REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-7064/16-98

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika SN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu i II-tuženika ŠN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Roku Periću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. siječnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika I-tuženika i II-tuženika VN, odvjetnika, dana 04. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa od 8.626,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2012. godine do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju ĐN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi I-tuženiku SN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju ĐN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi II-tuženiku LN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.327,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj dana 26. ožujka 2012. godine sklopio s prednikom I-tuženika i II-tuženika pokojnim GN Ugovor o zajmu, kojim se pokojni GN obvezao tužitelju pozajmljeni iznos od 65.000,00 kuna vratiti najkasnije do 03. rujna 2012. godine, ali pokojni GN navedeni iznos nije vratio u ugovorenom roku. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je prednik I-tuženika i II-tuženika GN preminuo dana **.**.2013., naglasio da su I-tuženik i II-tuženik kao zakonski nasljednici pokojnog GN odgovorni za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine neovisno o tome da li je koji od nasljednika naslijeđenu imovinu ustupio drugom nasljedniku, s time da je vrijednost naslijeđene imovine veća od potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom zatražio od I-tuženika i II- tuženika solidarnu isplatu iznosa od 8.626,98 eura, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 65.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2012. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Punomoćnik I-tuženika se očitovao na tužbu ističući da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani te je prvenstveno osporio vjerodostojnost Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine, kao i činjenicu da bi pokojni GN ikada potpisao navedeni Ugovor o zajmu. Nastavno punomoćnik I-tuženika je istaknuo kako pokojni GN nikada nije primao nikakve novčane iznose od strane tužitelja, a ukoliko je i zaključio predmetni Ugovor o zajmu, što se osporava, može se raditi samo o prividnom ugovoru, koji bi bio zaključen isključivo iz razloga da se stvori privid o sklapanju ugovora bez prave volje stranaka za zaključenjem istog, odnosno, s obzirom da nije postojalo nikakvo ranije pozajmljivanje novaca između tužitelja i pokojnog GN, u konkretnom slučaju moglo bi se raditi i o zelenaškom ugovoru, koji je ništetan. Naime u iskazu danom pred Općinskim državnim odvjetništvom povodom kaznene prijave koju su protiv tužitelja podnijeli I-tuženik i II- tuženik tužitelj je istaknuo da ga je GN tražio pozajmicu novca kako bi mogao pokrenuti poslovanje svog poduzeća, ali mu on novac nije posudio iz razloga što nije imao novca, a niti mu se GN odavao kao ozbiljna osoba obzirom da je isti izgledao kao prosjak i odavao se alkoholu, a ujedno i iz samog financijskog stanja pokojnog GN proizlazi da mu tužitelj nije davao nikakve novčane iznose, jer je pokojni GN prosio te je bio uzdržavan isključivo iz sredstava I-tuženika i II-tuženika, koji su se povremeno o njemu brinuli. Isto tako punomoćnik I-tuženika je istaknuo da pokojni GN s obzirom na svoje zdravstveno stanje i sklonost alkoholu zasigurno nije imao namjeru zaključiti bilo kakav ugovor s tužiteljem, a niti je za to bio sposoban, a ujedno se pred naslovnim sudom između istih stranaka vodio parnični postupak poslovni broj P-2606/13 radi utvrđenja ništetnim, odnosno pobojnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 07. veljače 2013. godine sklopljenog između u ovom postupku tužitelja kao davatelja uzdržavanja i pokojnog GN kao primatelja uzdržavanja te radi raskida tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je postupak je pravomoćno okončan na način da je utvrđeno da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 07. veljače 2013. godine niti nije nastao. Slijedom navedenog punomoćnik I-tuženika je ujedno ističući kako je neživotno i nelogično da bi tužitelj nakon proteka više od četiri godine od navodnog zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu podnio tužbu protiv I-tuženika i II-tuženika, nasljednika pokojnog GN, a da se prije toga nije obratio pokojnom GN, već je naprotiv s istim sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. Punomoćnik II-tuženika se očitovao na tužbu ističući da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani i neutemeljeni te je prvenstveno istaknuo da pokojni GN nikada nije primao nikakve novčane iznose od strane tužitelja, a osobito ne na način kako je to opisano u predmetnom Ugovoru o zajmu, s time je ujedno osporio i vjerodostojnost Ugovora o zajmu, kao i činjenicu da bi pokojni GN ikada potpisao taj Ugovor o zajmu. Dakle može se samo raditi o prividnom ugovoru, jer za zaključenje istog zasigurno nije postojala volja ugovornih stranaka, a s obzirom na zdravstveno stanje pokojnog GN, ukoliko je isti i zaključio predmetni Ugovor o zajmu, radi se o zelenaškom ugovoru, koji je ništetan. Isto tako punomoćnik II-tuženika je naglasio da se pred naslovnim sudom vodio parnični postupak poslovni broj P-2606/13 između istih parničnih stranaka, koji je pravomoćno okončan presudom kojom je utvrđeno da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 07. veljače 2013. godine niti nije nastao, jer je utvrđeno pokojni GN taj Ugovor nije potpisao. Slijedom navedenog punomoćnik II-tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine (list 4-6 spisa), u presliku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-811/13 od 17. lipnja 2013. godine (list 14-17 i 31-34 spisa), u presliku mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ RN“ izrađenog za potrebe postupka poslovni broj P-2606/13 (list 18-25 i 35-42 spisa), u presliku rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-572/14 od 27. svibnja 2014. godine (list 26-27 spisa), u presliku kaznene prijave (list 51-53 spisa), u presliku solemniziranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 07. veljače 2013. godine (list 54-57 spisa), u iskaz svjedokinje NN (stranica 113-114 spisa), u iskaz svjedokinje KN (stranica 114-115 spisa), u presliku zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice i putovnice pokojnog GN (list 135-138 i 152-154 spisa), u izvornik Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine (list 142 i 232-234 spisa), u izvornik zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice pokojnog GN (list 191 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić (stranica 198-205; list 207-215 spisa), u dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić (stranica 241-248 spisa), u presliku potvrde javnog bilježnika Ivana Tadića poslovni broj OU-666/25 (stranica 259 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka Ljerke Zdunić (stranica 266-268 spisa) te u spis naslovnog suda poslovni broj P- 2606/13.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, dok je naprotiv sporna osnova tužbe, odnosno sporno je pitanje valjanosti predmetnog Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine, jer su punomoćnik I-tuženika i punomoćnik II-tuženika prvenstveno isticali da pokojni GN nije vlastoručno potpisao predmetni Ugovor o zajmu, odnosno taj Ugovor o zajmu je ništetan, jer osim što pokojni GN nije bio sposoban za rasuđivanje, već je Ugovor o zajmu i zelenaški ugovor, s time da je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

