REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6267/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB 81530401884, zastupanog po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], nepoznate adrese prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 19. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 4. ožujka 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Ukida se u cijelosti rješenje o platnom nalogu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-355/2025-7 od 5. rujna 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 228,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 337,22 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 773,57 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

VI Nalaže se tužitelju naknaditi privremenom zastupniku troškove zastupanja u ovosudnom predmetu gornji poslovni broj u iznosu od 300,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, dana 25. travnja 2024. podnio je javnom bilježniku Dubravki Rakitničan iz Zagreba, ovršni prijedlog, u kojem navodi da mu ovršenik, sada tuženik, na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga duguje iznos od 668,14 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Dopisom javnog bilježnika sudu je dostavljen predmetni spis na daljnje postupanje obzirom tuženik nema prebivalište na području [adresa], čime javni bilježnik ukazuje kako nije nadležan sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, slijedom čega se predmetni ovršni prijedlog ima smatrati zahtjevom tužitelja za izdavanje platnog naloga, temeljem kojeg zahtjeva je ovaj sud donio rješenje o postavljanju privremenog zastupnika Hrvoja Zdilara, odvjetnika u Zagrebu poslovni broj Pl-355/2025-2 dana 28. travnja 2025. te potom rješenje o platnom nalogu poslovni broj Pl-355/2025-7 dana 5. rujna 2025. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 668,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2023. do isplate, kao u toč. 1. obrazloženja uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik je po privremenom zastupniku pravodobno uložio prigovor na predmetno ovosudno rješenje Pl-355/2025-7 dana 5. rujna 2025. u kojem navodi kako osporava isto u cijelosti, prigovara osnovanosti i visini potraživanja tužitelja, ističe prigovor zastare, te prigovara i vjerodostojnoj ispravi na kojoj se temelji zahtjev tužitelja, slijedom čega predlaže ukinuti pobijano rješenje.

4. Tužitelj se očitovao na navode tuženika podneskom od 24. listopada 2025. na način da obzirom na istaknuti prigovor zastare povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje u ukupnom iznosu od 163,15 eura, dok ostaje kod potraživanja na ime zajedničke pričuve u ukupnom iznosu od 566,17 eura, potom pojašnjava o kakvom se dugovanju radi, u prilog čega dostavlja u spis relevantnu dokumentaciju.

5. Tuženik po privremenom zastupniku nije se protivio tako uređenom tužbenom zahtjevu. Također, predložio je provođenje dokaza saslušanjem predstavnika suvlasnika predmetne zgrade na okolnost tko je koristio predmetni stan u utuženom razdoblju, ali je naveo kako nema podatke o navedenoj osobi te da će ih pribaviti ukoliko mu sud isto naloži. Tužitelj se protivio izvođenju navedenog dokaza obzirom smatra kako je iz priložene dokumentacije evidentno kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine na koju se odnosi obveza plaćanja pričuve koja je predmet ovog spora, slijedom čega je sud raspravnim rješenjem od 19. siječnja 2026. odbio navedeni prijedlog tuženika po privremenom zastupniku posebice uzimajući u obzir kako se radi o sporu male vrijednosti te da bi uzimajući u obzir priloženu dokumentaciju u spisu i činjenicu da navedeni dokazni prijedlog nije istaknut sukladno čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) već u prigovoru koji sada predstavlja odgovor na tužbu, isto bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga - pregled nepodmirenih dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve na dan 22. travnja 2024., izvadak iz zemljišnih knjiga, Međuvlasnički ugovor od 23. prosinca 2023. uz prilog - popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade i popis suvlasnika, Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 23. prosinca 2023. te karticu partnera po nivou i vrsti rada sa lista 76-78 spisa.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki II. izreke.

8. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 22. travnja 2024. uslijed činjenice nepodmirenja dospjelog dugovanja tuženika, dok je po podnijetom prigovoru tuženika po privremenom zastupniku na predmetno rješenje o platnom nalogu postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Nadalje, u odnosu na vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o vjerodostojnoj ispravi sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te izvod iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05) kao i čl. 31. OZ -a, koju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom je ista neproturječna i sastavljena u skladu s važećim knjigovodstvenim propisima, a glede promjene osobe tarifnog kupca u skladu sa Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom, te iz nje utvrđuje osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja.

