REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Č 5
Poslovni broj: Us I-410/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu ČI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Mamula (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Karlovcu, Ulica A. Vraniczanya 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba II, radi teže povrede službene dužnosti, 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/25-02/17, URBROJ: 511-01-158-25-6 od 26. veljače 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/24-02/266, URBROJ: 511-01- 158-24-23 od 25. studenoga 2024. utvrđeno je da je tužitelj, policijski službenik u Postaji granične policije Cetingrad, Policijske uprave karlovačke, raspoređen na radnome mjestu voditelj smjene graničnog prijelaza, odgovoran zbog počinjenja dviju težih povreda službene dužnosti iz članka 96. točke 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19 i 155/23) - zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi, te dviju težih povreda službene dužnosti iz članka 96. točke 2. Zakona o policiji - nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, uz obustavu disciplinskog postupka za jedan učin. Disciplinska odgovornost tužitelja utvrđena je, dakle, zbog četiriju učina, pobliže opisanih u izreci rješenja. Prva dva učina odnose se na to da je tužitelj telefonom izvan službe utjecao na policijske službenike da omoguće ulazak preko graničnog prijelaza u Republiku Hrvatsku stranaca za koje je znao da ne udovoljavaju uvjetima ulaska a dolazili su raditi na tužiteljevoj kući. Druga dva učina tiču se postupanja tužitelja u službi, i to na omogućavanje neovlaštenog boravka stranaca na graničnom prijelazu, u jednom slučaju uz njihovo zajedničko konzumiranje alkohola s policijskim službenicima. Za svaki od četiriju učina tužitelju je utvrđena kazna prestanka državne službe. Tužitelju je ujedno izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-04/25-02/17, URBROJ: 511-01-158- 25-6 od 26. veljače 2025. odbijene su žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja. Srž osporavanog rješenja tuženika glasi:
„Neutemeljeno smatra žalitelj da je u provedenom postupku povrijeđeno pravo obrane i time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba upravnog postupka zbog čega je navedeno rješenje neispitivo te da su počinjene povrede koje su rezultirale povredom materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer nije dato obrani da se očituje na provedene dokaze, jer je prvostupanjsko tijelo održalo usmenu raspravu dana 17.07.2024. godine u odsutnosti prijavljenog policijskog službenika i njegovog opunomoćenika koji je podneskom zatražio drugi termin za usmenu raspravu iz razloga spriječenosti istog zbog godišnjeg odmora, a što je disciplinski sud bio dužan to uvažiti te ne provoditi radnje bez prisustva punomoćnika poštujućí načelo kontradiktornosti.
Naime, člankom 107. st. 1. ZOP-a propisano je da se u postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje, dok je st. 2, istog članka propisano da se rasprava može održati i bez nazočnosti policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak ako je policijski službenik uredno pozvan, a pozivu se nije odazvao niti je svoj nedolazak opravdao, a o čemu je prijavljeni policijski službenik propisno upozoren Pozivom koji je uredno zaprimio uz Zaključak o određivanju usmene rasprave zakazane za dan 17.07.2024. godine.
Uvidom u spis predmeta razvidno je da je prijavljeni policijski službenik dana 21.06.2024. godine opunomoćio Nenada Mamulu, odvjetnika iz Karlovca za svojeg opunomoćenika tijekom disciplinskog postupka koji je pisanim podneskom (zaprimljen na Disciplinskom sudu 28.06.2024. godine) zatražio drugi termin za usmenu raspravu iz razloga spriječenosti istoga zbog godišnjeg odmora.
Iz zapisnika o usmenoj raspravi održanoj dana 17.07.2024. godine vidljivo je da istoj nije pristupio opunomoćenik prijavljenog policijskog službenika, kao ni prijavljeni policijski službenik koji nije opravdao svoj izostanak, niti dostavio relevantnu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je isti opravdano spriječen pristupiti na usmenu raspravu.
S obzirom na navedeno, prvostupanjsko vijeće donijelo je zaključak kojim je odbilo prijedlog opunomoćenika prijavljenog za odgodom rasprave, obzirom da su ispunjeni svi uvjeti sukladno čl. 107. ZOP-a za održavanjem iste u odsutnosti prijavljenog policijskog službenika i njegovog opunomoćenika.