7. Prvenstveno treba naglasiti da je za obveznopravni odnos zajma sukladno odredbi članka 499. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) karakteristično da se zajmodavatelj obvezuje predati zajmoprimatelju određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimatelj se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, a na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva, s time da se prema odredbi članka 500. stavka 1. ZOO-a zajmoprimatelj može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Inače iz predmetnog Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine (list 4-6 spisa) proizlazi da je tužitelj, zajmodavac tijekom sedam godina pokojnom GN, zajmoprimatelju, davao određene novčane iznose, koji ukupno iznose 65.000,00 kuna, pa se sukladno odredbi članka II zajmoprimatelj obvezao vratiti navedeni novčani iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana sklapanja tog Ugovora najkasnije do 03. rujna 2012. godine, a u slučaju zakašnjenja dužan je vratiti navedeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana potpisivanja Ugovora.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić (stranica 198-205; list 207-215 spisa) proizlazi da je vještačenje potpisa izvršeno primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa, koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa te komparaciji utvrđenih elemenata rukopisa u spornom u odnosu na nesporni materijal, pri čemu se kod ispitivanja potpisa posebna pozornost poklanja kvaliteti poteza i navika pri pisanju, jer se na temelju izgleda poteza može zaključivati o spontanosti, prirodnosti i navikama pisanja. Nastavno sudski vještak je ističući da je sporni potpis ispisan u vidu prezimena „ GN“ djelomično čitkim rukopisom desnog nagiba grafema, s time da je inicijalni grafem „H“ samostojeći, nakon čega slijedi vezana, djelomično čitka skupina grafema „e-i-g-l“, a potpis završava s izdvojenom točkom, naglasio da je detaljnom analizom potpisa utvrdio da isti djeluje crtano i neprirodno, tj. kao da nije pisan u potpunosti prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora. Inače dostavljeni nesporni potpisi GN iz vremenskog razdoblja od 1991. godine do 2010. godine ispisani su u vidu prezimena ili u vidu imena i prezimena desnog nagiba grafema, a već tijekom 2001. godine potpis je ispisan rukom osobe kojoj je narušena koordinacija pokreta, vjerojatno kao posljedica zdravstvenog stanja skriptora, pa stoga potpisi djeluju neuredno, a opća slika rukopisa je arhaična, ali neovisno o tome potpisi sadrže spontanost i prirodnost u okvirima grafijskih mogućnosti izražavanja skriptora u trenutku potpisivanja. Nadalje sudski vještak je naglasio da sporni potpis na Ugovoru o zajmu nije ispisan rukom osobe kojoj bi zbog zdravstvenog stanja bila narušena koordinacija pokreta, već djeluje crtano i neprirodno te smatra da taj sporni potpis vrlo vjerojatno nije autentični potpis sad pokojnog GN, a da bi se otklonile sumnje i dalo sigurno mišljenje o porijeklu osporavanog potpisa nužno je pribaviti izvornik Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine, kao i barem dva nesporna potpisa nesumnjivog porijekla nastala tijekom 2012. godine.