10. U odnosu na uvjete za izdavanje platnog naloga, sud ukazuje kako se ukoliko je tuženik osoba s prebivalištem, odnosno sjedištem izvan Republike Hrvatske, smatra da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga te je javni bilježnik proslijedio predmet nadležnom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i 287. OZ-a te da je iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis utvrđeno da se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu koje je tužitelj dokazao izvatkom iz poslovnih knjiga. U smislu odredbe čl. 446. stavak 3. ZPP-a smatra se da postoji pravni interes tužitelja za izdavanje platnog naloga jer je tuženik osoba u inozemstvu, a što je sud utvrdio u mrežne stranice suda te je sud prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi smatrao prijedlogom za izdavanje platnog naloga temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine, koju tužbu je sud prihvatio temeljem čl. 446. i čl. 448. ZPP-a. Nadalje, budući da tuženik, nema prijavljeno prebivalište ni boravište na teritoriju [adresa], istom je postavljen privremeni zastupnik jer je prebivalište i boravište tuženika nepoznato, a on nema punomoćnika, dok bi redovni postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika dugo trajao pa bi za stranke mogle nastati štetne posljedice, a na temelju čl. 84. st. 1. i 2. t. 4. ZPP-a je postavljen privremeni zastupnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, koji sukladno čl. 85. st. 1. ZPP-a ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika. Nadalje, tuženik prethodno nije osporio vjerodostojnu ispravu budući o navedenom ne prileži dokaz u spisu.

11. Tuženik po privremenom zastupniku ne osporava da je u utuženom periodu bio vlasnik stambenog prostora u Zagrebu površine 59,33 m2 u stambenoj zgradi na adresi [adresa], a što proizlazi i iz izvatka iz zemljišnih knjiga sa lista 57-61 spisa.

12. No, sve i da tuženik nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik poslovnog prostora, ne znači da on nije vlasnik nekretnine već je izvanknjižni odnosno predmnijevani vlasnik nekretnine, a koje vlasništvo tužitelj dokazuje i ispravama priloženim u spis, pa je slijedom navedenog isti sukladno čl. 380. ZV-a isti u utuženom razdoblju bio u obvezi podmirivati troškove pričuve.

13. Obveza plaćanja zajedničke pričuve proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) i svaki suvlasnik je dužan plaćati pričuvu razmjerno svojem suvlasničkom dijelu.

14. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZV-a, zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanje nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

15. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da zajedničku pričuvu čine novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

16. Prema odredbi čl. 90. st. 3. ZV-a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

17. Odredbom čl. 375. st. 1., 3. i 4. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora.

18. Odredbom čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg su s tim upraviteljem sklopili s tim da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je dalje da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.

19. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od dana 23. prosinca 2003. i u popis suvlasnika nekretnine koji je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora, sud je utvrdio kako je isti sklopila većina suvlasnika nekretnine - zgrade u [adresa], na adresi [adresa] kao i da su suvlasnici utvrdili popis zajedničkih dijelova nekretnine, veličinu suvlasničkih dijelova, uvjete i način upravljanja nekretninom, te uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve kao i činjenicu da isti obvezuje sve suvlasnike, uključujući i one koji su ga odbili sklopiti, ukoliko ga je sklopila većina suvlasničkih dijelova. Slijedom navedenog, predmetni Međuvlasnički ugovor obvezuje i tuženika, neovisno o tome je li predmetni ugovor potpisao ili ne.

20. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, u st. 2. istog čl. propisano je da su sredstva iz st. 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje, a st. 4. čl. 380. ZV -a propisano je da su sredstva iz st. 1. suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

21. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da istim suvlasnici zgrade u [adresa], uređuju uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju.

22. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 23. prosinca 2003. utvrđeno je da su suvlasnici predmetne zgrade sklopili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] s upraviteljem zgrade LIND-GRAD d.o.o. Graditeljstvo, Drenovačka 1, Zagreb, da sukladno čl. 8. vlasnici ovlašćuju upravitelja da upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i to umjesto njih . U tom smislu, a u skladu s čl. 93. st. 2. ZV-a koji propisuje da je upravitelj ovlašten u ime suvlasnika voditi postupak pred sudom što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka, upravitelj zgrade ovlašten je u ovom postupku voditi postupak pred sudom zastupajući interese tužitelja -suvlasnika, a radi naplate doprinosa za održavanje zajedničkih dijelova zgrade. Navedeno proizlazi i iz čl. 4. Ugovora o upravljanju od 23. prosinca 2003.

23. Visinu i dospijeće tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u članak 16. Ugovora o upravljanju, a u vezi s odredbom čl. 12. Međuvlasničkog ugovora temeljem kojih je utvrđeno da se iznos mjesečne pričuve obračunava tako da se iznos pričuve po m2/mj određen godišnjim ili višegodišnjim programom, pomnoži s površinom posebnog dijela, pri čemu će se za stambeni prostor primijeniti koeficijent 1,00, a da je taj iznos u visini od 1,53 kn/m2 za navedeni koeficijent.

24. Obzirom na navedeno to je mjesečni doprinos zajedničke pričuve u utuženom periodu od prosinca 2021. do srpnja 2023.: 1,53 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 59,33 m2 = 90,78 kn/12,05 eura te predstavlja iznos pričuve kojeg je tuženik bio dužan plaćati u utuženom periodu. Tako utvrđena pričuva dospijeva 20.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a što proizlazi iz odredbe čl. 17. Ugovora o upravljanju zgradom. Slijedom navedenog, proizlazi kako je time osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 228,95 eura koje tužitelj potražuje na ime 19 nepodmirenih mjeseci, a prema navodima istog iz podneska od 24. listopada 2025. i uvidom u vjerodostojnu ispravu sa lista 7 spisa. Naime, sud ukazuje kako tužitelj u smislu čl. 219. st. 1. ZPP -a nije dostavio u spis dokumentaciju iz koje bi proizašla visina mjesečne pričuve kako ju je obračunao tužitelj (20,39 eura za prvih 12 mjeseci utuženog potraživanja, potom 20,67 eura za sljedećih 6 mjeseci i za zadnji mjesec u iznosu od 34,32 eura), slijedom čega je valjalo tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom u odnosu na iznos od 337,22 eura kako je to odlučeno u točki III. izreke.

25. U ovom postupku na strani tužitelja nastupaju suvlasnici stambene zgade zastupani po upravitelju te vode spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade odnosno zajedničke pričuve, a ne u korist pojedinih suvlasnika, pa čak i u slučaju kada bi i samo jedan tužitelj bio suvlasnik zgrade to tuženika ne bi oslobađalo obveze jer bi i jedan suvlasnik bio ovlašten u pogledu cijele stvari postavljati ostalim zajedničarima zahtjeve koji proizlaze iz zajedničkog vlasništva.

26. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz da je utuženo potraživanje plaćeno niti da je plaćeno o dospijeću. Nadalje, sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 30/12-4 od dana 6. lipnja 2012. gdje se izrijekom navodi kako je upravitelj zgrade neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno. Ovaj sud je na temelju popisa suvlasnika kao i predmetnog izvatka iz zemljišnih knjiga utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja. Riječ je o ispravi (čl. 232. ZPP-a) koja ima određenu dokaznu snagu. Ta dokazna snaga nije neoboriva, ali je na tuženiku bio daljnji teret dokaza postojanja suprotnih činjenica, što u slučaju njihovog stvarnog postojanja ne bi trebao predstavljati poseban procesni problem. Kako se spor u vezi naplate sredstava zajedničke pričuve i troškovi tog postupka rješavaju u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja.

27. Prema navedenom, a prema stanju spisa nije razvidno da bi ikada bio vođen postupak o utvrđenju ništavosti izbora suvlasnika ili samog međuvlasničkog ugovora.

28. Također sud ukazuje kako se predmetni računi ne dostavljaju preporučeno obveznicima plaćanja pričuve već se isti dostavljaju na jednak način kao i od strane drugih pružatelja usluga, običnom pošiljkom slijedom čega njihov primitak ne može biti predmetom dokazivanja u parničnom postupku. Isto tako sud ukazuje kako je tuženik kao suvlasnik predmetnog stambenog prostora u zakonskoj obvezi podmirivanja mjesečnih obveza na ime naknade za zajedničku pričuvu te mu ne može ostati nepoznata činjenica predmetnog dugovanja. Ukoliko je sporna visina predmetnog potraživanja za koju obveznik iz bilo kojeg razloga nije siguran koliko iznosi jer je eventualno došlo do nekih izmjena u visini iste, tada obveznik u svakom slučaju ima mogućnost obratiti se upravitelju zgrade radi utvrđivanja potrebnih podataka no isto svakako ne predstavlja razlog za oslobađanje od predmetne obveze budući ista leži upravo na vlasnicima predmetnog prostora.

29. U odnosu na istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja; odlučujući o prigovoru zastare, sud je polazio od odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) koja propisuje trogodišnji zastarni rok za tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku dana 25. travnja 2024., a uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđeno je da se predmetno potraživanje odnosi na razdoblje od prosinca 2021. do lipnja 2023. uz napomenu kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 163,15 eura koje se prema navodima tužitelja odnosi na početno stanje duga, dok ostaje kod potraživanja u ukupnom iznosu od 566,17 eura koje se odnosi na preostalih 19 mjesečnih iznosa i to prema navodima tužitelja 12 pričuva u iznosu od po 20,39 eura, 6 mjesečnih pričuva u iznosu od po 20,67 eura i 1 mjesečnu pričuvu u iznosu od 34,22 eura slijedom čega proizlazi kako tužitelj smatra prigovor zastare osnovanim za potraživanje dospjelo do 31. prosinca 2021. do iznosa od 163,15 eura, a da ostaje kod potraživanja u iznosu od 566,17 eura, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, čime je sud razmatrao prigovor zastare u odnosu na preostalo potraživanje tužitelja u razdoblju od siječnja 2021. do srpnja 2023. gdje je utvrđeno kako je prvo, najstarije potraživanje za navedeno preostalo razdoblje dospjelo dana 20. veljače 2022., čime je evidentno kako od trenutka kada je tužitelj bio ovlašten potraživati isplatu predmetnog potraživanja, a to je prvi dan nakon dospijeća predmetnog potraživanja do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zakonski rok od 3 godine koji za najstarije utuženo potraživanje ističe 20. veljače 2025., iz čega proizlazi kako je predmetno potraživanje utuženo unutar propisanog trogodišnjeg zastarnog roka, te se prigovor zastare tuženika za preostalo razdoblje (od veljače 2021. do srpnja 2023.) ukazuje u cijelosti neosnovanim.

30. Slijedom navedenog, sud je ocijenio kako su prigovori tuženika izneseni u ovom postupku paušalni i pravno irelevantni, dok nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju kao jedan od suvlasnika zgrade bio u obvezi plaćanja pričuve, što nije činio, a da je ovdje navedeni upravitelj legitimno izabran od suvlasnika predmetne zgrade u [adresa], čime je slijedom navedenog u postupku utvrđeno da tuženik nije postupao prema odredbi čl. 375. u svezi čl. 380. ZV -a, te je stoga tužbeni zahtjev utvrđenim osnovanim u pogledu potraživanja tužitelja u iznosu od 228,95 eura.

31. Dospijeće svakog pojedinog iznosa sud je utvrdio uvidom u čl. 17. Ugovora o upravljanju zgradom iz kojeg je razvidno da je svaki suvlasnik, pa tako i tuženik dužan plaćati pričuvu do 20.-tog u mjesecu za tekući mjesec te da je u slučaju zakašnjenja dužan plaćati zatezne kamate.

32. Priloženu dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti obzirom je ista neproturječna, sukladna navedenim odredbama ZV-a i Međuvlasničkog ugovora te izvod iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu pa tako navedeno daje sudu dovoljno podataka da utvrdi osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja.

33. Sud nadalje ukazuje kako je obzirom na promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

34. Kako je odredbom članka 9. ZOO-a propisano da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu, dok je odredbom čl. 65. st. 1. ZOO -a propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtijeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, obvezati tuženika na isplatu iznosa od 228,95 eura kako je to odlučeno pod toč. II. izreke presude, a u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 337,22 eura valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke.

35. S obzirom da tuženik kasni sa isplatom predmetnog dugovanja, tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu sukladno čl. 183. st. 1. ZOO -a te mu je stoga ista i dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a tijek zatezne kamate sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu na listu 7, a kako je to prethodno pojašnjeno, čime je sud odlučio kao u toč. II. izreke.

36. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

37. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, kao i u pogledu visine tužbenog zahtjeva (dosuđenih 228,95 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 566,17 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu 70% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 40% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 140%:2=70%), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 30%.

38. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 70% oduzme uspjeh tuženika od 30%, dobiva se 40%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

39. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP -a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 566,17 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 773,57 eura i to na ime sastava ovršnog prijedloga koji sada predstavlja tužbu u iznosu od 150,00 eura i trošak predujma javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura nije obračunat pa time niti plaćen PDV.

40. Nadalje, sud je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 24.10.2025. prema Tbr. 8/1 i za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu 19.1.2026. prema Tbr. 9/1, za sastav žalbe (od 15.11.2024. i 23.9.2025.) prema Tbr. 10/1 za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura kao i za sastav podneska od 28.5.2024. prema Tbr. 8/4 u iznosu od 37,50 eura kao i za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude prema Tbr 9/3 u iznosu od 100,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura i za rješenje o platnom nalogu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), podmireni trošak privremenog zastupnika u iznosu od 750,00 eura kao i trošak objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 eura što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 773,57 eura, čime je odlučeno kao pod toč. IV.

41. Sud nije priznao tužitelju trošak pribave Uvjerenja o prebivalištu u iznosu od 50,00 eura i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura obzirom navedeni trošak nije dokazan u smislu čl. 164. st. 2. ZPP -a. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak rada privremenog zastupnika za sastav prigovora od 28.9.2025. i za pristup na ročište 19.1.2026. za svaku radnju u iznosu od po 187,50 eura (uračunat PDV) obzirom je navedeni trošak već priznat u okviru troška privremenog zastupnika u iznosu od 750,00 eura kako je to obrazloženo rješenjem o platnom nalogu od 5. rujna 2025.

42. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

43. Nadalje, privremeni zastupnik tuženika, odvjetnik Hrvoje Zdilar, podnio je zahtjev za naknadom troškova za rad privremenog zastupnika do zaključenja glavne rasprave, odnosno po troškovniku priloženom u spis na ročištu održanom 19.1.2026.

44. Sukladno odredbi čl. 84. ZPP-a, a u svezi s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. iz kojeg proizlazi da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, s time da ti troškovi ulaze u parnični trošak, sud ukazuje kako je privremeni zastupnik svoj zahtjev za trošak koji je dio parničnih troškova postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP -a u času zaključenja rasprave, pa je valjalo udovoljiti zahtjevu privremenog zastupnika tuženika za navedenom naknadom za rad privremenog zastupnika kao pravovremen te osnovan u odnosu na zatraženi trošak sastava prigovora od 28.9.2025. prema Tbr 8/1 i za zastupanje na ročištu po odvjetniku dana 19.1.2026. prema Tbr. 9/1, za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura čime je istome priznat ukupni iznos od 300,00 eura.

45. Naime, kada je privremeni zastupnik postavljen odlukom suda za potrebe određenog parničnoga postupka, zbog razloga propisanog odredbama ZPP -a, tada ne postoji nadležnost Centra za socijalnu skrb za postavljanje skrbnika. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (čl. 151. ZPP -a) te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i priloženom troškovniku, čime je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

46. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, dana 4. ožujka 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 4 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku po privremenom zastupniku

U Zagrebu, dana 4. ožujka 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja