REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2397/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, društvo za osiguranje, d.d. – Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb , isplatiti tužitelju ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.270,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 650,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku, Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb , naknaditi tužitelju ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.141,03 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 11. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 11.03.2020. dogodila prometna nesreća u Zagrebu-Trešnjevka, na križanju Selske ulice i Jadranskog mosta, da je tužitelj upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], preciznije, isti je usporavao svoje vozilo obzirom da je na semaforu na spomenutom raskrižju bilo crveno svjetlo, da je tužitelj zaustavio svoje vozilo te je potom na stražnji dio vozila tužitelja naletjelo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao PZ, da je na vozilu tužitelja nastala velika materijalna šteta, pri čemu je ujedno tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, da je zbog izazivanja predmetne prometne nesreće, protiv PZ pokrenut prekršajni postupak, da je tuženik pasivno legitimiran i ujedno odgovoran za naknadu štete tužitelju obzirom je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] prouzročilo predmetnu nesreću, kao i obzirom na činjenicu da je u trenutku nesreće kod tuženika imalo sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio iščašenje i nategnuće vratne kralješnice, da kao posljedicu predmetne prometne nesreće ima iznimno jake glavobolje, te je bio primoran podvrgnuti se nizu dijagnostičkih pretraga (RTG, CT mozga, color dopler carotida i sl.) i konzumirati iznimno jake analgetike (zaldiar 1-4x dnevno, ketonal), da je zbog perzistirajućih bolova te bolnih i ograničenih pokreta u vratnoj kralješnici te ostatku leđa prošao više ciklusa fizikalne terapije, no usprkos navedenome te usprkos dugotrajnom liječenju u ambulanti za glavobolje i na odjelu na neurologiju, i dalje ima ograničene i veoma bolne pokrete u kralješnici, svakodnevne jake glavobolje te strah i neizvjesnost od ishoda liječenja, da od predmetnog štetnog događaja „slabije čuje obostrano“. Nadalje navodi da je tuženiku podnio odštetni zahtjev radi isplate pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te pripadajuće imovinske štete zbog pružene tuđe pomoći i njege, a sve u cilju mirnog rješenja spora, da je tuženik tom odštetnom zahtjevu tek djelomično udovoljio isplativši tužitelju nesporni iznos od 2.730,00 EUR / 20.569,19 HRK, da isplaćeni nesporni iznos ne predstavlja odgovarajuće obeštećenja tužitelja, pa stoga tužitelj potražuje isplatu daljnjeg iznosa pravične novčane naknade imovinske i neimovinske štete. Slijedom svega navedenog, a osobito uzevši u obzir činjenicu da tužitelj od dana nastanka štetnog događaja, pa do danas trpi iznimno jake bolove (glavobolje), strah i neizvjesnost od ishoda liječenja, a samim time i značajno umanjenje kvalitete života koje se ne može kompenzirati već isplaćenim iznosom nespornog dijela naknade imovinske i neimovinske štete, temeljem članaka 1095. i 1100. važećeg Zakona o obveznim odnosima, potražuje isplatu daljnjeg iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.740,00 EUR/ 13.110,03 kn zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, isplatu iznosa naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 250,00 EUR/1.883,63 kn, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, po provedenom medicinskom vještačenju i usklađenim sa porastom inflacije, u podnesku od 11. prosinca 2025, potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.750,00 eur s naslova neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.12.2022. do isplate, isplatu iznosa od 170,00 eur s naslova imovinske štete – tuđa pomoć i njega zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.12.2022. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju, te činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470698929 kojim je upravljao PZ, ističe kako je isplatio naknadu neimovinske štete tužitelju sukladno medicinskoj dokumentaciji i pregledima koji su obavljeni, kao i naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, u sveukupnom iznosu od 2.730,00 EUR/20.569,19 kn, osporava i tijek zakonskih zateznih kamata koje tužitelji potražuje u odnosu na neimovinsku te imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

