Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1480/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu po sutkinji Janji Topol uz sudjelovanje CH, u upravnom sporu tužitelja LH, kao vlasnika obrta za ugostiteljstvo i trgovinu " [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anton Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, protiv tuženika Upravljanje sportskim objektima, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB 59365213244, radi odabira najpovoljnije ponude, 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim, podredno poništavanje odluke tuženika: Odgovora na prigovor ID: 125-3/23-11, Ur. Broj: 110- 30-23-18 od 14. prosinca 2023. i Odluke Upravnog vijeća tuženika ID: 125-3-23/11, Ur. broj: 110-30-23-14 od 6. studenoga 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim aktom tuženika: Odgovorom na prigovor ID: 125-3/23/11, Ur. Broj: 110-30-23-18 od 14. prosinca 2023. (dalje: odgovor) odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv Odluke Upravnog Vijeća tuženika ID: 125-3/23/11, Ur. broj: 110-30-23-147 od 6. studenoga 2023. (dalje: odluka) o izboru najpovoljnijeg natjecatelja temeljem provedenog Javnog natječaja za davanje u zakup lokacije – mjesta na površini javne namjene za postavljanje kioska na SRC „Bundek“.
2. Tužitelj je u tužbi naveo da odgovor tuženika predstavlja upravni akt i da je tužbu podnio pravodobno. Tužitelj je osporio zakonitost odgovora i odluke tuženika jer prilikom odabira ponude nije uzeta u obzir činjenica da je tužitelj dosadašnji zakupnik, odnosno korisnik lokacije, te je stoga imao pravo prednosti u postupku javnog natječaja u odnosu na druge natjecatelje na temelju točke 9. Javnog natječaja, u smislu da ga je tuženik, prije donošenja odluke o odabiru, morao pozvati da se izjasni je li spreman prihvatiti najviši ponuđeni iznos jednokratne naknade za lokaciju. Nejasno je na temelju čega iz čl. 15. Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene (Službeni glasnik Grada Zagreba 8/23) Upravno vijeće zaključuje da tužitelj nije dosadašnji zakupnik, jer je jedini relevantan kriterij za odluku o tome je li tužitelj dosadašnji zakupnik odgovor na pitanje radi li se o istoj lokaciji ili ne. Tužitelj zahtijeva oglašavanje ništavim, podredno poništavanje Odgovora tuženika Upravljanja sportskim objektima ID: 125-3/23-11, Ur. Broj: 110- 30-23-18 od 14. prosinca 2023. i Odluke tuženika Upravljanja sportskim objektima ID: 125-3-23/11, Ur. broj: 110-30-23-14 od 6. studenoga 2023.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže odbaciti tužbu zbog nepravodobnosti, jer smatra da on nije javnopravno tijelo te da njegov Odgovor ID: 125-3/23-11, Ur. Broj: 110-30-23-18 od 14. prosinca 2023. nije upravni akt, već akt raspolaganja vlasnika zemljišta.
Podredno, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te smatra da isto predstavlja pokušaj tužitelja da u obliku postupka za poništenje odluke tužitelja ponovno vodi spor radi utvrđenja postojanja zakupnog odnosa, a o kojem je pravnom pitanju već pravomoćno odlučeno i to presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1678/2022 od 11.07.2023. kojom presudom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-904/2021 od 11.03.2021. Obrazlaže da se tužitelj pogrešno smatra „dosadašnjim zakupnikom“. Ističe da je tužitelj tijekom trajanja ranijeg ugovora o zakupu bio nesavjesna strana obveznopravnog odnosa koji je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te zlonamjerno. Naime, tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o zakupu zemljišta Z-15-0032 od 15.05.2015. Tužitelj je, kao zakupnik, počinio najteže kršenje ugovornih odnosno zakonskih odredaba, obzirom da nije, nakon prestanka predmetnog ugovora, predao posjed stvari njezinom vlasniku. S obzirom da tužitelj kao (tad već bivši zakupnik) nije dobrovoljno i mirnim putem predao predmetno zemljište odnosno predmet zakupa natrag u posjed tuženika odnosno zakupodavca, tuženik je morao, prisilnim putem vratiti svoj posjed predmeta zakupa, stoga je i pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja koji se vodio pod poslovni broj Ovr- 807/2020, radi ispražnjenja i predaje predmetnog zemljišta u posjed temeljem kojeg je tuženik kao ovrhovoditelj 7. listopada 2021. godine prisilno stupio u posjed kroz ovršni postupak poslovni broj Ovr-807/2020. Slijedom navedenog, tužitelj nikako nije „dosadašnji zakupnik“, budući da ugovor o zakupu već više godina ne postoji te tužitelj nije niti korisnik niti posjednik zemljišta.
