Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2966/2019-169

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari I. tužitelja SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženika SŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tuženika LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tuženika MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Goran Devrnja odvjetniku u Zagrebu i V. tuženika HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivica Mazalin odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po punomoćniku Ivici Ćosiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev I.-V. tužitelja, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da I. tužitelju SŽ isplati iznos od 151.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2012. godine do isplate po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana .

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da I. tužitelju SŽ na ime izgubljene zarade po osnovi bolovanja isplati iznos od 13.902,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

− 662,04 EUR od 16. 5.2011. do isplate,

− 662,04 EUR od 16. 6.2011. do isplate,

− 662,04 EUR od 16. 7.2011. do isplate,

− 662,04 EUR od 16. 8.2011. do isplate,

− 662,04 EUR od 16. 9.2011. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 10.2011. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 11.2011. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 12.2011. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 1.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 2.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 3.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 4.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 5.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 6.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 7.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 8.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 9.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 10.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 11.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 12.2012. do isplate,

−662,04 EUR od 16. 1.2013. do isplate,

− 662,04 EUR od 16. 2.2013. do isplate,

po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da I. tužitelju SŽ na ime izgubljene zarade po osnovi razlike plaće i mirovine isplati iznos od 10.446,35 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

− 746,17 EUR od 16. 3.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 4.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 5.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 6.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 7.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 8.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 9.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 10.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 11.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 12.2013. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 1.2014. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 2.2014. do isplate,

− 746,17 EUR od 16. 3.2014. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. plaćati I. tužitelju SŽ na ime izgubljene zarade rentu u iznosu od 746,17 EUR mjesečno počevši od 1.3.2014. pa ubuduće, s time da je dužan dospjele iznose platiti odjednom, sa zateznim kamatama koje teku od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, po stopi koja se određuje, do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a buduće kako budu dospijevali najkasnije do svakog 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da I. tužitelju SŽ na ime trajne tuđe pomoći i njege isplati rentu u iznosu od 2.700,00 EUR mjesečno počevši od 15.6.2011. do 15.6.2013., sa zateznim kamatama koje teku od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, po stopi koja se određuje, do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. plaćati I. tužitelju SŽ na ime trajne tuđe pomoći i njege rentu u iznosu od 1.200,00 EUR mjesečno počevši od 16.6.2013. pa ubuduće, s time da je dužan dospjele iznose platiti odjednom, sa zateznim kamatama koje teku od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, po stopi koja se određuje, do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a buduće kako budu dospijevali najkasnije do svakog 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da II. tužiteljici SŽC isplati iznos od 45.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 20.7.2012. do isplate po stopi koja se određuje, do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da III. tužitelju LŽ isplati iznos od 30.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 20.7.2012. do isplate po stopi koja se određuje, do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da IV. tužiteljici MŽ isplati iznos od 30.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 20.7.2012. do isplate po stopi koja se određuje, do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da V. tužitelju LŽ isplati iznos od 43.798,52 EUR sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje, do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

XI. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se I.-V. tužitelju SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana, tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 88.843,69 eura (osamdesetosamosamstočetrdesettri eura i šezdesetdevet centi), uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 4. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, da

I.-IV. tužitelju RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana, solidarno naknadi parnični trošak u iznosu od 11.293,75 eura (jedanaesttisućadvjestodevedesettri eura i sedamdesetpet centi), uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 4. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, da

V. tužitelju HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura), uvećan za zakonske zatezne kamate počev od 4. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva kojim I.-IV. tužitelji potražuju isplatu iznosa od 5.519,06 eura (pettisućapetsodevetnaest eura i šest centi), podneskom od 11. rujna 2025.