2.1. Na ročištu održanom 22. siječnja 2026. protivi se preinaci tužbenog zahtjeva od 11.12.2025. obzirom je tužitelj već precizirao tužbeni zahtjev po primitku nalaza i mišljenja vještaka.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 9-12 spisa), potvrdu MUP-a, II. PPP Zagreb, Klasa: 211-04/20-P/6138, Ur.br.: 511- 19-45/06-P-670-2/2020 od 12.03.2020. (list 13-14 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 11.03.2020. (list 15 spisa), ponudu tuženika od 02.02.2023. uz izjavu o namirenju (list 17-22 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 23-76, 111-121 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću (list 100-108 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i zatraženi tijek zateznih kamata na utuženu štetu.

6. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću.

7. Stalni sudski vještak dr. August Mijić u svom nalazu i mišljenju od 24.04.2025. navodi da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 5% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, da je kod tužitelja tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja , da je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 30 dana, da je kasni strah trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa, da je bol jakog intenziteta trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 50 dana, da su zaostale manje boli trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore, da naruženosti nema, da je tužitelju tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno , da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove, a pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba, da je inicijalno liječenje trajalo do 23.07.2020.

8. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isti prihvaća i ovaj sud obzirom se zasniva na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužitelja, te ovaj sud za isti drži da je jasan, dosljedan i stručno obrazložen, te da nema proturječnosti niti nedostataka.

9. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO), a čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

10. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke boli, strah, te duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 5%, u kojem omjeru će tužitelj još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a imao je u vidu i duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišl jenjem vještaka u trajanju od 60 sati, te odmjerenu cijenu od 5,00 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su -IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do siječnja 2026. (zaključenje glavne rasprave) iznosila od 30% do 35%. Sukladno svemu naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini od 5.000,00 eur. Budući je tužitelju od strane tuženika nesporno isplaćen iznos od 2.730,00 eur s naslova neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) prije pokretanja postupka, istom s navedenih osnova pripada daljnji iznos od 2.270,00 eur, dok je u preostalom dijelu i po navedenim osnovama, za iznos od 650,00 eur tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao previsoko postavljen.

11. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO- a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od 20.12.2022., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, ista mu je tako i dosuđena.

11.1. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

12. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

13. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 11. prosinca 2025. (kojim konačno precizira tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege) valja reći da je tužitelj doista povisio tužbeni zahtjev i to s podneskom od 15.05.2025. preciziranih 1.543,20 eur ukupno na konačno postavljenih 2.920,00 eur ukupno. Opisano povišenje zahtjeva, po mišljenju ovog suda, predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP, međutim budući da je ista posljedica rasta opće razine cijena dobara i usluga u periodu od utuženja do zaključenja glavne rasprave, to sud uz primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP smatra da je tužitelj osnovano uskladio tužbeni zahtjev, pa je na temelju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP sud preinaku dopustio smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

14. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, a imajući u vidu da je među strankama sporna samo visina tužbenog zahtjeva, tužitelj je uspio s konačno postavljenim zahtjevom u omjeru od 77,74% iz čega proizlazi da je tuženik uspio u omjeru od 22,26%. Kad se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužitelja valjalo je tužitelju dosuditi naknadu dijela ukupnih troškova u omjeru od 55,48%.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema priloženom troškovniku i vrijednosti predmeta spora (2.920,00 eur) priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 27.12.2023., 15.05.2025. i 11.12.2025. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima od 17.09.2024. i 22.01.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 600 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.200,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.500,00 eura. Kako tužitelju pripada dio ukupnih troškova u omjeru od 55,48%, istom pripada iznos od 832,20 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 200,00 eura s naslova troška medicinskog vještačenja, za iznos od 33,18 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i iznos od 75,65 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.141,03 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

15.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 04.11.2024. i 27.11.2024. obzirom da navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka, tužitelj istima moli produljenje roka za uplatu predujma za vještačenje i dostavlja dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.

16. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 04. ožujka 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 75,65 eur

- tuženiku