Vijeće ovog suda drži da je prvostupanjski sud ispravno obrazložio da ukoliko opunomoćenik policijskog službenika nema dostatnog vremena (konkretno zbog korištenja godišnjeg odmora), a pristao je unatoč tome na zastupanje stranke, dužan je osigurati zamjenu, a za što je, prema mišljenju ovog vijeća imao dovoljno vremena od dobivene punomoći (21.06.2024. godine).
Stoga, time što su na navedenoj raspravi u prisutnosti zastupnica podnositelja zahtjeva, a u odsutnosti prijavljenog policijskog službenika i njegova opunomoćenika, provedeni dokazi koji prileže spisu predmeta, nije počinjena apsolutna bitna povreda odredaba upravnog postupka, jer su bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za održavanje iste, a posebno se napominje i kako vijeće navedenog dana nije završilo ispitni postupak i donijelo odluku o odgovornosti prijavljenog policijskog službenika, već je usmenu raspravu odgodilo za dan 24.10.2024. godine (kako bi se pribavili dodatni dokazi za što je vijeće zaključkom zadužilo zastupnice podnositelja zahtjeva), a opunomoćeniku prijavljenog policijskog službenika je dostavljen zapisnik s navedene rasprave, preslika dokaza koji prileži uz predmetni Zahtjev, a potom i dokaz kojeg su sukladno zaključku vijeća od 17.07.2024. godine pribavile zastupnice podnositelja Zahtjeva kako bi se na iste mogao očitovati.
Uvidom u zapisnik s usmene rasprave održane dana 24.10.2024. godine razvidno je da su istoj pristupile sve stranke u postupku odnosno zastupnice podnositelja zahtjeva te prijavljeni policijski službenik i njegov opunomoćeni branitelj. Na navedenoj raspravi prijavljeni se očitovao da je razumio što mu se Zahtjevom i izmjenama istog stavlja na teret i da se osjeća odgovornim u odnosu na sve točke za koje ga se tereti, nakon čega su opunomoćenik prijavljenog policijskog službenika i prijavljeni policijski službenik izričito od strane predsjednice vijeća pozvani da se očituju na dokaze koji su provedeni na usmenoj raspravi održanoj dana 17.07.2024. godine, na što je opunomoćenik prijavljenog policijskog službenika izjavio: „Na sve dokaze koji su provedeni 17.07.2024. godine nemamo primjedbi i suglasni srno sa istima”
Obzirom na navedeno, okolnosti koje navodi žalitelj kada iznosi da obrani nije dato da se očituje na provedene dokaze te da je poradi toga povrijeđeno pravo na obranu, vijeće ovog suda nije prihvatilo osnovanima, budući je žalitelju omogućeno sudjelovanje u provedenom disciplinskom postupku u skladu s čl. 102. st. 1. ZOP-a kojim je propisano da policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima, a koju mogućnost je žalitelj nedvojbeno iskoristio.
Neosnovani su navodi žalitelja da je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se preslušaju razgovori koji proizlaze iz ispisa sažetka razgovora koje je prijavljeni sa osobnog mobilnog uređaja broj [broj telefona] vodio sa policijskim službenicima putem službenih telefona MUP-a na GP Maljevac i policijskom službenicom PGP Cetingrad VI na mobilni uređaj broja [broj telefona] te da to ničim nije obrazložio čime je počinjena bitna apsolutna povreda odredaba upravnog postupka zbog čega se rješenje ne može ispitati.
Uvidom u spis predmeta, odnosno u zapisnike o održanim usmenim raspravama dana 24.10. i 20.11. 2024. godine na kojoj je prijavljeni policijski službenik bio nazočan sa svojim opunomoćenim braniteljem, te na kojima su aktivno sudjelovali, odgovarali na pitanja, predlagali izvođenje dokaza te iznosili obranu razvidno je da niti prijavljeni policijski službenik niti njegov branitelj nisu predlagali da se preslušaju razgovori koji proizlaze iz ispisa sažetka razgovora prijavljenog sa naprijed navedenim policijskim službenicima.
Vijeće ovog suda drži da bi do eventualne povrede postupka došlo da je prvostupanjski sud odbio prihvatiti relevantne dokazne prijedloge, ali do odbijanja od strane prvostupanjskog suda nije niti došlo, budući takvog dokaznog prijedloga tijekom postupka nije bilo.
Dodatno, žalitelj pogrešno navodi kako su navedeni ispisi sažetka razgovora nezakonit dokaz, budući iz spisa predmeta proizlazi da su temeljem izdanih naloga Županijskog suda u Zagrebu provedene posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu i to prema pozivnom broju [broj telefona] kojim se koristi policijski službenik ČI, a u upravnom postupku činjenično stanje utvrđuje se svim sredstvima prikladnim za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a) pa tako nedvojbeno i navedenim ispisima sažetka razgovora. Takvo stajalište, odnosno da su transkripti snimljenih razgovora u disciplinskom (upravnom) postupku dopušteni dokaz zauzeto je u upravnosudskoj praksi (presuda Visokog upravnog suda, Usž-3467/18-2. Usž-2098/172, Usž-4335/18-2, Usž-4583/18-2 kao i odluka Ustavnog suda RH posl. Broj: U-lll4798/2010).
Vijeće ovog suda ponovno želi napomenuti, da u predmetnom disciplinskom postupku prijavljeni niti njegov opunomoćenik nisu imali primjedbe na dokaze provedene u postupku, pa tako niti na ispise sažetka razgovora, niti su izričito tražili da se presluša snimka, a nisu ni priložili niti jedan dokaz kojim bi osporili autentičnost navedenih ispisa sažetka razgovora, dakle iste nisu ničim doveli u sumnju, slijedom čega je prvostupanjski sud predmetne ispise pravilno koristio kao dokaz, a žaliteljev navod se u tom smislu nalazi neosnovanim.
Također se napominje kako prvostupanjski sud odluku o odgovornosti prijavljenog policijskog službenika nije donio samo na temelju ispisa sažetka razgovora koje je prijavljeni policijski službenik sa osobnog mobilnog uređaja broja [broj telefona] vodio sa policijskim službenicima putem službenih telefona MUP-a na GP Maljevac (toč. 2 i 3.) i policijskom službenicom PGP Cetingrad VI na mobilni uređaj broja [broj telefona] (toč. 4. i 5.), već analizirajući pojedinačno i međusobno cjelokupni dokazni materijal koji prileži spisu, sve kako se to navodi u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 25.11.2024. godine, te je na temelju ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno nesporno utvrdio da je prijavljeni počinio teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u pobijanom rješenju. (…)
U odnosu na točku 2.
Neosnovani su navodi žalitelja kako se jednostavno radilo o prelasku granice osoba koje su privatno išle raditi prijavljenom policijskom službeniku, jer da dozvolu za rad trebaju imati osobe koje su registrirane u određenoj djelatnosti, ali ako idu pomagati prijatelju na nekim poslovima ili ako idu na roštilj misli da je ne trebaju te da od strane prijavljenog nije bilo nikakve zlouporabe službenog položaja.
Naime, navedeno činjenično stanje utvrđeno je temeljem dokaza koji proizlaze iz spisa predmeta, odnosno ispisa sažetka razgovora koje je dana 30.09.2023. godine u 09:04:33 sati ostvario prijavljeni policijski službenik sa policijskim službenikom JI i koji su potkrijepljeni Izvješćem policijske službenice Službe kriminalističke policije, RI. Uostalom, prijavljeni je priznao terećenu povredu s čijim činjeničnim sadržajem je bio upoznat prije usmene rasprave i tijekom usmene rasprave. Na zapisnik o zaprimanju izjave od 29.05.2024. godine kojeg je prijavljeni vlastoručno potpisao (i pri kojim navodima je ustrajao i prilikom svog izjašnjavanja na usmenoj raspravi dana 20.11.2024. godine) izjavio je da je nazvao JI te mu rekao da će sada naići SI koji ide radit kod njega i rekao mu je „nemoj da bude problem", misleći na to da im JI ne odbije ulazak, jer nisu imali dozvolu za rad, nadalje navodeći da su se SI i UI zadržali kod njega taj dan, jer su mu postavljali stirodur na zidove.
Kada se ima u vidu navedeno, uz nespornu činjenicu da su predmetnog dana SI i UI evidentirani na ulazu u RH na GP Maljevac u 09:10 sati te je nad istima izvršena ulazna granična kontrola koju je izvršio JI i koji je iste propustio u RH, ovo vijeće smatra da prvostupanjski sud ispravno nije prihvatio iskaz prijavljenog policijskog službenika datog na usmenoj raspravi kako su SI i UI njegovi prijatelji i da su mu došli pomoći raditi na kući te da im za to ne treba ishodovana dozvola za boravak i rad u RH, a koje stajalište prihvaća i vijeće ovog suda te se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno.
U pogledu navoda kako se JI ne sjeća da ga je netko zvao, pa je to tim više trebalo preslušati navedenu snimku, ponovno se ističe kako tijekom postupka ispis sažetka razgovora ničim nije doveden u sumnju, pa nije bilo ni razloga preslušavati snimku, niti u tom smislu provoditi daljnji dokazni postupak saslušavanjem svjedoka (koje žalitelj u žalbi ne konkretizira), dok navodima JI koje je dao na zapisnik o uzimanju izjave od svjedoka prvostupanjski sud nije poklonio vjeru što je jasno i potpuno obrazložio.
U odnosu na točku 3.
Nisu osnovani navodi žalitelja kojima ističe da su u postupku počinjene povrede odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer uvidom u dokaze koji prileže spisu predmeta utvrđeno je da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prijavljeni oglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti pobliže opisanog disciplinskog djela, jer je dana 06.11.2023. godine svojim telefonskim pozivom utjecao na policijsku službenicu ŠI da preko graničnog prijelaza za pogranični promet Bogovolja bez obavljanja granične kontrole propusti državljane BiH SI i UI iako je je znao da isti ne udovoljavaju uvjetima za prelazak državne granice na navedenom graničnom prijelazu, jer ne posjeduju pograničnu propusnicu s čime je upoznao i policijsku službenici ŠI koja je postupila po traženju prijavljenog policijskog službenika, dakle ćime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čI. 96. toč. 3. ZOP-a opisanu kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi".
U provedenom disciplinskom postupku su detaljno analizirani izvedeni dokazi pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, a posebno je obrazloženo kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdio činjenično stanje.
Stoga, žalitelj neosnovano navodi da u rješenju nije obrazloženo na koji način je prijavljeni policijski službenik utjecao na policijsku službenicu ŠI te da se zbog toga navedeno rješenje ne može ispitati te je isto nerazumljivo. U pogledu navoda žalitelja kako se radilo o osobama koje su si samo skraćivale put kući, ovo vijeće dijeli stajalište prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijanog rješenja kako su isti dani isključivo u pravcu izbjegavanja disciplinske odgovornosti te da su u potpunosti suprotni zakonskim odredbama kojima se regulira pitanje nadzora državne granice.
Uvidom u spis predmeta razvidno je da državljani BiH SI i UI nisu udovoljavali uvjetima prelaska državne granice na graničnim prijelazima za pogranični promet, jer nisu imali izdanu pograničnu propusnicu (razvidno iz dopisa PU karlovačke, Služba upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Klasa: OGR-216- 02/2332/119, Urbroj: 511-05-06-23-1 od 19.12.2023. godine), a koja je propisani dokument za prelazak državne granice na graničnim prijelazima za pogranični promet koji je osoba, koja namjerava prijeći državnu granicu, dužna dati na uvid i podvrgnuti se graničnoj kontroli.
Time što je prijavljeni svojim telefonskim pozivom upućenim policijskoj službenici ŠI upitom da li bi ih (SI i UI) mogla progurati tuda (GP Bogovolja) da ne idu okolo na Maljavac jasno je da je utjecao na istu da to učini, čime je ostvario biće povrede službene dužnosti „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi".
Naime, policijski službenici dužni su prilikom obavljanja službe, ali i izvan nje postupati profesionalno i dolično, pridržavajući se pravila Službe i zakona na način da u svim prilikama čuvaju svoj ugled i ugled policijske službe, a osobnim primjerom iskazuju poštovanje dobrih običaja, slijede etička načela te dosljedno provode zakon. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi žalitelja da se postupanje policijskih službenika ne može tako strogo gledati obzirom na odredbu čl. 3. Zakona o nadzoru državne granice gdje je navedeno da treba napraviti procjenu rizika za unutarnju sigurnost i procjenu prijetnji koje bi mogle ugroziti sigurnost granice, a što da ovdje nije slučaj pa da je time počinjena pogrešna primjena materijalnog prava, budući su zakonske odredbe u svezi problematike nadzora državne granice i kontrole graničnog prijelaza vrlo jasne i konkretne te su policijski službenici dužni postupati sukladno odredbama zakonskih propisa (citiranima u obrazloženju pobijanog rješenja) i pridržavati se istih, jer se na taj način osigurava pravilno i učinkovito obavljanje službe. U odnosu na točku 4. i 5.
U pogledu žalbenih navoda usmjerenih na ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, odnosno da vijeće nije prihvatilo iskaze niti jednog od svjedoka koji su svoje iskaze dali u prethodnom postupku, a vezano uz boravak gradanina HI i ZI na graničnom prijelazu bez granične kontrole te da nije poklonilo vjeru iskazu VI, jer da je njezin iskaz išao u pravcu pogodovanja prijavljenom policijskom službeniku, ukazuje se kako je odredbom čl. 58. st. 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljene vještaka i obaviti očevid te upotrijebiti druga sredstva, a načelo slobodne ocjene dokaza iz čl. 9. ZUP-a sadrži ovlast službene osobe da prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Slobodna ocjena dokaza donosi se na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sukladno ZUP-u nema stupnjevanja dokaza, već kakvu će dokaznu snagu imati pojedini dokaz u upravnom postupku utvrđuje članovi vijeća prvostupanjskog suda po svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.
Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja razvidno je da prvostupanjsko vijeće detaljno i okolnosno dovodi u svezu iskaz VI sa iskazima policijskih službenika koje su dali na zapisnik o zaprimanju izjave od svjedoka BI, GI, MI, NI i FI, ispisom sažetka razgovora između prijavljenog i VI, izvješćem policijske službenice Službe kriminalističke policije ČIV, izvješćem policijskog službenika Službe kriminalističke policije DI, snimkama nadzornih kamera na graničnom prijelazu te izjavom prijavljenog datom na zapisnik o zaprimanju izjave od 29 05.2024. godine te je jasno i potpuno obrazložio iz kojeg razloga nije poklonjena vjera svjedokinji VI.
Dakle, ocjena je dokaza potkrijepljena i detaljno obrazložena, a takvu ocjenu dokaza prihvaća i vijeće ovog suda.
Neosnovani su navodi žalitelja kako nije prihvaćen ni iskaz LI, jako su navedeni službenik i PU karlovačka potvrdili da su bile određene obrade vezane u HI koji je pogodovao hrvatskoj policiji i dao određenu dokumentaciju vezanu uz hvatanje migranata i organizatora prijevoza pa bi to vodilo prema zaključku da je zbog toga HI boravio na navedenom graničnom prijelazu bez kontrole, odnosno uvođenja u evidencije, a što da je sasvim normalno iz razloga da ne bi navedena osoba bila kompromitirana i da ju netko ne bi povezivao kao osobu koja odaje određene podatke.
Naime, uvidom u dopis PGP Cetingrad od 29.10.2024. godine razvidno je kako iz istog proizlazi da u odnosu na 04./05.2023. godine i 22./23.10. 2023. godine pregledom službenih evidencija nisu pronađene službene zabilješke ili operativna izvješća policijskih službenika PGP Cetingrad, a na okolnosti boravka građanina HI u službenim prostorijama MCGP Maljevac, dok da je u obavljenom razgovoru sa pomoćnikom Šefa smjene dana **.**.2024. godine, LI utvrđeno da je isti tijekom 2023. godine zaprimio obavijest od voditelja smjene graničnog prijelaza ČI kako je građanin HI voljan ustupiti snimku video nadzora koji pokriva njegov ugostiteljski objekt u Maljevcu radi korisnih informacija koje bi pomogle tijekom obrade jednog kaznenog djela iz čl. 326. Kaznenog zakona „Protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka”, ali bez detalja o datumu i vremenu.
Također, uvidom u službenu zabilješku Šefa smjene LI od 29.10.2024. godine razvidno je da isti potvrđuje navode prijavljenog policijskog službenika u svezi zaprimanja snimke ČI, a koju snimku je snimio HI i na kojoj se nalazi parkiralište ugostiteljskog objekta i vozilo koje se u datom trenutku dovodilo u svezu sa kaznenim djelom, međutim kako je kvaliteta slike bila loša i nije mogla poslužiti, navedeni vidio je izbrisao.
Obzirom na navedeno, vijeće ovog suda drži da prvostupanjski sud pravilno zaključio da isto jasno upućuje da iz takve snimke koju je ustupio HI nije proizašlo daljnje postupanje policijskih službenika te da u svezi događaja na koje se poziva, prijavljeni ČI nije sačinio službenu zabilješku ili operativno izvješće niti je izvijestio druge neposredne rukovoditelje o tome, a što je u cijelosti u suprotnosti sa policijskom ovlasti prikupljanja podataka (odredba čl. 51. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika), a na isti način nije postupio ni predmetnog dana,
Slijedom navedenog, neosnovanim se ukazuje navod žalitelja da je poštivajući pravila službe sa HI obavljao radnje u svrhu pribavljanja podataka o kretanju migranata.
(…)
Vijeće ovog suda ne slaže se sa shvaćanjem prvostupanjskog suda kada navodi da su odnosu na toč. 2 i 3. terećenja ispunjeni elementi korupcije, međutim ovo vijeće ocjenjuje da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za počinjenje navedenih povreda jedina adekvatna kazna disciplinska kazna prestanka državne službe, obzirom da je navedenim ponašanjem djelovao protivno interesima policijske službe kao i javnom interesu, a što je nespojivo s obavljanjem policijskog posla (…)
U pogledu žaliteljevog ukazivanja na to da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je vijeće uzelo u obzir težinu počinjenih povreda službene dužnosti i nastalih posljedica, stupnja odgovornosti za policijskog službenika, okolnosti u kojima su povrede počinjene te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskog službenika, ali da to ničim valjanim nije obrazloženo čime je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba upravnog postupka zbog čega navedeno rješenje nije moguće ispitati te je nerazumljivo i međusobno proturječno, napominje se sljedeće.
Naime, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja jasno proizlazi da povrede službene dužnosti koje se prijavljenom policijskom službeniku stavljaju na teret od toč. 2. do 5. izreke pobijanog rješenja predstavljaju djela velike težine, jer se predmetnim ponašanjem narušava načelo zakonitosti i pravna sigurnost, a što je krajnje neprimjereno i neodgovorno te u potpunosti nespojivo s ponašanjem jednog policijskog službenika. Daljnjim uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja (str. 26, pasus 1.) razvidno je kako je prvostupanjski sud obrazložio da prijavljeni policijski službenik povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret počinio s namjerom, cit.:" potpuno svjestan svojih djela, što neupitno proizlazi iz njegovih navoda tijekom postupka te u konačnici samog priznanja odgovornosti za počinjenje istih djela.. . Nadalje, točno je da prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja nije naveo nikakve posljedice navedenih povreda niti okolnosti počinjenja povreda, a koji elementi su odredbom čl. 111. st. 1. ZOP-a predviđeni kao elementi koji se uzimaju u obzir prilikom određivanja kazne, međutim ovo vijeće je mišljenja da prvostupanjski sud nije nepravilno postupio i da time, suprotno žaliteljevoj tvrdnji, nisu počinjene povrede postupka.
Naime, smisao odredbe čl. 111. ZOP-a je da se prilikom određivanja kazne posljedica počinjene povrede službene dužnosti cijeni onda kada je nastupila kakva štetna posljedica, a da se posebne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno cijene onda kada te okolnosti postoje. Činjenica što u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud ne navodi nikakve posljedice niti iznosi ikakve posebne okolnosti počinjenja djela znači da u konkretnom slučaju nije našao da bi nastale štetne posljedice djela, niti da bi postojale kakve posebne okolnosti počinjenja djela koje bi trebalo uzeti u obzir.
Ovdje valja napomenuti da je postupanje zbog koje je ČI oglašen odgovornim imalo štetnu posljedicu u vidu prelaska državne granice od strane SI i UI iako nisu udovoljavali uvjetima ulaska odnosno izlaska iz RH, međutim kako je predmetna posljedica već obuhvaćena činjeničnim opisom povrede, to ju se ne može istovremeno cijeniti i kao nastalu posljedicu prilikom određivanja kazne.
Prvostupanjski disciplinski sud je prilikom odlučivanja o disciplinskoj kazni ČI pravilno kao olakotne okolnosti cijenio obiteljske prilike (oženjen, supruga zaposlena sezonski, otac troje djece od kojih je jedno malodobno i živi u zajedničkom domaćinstvu te starija kćer koja također živi u zajedničkom domaćinstvu), srednje imovno stanje, dobre radne ocjene za 2020. i 2022. godinu („uspješan”) te za 2021. i 2023. („dobar”), odlikovanja Spomenicom domovinskog rata, medaljom Oluja i dvije Spomenice domovinske zahvalnosti te pohvala načelnika PU karlovačke, kao i dobru radnu karakteristiku (ima višu razinu znanja i vještina od očekivanog; dobre radne organizacijske sposobnosti; samostalnost u radu i težnju za učenjem)
Međutim, valja ukazati da je Prvostupanjski disciplinski sud pogrešno kao otegotnu okolnost cijenio „zanemarivanje činjenice od strane policijskog službenika ČI u koje svrhe se koristi službeni prostor na graničnom prijelazu te njegovu važnost za uredno obavljanje službe kojom prilikom je kao voditelj graničnog prijelaza upravo i dužan spriječiti svaki oblik nezakonitosti, a ne na opisane načine pod toč. 4. i 5. izreke rješenja svojim nečinjenjem dozvoljavati samovlasno i nezakonito ponašanje građana prilikom boravka na graničnom prijelazu; takvim ponašanjem zasigurno se ozakonjuje nepoštivanje osnovne zadaće koju policijski službenici imaju obavljanjem službe na granici RH, odnosno Europske unije, a to je pravna i stvarna sigurnost koju osigurava upravo policija”, budući je navedeno element bića djela odnosno teže povrede koja se prijavljenom stavlja na teret „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti” te se isto ne može cijeniti kao otegotna okolnost.
Nadalje, vijeće ovog suda smatra da je Prvostupanjski disciplinski sud pogrešno kao otegotne okolnosti cijenio i da je prijavljeni disciplinski kažnjavan. Naime, imajući u vidu da je rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Rijeci, KLASA: UP/I1 14-04/23-02/508, URBROJ: 511-01-158-24-10 od 14.03.2024. godine kojim je prijavljeni ČI oglašen odgovornim i izrečena mu je disciplinska kazna uvjetna kazna prestanka državne službe na vrijeme od 5 (pet) mjeseci) s time da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti, postalo izvršno dana 22.05.2024.g., to se ista činjenica nije mogla cijeniti kao otegotna, budući da je ista nastala nakon vremena počinjenja djela (mjesec rujan, listopad i studeni 2023. godine) za koja se prijavljeni u toč. 2-5 izreke pobijanog rješenja tereti.
Međutim, imajući u vidu težinu počinjene povrede isto nije od utjecaja na vrstu utvrđenih pojedinačnih kazni i izrečenu jedinstvenu kaznu.
(…)
Budući su policijski službenici zaštitnici javnog interesa, u čijem opisu poslova je da druge građane spriječe u bilo kakvom kažnjivom ponašanju, pa se od njih očekuje i da svoje ponašanje, kako u službi tako i izvan službe, usklade s očekivanjima koje od njih kao zaštitnika javnog poretka imaju drugi građani, da poštuju zakonske propise i općeprihvaćena pravila ponašanja ovo vijeće drži da su pojedinačno utvrđene kazne tako i izrečena jedinstvena disciplinska kazna - prestanak državne službe u konkretnom slučaju jedina primjerena težini i naravi počinjene povrede, kao i postizanju svrhe kažnjavanja.“
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U raspravni zapisnik pred prvostupanjskim tijelom nije ušao zahtjev tužitelja za pregled audio snimki razgovora, što je disciplinsko tijelo moglo odrediti i po službenoj dužnosti. Nije vidljivo iz čega tuženik zaključuje što je netko mislio navodeći „nemoj da bude problem“. Službenica ŠI iskazala je da bi ona strance SI i UI ovako i onako propustila u Republiku Hrvatsku. Disciplinska tijela nisu obrazložila neprihvaćanje iskaza svjedokinje VI. Tužitelj u svojstvu okrivljenika u disciplinskom postupku nije priznao počinjenje djela na način na koji to prikazuje tuženik. Osporava i odluku o disciplinskoj kazni. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljevi žalbeni navodi koji se tiču odbijanja preslušavanja telefonskih razgovora nigdje ne spominju „malverzacije“ s ročišnim zapisnikom, pri čemu su sve zapisnike stranke potpisale bez primjedbi. Policijska službenica VI nije bila aktivni sudionik spornih događaja, osim što joj je tužitelj prepričavao događaje na graničnom prijelazu. Odluka disciplinskih tijela ne temelji se samo na izjašnjavanju tužitelja, niti samo na transkriptima telefonskih razgovora. Ujedno tuženik pojašnjava pojedine statuse stranaca, te implikacije Sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o pograničnom prometu. Poziva se i na upravnosudsku te ustavnosudsku praksu za koju smatra da ide u prilog tuženikovoj argumentaciji. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Na prijedlog tužitelja, izveden je dokaz reprodukcijom tonskih zapisa tužiteljevih telefonskih razgovora koji su u disciplinskom postupku bili preneseni u obliku transkripata. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja. K tomu, budući da je u ovome sporu izveden spomenuti dokaz reprodukcijom tonskih zapisa, nisu izvedeni s time povezani dokazi u odnosu na postupanje prvostupanjskog tijela koje je tužitelj u tužbi označio s „po potrebi“.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. - 114. Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, u nastavku teksta: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. Zakona o policiji te članka 3. stavka 1. ZUP-a.
8. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom članka 110. stavka 2. Zakona o policiji. Među predviđenim kaznama jest i prestanak državne službe (točka 6.). Pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika (članak 111. stavak 1. Zakona o policiji). Određivanje jedinstvene kazne uređeno je člankom 18. Pravilnika.
9. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).
10. Sud, ponajprije, utvrđuje da sadržaj tonskih zapisa tužiteljevih telefonskih razgovara reproduciranih u ovome sporu odgovara sadržaju transkripata tih razgovora korištenih u disciplinskom postupku. To nije osporio ni tužitelj, nakon izvođenja rečenog dokaza.
11. Sud utvrđuje i sljedeće:
11.1. drugostupanjsko tijelo valjano je, potpuno, precizno i uvjerljivo odgovorilo na žalbene prigovore tužitelja (veći dio s time povezanog izlaganja tuženika citirano je prethodno u ovom obrazloženju);
11.2. obrazloženja osporavanih rješenja udovoljavaju kriterijima relevantnosti i dostatnosti;
11.3. odluke disciplinskih tijela temelje se na zakonito i pravilno provedenom postupku, u skladu sa odredbama Zakona o policiji i ZUP-a, u kojem postupku je tužitelj imao mogućnost sudjelovati i u kojem je kvalificirano zastupan od strane branitelja;
11.4. javnopravna tijela uvjerljivo su i logično analizirala dokazni materijal, uključujući onaj njegov dio koji se odnosi na tužbene prigovore istaknute u ovome sporu (analiza razgovora koji sadržava tužiteljev izričaj „nemoj da bude problem“, iskaz svjedokinje VI, i dr.);
11.5. u pogledu iznesenog u podtočkama 11.1.-11.4. ovog obrazloženja Sud je suglasan s razlozima sadržanima u obrazloženjima osporavanih rješenja, koji razlozi su tužitelju poznati;
11.6. bitno obilježje teže povrede službene dužnosti zlouporabe položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenja ovlasti u službi ispunjeno je već sâmim obraćanjem tužitelja (više rangiranog službenika) policijskoj službenici ŠI, neovisno o tome bi li ona i bez tužiteljeva utjecaja omogućila prelazak državne granice strancima koji za to ne udovoljavaju propisanim uvjetima;
11.7. tužiteljeva argumentacija iscrpljuje se u selektivnom upiranju na pojedine dijelove sadržaja spisa predmeta disciplinskog postupka, izvan konteksta kojem ti dijelovi pripadaju te izvan cjeline raspoloživog dokaznog materijala i logičke, sveobuhvatne analize njegova sadržaja
11.8. iz dosad iznesenog proizlazi i da je činjenični opis djela (učina) sadržan u izreci prvostupanjskog rješenja obuhvaćen bitnim obilježjima težih povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 2. odnosno točke 3. Zakona o policiji.
12. Za odluke disciplinskih tijela postojala je valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.
13. Naposljetku, izbor disciplinske kazne podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti. Pored toga, tuženik je ocijenio olakotne i otegotne okolnosti u odnosu na tužitelja, uključujući isključenje dijela otegotnih okolnosti koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo. Imajući na umu karakter konkretnih povreda službene dužnosti, Sud ne nalazi da su pojedinačne kazne izrečene tužitelju protivne svrsi radi koje je ta ovlast dana (propisanoj u članku 6. Pravilnika). U krajnjoj liniji, kazna prestanka državne službe, u skladu sa člankom 18. podstavkom 2. Pravilnika, tužitelju bi bila izrečena i da mu je izrečena samo u odnosu na jedan učin. Drugim riječima, prestanak državne službe tužitelja bio bi nezakonit samo pod uvjetom da tužitelj nije odgovaran ni za jedan od četiriju učina ili da ni za jedan od učina za koje jest odgovoran tužitelju nije bilo opravdano izreći kaznu prestanka državne službe. Ovaj je Sud, pritom, kao što je eleborirano prethodno u ovom obrazloženju, utvrdio tužiteljevu odgovornost u odnosu na sva četiri učina, pri čemu nije našao da bi u odnosu na bilo koji od njih bilo nesvrhovito tužitelju izreći kaznu prestanka državne službe.
14. Sukladno prethodnom, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 4. ožujka 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Nenadu Mamuli, Karlovac, Ulica A. Vraniczanya 6
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Odjelu drugostupanjskog disciplinskog sudovanja,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