Obrazloženje

1. I.-V. tužitelji su 18. veljače 2014. podnijeli tužbu pred ovim sudom u kojoj navode da se 29. siječnja 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastradao I. tužitelj. Dana 07. prosinca 2010. tuženik je isplatio određenu novčanu svotu na ime naknade tada nastale neimovinske štete. Dana 22. veljače 2011., I. tužitelj je doživio moždani udar temeljem čega je kod njega zaostala 100% invalidnost. Tužitelji su podnijeli odštetni zahtjev jer smatraju da je do nastupanja moždanog udara došlo zbog posljedica povrede u prometnoj nezgodi od 29. siječnja 2010., a koje je tuženik odbio. U spis se dostavljaju pisana mišljenja neuroloških stručnjaka koji direktno ukazuju na postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda u prometnoj nezgodi 29. siječnja 2010. i moždanog udara 22. veljače 2011. Ističu da postoji uzročno-posljedična veza jer je I. tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vrata koja može uzrokovati disekciju vratne arterije, a uzrok moždanog udara kod I. tužitelja je disekcija lijeve karotidne arterije. I. tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 107.505,47 eura (3.981,68 eura s osnova pretrpljenih fizičkih boli, 2.654,45 eura na ime pretrpljenog straha, 99.542,10 eura na ime smanjenja životne aktivnosti te 1.327,29 eura na ime tuđe pomoći i njege). Potražuje i novčanu rentu u mjesečnom iznosu od 637,07 eura počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa nadalje, sa dospijećem svakog pojedinog iznosa do 10. u mjesecu za tekući mjesec i pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. I. tužitelj ističe da je u vrijeme nastanka nezgode bio zaposlenik Osnovne škole Bartola Kašića i ostvarivao mjesečnu plaću u visini od 1.228,40 eura. Bio je na bolovanju od 05. travnja 2011. do odlaska na Hrvatski zavod za zapošljavanje, u kojem je razdoblju izgubio zaradu u visini razlike iznosa isplaćenog na ime bolovanja (565,04 eura) do punog iznosa plaće (1.224,42 eura), u iznosu od 662,04 eura. I. tužitelj ističe da na ime izgubljene zarade po osnovi bolovanja u razdoblju od 05. travnja 2011. do 10. siječnja 2013. potražuje ukupan iznos od 13.902,89 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Rješenjem HZMO-a od 19. srpnja 2013., I. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 10. siječnja 2013. u visini od 482,24 eura. Zbog odlaska u mirovinu biti će mu prouzročena šteta u vidu izgubljene zarade koja se očituje u razlici plaće koju bi I . tužitelj primao (1.228,40 eura) i invalidske mirovine. Kako 14. srpnja 2018. I. tužitelj navršava 65 godina života, to u razdoblju od 10. siječnja 2013. do 14. srpnja 2018. gubi zaradu od 746,16 eura mjesečno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. u mjesecu. Slijedom iznesenog I. tužitelj na ime razlike dospjelih iznosa plaće i mirovine potražuje ukupan iznos od 10.446,34 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, počevši od 01. ožujka 2014. pa nadalje te rentu u visini 746,16 eura do svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec sa pripadajućom zateznom kamatom. Zbog zadobivenih ozljeda I . tužitelja, II. tužiteljica kao njegova supruga, te III.-V. tužitelji kao njegova djeca trpe duševne boli zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe. U trenutku nezgode I . tužitelj je imao 58 godina, a bio i sportski i radno aktivan te mu je potrebna pomoć u svakodnevnim životnim situacijama. II. tužiteljica potražuje iznos od 29.199,01 eura a III. i IV. tužitelji svaki iznos od 19.908,42 eura, te V. tužitelj iznos od 29.199,01 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Kako tuženik tužiteljima ne pristaje naknaditi prouzročenu štetu, predlažu sudu obvezati ga da I. tužitelju isplati iznos od 107.505,47 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2012. do isplate. Predlažu i obvezati tuženika da I . tužitelju isplati iznos od 13.902,89 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od 662,04 eura od dospijeća do isplate, kao i iznos od 10.446,34 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 746,16 eura od dospijeća do isplate te nadalje isplaćivati rentu u visini od 746,16 eura do svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec sa pripadajućim zateznim kamatama. Potražuje i mjesečnu rentu od 637,06 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2012. pa nadalje od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Potražuje i naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama. II. tužiteljica te V. tužitelj potražuju svaki iznos od po 29.199,01 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2013. do isplate , dok III. i IV. tužitelji potražuju svaki iznos od po 19.908,42 eura sa zateznom kamatom od 19. lipnja 2013. do isplate. II.-V. tužitelji također potražuju naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu nespornim učinio nastanak prometne nezgode 29. siječnja 2010. u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika i I . tužitelj koji je u njoj zadobio lake tjelesne ozljede, a tuženik mu je u cijelosti naknadio svu štetu nastalu iz te prometne nezgode. Ističe da je tuženik isplatom iznosa od 2.666,92 eura u cijelosti namirio obveze prema I. tužitelju. Tuženik u cijelosti poriče navode tužitelja da je I. tužitelj zbog ozljede u navedenoj prometnoj nezgodi doživio moždani udar s teškim posljedicama. Iz niti jedne od liječničkih isprava ne proizlazi da bi I . tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio ozljedu vratne arterije, disekciju (cijepanje). Činjenični navodi tužbe u kojima se laka tjelesna ozljeda dovodi u uzročnu vezu sa moždanim udarom I. tužitelja preuzeti su iz mišljenja prof. ĆŽ i dr. ŽŽ koje je potpuno medicinski neutemeljeno i obezvrijeđeno činjenicama iz medicinske dokumentacije utvrđene objektivnim medicinskim pretragama. Tuženik osporava da se stanje I. tužitelja poslije zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi može opisati kao osobito teški invaliditet. Opreza radi osporava i visinu zahtjeva za naknadu neimovinske štete kao i osnovanost i visinu svih zahtjeva za naknadu imovinske štete i to s naslova tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade, dospjelih i rentnih zahtjeva. Ističe da I. tužitelj sukladno rješenju Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom prima mjesečno novčanu pomoć u iznosu od 26,54 eura počevši od 01. travnja 2012. Također ostvaruje novčanu naknadu u visini od 258,80 eura kao nezaposlena osoba. Poriče činjenice iz potvrde OŠ Bartol Kašić o visini neto plaće kao i činjenicu o visini isplaćene naknade za bolovanje. U cijelosti osporava zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja jer nema uzročne veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i razloga i vremena bolovanja te iz istih razloga štetu zbog odlaska u mirovinu.

3. Podneskom od 10. srpnja 2020. (ispravljen 16. srpnja 2020.) tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev na način da potražuju iznose od 161.258,21 eura, 13.902,89 eura, 10.446,34 eura, 746,16 eura rente, 637,07 eura rente, 43.798,52 eura, 29.862,63 eura, 29.862,63 eura i 43.798,52 eura, sa pripadajućim kamatama, a o kojoj preinaci je odlučeno na ročištu dana 10. srpnja 2020. na način da je ista dopuštena.

Tuženik je na ročištu dana 10. srpnja 2020., kao i podnescima od 29. listopada 2020. i 12. ožujka 2024. istaknuo prigovor zastare povećanja odnosno preinake tužbenog zahtjeva.

Naime, tužitelji su povećali tužbeni zahtjev, a sud je navedenu preinaku ocijenio kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama, a i konačno jer u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP - a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva , pa je stoga odlučeno kao na ročištu održanom dana 10. srpnja 2020.

Podneskom od 12. prosinca 2022. I. -IV. tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje s osnove naknade neimovinske štete (povrede prava osobnosti) na način da potražuju iznos od 149.976,77 eura, sa pripadajućim kamatama, a kojem smanjenju se tuženik nije protivio.

