REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1486/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica GKR, zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.765,21 EUR (tisuću sedamsto šezdeset pet eura i dvadeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 8. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.765,21 EUR od 2. kolovoza 2022. do 7. kolovoza 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 849,54 EUR (osamsto četrdeset devet eura i pedeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 4. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 2. lipnja 2023. navodi da je 23. svibnja 2022. u prometnoj nesreći nastala šteta na vozilu marke Renault Clio IV registacijske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je vlasnik spomenutog vozila EK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), no da je tužitelj isto vozilo ovlašten koristiti i poduzimati ostale radnje vezano za to vozilo, uključujući i primjerice primanje iznosa naknade štete za nastalu štetu na vozilu i to na temelju punomoći ovjerene kod javnog bilježnika Krune Radišića pod brojem OV-4196/2021. Nadalje, tužitelj ističe da je za predmetnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika pa da je stoga tužitelj 24. svibnja 2022. podnio tuženiku odštetni zahtjev za štetu na vozilu. Tužitelj navodi da je, nakon izvida štete, dao popraviti vozilo, a da je trošak popravka istog u konačnici platio tuženik. Ističe da je u razdoblju od 25. svibnja do 21. srpnja 2022., odnosno u vrijeme kad je vozilo bilo na popravku pa ga nije mogao koristiti, uzeo u najam od društva DNA d.o.o. vozilo marke Peugeot 308 koje je koristio za nužne potrebe poput odlaska na posao (30 km od njegovog prebivališta), za prijevoz bolesne majke doktoru i slično. Navodi da je za najam predmetnog vozila tijekom 53 dana ukupno platio 1.765,21 EUR (13.300,00 kn). Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 1.765,21 EUR sa zateznim kamatama od 2. kolovoza 2022. do isplate. Također, tužitelj traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. S druge strane, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, odnosno osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je vlasnik vozila registarske oznake VŽ 843PK EK, a ne tužitelj pa da tužitelj uopće nije aktivno legitimiran u ovom postupku tražiti isplatu imovinske štete. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbu.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem punomoći (list 6-7, 73-74 spisa), korespondencije stranaka putem elektroničke pošte (list 8-10 spisa), procjene štete na vozilu (list 11 spisa), prikaza udaljenosti prebivališta tužitelja od mjesta rada na Google kartama (list 12 spisa), računa (list 13, 17-18 spisa), dopisa tuženika (list 14- 15, 22-25, 58-60 spisa), pregleda statusa predmeta (list 16 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 19 spisa), izvida štete (list 20-21 spisa), potvrde o prometu po računu (list 26-30 spisa), obavijesti o učinjenim troškovima po kreditnoj kartici Individualna Mastercard (list 31 spisa), potvrde Policijske postaje Koprivnica (list 50-52 spisa), preslike prometne dozvole (list 54-55 spisa), naloga za doznaku (list 56 spisa) te uvidom u fotografije vozila (list 41-44 spisa) i saslušanjem tužitelja (list 81-82 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za koju tvrdi da mu je nastala kao posljedica prometne nesreće od 23. svibnja 2022. koju je prouzročila osiguranica tuženika. Naime, tužitelj navodi da zbog popravka automobila registracijske oznake VŽ 843PK, koji je bio oštećen u predmetnom štetnom događaju, a koji mu je brat ustupio na korištenje, nije bio u mogućnosti to isto vozilo koristiti zbog čega navodi da je bio prisiljen plaćati najam automobila u razdoblju od 25. svibnja do 21. srpnja 2022. Stoga u ovom postupku od tuženika traži isplatu imovinske štete po osnovi naknade koju je platio za korištenje tog zamjenskog vozila.

6. Među strankama nije sporan nastanak predmetne prometne nesreće, nije sporno niti da je za nastanak iste odgovorna osiguranica tuženika RK, čije vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika. Također, nije sporno da je na automobilu registracijske oznake VŽ 843PK nastala imovinska šteta, a nije sporno niti da je nastalu štetu tuženik naknadio vlasniku vozila. S druge strane, sporna je osnova tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženik navodi da tužitelj, s obzirom da nije vlasnik vozila, nije niti aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

7.1. Treba reći da tuženik u konkretnom slučaju kao odgovorni osiguratelj u smislu čl. 3. st. 1. t. 17. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP, koji je bio na snazi u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja) odgovara za štetu koju je prouzrokovao vlasnik vozila u odnosu na koje je sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu. Tako ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti obuhvaća štetu koja upotrebom takvog vozila može nastati trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama ZOOP-a. Čl. 3. st. 1. t. 8. ZOOP-a definirano je da je oštećena osoba svaka osoba kojoj je nanesena šteta na stvarima i/ili osobama, koja na temelju ZOOP-a ima pravo podnijeti odštetni zahtjev.

7.2. U slučaju nastanka štete na vozilu, zbog čega bi vlasnik vozila bio onemogućen u korištenju oštećenog vozila pa bi spomenuti zbog toga bio prisiljen uzeti automobil u najam, naknadu imovinske štete koja bi mu nastala po osnovi plaćene najamnine, a koja šteta bi predstavljala posrednu štetu u smislu naprijed citiranih odredbi ZOOP-a, mogao bi isti tražiti od odgovornog osiguratelja (identičan stav o navedenom pravnom pitanju zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka pa tako i primjerice u odluci broj Rev 896/09-2 od 11. travnja 2012.). Takvo pravo bi, prema stavu ovog suda, imala i osoba koja doduše nije vlasnik, no ista je neposredni korisnik i posjednik oštećenog vozila. Naime, kako vlasnik vozila koji isto i koristi, tako i posjednik, odnosno korisnik oštećenog vozila (koji nije ujedno i vlasnik istog) se u slučaju oštećenja vozila, zbog čega bi navedene osobe bile onemogućene u korištenju istog, smatraju oštećenim osobama u smislu čl. 3. st. 1. t. 8. ZOOP-a jer im je nastala šteta zbog plaćanja najma vozila. Dakle, sama činjenica da osoba koja je oštećeno vozilo koristila, a koja naknadu štete traži po naprijed spomenutoj osnovi, nije vlasnik vozila ne znači da samo zbog toga ne bi bila aktivno legitimirana u parničnom postupku od odgovornog osiguratelja tražiti isplatu naknade imovinske štete po osnovi najma automobila. Stoga je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

7.3. Korisnik vozila koji nije vlasnik istog morao bi, kako bi osnovano mogao tražiti naknadu imovinske štete po naprijed spomenutoj osnovi, dokazati da je imao namjeru i da je osnovano računao na posjedovanje i korištenje oštećenog vozila, odnosno da je izvjesno da bi isti doista koristio oštećeno vozilo tijekom razdoblja kada je bio onemogućen u korištenju istog, zatim da je bio primoran uzeti drugo vozilo u najam i zbog toga plaćati najamninu zbog kojeg je pretrpio imovinsku štetu, a trebao bi dokazati da je upravo osiguranik tuženika prouzročio prometnu nesreću. Tuženik je konkretno u ovom postupku, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, dužan dokazati da je osnovano računao na korištenje vozila koje je bilo u vlasništvu njegovog brata , da isti nije mogao koristiti, da je imao legitimnu potrebu iznajmiti drugo vozilo, odnosno da je isto bilo nužno te da je stoga plaćao naknadu za korištenje istog u određenom iznosu, odnosno da postoji uzročna veza između štetnog događaja i nastale mu štete. Treba reći da je tuženik tijekom postupka učinio nespornim odgovornost svoje osiguranice za predmetnu prometnu nesreću pa tužitelj nije dužan isto dokazivati u ovom postupku (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

8.1. Iz prometne dozvole broj [broj prometne dozvole] (list 54 spisa) proizlazi da je vlasnik vozila registracijske oznake [registarska oznaka] EK (OIB: [osobni identifikacijski broj]).

8.2. Iz punomoći od 26. kolovoza 2021. (list 6-7, 73-74 spisa) proizlazi da je EK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) ovlastio tuženika da može, među ostalim, upravljati motornim vozilom marke Renault Clio 1,5 DCI registracijske oznake VŽ 843PK broja šasije [broj šasije]. Navedena punomoć ovjerena je 26. kolovoza 2021. kod javnog bilježnika Krune Radašića u Ludbregu pod brojem OV- 4196/2021.

8.3. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da tuženik tijekom postupka nije niti osporavao vjerodostojnost iste.

8.4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica u ovoj pravnoj stvari u odnosu na okolnosti vezane uz korištenje vozila, kako oštećenog, tako i onog koje je tužitelj naknadno unajmio, tužitelj je predložio da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja, a koji dokaz je sud i izveo.

8.5. Iz tužiteljevog iskaza (list 81-82 spisa) proizlazi da mu je njegov brat ustupio svoj automobil na korištenje, zbog toga što se tužitelj brinuo o bolesnoj majci, primjerice vozio ju liječniku i slično. Iskazao je da je još uz to putovao na posao automobilom, s obzirom na to da na području njegovog prebivališta nema organiziranog javnog prijevoza, a kojim bi mogao putovati na posao. Tužitelj je pojasnio da mu brat radi u inozemstvu, u Francuskoj pa da njegov brat uopće nije koristio predmetni automobil. Pojasnio je i da brat u Hrvatsku dolazi povremeno, primjerice za Božić ili kad ima godišnji, a da prilikom boravka u Hrvatskoj ne koristi automobil kojeg je tužitelju dao na korištenje, već automobil sa švicarskim registracijskim oznakama kojeg je dobio na korištenje od svog poslodavca. Tužitelj je pojasnio da je dogovor s bratom bio da on predmetni automobil koristi trajno i to bez plaćanja ikakve naknade, a da on sam nema nikakav automobil u svom vlasništvu . Pojasnio je da je predmetni automobil povremeno (jednom ili dva puta mjesečno) posuđivao svom bratiću, koji isto tako nema svoj automobil. Tužitelj je iskazao da je 6. lipnja promijenio posao te da je od tada radio u Maloj Subotici, što je oko 18 km udaljeno od mjesta njegovog prebivališta pa da mu je automobil bio potreban kako bi i tamo putovao na posao. Iskazao je da je automobil unajmio od društva DNA, a da je vozilo prestao koristiti čim je bio popravljen automobil njegovog brata. Tužitelj je pojasnio da je unajmljeni automobil koristio za putovanje na posao i za prijevoz bolesne majke liječniku, a da vozilo nije koristio za obavljanje bilo kakve djelatnosti.

8.6. Analizirajući i međusobno povezujući iskaz tužitelja s ostalim izvedenim dokazima, sud iskaz tužitelja u cijelosti prihvaća. Tužitelj je iskazivao logično, uvjerljivo i životno.

8.7. Tužiteljev iskaz u dijelu u kojem je isti iskazivao o načinu korištenja automobila koji je oštećen u predmetnom štetnom događaju u skladu je s dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Naime, njegova ovlast koristiti automobil, koji je u vlasništvu njegovog brata, proizlazi iz punomoći koja se nalazi u spisu. U tom smislu treba reći da je sasvim životno i logično da bi brat tužitelja koji ne živi u [adresa] i samo periodično posjećuje obitelj, pokušao pridonijeti skrbi o svojoj bolesnoj majci, kad već ne može biti fizički prisutan i o njoj svakodnevno brinuti, na drugačiji način i to na način da pomogne svom bratu (tužitelju), koji je uz njihovu majku, da se o njoj lakše brine. Sasvim je životno da bi tužiteljev brat u tom smislu pomogao tužitelju da bude mobilniji na način da mu ustupi svoj automobil na korištenje i to kako bi omogućio da se tužitelj u konačnici lakše i efikasnije skrbi o njihovoj majci, odnosno da ju može lakše voditi kod liječnika i slično te da što lakše putuje na posao, odnosno da više vremena može posvetiti skrbi o njihovoj majci.

8.8. Sasvim je životno i da brat tužitelju ne bi naplaćivao nikakvu naknadu za korištenje njegovog automobila, kad je razlog ustupanja, odnosno korištenja automobila, naprosto bila briga braće o bolesnoj majci, a ne poslovni odnos koji bi pretpostavljao plaćanje ikakve naknade.

8.9. Također, logično je i da je predmetni automobil koristio isključivo tužitelj pa čak i kad bi njegov brat povremeno došao u Hrvatsku, s obzirom da isti ima automobil svog poslodavca na korištenje te da zbog toga nema niti potrebu koristiti automobil koji je na korištenje ustupio tužitelju.

8.10. Isto tako, činjenica da je punomoć potpisana i ovjerena kod javnog bilježnika u kolovozu 2021. (iz čega proizlazi da je tužitelj koristio automobil već skoro godinu dana prije predmetnog štetnog događaja), no i činjenica da je tužitelja njegov brat predmetnom punomoći ovlastio na radnje koje po redovnom tijeku stvari poduzima upravo vlasnik vozila, odnosno osoba koja bi isključivo koristila automobil (potpisati ugovor o prodaji automobil, obaviti tehnički pregled, obaviti sve potrebne radnje radi registracije vozila, prijaviti štetu i obaviti sve što je potrebno kod društva za osiguranje u pogledu naknade štete, odjaviti automobil i predati registracijske pločice nadležnom tijelu, potpisati sve ostale dokumente vezane uz predmetni automobil, opunomoćiti drugu osobu za obavljanje naprijed navedenih radnji) potkrjepljuje tužiteljevu tvrdnju da je automobil doista koristio te da je isti planirao koristiti tijekom duljeg razdoblja, a da tužiteljev brat s druge strane nije imao nikakvog interesa koristiti predmetni automobil u razdoblju u kojem je tužitelj, zbog toga što je bio onemogućen u korištenju predmetnog oštećenog automobila, koristio unajmljeni automobil.

8.11. Nadalje, tužitelj je iskazivao da na području njegovog prebivališta nema javnog prijevoza, odnosno da na posao nije mogao putovati sredstvima javnog prijevoza. Navedeno je vidljivo i iz prikaza karte sa mrežne stranice "Google Maps" (list 12 spisa). Naime, vidljivo je da od tužiteljevog mjesta prebivališta pa do njegovog radnog mjesta koji je bio udaljen oko 30 km nije bilo organiziranog javnog prijevoza. Tužitelj je ubrzo nakon predmetnog štetnog događaja (6. lipnja) promijenio radno mjesto i počeo raditi nalazi nešto sjevernije od njegovog dosadašnjeg radnog mjesta prikazanog na karti, odnosno počeo je raditi u Maloj Subotici. Naprijed spomenuti prikaz karte koji se nalazi u spisu stoga djelomično prikazuje i trasu koji bi tužitelj prošao i na putu do svog novog radnog mjesta u Maloj Subotici, a iz čega proizlazi da niti na prikazanom djelu te trase nema organiziranog javnog prijevoza.

8.12. Stoga sud nalazi utvrđenim da je tužitelj doista koristio predmetni automobil prije štetnog događaja te da je isti namjeravao koristiti tijekom razdoblja kad je taj automobil bio oštećen, odnosno do njegovog popravka, iz čega proizlazi da je tužitelj osnovano računao na to da će automobil posjedovati i koristiti tijekom tog razdoblja. Također, sud nalazi utvrđenim da je tužitelju korištenje automobila tijekom tog razdoblja bilo neophodno zbog brige o bolesnoj majci i zbog putovanja na posao, odnosno da je imao legitimnu potrebu za korištenje automobila.

9.1. Iz dopisa tuženika (list 14-15 spisa) proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev vlasnika vozila EK za isplatu imovinske štete na vozilu zaprimio 24. svibnja 2022. Zatim iz izvida štete (list 20-21 spisa) vidljivo je da je tuženik izvid sačinio 24. svibnja 2022. te da je procijenjeno da je potrebno zamijeniti određene dijelove vozila (spojler branika, senzor st sr l park, natpis, stražnje staklo, odstojnik st stakla, refl staklo, obloga kuć kot st l), a određene dijelove popraviti (branik, stražnji lim, pokrov, pod prtljažnika) i lakirati (senzor, branik, stražnji lim, pokrov), a iz dopisa tuženika od 21. srpnja 2022. (list 22 spisa) vidljivo je da je popravak vozila odobren. Nadalje, iz obavijesti od 25. srpnja 2022. (list 58 spisa) vidljivo je da je tuženik obavijestio vlasnika vozila da će mu isplatiti 2.342,34 EUR, a iz naloga za doznaku (list 56 spisa) proizlazi da je naknada isplaćena 27. srpnja 2022. Iz dopisa Auto Centra Kos (list 13 spisa) je pak vidljivo da je oštećeno vozilo zaprimljeno 24. svibnja 2022., a da je isporučeno 21. srpnja 2022.

9.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da stranke tijekom postupka nisu niti osporavale vjerodostojnost iste.

9.3. Dakle, na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je predmetni štetni događaj i nastanak štete na automobilu tuženiku prijavljeno dan nakon štetnog događaja, zatim da je popravak vozila odobren te da je vozilo bilo na popravku od 24. svibnja 2022. do 21. srpnja 2022., a da je tuženik konačno odobrio popravak tek 21. srpnja 2022.

9.4. Dakle, zbog imovinske štete na automobilu bio je potreban popravak istog, a zbog popravka tužitelj je bio onemogućen u korištenju tog istog automobila od 24. svibnja 2022. do 21. srpnja 2022. Tužitelj je dakle imao legitimnu potrebu iznajmiti drugo vozilo, s obzirom da automobil koji je bio oštećen u predmetnom događaju nije mogao koristiti tijekom 58 dana.

10.1. Iz računa broj 106/01/22 (list 17 spisa) i računa broj 139/01/22 (list 18 spisa) proizlazi da je tužitelj od društva DNA iznajmio automobil marke Peugeot 308 za razdoblje tijekom sveukupno 53 dana te da je naknada za korištenje automobila tijekom tog razdoblja ukupno iznosila 13.300,00 kn, a u koji iznos je obračunat i PDV od 25 %. Nadalje, iz potvrda o prometu po računu (list 26-30 spisa) i iz obavijesti o učinjenim troškovima po kreditnoj kartici Individualna Mastercard (list 31 -33 spisa) proizlazi da je tužitelj društvu DNA platio 13.330,00 kn, odnosno da mu je 13. lipnja 2022. platio 2.500,00 kn, da mu je 23. lipnja 2022. platio 2.000,00 kn, zatim da mu je 4. srpnja 2022. platio 2.000,00 kn, da mu je 8. srpnja 2022. platio 2.500,00 kn, da mu je 15. srpnja 2022. platio 1.750,00 kn te 28. lipnja 2022., 29. srpnja 2022. i 29. kolovoza 2022. iznos od po 860,00 kn, odnosno 2.580,00 kn.

10.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da tuženik tijekom postupka nije niti osporavao vjerodostojnost iste.

10.3. Na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da naknada za korištenje automobila od strane tužitelja u razdoblju od 24. svibnja 2022. do 21. srpnja 2022., odnosno u razdoblju u kojem nije mogao koristiti automobil iznosi 1.765,21 EUR te da je navedeni iznos tužitelj platio.

11. Na temelju svega naprijed navedenog, sud nalazi utvrđenim da postoje pretpostavke odgovornosti tuženika kao odgovornog osiguratelja da tužitelju naknadi posrednu imovinsku štetu koju je pretrpio zbog predmetnog štetnog događaja. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj prije štetnog događaja posjedovao i koristio automobil koji je bio u vlasništvu njegovog brata, a koji je automobil tužitelju isti ustupio na korištenje, da je tužitelj osnovano računao da će tijekom utuženog razdoblja to isto vozilo koristiti te da je imao legitimnu potrebu isti doista i koristiti zbog putovanja na posao i brige o bolesnoj majci , zbog čega je u konačnici morao unajmiti drugo vozilo te mu je nastao trošak najamnine.

12. Stoga je tuženik dužan tužitelju platiti 1.765,21 EUR na temelju čl. 1046. i 1085. st. 1. te čl. 1090. ZOO-a u vezi s čl. 3. st. 1. t. 8. ZOOP-a pa je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

13.1. Tužitelj ima pravo i na naknadu zatezne kamate na dosuđeni iznos jer je tuženik nedvojbeno u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze prema tužitelju i to na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelj je odštetni zahtjev za isplatu utuženog iznosa podnio 8. kolovoza 2022. elektroničkom poštom (list 8 spisa), zbog čega pravo na isplatu zateznih kamata ima od 8. kolovoza 2022. do isplate pa je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke.

13.2. U preostalom dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zateznih kamata od 2. kolovoza 2022. do 7. kolovoza 2022. tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

14.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, zatim na temelju odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnikom tužitelja (list 84 spisa). Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka.

14.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) u visini od 100 bodova te trošak zastupanja na ročištima (Tbr. 9/1 Tarife) održanim 25. rujna 2025. i 22. siječnja 2026. u visini od 100 bodova za svako. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini 300 bodova, što pomnoženo s cijenom boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25 % iznosi 750,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak po osnovi sudske pristojbe za tužbu (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) u iznosu 33,18 EUR te za presudu (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe) u iznosu 66,36 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu 849,54 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos dosuđenog troška od dana donošenja ove presude do isplate (list 4 spisa) na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14.3. Tužitelju pak nije priznat trošak sastava podneska od 12. listopada 2023. (list 62 spisa) jer u istome samo ponavlja navode već ranije iznesene u tužbi pa takav trošak nije bio potreban u ovoj parnici. Nema pravo niti na trošak zastupanja na ročištu od 24. rujna 2024. jer tog datuma navedenog u troškovniku nije održano ročište u ovom predmetu. Također, sud je ocijenio da nije potreban bio niti trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, s obzirom da u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka, niti takvo što može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a.

14.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točk i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku