drže tu nekretninu kao svoju, dok da su tuženi samo formalno upisani kao vlasnici, za cijelo, iako da bi trebali biti upisani za ½ dijela, u odnosnu na pripadajuće zemljište označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok da bi u odnosno na kuću nalazeću na istoj čestici trebali ostati upisani za cijelo.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da jedino što je točno u narativnom djelu tužbenog zahtjeva jest činjenica da se na predmetnoj čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] nalazi stepenište tužitelja koje se nalazi uz zapadni dio kuće tuženika, a koje stepenište tužitelji koriste za ulazak u svoju kuću koja se nalazi na susjednoj čest. zgr. [katastarska čestica] - na adresi [adresa], sve to uz dozvolu tuženika za prijelaz pješice preko zemljišta (okućnice - dvora) tuženika do stepeništa tužitelja odnosno do susjednih nekretnina tužitelja kat.čest. *108 i kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

4. Tuženici navode da predmetnu nekretninu (izuzev stepeništa tužitelja) tuženici da su stekli nasljeđivanjem iza pok. CNJ, oca tuženika ad. 1., odnosno djeda tuženika ad. 2. i ad. 3., koji da je bio isključivi vlasnik i posjednik iste ( i koji da je u katastarskom operatu još uvijek upisan kao posjednik predmetne čestice za cijelo, dok da su kao vlasnici u zemljišnoj knjizi pravilno i istinito upisani tuženici u odgovarajućim udjelima.

5. Tuženici navode da se u naravi radi o obiteljskoj kući tuženika (na adresi [adresa]) s okućnicom-dvorom preko kojeg se dolazi i do pomoćne zgrade – ostave koja se nalazi na susjednoj kat. čest. [katastarska čestica] (i koja je do 1970. godine služila kao „pekara“ u kojoj se pekao kruh za cijelo mjesto [adresa]), što je sve u isključivom vlasništvu i posjedu tuženika, uračunavajući vlasništvo i posjed njihovih pravnih prednika, više od 100 (sto) godina.

6. Tuženici navode kako tužitelji i prednici tužitelja, uz dozvolu tuženika i njihovog prednika, cijelo vrijeme uživaju pravo služnosti prolaza pješice preko dijela čest. zgr. [katastarska čestica] (koji dio u naravi predstavlja okućnicu – dvor tuženika) kako bi imali prikladan put do svoje kuće, te je takvo stanje održavano sve do danas što nitko nikada nije osporavao.

7. Dalje navode da tuženik ad.1. živi u obiteljskoj kući koja se nalazi na predmetnoj čestici te u svom posjedu, kako kuće tako i okućnice, nije ometan ni od koga, dok tuženici posljednjih 15-ak godina samo povremeno dolaze u svoju kuću koja se nalazi na susjednoj čestici 107/1 i samo povremeno koriste služnost prijelaza pješice preko nekretnine tuženika. Dakle, tužitelji ni na koji način ne posjeduju predmetnu nekretninu, izuzev stepeništa koji se na njoj nalazi, pa svakako dosjelošću nisu ništa mogli ni steći.

8. Tuženici dalje navode da tužitelji dosjelošću nikako nisu mogli steći predmetnu nekretninu obzirom da je sve gore navedeno istima itekako poznato i s obzirom da nikada nisu ni osporavali posjed ni vlasništvo tuženika.

9. Tuženici dalje navode budući da tužitelji svojim tužbenim zahtjevom zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva za ½ dijela cijele čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], što uključuje i obiteljsku kuću tuženika (iako isto ne bi proizlazilo niti iz narativnog djela njihove tužbe), to tuženici ovim putem prigovaraju naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 10.000,01 kn odnosno 1.327,23 eura kao suviše nisko naznačenoj, te predlažu sudu da odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,01 kn odnosno 13.272,28 eura.

10. Tužitelj u svom podnesku navode da pobijaju sve navode iz odgovora na tužbu kao neosnovane i netočne, navode da traže točno određeni realni dio nekretnine koji će se točno označiti po izvršenom očevidu na licu mjesta, a koji da obuhvaća otprilike ½ dijela iste nekretnine (prolazi i stepenice), dok ne traže dio koji predstavlja kuću tuženika.