Podneskom od 11. rujna 2025. I.-IV. tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev na način da konačno potražuju ukupni iznos i to iznos od 151.000,00 eura, 13.902,89 eura, 10.446,35 eura, 746,17 eura rente, 2.700,00 eura trajne tuđe pomoći i njege, 1.200,00 eura rente, 45.000,00 eura, 30.000,00 eura i 30.000,00 eura, sa pripadajućim kamatama, a čemu se tuženik nije protivio, pa je stoga sud donio odluku u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka pročitan je zapisnik o očevidu (l. 14-16 spisa), dopis tuženika (l. 17-18 spisa), mišljenje specijalistice neurologije prof.dr.sc. VŽ i specijalista sudske medicine prof.dr.sc. ŠŽ (l. 19-20 spisa), dopis tuženika (l. 21 spisa), sudsko medicinsko mišljenje o kvalifikaciji tjelesne ozljede ( l. 22-24 spisa), medicinska dokumentacija, mišljenja, izvješće (l. 25-29 spisa), potvrda (l. 30 spisa), obračuni plaće (l. 31-35 spisa), uvjerenje (l. 36 spisa), povijesti bolesti (l. 37-42 spisa), otpusna pisma i nalazi te druga medicinska dokumentacija (l. 43-68, 401spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb (l. 69-70 spisa), rješenje HZMO- a (l. 71-76 spisa), odobrenje SŽC za zastupanje I-tužitelja u ovom predmetu (l. 79 spisa), polica i Opći uvjeti (l. 86-89 spisa), sporazumi o izvansudskoj nagodbi (l. 90-91 spisa), povijesti bolesti (l. 92-95 spisa), medicinska dokumentacija i mišljenja liječnika (l. 96-120 spisa), dokumentacija (l. 128-129 spisa), medicinska dokumentacija (l. 132-134, 368-377, 380-389, 401-577 spisa), pisana dokumentacija (l. 135-184 spisa), dokumentacija (l. 187-192, 216-219, 233-270, 279-327, 396, 633- 640, 657-656 spisa), povratnica (l. 193 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odboru za sudbena mišljenja ( l. 204-208 spisa), izjava dr. Davora Strinovića (l. 221 spisa), usmeno su saslušani vještaci dr. Davor Strinović i dr. Marija Bošnjak Pašić (l. 229-231 spisa), očitovanja Odbora za sudbena mišljenja (l. 350-351 spisa), odluka (l. 352 spisa), dopis Odbora za sudbena mišljenja (l. 358 spisa), e-mail-ovi (l. 397-400 spisa), dopuna fakultetskog mišljenja (l. 583-584 spisa), nalaz i mišljenje dr. UŽ (l. 622-626 spisa), usmeno su saslušani vještaci dr. Marija Bošnjak Pašić i dr. Davor Strinović (l. 641-650 spisa i l. 668-674 spisa), svjedoci dr. LŽC, dr. ŽŽ i dr. ĆŽ, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (l. 883-886, l. 990-992, l. 996-998 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Osijeku (l. 921-926 spisa i l. 1083-1086 spisa).

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je naknada štete (neimovinske i imovinske, tuđa pomoć i njega, trajna tuđa pomoć i njega, izgubljena zarada, razlika između plaće i invalidske mirovine i duševna bol zbog teškog invaliditeta) koju I.-V. tužitelji potražuju od tuženika.

7. U ovom predmetu među strankama nije sporno da je da je I. tužitelj dana 29. siječnja 2010. stradao u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovao i osiguranik tuženika, kao niti da je I. tužitelj 22. veljače 2011. pretrpio moždani udar.

8. Sporna je međutim uzročno-posljedična veza između prometne nesreće dana 29. siječnja 2010. i moždanog udara I. tužitelja dana 22. veljače 2011., kao i visina neimovinske i imovinske štete odnosno tuđa pomoć i njega, trajna tuđa pomoć i njega, visina izgubljene zarade, visina razlike između plaće i invalidske mirovine te visina duševne boli zbog teškog invaliditeta.

9. Radi prvotnog utvrđivanja sporne uzročno-posljedične veze sud je proveo dokaz uvidom u priložene isprave, saslušanjem vještaka, svjedoka i provođenjem medicinskog vještačenja.

10. Dana 18. lipnja 2018. prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj Pn-566/14 kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučeno je o parničnom trošku. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu.

11. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-813/18 od 7. studenog 2019., ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak. Navedeno iz razloga što je u postupku sud onemogućio tužitelje u raspravljanju kada nije prihvatio prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja, kao i saslušanje predloženih svjedoka po tužitelju.

12. Stoga je sud u ponovljenom postupku pristupio provođenju i ocjeni predloženih dokaza na navedenu okolnost.

13. U ocjenu danog iskaza vještaka dr. Strinovića i dr. DŽ (danih na ročištu 1. ožujka 2016.) i medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu sud nije ulazio iz razloga jer je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo kako smatra da su se navedeni vještaci (koji su sudjelovali u mirnom postupku), bez ulaženja u ocjenu stručnosti danih nalaza, mogli naći u svojevrsnom sukobu interesa.

14. Nadalje, na ročištu dana 3. studenog 2020. saslušani su svjedoci dr. FŽ, dr. ŽŽ i dr. ĆŽ, dok se svjedok dr. S udaljio sa suda, a svjedok dr. L nije pristupio, iako uredno pozvan.

Svjedok dr. LŽC je u bitnome iskazala da sve što smatra relevantnim upiše u nalaz, a po uvidu u njen nalaz od 16. svibnja 2014. (l. 132 spisa) navela je kako je za tu osobu sve relevantno navedeno u tom nalazu u kojem je zaključila da se radi o disekciji žile jer je postojao nalaz okluzije, u prilog čemu govori potpuna rekanalizacija tijekom vremena.

Svjedok dr. ŽŽ je u bitnome iskazao da je I. tužitelj njegov pacijent već dugi niz godina, da ga je počeo liječiti otprilike 6 -8 mjeseci nakon moždanog udara, da sve relevantno ulazi u nalaz, da sve utvrđeno u tijeku liječenja mora biti navedeno u pisanoj dokumentaciji, kao i dijagnoza koja mora biti navedena u nalazu koju izdaje pacijentu, da je imao sumnju na krivo postavljenu interpretaciju nalaza što je naveo u prvim nalazima, te da je kroz dugi period liječenja I. tužitelja izdana brojna medicinska literatura koja potvrđuje njegova utvrđenja vezana za uzrok moždanog udara kod I. tužitelja, da je zaključio da se radi o disekciji aorte iz tipične anamneze I. tužitelja i slijedom nalaza koji su potvrdili dinamiku od potpunog začepljenja do potpune rekanalizacije spontano i u kratkom periodu.