9. Nastavno iz dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić (stranica 241-248 spisa), nakon što je sudski vještak izvršio uvid u izvornik predmetnog Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine, proizlazi da postoji djelomična sličnost spornog potpisa s dostavljenim nespornim potpisima GN i to u općem grafijskom izgledu s nespornim potpisima nastalim 1991. godine, dok su konstantne razlike utvrđene u spontanosti pisanja, pa čak i u usporedbi s potpisom nastalim 1991. godine. Inače utvrđene razlike su značajnije obzirom da proizlaze iz automatskog pokreta ruke, dok je djelomična sličnost s potpisom nastalim 1991. godine posljedica pokušaja krivotvorenja potpisa imitiranjem poznatog uzora, s time da konstantne razlike prema pravilima grafološke struke imaju isključujuće značenje. Sudski vještak je istaknuo da skriptor spornog potpisa u rubrici „dužnik“ koji se nalazi na izvorniku Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine nije sada pokojni GN.

10. Stranke su se očitovale na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić na način da je punomoćnik tužitelja istaknuo prigovore navodeći da je sudski vještak analizu obavio isključivo jednom metodom i to stereomikropskom analizom, a trebao je koristiti računalnu tehnologiju, s time da ujedno sudski vještak ne samo da nije jasno naveo o kakvim se to isključujućim značenjima radi, već nije vodio računa da je predmetni Ugovor o zajmu sklopljen pred javnim bilježnikom, odnosno potpisi su ovjereni pred javnim bilježnikom, dok naprotiv punomoćnik I-tuženika i punomoćnik II-tuženika nisu imali nikakvih prigovora na dopunski nalaz i mišljenje.

11. Sudski vještak za rukopise Ljerka Zdunić se usmeno očitovao na iznesene prigovore na dopunski nalaz i mišljenje na ročištu 29. siječnja 2026. godine (stranica 266-268 spisa) navodeći da je pri analizi potpisa izuzetno važno izvršiti stereomikroskopsku analizu potpisa kako bi se utvrdilo da li je sporni potpis pisan prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora, jer koliko god potencijalni krivotvoritelj bio vješt, može imitirati nečiji popis na oblikovnoj razini, ali ne može postići prirodnost i spontanost pisanja, a potpis svake osobe, koliko god bio slab stupanj ispisanosti i koliko god rukopis može propasti, uvijek sadrži svoju prirodnost, s time da je detaljnom analizom spornog potpisa utvrdio da je pisan crtanim sporim potezima. Isto tako sudski vještak je naglasio da je analizom nespornih potpisa pokojnog GN utvrdio da je već tijekom 2001. godine došlo do promjena u rukopisu, koje su u kasnijem periodu još izraženije, a najvjerojatnije su posljedica kroničnog alkoholizma, pa je nemoguće da se pokojni GN 2012. godine mogao potpisati na način kako izgleda sporni potpis. Nadalje u odnosu na korištenje računalne tehnologije sudski vještak je istaknuo kako postoji mogućnost da sporni potpis bude krivotvoren korištenjem računalne tehnologije, odnosno skeniranjem, a pri izradi nalaza i mišljenja primijenio je komparativnu metodu, pri čemu je koristio stereomikroskop i digitalni mikroskop te je detaljnom analizom spornog potpisa utvrdio sporost i crtanost poteza, neprirodnost pisanja. Inače analizom svih nespornih potpisa pokojnog GN koji datiraju od 1991. godine do 2010. godine nije utvrdio nikakvu razliku koja bi upućivala na mogućnost da isti nisu pisani rukom jedne iste osobe. Konačno sudski vještak je navodeći da postoji samo jedna akreditirana metoda analize potpisa, a to je komparativna metoda, koju je koristio, naglasio da je dao sigurno mišljenje, jer je sporni i nesporni materijal bio zadovoljavajući i odgovarajući za davanje sigurnog mišljenja, pa nikakva dodatna dokumentacija, koja bi bila iz istog razdoblja iz kojeg su već dostavljeni nesporni potpisi ne bi ništa značila, niti bi utjecala na mišljenje.

12. Sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, u pitanju su nesporni potpisi pokojnog GN koji datiraju od 1991. godine do 2010. godine, uključujući i uvid u izvornik predmetnog Ugovora o zajmu od 26. ožujka 2012. godine te je obrazložen i logičan. Naime sudu je logičan navod sudskog vještaka da je potpis svake osobe, uz naravno izražene razlike u oblikovanju grafema i stupnju ispisanosti, kao i tijekom vremena mogućim promjenama koje su posljedica propanja potpisa, uvijek prirodan i spontan, dok naprotiv potencijalni krivotvoritelj neovisno o svojoj vještini imitiranja popisa na oblikovnoj razini, ne može postići prirodnost i spontanost pisanja, s time da je detaljnom komparativnom metodom, dakle upotrebom kako stereomikroskopa, tako i digitalnog mikroskopa, utvrdio da je sporni potpis na predmetnom Ugovoru o zajmu od 26. ožujka 2012. godine neprirodan, crtan, što nikako ne može biti posljedica možebitnog propadanja rukopisa, nego naprotiv ukazuje na pokušaj krivotvorenja potpisa imitiranjem poznatog uzora. Isto tako sudu je logičan i razumljiv navod sudskog vještaka da skriptor spornog potpisa na predmetnom Ugovoru o zajmu od 26. ožujka 2012. godine nije sada pokojni GN i iz razloga što taj popis ne odgovara uočenom propadanju potpisa pokojnog GN, što je uočeno na potpisima istog već tijekom 2001. godine, a posljedica je narušene koordinacije pokreta, ali su ti potpisi i nadalje prirodni, spontani, pa je nemoguće da se pokojni GN 2012. godine mogao potpisati na način kako izgleda sporni potpis. Iz navedenog razloga sud je prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza novim grafološkim vještačenjem odbio kao neosnovan. Isto tako prijedlog punomoćnika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem javnog bilježnika Nikole Tadića, kao i prijedlog da sud naloži javnom bilježniku Nikoli Tadiću da dostavi snimku iz svog javnobilježničkog ureda od dana 27. ožujka 2012. godine u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora o zajmu, sud je temeljem odredbe članka 299. stavka 2. i stavka 3. ZPP-a odbio kao neosnovane, jer su ti dokazni prijedlozi istaknuti nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije riječ o dokaznim prijedlozima koje punomoćnik tužitelja bez svoje krivnje nije mogao istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud te dokazne prijedloge niti nije uzeo u obzir.