11. Tužitelji navode da nije točna konstatacija da su tuženikovi prednici kupnjom nekretnine zatekli takvo stanje i prije nego su vršili nadogradnju svog objekta, što da se vidi s Austrougarske karte, te da slijedom toga nisu trebali izdavati nikakve dozvole za prolaz ili služnost što da je na terenu već postojalo.

12. Tužitelji dostavljaju stare fotografije i navode da se na istima vidi postojanje predmetnih stepenica na istom mjestu već više od 70 godina, motiva za vezanje tovara na predmetnom prolazu na kojem su isključivo tužitelji vezali svojeg tovara, zatim iskope HEP-a koji da je u prolazu postavio električne instalacije kao da su postavljenje i vodovode i sve to za korist tužitelja.

13. Tužitelji navode da nisu istiniti navodi tuženika da tužitelji tu ne borave, što da dokazuje uvjerenjem o prebivalištu za jednog od tužitelja, a koji da je tu živio sve do 2014. a nakon njega da je tu živio njegov brat CN, također tužitelj, dok da upravo tuženik PN tu ne živi.

14. Tuženici u svom podnesku od 12. studenoga 2024. osporavaju sve navode tužitelja iz prethodnog podneska. U bitnome navode da je točno, a kako tužitelji navode da se ispod dijela predmetnog dvorišta nalaze vodovodne i HEP-ove cijevi i kabeli, međutim niti je točno da su iste položene samo u korist tužitelja niti je točno da su tužitelji vlasnici istih (niti mogu biti – kako je navedeno u potvrdi Vodovoda Brač d.o.o. navedeni cjevovod predstavlja dio sustava javne vodoopskrbe i kao takav pod upravljanjem je Vodovoda Brač d.o.o.). Dalje navode da su vodovodne cijevi položene 1970. -ih te iste služe za opskrbu vodom za obje nekretnine dakle nekretnine tuženika položene na kat. čest. [katastarska čestica] i nekretnine tužitelja položene na kat. čest. [katastarska čestica]. Navode da su istom trasom položene i vodovodne cijevi za opskrbu vodom nekretnine u vlasništvu tuženika, dok su kabeli HEP-a položeni 2021. godine te također služe u korist obje nekretnine.

15. Tužitelj je u podnesku od 11. lipnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza dipl. ing. geod.

16. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: vlasnički list za predmetnu nekretninu (list 3-4 spisa), kopija katastarskog plana, fotografije (list 23-25 spisa), izvadak iz posjedovnog lista od 18.01.2023. (list 26-27 spisa), austrougarska karta (list 31 spisa), fotografije (32-40) spisa, uvjerenje o prebivalištu za RN (list 39 spisa), potvrda Policijske postaje Brač od 22. rujna 2023. (list 41 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl.ing. geod. od 30.05.2025. (list 59-67 spisa), iskaz svjedoka SN, ŽN, ON (list 76-77 spisa), iskaz svjedoka KN i LN, iskaz tužitelja RN i tuženika PN (list 85-86 spisa).

17. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su tuženici upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, odnosno predmetne čestice koja obuhvaća i stepenice i prolaz koji su predmet spora.

18. Iz izvatka iz posjedovnog lista od 18.01.2023. proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan CNJ iz [adresa].

19. Iz potvrde Policijske postaje Brač od 22. rujna 2023. proizlazi da je UN, inače sin tužitelja u ovom predmetu, dojavio da je netko na adresi [adresa] odložio građevinski materijal na putu koji je zajednički, te iz potvrde dalje proizlazi da je tuženik odložio taj materijal radi radova na svojoj kući. Radi se upravo o prolazu koji je predmet spora u ovoj parnici.

20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl.ing. geod. od 30.05.2025. proizlazi da su predmet spora prolaz položen u smjeru istok-zapad, stepenice položene u smjeru sjever-jug, kao i prostor zapadno uz iste.

21. Stepenice su u skici mjesta spora označene točkama I,J,K,L i H, te zahvaćaju dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] površine 4 m2.

22. Prolaz položen u smjeru istok-zapad, kao i prostor zapadno uz stepenice predstavljaju dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], površine 56m2, određen točkama A, B, C, D, E, F, G, H, I,J i K. Vještu prileži skica mjesta spora i fotografije.

23. Iz iskaza svjedoka SN proizlazi da je susjed predmetnog spora cijeli život, da je u dobrim odnosima sa obje obitelji koje su parnične stranke u ovom postupku, da su predmetni prolaz zajednički koristile obje parnične stranke, da su ŽN i R koji su pravni prednici tužitelja preko istog prolaza vodili kobilu te nosili drva, da nema saznanja da bi tužitelji bilo kada pitali bilo kakvo dopuštenje od tuženika za korištenje predmetnog prolaza.

24. Iz iskaza svjedoka ŽN proizlazi da je prijatelj sa sinom od tužitelja ad.

1., C, da je dolazio kao dijete kod istoga, te prolazio nesmetano predmetom spora do kuće tužitelja, da je cijeli život prijatelj sa C te da i danas dolazi na predmet spora koji prolazi do kuće tužitelja, da se predmetni prolaz zove "Bilini kala" a upravo da je nadimak Bilin nadimak od obitelji tužitelja, da je predmetni prolaz zajednički korišten od strane sviju parničnih stranaka, da nema saznanja da bi tužitelji kao njihovi preci tražili bilo kakvo odobrenja od ikoga za korištenje predmet spora odnosno predmetnog prolaza, da nema saznanja da bi tužiteljima bilo tko morao dati odobrenje za prolazak preko predmetnog prolaza kao i za korištenje predmetnih skala.

25. Iz iskaza svjedoka ON proizlazi da je kuća njegovog oca bila kuća koja je sada od tužitelja na čest. 107/1, da mu je poznat predmet spora te da su istog dugi niz godina nesmetano koristile obitelji parničnih stranaka da bi mogli doći do svojih nekretnina, da nije bilo potrebno da nikad nikoga pita bilo kakvo dopuštenje za prolaz, da cijeli život svaki dan prolazi blizu predmetnog spora, da je u dobrim odnosima sa parničnim strankama, da ne zna kad su izgrađene stepenice koje su također predmet spora, međutim da može reći da tužitelju nikad nitko nije osporavao korištenje istih, da je cijeli život radio kao poštar pa da je i zbog toga bio upoznat sa zbivanja na predmetu spora.

26. Iz iskaza svjedoka KN proizlazi da je još kao dijete dolazio u kuću sina od tužitelja ad. 1., da njegova majka živi u blizini, nakon što mu je pokazan predmet spora isti navodi da su isto koristili obje obitelji koje su sada u parničnom postupku, da nema saznanja da bi bilo tko od koga tražio bilo kakvo dopuštenje za prolazak kroz predmetni prolaz. Vezano za predmetne skale govori da ne zna kad su izgrađene, ali da ih koristi obitelj tužitelja za ulazak u njihovu kuću.

27. Iz iskaza svjedoka LN proizlazi da je njena obitelj G na dnu prolaza imala pekaru, da je provela cijelo djetinjstvo na predmetnim nekretninama, da su predmetni prolaz koristili obitelj tužitelja, da nema saznanja da bi obitelj tužitelja tražila bilo kakvo dopuštenje od njene obitelji ŽN, odnosno tuženika u ovoj parnici, da tužitelj koristi skale da bi se popeo u svoju kuću, da ga nitko u tome nije ometao, da su skale izgrađene davno, ali da se ne može izjasniti prije koliko.

28. Iz iskaza tužitelja RN proizlazi da njegova obitelj preko 150 godina nesmetano koristi predmetni prolaz, da nikad nikoga nisu morali pitati bilo kakvu dozvolu za prolaz preko istoga, da su predmetne skale napravljene prije 70 godina i da ih nesmetano koriste, da je obitelj tuženika ŽN došla kasnije u susjedstvo predmeta spora i to 1849. godine, da se u predmetnom prolazu nalaze cijevi za struju i vodu koje da su postavljenje 1970. i to na inicijativu njegova oca, da njegova obitelj stotinama godina nesmetano vrši prolaz predmetnim prolazom i to na način da je vodila stoku preko istoga, nosila razne kulture i nesmetano prolazila pješke do svoje kuće, te da nikakvog ometanja od strane tuženika ili obitelji tuženika nije bilo.

29. Iz iskaza tuženika PN proizlazi da ne osporava tužitelju pravo vlasništva skala do njihove kuće koje da im službe za ulazak u kuću na prvi kat odnosno potkrovlje, u odnosu na prolaz govori da je točno da ga obitelj tužitelja, odnosno prednici tužitelja koriste od 1895. kada su prema njegovom kazivanju izgubili pristup do svoje kuće sa glavne ceste prema crkvi, da nikad nisu ometali prolaz obitelji tužitelja niti je ikad ovih 130 godina bilo bilo kakvih sukoba oko toga, da mu je njegov otac govorio da bi postojao takav dogovor da prolaz koriste obje obitelji za pristup od svojih nekretnina, da u prolazu postoje instalacije za struju i vodu koje službe kućama obiju parničnih stranaka.

30. Nakon provedenog dokaznog postupa, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

31.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i to prolaza i stepeništa na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

32. Tuženici u konačnosti ne osporavaju tužiteljima pravo vlasništva stepenica pa se sud neće baviti daljim obrazlaganjem vlasništva istih.

33. U odnosu na vlasništvo spornog prolaza navodi se slijedeće.

34. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu ZVDSP-a) pravo vlasništva se može steći, između ostalog, na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

35. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to stavkom 1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tako je stavkom 2. istog članka propisan rok od 10 godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 godina za poštenog posjednika.

36. Odredbom članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno.

37. Za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću je dovoljno da je posjed pošten, a poštenje posjeda se predmnijeva.

38. Iz iskaza svih svjedoka, pa tako i parničnih stranaka proizlazi da su tužitelji i njihovi prednici nesmetano koristili prolaz preko sto godina radi prolaska do svojih nekretnina i da nikoga nisu morali pitati dopuštenje za isto, niti im je netko tako nešto morao dozvoliti. Tuženik u svom iskazu je izjavio da tužitelji koriste prolaz preko 100 godina i da nikada istima nije davao dozvolu radi prolaska preko istoga. Dakle, iz svih iskaza u ovom predmetu proizlazi da tužitelji nikakvu dozvolu nisu trebali imati, te se stoga može smatrati da bili pošteni posjednici predmetnog prolaza preko sto godina. Iako tuženici pišu u odgovoru na tužbu da su tužitelji trebali dozvolu tuženika za prolazak preko istoga, tuženik tako nešto u svom saslušanju nije izjavio. Nije sporno među strankama da je sporni prolaz jedini prolaz više od sto godina do kuće tužitelja.

39. Očevidom na licu mjesta sud se uvjerio da se radi upravo o prolazu, a ne o bilo kakvom ograđenom dvorištu kuće tuženika. Iz iskaza svih svjedoka i stranaka razvidno je da se upravo predmet spora koristio za prolaz do svojih kuća od strane obje obitelji parničnih stranaka više od sto godina. Dakle, tužitelji su prolaz koristili kao pošteni posjednici preko sto godina uvjerenja da se radi upravo o prolazu koji je u suvlasništvu svih parničnih stranaka. Nikakvih sukoba nije bilo oko prolaza između obitelji preko 130 godina i to prema navodima tuženika. Dakle, tužitelje nitko nije ometao u poštenom posjedu predmeta spora, niti mu morali tražiti bilo kakvo dopuštenje prolaska od strane tuženika.

40. Tužitelj jeste tek nakon što je vještak dostavio nalaz i mišljenje uredio tužbeni zahtjev prema vještačenju, točno označivši prolazi i stepenice na predmetnoj čestici, ali tužitelji su već u samoj tužbi naglasili da traže prolaz i predmetne stepenice, pa se stoga radi upravo o uređenju tužbenog zahtjeva prema vještvu. Tuženici su prigovorili vrijednosti predmeta spora, obzirom su smatrali da tužitelji potražuju kuću tuženika, što nikada i nije bila namjera tužitelja, sve prema pisanju u uvodu tužbe.

41. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

42. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

43. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

44. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

45. Odluka o troškovima postupka donesena pod točkom II. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a troškovi tužitelja sastoje se od troškova vještačenja u iznosu od 549,48 EUR, troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife) za sastav tužbe, za sastav obrazloženih podnesaka od 22.10.2024. i 11.6.2025, pristup na ročišta 24.10.2024., 27.05.2025, 11.09.2025., 02.12.2025. i 19.2.2026. svaka radnja po 200,00 EUR, uvećana za 25% PDV ili 400,00 EUR.

U Supetru, 4. ožujka 2026.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku

- tuženicima po punomoćniku

- u spis