Svjedok dr. ĆŽ je u bitnome iskazala da se ne sjeća sastavljanja nalaza od 24. listopada 2012. (izvješće od konzultacije, l. 27.-28. spisa) te da sve što je smatrala relevantnim da je unijela u nalaz od 29. listopada 2012. (ambulantno izvješće od kontrolnog pregleda, l. 29 spisa).

15. Iz iskaza svjedoka dr. FŽ, dr. ŽŽ i dr. ĆŽ suglasno proizlazi da kao doktori tijekom liječenja pacijenata sve što smatraju relevantnim unose u nalaze, te je stoga taj dio iskaza svjedoka prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, kao i iskaz dr. ĆŽ obzirom ista u svom iskazu, kao osoba nezainteresirana za ishod ovog postupka navela uz koje izvješće ostaje. Iskazi svjedoka dr. FŽ i dr. ŽŽ u preostalom dijelu se ukazuju proturječnima obzirom prilikom pozivanja na svoja naknadno izrađena mišljenja nalaza s dodatnim zaključcima, istodobno ukazuju da sve što smatraju relevantnim unose u nalaze, bez objašnjenja razlike izdanih mišljenja, s navođenjem da se zaključci temelje na anamnezi dok su u istima navedena mišljenja i konzultacije s drugim doktorima (mišljenja dr. FŽ od 23. veljače 2011., l. 411. spisa i 16. svibnja 2014., l. 132. spisa te mišljenje dr. ŽŽ od 2. ožujka 2012., l. 25. spisa i pregled od 20. studenog 2012., l. 68. spisa, među kojima je navedeno mišljenje dr. ĆŽ koja je upravo pred sudom iskazala da se ne sjeća okolnosti sastavljanja mišljenja o disekciji kao uzroku već je ostala pri ambulantnom izvješću u kojem to nije konstatirala), pa se stoga iskazi svjedoka u preostalom navedenom dijelu ocjenjuju proturječni pa time i nevjerodostojni.

16. Nakon danih iskaza tužitelji su predložili provođenje novog medicinskog vještačenja, ne predlažući ponovo pozivanje svjedoka dr. UŽ i dr. M.

17. Radi utvrđivanja uzročne veze između prometne nesreće i moždanog udara, provedeno je medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Osijeku, koji je izvršio uvid u cjelokupni spis, pregled I. tužitelja i dostavljenu dokumentaciju.

18. U izrađenom nalazu i mišljenju od **.**.2022. dr. MŽC sa Medicinskog fakulteta u Osijeku je navela da je uzrok moždanog udara disekcija (raslojavanje) lijeve unutarnje karotidne arterije, a dokazi su ultrazvučni nalaz potpunog začepljenja lijeve unutarnje arterije na tipičnom mjestu oko 1,5 cm od ishodišta te njena potpuna i spontana rekanalizacija potvrđena ultrazvukom 6 mjeseci kasnije i CT angiografijom 7 mjeseci kasnije. Spontana rekanalizacija je tipična za disekcije (zbog izlaska ugruška iz stijenke u cirkulaciju nakon pucanja unutarnjeg sloja arterije), dok je potpuna spontana rekanalizacija apsolutno nemoguća u začepljenja arterija koja nastaju pri aterosklerozi. Za disekciju tipičan „plamenoliki“ izgled začepljenja opisan u inicijalnom ultrazvuku (doppleru) kartoidnih arterija, za disekciju tipično proširenje disecirane arterije nakon spontane rekanalizacije uslijed izlaska ugruška u cirkulaciju i zaliječena stijenke kao što je prikazano u CT angiografiji i MR angiografiji, izostanka bilo kakvih značajnih kardioloških nalaza koji bi sugerirali aterosklerozu ili drugi kardiogeni uzrok moždanog udara, izostanaka značajnih ateroskleroznih promjena u akutnoj obradi nakon moždanog udara.

Uzročno-posljedična veza disekcije i prometne nesreće 13 mjeseci ranije dokazano je iskustvima stručnjaka te bolnosti vrata na istoj strani na kojoj će kasnije biti otkriveno začepljenje unutarnje karotidne arterije. Početne bolove povezuje sa stvaranjem ugruška između slojeva u danima nakon prometne nesreće, a kasnije bolove (u tjednima prije moždanog udara) s razdorom unutarnjeg sloja arterije kada je ugrušak ušao u cirkulaciju prema mozgu. Niti jedan drugi patološki proces na vratnim arterijama nema dinamiku razvoja bolesti koja bi mogla objasniti navedenim slijed događaja.

19. Na takav nalaz i mišljenje podneskom od 12. ožujka 2024. tuženik je stavio prigovore navodeći da izneseno mišljenje vještaka nije u vezi sa priležećom medicinskom dokumentacijom, odnosno da za isto nema objektivnih dokaza jer u medicinskoj dokumentaciji nije zapisana disekcija (raslojavanje stijenke), niti intramuralni hematom stijenke, da je samo verificirana okluzija (začepljenje).

20. Na ročištu dana 7. ožujka 2024. saslušana je dr. MŽC koja je iskazala da I. tužitelj na pregled kod vještaka nije donio na uvid svoj osobni zdravstveni karton.

Navodi da I. tužitelj 11.08.2011. nije pretrpio novi moždani udar, nego epileptične napade kao posljedicu ranije moždanog udara. Navedeno je dokazano naknadno učinjenim MR mozga (prosinac 2011). Prema strukturnoj definiciji moždanog udara, dokaz postojanja moždanog udara je tipični ožiljak u MR mozga kakav u MR mozga nije prikazan.

Specifičnost disekcija vratnih arterija je vremenski razmak između trenutka nastanka inicijalne ozljede posljedično raslojavanje stjenke arterije u kojoj se tada počinje stvarati hematom. Hematom se može povući bez ikakvih simptoma, može uzrokovati lokalnu kompresiju na okolne strukture ili uzrokovati moždani udar ukoliko naraste dovoljno velik da začepi arteriju ili tako da prsnućem u unutrašnjost arterije stvori ugrušak koji strujom krvi bude odnese u mozgovne arterije. Dinamika razvoja hematoma, uvjetuje kada će se disekcija prezentirati moždanim udarom. U većini bolesnika moždani udar nastupa unutar 10 dana od inicijalne ozljede, no iskustvo i stručna literatura dokazuje postajanje slučajeva u kojih moždani udar nastupa tek godinu ili dvije nakon inicijalne ozljede. Vještačenje MF Osijek je podržano znanstvenim dokazima iz literature. Kao što je navedeno vještačenje MF Osijek, u preglednom radu Hrvatskih autora na str 279 spisa navodi se kako već i beznačajne "uobičajene" traume (poput kašljanja, zijevanja napornog vježbanja, nagle rotacije glave i vrata), mogu uzrokovati raslojavanje (disekciju) vratnih arterija.

Pregledni rad na str. 306 opisuje kako pri trzajnim ozljedama vrata može nastupiti disekcija vratnih arterija koja je često u početku neprepoznata, a disekciji posljedični moždani udari mogu nastupiti nekoliko tjedana ili čak mjesecima kasnije. Originalni znanstveni rad na str 310, donosi rezultate istraživanja kojim je obuhvaćeno 500 bolesnika s trzajnim ozljedom vrata, koji su nastupile u prometnim nesrećama. U toj skupini unutar perioda od 12 mj., njih 7 razvilo disekcije vratne arterije, a u 6 od 7 nastupio je i moždani udar. Zaključeno je kako u periodu od 12 mj nakon trzajne ozljede vrata postoji 520 puta viši rizik, za moždani udar u odnosu na populaciju koja nije imala trzajnu ozljedu vrata. Autori rada upozoravaju kako brojni kliničari nisu svjesni rizika za moždani udar i godinu dana nakon ozljede. Spontana potpuna rekanalizacija tipična je za disekcije (zbog izlaska ugruška iz stjenke u cirkulaciju nakon pucanja unutarnjeg sloja arterije), dok je potpuna spontana rekanalizacija apsolutno nemoguća u začepljenja arterija koja nastaju pri aterosklerozi. Za disekcije tipičan "plamenoliki" izgled začepljenja opisan u inicijalnom UZV (doppleru), karotidnih arterija. Inicijalni UZV prikaz karotidne arterije gosp. SŽC od 23.veljače 2011. potpuno odgovara ovom opisu, a pisani nalaz ne navodi da nema disekcije nego opisuje okluziju (začepljenje arterije). Mišljenje ovom nalazu i prikazu dala i je i prof. dr. sc. FŽ. Za disekciju je tipično proširenje disecirane arterije nakon spontane rekanalizacije uslijed izlaska ugruška u cirkulaciju i zalječenje stjenke kao što je prikazano u CT angiografiji i MR angiografiji. Izostanak bilo kakvih značajnih kardioloških nalaza koji bi sugerirali aterosklerozu (zakrčenje) ili drugi kardiogeni ( srčani uzrok moždanog udara). Izostanak značajnih aterosklerotskih promjena u akutnoj obradi moždanog udara, kao i u praćenju bolesnika godinama (8 god) nakon moždanog udara. Ateroskleroza je neizlječiva bolest koja postupno napreduje i zahvaća sve krve žile u vratu i tijelu te bi toliko uznapredovala ateroskleroza koja bi moga uzrokovati začepljenje arterije nužnu u 8 god imala manifestacije i na drugim arterijama. Pregledni rad na 314 slika 1, prikazuje shematski način na koji ugrušak u raslojenoj (diseciranoj) st ijenci arterije dovodi do njenog suženja ili začepljenja pri čemu nastaje tipični "plamenoliki završetak prohodnog dijela ishodišta" ispred ozlijeđenog segmenta. UZV pregled u Klinici za neurologiju KBC Sestra Milosrdnica gdje su učinjeni inicijalni UZV pregledi, 16.5.2014. učinila je dr. sc. IŽ temeljem urednog aktualnog izgleda stjenke mišljenja kako je prethodna okluzija lijeve unutarnje karotidne arterije bila uzrokovana disekcijom.

U prigovoru tuženika navodi se mogućnost da je vazos spazam uzrok recidivirajući moždanog udara, kojeg I. tužitelj nije imao što je dokazno objektivno naknadnim MR mozga. Dodatno vasuz spazam kao uzrok moždanog udara ne može izgledati kao objektivno ultrazvučno 23.02.11. prikazanim intramuralnim hematom. Naime, vazos spazam koncentrično zahvaća arterije pa okluzija (začepljenje) ne može izgledati plamenoliko.

U odnosu na ocjenu naruženosti I. tužitelja, navodi da je kod I . tužitelja zaostalo naruženje teškog stupnja uslijed spastičnosti i neprirodnog položaja desne ruke, vrlo uočljivo trećima.

Navodi da je uzrok moždanog udara disekcija unutarnjeg karotidne arterije koja je dovela do okluzije karotidne arterije, sve posljedično trzajnoj ozljedi vratne kralježnice, a što je posljedica prometne nezgode, a što je potvrđeno i medicinskom dokumentacijom koja je dostavljena uz podneske od 20. svibnja 2024., i 23. svibnja 2024.

Pregled I. tužitelja je obavljen 03. ožujka 2025. u KBC Osijek, a u odnosu na pitanje je li na dan prometne nezgode i dijagnosticiranja ozljeda kod tužitelja utvrđen iti jedan objektivan znak ili simptom temeljem kojeg se moglo medicinski posumnjati da je došlo do disekcije odnosno da li je to utvrđeno tijekom liječenja pa do ozljede vratne žile koja je dovela do disekcije aorte, vještak je zatražila da na ovo pitanje odgovori u pisanoj dopuni, a koristila je medicinsku dokumentaciju i stručnu literaturu koja je priležila spisu.

Na pitanje da li je u otpusnom pismu od 30. siječnja do 8. veljače 2012., utvrđeno da se našlo operacijskih aterosklerotskih promjena a ne disekcija, vještakinja navodi da je sama osobno napravila I. tužitelju UZV karotidnih arterija odnosno Color doppler i to 3. ožujka 2025., a iz kojeg se vidjelo da i on sada nema uznapredovali aterosklerotskih promjena što bi bilo za očekivati obzirom na životnu dob, protek vremena, nema većih aterosklerotskih promjena eketrakrajnijskog dijela karotidnih arterija.