13. Nastavno u odnosu na navode punomoćnika tužitelja da ovjera potpisa na predmetnom Ugovoru o zajmu od 26. ožujka 2012. godine pred javnim bilježnikom ukazuje da su isti potpisale stranke tog Ugovora, tužitelj kao zajmodavatelj i pokojni GN kao zajmoprimatelj, sud je utvrdio slijedeće. Bitno je naglasiti kako činjenica da je javni bilježnik Nikola Tadić potvrdio da su tužitelj i sada pokojni GN na predmetnom Ugovoru o zajmu potpise na tom Ugovoru o zajmu potvrdili kao svoje potpise, osim što ne dovodi u sumnju pravilnost dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za potpise Ljerke Zdunić, koji nesporno raspolaže potrebnim stručnim znanjem, već ujedno navedena potvrda javnog bilježnika sukladno odredbi članka 53. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 38/94, 82/94, 37/96, 151/05, 115/12, 120/14, 99/21, 53/24 i 83/25 – u daljnjem tekstu ZJB-a) u svezi s odredbom članka 5-12. ZJB-a niti nema dokaznu snagu javne isprave, nego je riječ o javnobilježničkom upisu, koji služi za internu evidenciju te nema snagu javne isprave. Drugim riječima navedena potvrda javnog bilježnika Nikole Tadića, koji dakle samo potvrđuje da je potpisnik nekog ugovora potpis na istom priznao kao svoj potpis, nikako ne isključuje sumnju u identitet potpisnika predmetnog Ugovora o zajmu, iz kojeg razloga je u ovom postupku i proveden dokaz grafološkim vještačenjem, a kojim je dakle utvrđeno da pokojni GN nije potpisao ovaj Ugovor o zajmu.

14. Isto tako iskazu svjedokinje NN (stranica 113-114 spisa) i svjedokinje KN (stranica 114-115 spisa), koje su u bitnom suglasno isticale da je pokojni GN „financijski loše stajao“, što se odnosi na razdoblje 2012. godine, ali i ranije razdoblje, zadnjih desetak godina, znao se žaliti da „nema novaca, da mu je teško“, u par navrata su mu isključili struju i plin, od susjeda je „žicao cigarete“, „prosio je na ulici“, bio je „loše obučen“ sve je to bilo „staro i iznošeno“, primjerice tijekom „zime je imao mokasine“ a ujedno je imao zdravstvenih problema, bio je „sklon alkoholu“, sud je poklonio povjerenje, jer su logični i uvjerljivi. Isto tako sudu je razumljiv i logičan iskaz svjedokinje KN, da pokojni GN, s kojim je živjela zajedno s djecom, I-tuženikom i II-tuženikom do prosinca 1994. godine, nije plaćao režije za stan u kojem je živio, pa je ona platila sve ovrhe za trošak plina, komunalija i pričuve, a u pitanju je razdoblje otprilike od 2003. godine do 2013. godine, kada je umro, s time da je s njim u stanu živio njegov prijatelj ZN, koji je primao socijalnu pomoć. Treba napomenuti da je sud prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem svih ostalih predloženih svjedoka na okolnost financijskog stanja pokojnog GN odbio kao neosnovan, jer osim što su navedene svjedokinje, suglasno opisale financijsko, ali i zdravstveno stanje pokojnog GN, o čemu sasvim sigurno imaju neposrednih saznanja, jer je u pitanju susjeda pokojnog GN te bivša partnerica pokojnog GN, majka I-tuženika i II-tuženika, već je ujedno provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da pokojni GN nije potpisao predmetni Ugovor o zajmu od 26. ožujka 2012. godine.

15. Nastavno uvidom u spis naslovnog suda poslovni broj P-2606/13, koji se vodio između istih parničnih stranaka radi utvrđivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 07. veljače 2013. godine sklopljenom između u ovom postupku tužitelja kao davatelja uzdržavanja i pokojnog GN kao primatelja uzdržavanja, ništetnim, odnosno pobojnim te podredno radi raskida tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sud je utvrdio da je isti pravomoćno okončan presudom kojom se utvrđuje da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju niti nije nastao, jer je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da pokojni GN nije potpisao taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu naslovnog suda uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja vezanog uz nekretninu, objekt Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

16. Imajući na umu da je sudski vještak za rukopise Ljerka Zdunić u dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da pokojni GN nije potpisao predmetni Ugovor o zajmu od 26. ožujka 2012. godine, s obzirom da taj potpis nije prirodan i spontan, već je pisan crtanim sporim potezima, a ujedno taj potpis niti ne ukazuje na već ranije uočeno propadanje potpisa pokojnog GN, što dodatno potvrđuje da se isti nikako tijekom 2012. godine nije mogao potpisati na način kako izgleda sporni potpis na ovom Ugovoru o zajmu, rezultira time da sukladno odredbi članka 247. ZOO-a predmetni Ugovor o zajmu od 26. ožujka 2012. godine niti nije nastao, jer se dakle ugovorne stranke nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora, pa tužitelj ne može osnovano na ime zajma potraživati od I-tuženika i II-tuženika, nasljednika pokojnog GN, utuženi novčani iznos.

17. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 247. ZOO-a, odredbom članka 499. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 500. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 43. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa od 8.626,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2012. godine do isplate odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužitelj zastupan po punomoćniku izgubio u ovom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

19. Nastavno u odnosu na zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a I-tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 14. ožujka 2017. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. listopada 2017. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava žalbe od 02. siječnja 2018. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 11. siječnja 2018. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), troška zastupanja na ročištu 05. lipnja 2020. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 01. srpnja 2021. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 08. listopada 2021. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 25. listopada 2022. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 28. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 06. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 29. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 425,00 eura (Tbr. 46.). Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 04. ožujka 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

20. Naprotiv zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška zastupanja na ročištu 01. srpnja 2021. godine i na ročištu 25. listopada 2022. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 100,00 eura, jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, što rezultira time da I-tuženik može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na ta ročišta po Tbr. 9. točci 5., što je I-tuženiku i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

21. Isto tako u odnosu na zahtjev II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a II-tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.327,95 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 14. ožujka 2017. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. listopada 2017. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava žalbe od 03. siječnja 2018. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 11. siječnja 2018. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), troška zastupanja na ročištu 05. lipnja 2020. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 01. srpnja 2021. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 08. listopada 2021. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 28. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 19. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 29. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 412,50 eura (Tbr. 46.) te troška predujma za grafološko vještačenje u iznosu od 265,45 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 04. ožujka 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

22. Naprotiv zahtjev II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka i to troška zastupanja na ročištu 01. srpnja 2021. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 100,00 eura, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa II-tuženik može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročišta po Tbr. 9. točci 5., a što je II-tuženiku i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude 23. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 04. ožujka 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 132,72 eura

2. I-tuženiku po punomoćniku

3. II-tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 04. ožujka 2026. godine