Konačno, tuženik obrazlaže da je predmet javnog natječaja bio je davanje u zakup lokacije – mjesta na površini javne namjene za postavljanje kioska na SRC „Bundek“, površine 15 m2, dok je predmet ranijeg ugovora o zakupu bilo zemljište površine 448,50 m2 na kojem se nalazi montažni ugostiteljski objekt i natkrivena terasa, zemljište uz plutajuću pozornicu površine 20,53 m2 na kojem je tijekom cijele godine postavljen manji montažni objekt, zakupnik ga povremeno koristi za vrijeme održavanja manifestacija i zemljište površine 167,50 m2. Predlaže odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.
6. Između stranaka je sporna pravodobnost tužbe, pravna narav osporenih akata (radi li se o upravnim aktima), te njihova zakonitost, odnosno da li je pravilno utvrđeno da tužitelj nema status „dosadašnjeg zakupnika“ u smislu odredbe članka 15. Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene.
7. Tužba je dopuštena i pravodobna, a tužbeni zahtjev je neosnovan.
8. Vezano za sporno pravno pitanje da li Odgovor tuženika od 14. prosinca 2023. i Odluka Upravnog Vijeća tuženika od 6. studenoga 2023. predstavljaju upravne akte ističe se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje VUSRH) u zaključku Imovinskopravnog odjela od 28. travnja 2008. utvrdio da akt o davanju na korištenje javne površine predstavlja upravni akt. U konkretnom slučaju Odluka od 6. studenog 2023. nedvojbeno po svom sadržaju predstavlja akt kojim se „daje na korištenje“ javna površina u vlasništvu Grada Zagreba. Naime, posljedica odluke je sklapanje ugovora o zakupu s najboljim ponuditeljem, a zakup podrazumijeva davanje stvari „na korištenje“ (članak 519. Zakona o obveznim odnosima). Uz navedeno, ističe se da je tuženik proveo javni natječaj koji je proveden sukladno Odluci o davanju u zakup i na drugo korištenje javnih površina, iz čega, prema stavu ovog suda, također proizlazi da se radi o upravnoj stvari, i to sve do trenutka sklapanja ugovora o zakupu s najpovoljnijim ponuditeljem. Nadalje, ističe se da je tuženik ustanova čiji je jedini osnivač Grad Zagreb te se na njega primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama (Narodne novine br. 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022, dalje ZU) koji u članku 1. stavku 2. propisuje da se ustanova osniva za trajno obavljanje djelatnosti od javnog interesa sukladno posebnom zakonu. Prema stavu ovog suda, davanje na korištenje (u zakup) lokacije – mjesta na površini javne namjene za postavljanje kioska na SRC „Bundek“, nedvojbeno ulazi u sferu javnog interesa.
Konačno, a vezano za činjenicu da osporenim aktima nedostaje forma upravnog akta propisana odredbom članka 98. ZUP-a, ističe se da je odlučna materijalnopravna narav akta, a ne njegov naziv ili vanjski oblik. Odluka se smatra upravnim aktom kad su ispunjena sljedeća materijalnopravna obilježja: da se rješavalo u upravnoj stvari, da je javnopravno tijelo (u konkretnom slučaju ustanova) aktom autoritativno i jednostrano odlučilo o konkretnom pravu, odnosno pravnom interesu tužitelja (odabrana je treća osoba kao najbolji ponuditelj, odnosno nije odabran tužitelj) te da proizvodi neposredne pravne posljedice za tužitelja (ugovor o zakupu neće biti sklopljen s tužiteljem). Navedeni kriteriji su u konkretnom slučaju ispunjeni.
9. Vezano za sporno pitanje pravovremenosti podnošenja tužbe, ističe se da iz stanja spisa nije bilo moguće utvrditi točan datum kada je i da li je uredno (osobnom dostavom) tužitelj primio Odgovor tuženika od 14. prosinca 2023., jer spisu ne prileži dokaz o dostavi. Sud je na održanom ročištu (list 113 spisa) upitao i stranke da li mogu navesti točan datum dostave, stranke su navele da se o tomu ne mogu točno izjasniti. S obzirom na navedeno, sud nije mogao utvrditi osnovanost navoda tuženika o nepravovremenom podnošenju tužbe, radi čega je upravnu tužbu uzeo u razmatranje kao pravovremenu.
10. Iz osporavanog rješenja, Odluke i spisa tuženika proizlazi da je tuženik proveo predmetni javni natječaj u kojem su primljene četiri ponude. Tužitelj se, kao jedan od ponuditelja, pozvao na pravo prednosti kao navodni „dosadašnji zakupnik“, odnosno korisnik lokacije-mjesta.
11. Odredbom članka 15. stavka 1. Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene određeno je da pravo prednosti za dodjelu lokacije mjesta na javnom natječaju za postavljanje kioska i pokretne naprave ostvaruje pod jednakim uvjetima dosadašnji zakupnik, odnosno korisnik lokacije-mjesta ako prihvati najviši ponuđeni iznos jednokratne naknade za lokaciju-mjesto u javnom natječaju.
12. Odlukom je prihvaćena ponuda trgovačkog društva PROMINA DEVELOPMENT d.o.o. kao najpovoljnija te je utvrđeno da će se s istim sklopiti ugovor o zakupu na deset godina za predmetnu lokaciju-mjesto. U Odluci je vezano za ponudu tužitelja utvrđeno je da je priložio ugovor o zakupu zemljišta broj Z-15- 00032 od 15. svibnja 2015., koji ugovor je istekao 10. svibnja 2020., a predmet kojeg je bio zakup zemljišta ukupne površine 469,03 m2 i to površine od 448,50 m2 na kojoj se nalazio montažni ugostiteljski objekt i natkrivena terasa te površina od 20,53 m2 na kojoj je bio postavljen manji montažni objekt uz plutajuću pozornicu. Na temelju ovih isprava utvrđeno je da je navedeni zakup prestao prije 3 godine te da je predmet tog zakupa bilo zemljište, a ne lokacija-mjesto na površini javne namjene za postavljanje kioska, što ukazuje na to da ponuditelj nije „dosadašnji zakupnik“ u smislu odredbe članka 15. Odluke.
13. Povodom prigovora tužitelja donesen je Odgovor na prigovor od 14. prosinca 2023., u kojem je navedeno da se prigovor tužitelja odbija kao neosnovan uz obrazloženje da je s tužiteljem bio sklopljen ugovor o zakupu kako je to navedeno u Odluci, koji je istekao 15. svibnja 2020., radi čega tužitelj ne predstavlja dosadašnjeg zakupnika i ne ostvaruje pravo prednosti. Nadalje je utvrđeno da je tuženik temeljem Odluke o davanju u zakupi drugo korištenje površina javne namjene raspisan javni natječaj za davanje u zakup lokacije-mjesta na površini javne namjene za postavljanje kioska na SRC Bundek površine 15 m2.
14. Sad u cijelosti prihvaća stav tuženika kao osnovan. Naime, tužitelj je bio zakupnik zemljišta na temelju ugovora o zakupu koji je istekao 10. svibnja 2020. Budući da je predmetni natječaj bio objavljen 29. rujna 2023., dakle gotovo tri i pol godine nakon isteka ranijeg ugovora o zakupu, tužitelj nema status „dosadašnjeg zakupnika“ u smislu odredbe članka 15. Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene.
Nadalje, sud ne može prihvatiti navode tužitelja da je predmet ranijeg ugovora o zakupu zemljišta istovjetan predmetu novog ugovora o zakupu mjesta-lokacije. Naime, razvidno je da je predmet ranijeg ugovora bio zakup zemljišta ukupne površine 469,03 m2 i to površine od 448,50 m2 na kojoj se nalazio montažni ugostiteljski objekt i natkrivena terasa te površina od 20,53 m2 na kojoj je bio postavljen manji montažni objekt uz plutajuću pozornicu, dok predmet ovog novog ugovora o zakupu nije zemljište, već lokacija-mjesta na površini javne namjene za postavljanje kioska na SRC Bundek površine 15 m2.
Konačno, ističe se da predmetni Odgovor, a niti Odluka nisu obuhvaćeni niti jednim razlogom ništavosti sukladno odredbi čl. 128. ZUP-a, obzirom da isti nisu doneseni u stvari iz sudske nadležnosti, odnosno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, niti je riječ o nemogućnosti pravnog ili stvarnog izvršenja, odnosno izvršenja u vezi kaznenog djela, predmetni akti doneseni su u zakonito provedenom postupku te ne sadržavaju nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
15. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da osporavanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja i da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost istih, radi čega je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.
Zagreb, 4. ožujka 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