21. U Dopuni nalaza i mišljenja od 8. srpnja 2025. navedeno je da je disekcija prikazana i opisana u više nalaza. Gosp. SŽC je 8.12.2011. pregledan u KBC "Zagreb", Klinika za neurologiju, gdje je postavljena sumnja na disekciju (raslojavanje stijenke) lijeve unutarnje kartodine arterije kao uzrok moždanog udara.

Inicijalni ultrazvučni prikaz lijeve unutarnje kartiodne arterije iz veljače 2011. iz ultrazvučnog laboratorija KBC "Sestara Milosrdnica" prikazuje tipičnu plamenoliku okluziju kakva nastaje pri disekciji, što je u reočitanju potvrdila voditeljica ultrazvučnog laboratorija KBC "Sestara Milosrdnica" prof. dr. sc. FŽ **.**.2014. CT angiografija iz KB "Dubrava" iz rujna 2011. prikazuje tipični postdisekcijski izgled proširenog ishodišta lijeve unutarnje kartiodne arterije. U nalazu iz 23.2.2011. opisuje se okluzija ishodišta lijeve unutarnje karotidne arterije. Nema opisa kontura okluzije, no navedena okluzija je plamenolika. Ultrazvučni nalaz iz 9. mjeseca 2011. navodi početne aterosklerotske (stenotske) promjene koje ne utječu na hemodinamiku. Promjene koje ne utječu na hemodinamiku ne strše u šupljinu krvne žile, odnosno ne uzrokuju njeno suženje i ne mogu biti uzrokom moždanog udara. CT angiografija opisuje suženje lumena C1 segmenta lijeve unutarnje karotidne arterije što je, isto tako, tipični nalaz nakon disekcije. Nalazi angiografije od 13.8.2011. i 23.12.2011. potvrđuju postojanje plakova u bifurkacijama obostrano, no u skladu s odgovorom na prethodni prigovor, radi se o plakovima koji ne strše u šupljinu krvne žile pa ih se ne može dovesti u vezu s moždanim udarom. Radi se o ranim aterosklerotskim promjenama koje su u skladu s tadašnjom dobi i povišenim kolesterolom u gosp. SŽC.

Tuđa pomoć i njega bili su potrebni 18 sati dnevno u prvih 2 godine nakon moždanog udara. U periodu od 2013. na dalje gosp. SŽC ima trajnu potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 8 sati dnevno. Trajna posljedica moždanog udara u gosp. SŽC je gubitak sposobnosti govora, korištenja motorike dominantne desne šake (hranjenje, pisanje, oblačenje, higijena) i otežani hod (ne može sam izlaziti iz kuće, odlaziti na pregled liječnika, putovati, usporen je u svakom kretanju poput odlaska na toalet).

22. Podneskom od 6. studenog 2025. tuženik je na Dopunu Nalaza i mišljenja iznio prigovore vezano za nedostatke objektivnih dokaza postojanja disekcije i uzročne veze, kao i prigovor previsoko ocijenjene smanjene životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege te iznesena proturječja.

23. Na ročištu dana 21. siječnja 2026., ponovo je saslušana dr. MŽC koja je iskazala da je za potrebe izrade dopune Nalaza i mišljenja od 8. srpnja 2025. dostavljen osobni zdravstveni karton I. tužitelja .

U odnosu na ocjenu potrebe tuđe pomoći i njege I. tužitelja u razdoblju od 2013. pa nadalje (8 h dnevno) navela je gubitak sposobnosti govora, korištenje motorike dominantne desne šake (hranjenje, pisanje, oblačenje, higijena) i otežani hod (ne može sam izlaziti iz kuće, a pri tome treba pomoć druge osobe jer koristi pomagalo, odlaziti na pregled liječnika, putovati, usporen je u svakom kretanju poput odlaska na toalet i sl.). U odnosu na potrebu tuđe pomoći i njege u prvih 2 godine navodi da su se iste sastojale od istih radnji (hranjenje, pisanje, oblačenje, higijena, govor), da tužitelj još uvijek nije samostalan čovjek a neće niti biti jer se radi o definitivnoj teškoj ozljedi mozga, njegovo stanje je definitivno. Tužitelj se i dalje kreće odnosno koristi pomagalom, desna strana mu ne funkcionira, lijevom stranom tijela se oslanja na štap i uz to treba pomoć druge osobe. Tužitelj je u prve dvije godine nakon moždanog udara bio nepokretan i nije mogao govoriti , motorika govora i razumijevanje govora uz potpuno oduzetu desnu stranu tijela.

Radilo o bolesniku koji je pretrpio moždani udar cijele lijeve polutke što je dovelo do nemogućnosti motorike govora i razumijevanje govora oduzetosti cijele desne polovine tijela i lica te mu je u prve 2 godine bila potrebna svakodnevna tuđa pomoć i njega i skrb gotovo danju i noću. Ista je bila potrebna zbog gutanja, nije mogao kontrolirati sfinktere i to je dovelo do potrebe za tuđom pomoći i njegom kao što je uobičajeno kod takvih bolesnika s takvim ozljedama.

Prvotni nalaz i mišljenje od 23.11.2022., kao i mišljenje povjerenstva MF u Osijeku i u pogledu mišljenja danog u vezi tuđe pomoći ni njege navodi da su i jedan i drugi bili raspravljeni na Povjerenstvu.

U odnosu na razliku između prve i druge ocjene tuđe pomoći i njege navela je da je funkcioniranje I. tužitelja sve teže i teže, on je sve stariji i posljedice se zapravo akumuliraju.

Na poseban upit da li se prvih dvije godine potrebe za tuđoj pomoći i njegom ocijenjenoj od 18 sati dnevno misli od datuma 22.2.2011. navodi da je tako i mislila obzirom sam navela ostatak rečenice: "nakon moždanog udara". Da li je u cijelom tom periodu I. tužitelj bio nepokretan odnosno vezan uz krevet kao što je to ranije navedeno i onemogućene komunikacije, navodim da koliko se sjeća otpusnog pisma iz kraja tog perioda misli da da. Da li vrijeme koje je opisano u ove dvije godine obuhvaća i razdoblje koje je I. tužitelj proveo u bolnicama i rehabilitacijama, navodi da da. Nakon te dvije godine da li je I. tužitelj bio sposoban komunicirati ili otežano komunicirati, te da navede mogućnost komunikacije utvrđenu izvršenim pregledom, navodi da je na pregledu bilo teško komunicirati sa I. tužiteljem, slabo razumije što ga se pita i morala je postavljati puno potpitanja i motorika govora je također gotovo potpuno onemogućena, s njim je bila i njegova obitelj radi lakše komunikacije ali pregled je obavila sama s njim, primjerice nije mogao imenovati pojedine stvari. Vezano uz ocjenu smanjene životne aktivnosti od 90%, vještak navodi da je povjerenstvo zapravo donijelo odluku da je stanje definitivno pa u podnesku vidim da su citirane med. tablice, međutim mišljenje povjerenstva je da tablice nisu obvezujuće i da je stanje definitivno. Na poseban upit pun. tuženika da li je pri ocjeni smanjene životne aktivnosti povjerenstvo se koristilo nekim drugim tablicama ili smjernicama, navodi da je povjerenstvo donijelo svoje mišljenje da je stanje definitivno. Na poseban upit da li dokumentacija spomenuta u dopuni kao: "inicijalni ultrazvučni prikaz lijeve karotidne arterije iz veljače 2011." predstavlja dokumentaciju od 23.2.2011. (l. 411. spisa), navodi da je to taj nalaz. Da li je bol u ramenu tipični znak okluzije ili disekcije i kad se on nakon ozljede javlja i da li traje cijelo vrijeme, navodi da se u ovom slučaju radilo o disekciji karotidne arterije u području prednje strane vrata, bol je tipičan simptom disekcije ili raslojavanja stjenke bilo koje arterije pa tako i ove i vodeći je simptom disekcije, javlja se u trenutku nastanka disekcije a može se javiti i nešto kasnije unutar tjedan dana i tipični je znak disekcije, trajanje boli ovisi o tome koliko je velika disekcija odnosno koliki je dugačak dvostruk i lumen, a bol je akutna, javlja se katkad paralelno uz disekciju a katkad i nakon disekcije, disekcija se katkad javi i nakon godine dana. Da li može navesti kada je nastupila disekcija (u trenutku moždanog udara ili ranije), navodi da je isto navela u nalazu i mišljenju od 2022. Da li je moždani udar predvidljiva i sigurna posljedica disekcije, navodi da doktori očekuju da se može dogoditi moždani udar nakon disekcije i okluzije, prema iskustvu u općenitom smislu.

24. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje moraju biti kumulativno ispunjene, su subjekti, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost.

25. U ovom predmetu uzročnost (adekvatan uzrok) se ogleda u slijedu događaja i to od nesporne pojave prometne nesreće i zadobivenih tjelesnih ozljeda u prometnoj nesreći dana 29. siječnja 2010., pa do sporne pojave disekcije (oštećenje, raslojavanje arterije) i do nesporne pojave okluzije (začepljenje arterije, završno stanje), pa do pojave nespornog moždanog udara kod I. tužitelja dana 22. veljače 2011., a koji događaji bi trebali formirati uzročnu vezu kod I. tužitelja.

Obzirom je sporno pitanje postojanja disekcije, a posljedično tome i uzročna veza disekcije i moždanog udara sa prometnom nesrećom, u predmetu je valjalo utvrditi vremenski slijed od prvotne ozljede (trzajna ozljeda vrata pri prometnoj nesreći od 29. siječnja 2010.) do pojave disekcije, pa do pojave okluzije i do moždanog udara te mehanizam ozljede (da je sila koja je djelovala bila adekvatna za uzrokovati disekciju odnosno moždani udar), povezano sa radiološkim nalazima, a za što je potrebna medicinska dokumentacija, kako iz vremena zadobivanja prvotnih ozljeda (trzajna ozljeda pri prometnoj nesreći) tako i kasnije (pretrage poput MR angiografije, CT angiografije, Color Doppler i sl.), sve kroz ocjenu medicinskim vještačenjem.

26. Iz povijesti bolesti od 29. siječnja 2010. (l. 37. spisa) vidljivo je da nema podataka radiološke obrade neposredno nakon prometne nesreće.

27. Sumarno, Nalazom i mišljenjem, dopunom te usmenim saslušanjima dr. MŽC, Medicinski fakultet u Osijeku, navela je da je uzrok moždanog udara disekcija lijeve karotidne arterije, a uzročna veza između disekcije i prometne nesreće 13 mjeseci ranije dokazana je iskustvima stručnjaka te bolnosti vrata na istoj strani. Navela je kako je za disekciju tipična potpuna rekanalizacija, hematom, proširenje stijenke i dvostruki lumen te se pozvala na zaključak dr. ŽŽ kako je primarna ozljeda stijenke arterije (disekcija, raslojavanje) nastupila pri prometnoj nesreći (trzajnoj ozljedi vrata) bez nastanka oštećenja mozga, dok je recidiv iste disekcije bio uzrokom moždanog udara I. tužitelja , dok se provedenim vještačenjem ne specificira točno kada je disekcija nastala, ne obrazlaže se recidiv iste, a dokazuje zabilježenim bolovima kod I. tužitelja, izostankom drugih dijagnoza i stručnim člancima, a istodobno se potvrđuje da do disekcije arterije može doći i od svakodnevnih radnji poput kašlja, naprezanja i sl.

Za postojanje disekcije koja nije jasno navedena u radiološkim nalazima I. tužitelja, navode se dokazi poput mišljenja dr. FŽ (nadopunu ranijeg mišljenja, bez obrazloženja razlike u tumačenju u danim mišljenjima od 23. veljače 2011. i 16. svibnja 2014.) i mišljenja o recidivu disekcije dr. ŽŽ bez ukazivanja iz kojeg nalaza dr. ŽŽ to proizlazi, s time da provjerom stanja spisa takva medicinska dokumentacija odnosno izneseno mišljenje dr. ŽŽ nije niti nađeno, dok je u mišljenju dr. ŽŽ od 8. prosinca 2011. (l. 60. spisa) samo zatražena daljnja radiološka obrada radi potrebe utvrđenja uzroka moždanog udara (radi sumnje na disekciju) te mišljenje dr. ŽŽ od 2. ožujka 2012., l. 25. spisa i pregled od 20. studenog 2012., l. 68. spisa, gdje se poziva na mišljenja drugih doktora, među kojima i dr. ĆŽ koja je upravo pred sudom iskazala da se ne sjeća okolnosti sastavljanja mišljenja o disekciji kao uzroku već je ostala pri ambulantnom izvješću u kojem to nije konstatirala. Također, nije obrazložen niti izostanak drugih objektivnih dokaza prisutnosti disekcije u radiološkim nalazima poput prikaza hematoma ili dvostrukog lumena (a koji se navode u provedenom vještačenju).

28. Treba uzeti u obzir da samo postojanje okluzije (začepljenje arterije, završno stanje) nije jedini i isključivi objektivni uzrok odnosno dokaz postojanja disekcije arterije, već šireg spektra dijagnoza, a što nije niti sporna činjenica među strankama, pa temeljem svega izloženog sud zaključuje da je izrađeno vještvo u ovom predmetu proturječno i nepotpuno, bez detaljne analize radioloških nalaza i povijesti bolesti i time nedostatno za ocjenu sporne činjenice pojave disekcije, odnosno ne odgovara na sporno pitanje uzročnosti i to potrebne adekvatne uzročnosti (pojava disekcije odnosno uzročno posljedična veza moždanog udara/okluzije sa disekcijom i time disekcije sa ozljedama iz prometne nesreće iz mjeseca siječnja 2010. godine), pa stoga sud temeljem stanja spisa donosi odluku.

29. Sud nije provodio novo medicinsko vještačenje na okolnost uzročno- posljedične veze obzirom je sud već rješenjem od 20. studenog 2025. odredio obnovu vještačenja, a koje su rješenje tužitelji predložili staviti van snage, pa je stoga isto i učinjeno. Pored toga, u svakom slučaju još jedno vještačenje doprinijelo bi odugovlačenju postupka i povećanju troškova, a sve u suprotnosti s odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a, pa je slijedom svega navedenog daljnji dokazni prijedlog valjalo odbiti i donijeti odluku temeljem stanja spisa.

30. Podneske I.-IV. tužitelja, V. tužitelja i tuženika od 2. ožujka 2026. sud nije uzeo u obzir jer su isti podneseni protivno odredbi čl. 299.a ZPP-a.

31. Slijedom svega navedenog, sud nije ulazio u ocjenu drugih pretpostavki za odgovornosti za štetu, a uslijed izostanka utvrđenog adekvatnog uzroka odnosno uzročne veze između štete i štetne radnje, valjalo je tužbeni zahtjev I.-V. tužitelja ocijeniti kao neosnovan i odbiti kao i točki I. izreke presude.

32. Nadalje, odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a.

33. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

Tuženiku je stoga priznat trošak sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 19. veljače 2018. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 22. svibnja 2014., 1. ožujka 2016., 28. veljače 2018., 4. svibnja 2018. i 10. srpnja 2020. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 1906 bodova, trošak zastupanja na ročištu dana 12. veljače 2018. u iznosu od 953 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak sastava podnesaka od 12. ožujka 2024. i 6. studenog 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) trošak zastupanja na ročištima dana 3. studenog 2020., 17. rujna 2021. (svaka radnja u iznosu od 2791 bodova), trošak zastupanja na ročištima 9. svibnja 2024., 7. ožujka 2025. i 21. siječnja 2026. (svaka radnja u iznosu od 3013 bodova), (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), uzimajući u obzir da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 87.395,32 eura.

Ostale radnje nisu priznate kao potrebne (podnesci od 21. ožujka 2018., 29. listopada 2020., 14. rujna 2021. i 24. siječnja 2025.), dok je trošak ročišta 14. studenog 2025. dodijeljen tužiteljima, a dokaz o podmirenju iznosa od 100,08 eura na ime pristupa vještaka na ročište nije dostavljen u spis.

U odnosu na zatražene troškove tuženika za povučeni dio tužbenog zahtjeva, valja reći kako je sud isti ocijenio neosnovanim obzirom da s time u vezi za tuženika nisu nastali nikakvi posebni troškovi, sve primjenom čl. 155. ZPP-a.

Navedenom iznosu pridodan je trošak medicinskog vještačenja u visini od 1.448,37 eura, pa je stoga ukupno dosuđeni trošak u iznosu od 88.843,69 eura. Na tako dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

34. U odnosu na trošak ročišta održanog dana 14. studenog 2025., punomoćnici I.-V. tužitelja su zatražili trošak ročišta u smislu čl. 156. st. 1. ZPP-a, bez obzira na uspjeh u sporu, a što je opravdano obzirom je tuženik podnio prigovore protiv Dopune Nalaza i mišljenja od 9. srpnja 2025., koji je uredno dostavljeno strankama 15. rujna 2025., dana 6. studenog 2025. i posljedično tome i prijedlog za ponovnim saslušanjem vještaka iz kojeg se razloga ročište 14. studenog 2025. nije moglo održati, pa stoga I.-IV. tužitelju na temelju čl. 156. st. 3. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada zatražena naknada troškova nastale odgode ročišta neovisno o ishodu spora i to u visini utvrđenoj u iznosu od 11.293,75 eura i V. tužitelju u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu sa Tbr. 9. toč. 1. Tarife u vezi sa Tbr. 40. toč. 1. Tarife, uključujući pripadajući pdv od 25%.

Na tako dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II., III., IV. I V. izreke presude.

U Zagrebu, 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. I.-IV. Tužitelju po punomoćniku

2. V. Tužitelju po punomoćniku

3. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte