REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1015/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja NÜRNBERGER ALLGEMEINE VERSICHERUNGS-AKTIENGESELLSCHAFT, Ostendstrasse 100, 90334, Nürnberg, Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u OD Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb platiti tužitelju NÜRNBERGER ALLGEMEINE VERSICHERUNGS-AKTIENGESELLSCHAFT, Ostendstrasse 100, 90334, Nürnberg, Njemačka, iznos od 6.588,28 EUR s zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.874,20 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 31. srpnja 2021., oko 15:45 sati u mjestu Viškovci, osiguranik tužitelja, GD iz [adresa], upravljao osobnim vozilom marke BMW 750LI xdrive njemačke reg. oznaka [registarska oznaka], ulicom Ivana Tišova kada je na stražnji dio njegovog vozila, kretanjem vozilom unatrag vozač AD, naletio sa stražnjim dijelom vozila marke Mercedes Vito reg. oznake [registarska oznaka]. Ističe da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti te je policom osiguranja ugovoreno i osiguranje vozila od štete nastale u inozemstvu. U tužbi se poziva na točku A.6.4. Općih uvjeta osiguranja motornih vozila koji čine sastavni dio predmetne police. Navodi da je GD, po povratku u [adresa], dao ovlaštenom vještaku procijeniti štetu na svom vozilu te mu je tužitelj, po obradi zahtjeva, isplatio naknadu štete u iznosu od ukupno 11.406,77 eur, dok je tuženik priznao odgovornost za naknadu štete i dana 17. svibnja 2023. tužitelju isplatio iznos od 4.818,49 eur isključivo za troškove popravka vozila prema cijenama servisa u Hrvatskoj. Tužitelj tužbom potražuje iznos od 6.588,28 eur koja predstavlja razliku regresne tražbine tužitelja od ukupno 11.406,77 eur i od strane tuženika isplaćenog iznosa 4.818,49 eur.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja te činjenične navode iz tužbe. U navodima odgovora na tužbu ne osporava činjenicu da se 31. svibnja 2021. dogodio štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). ističe da je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos od 5.075,43 eura, a da se radi o iznosu troškova popravka predmetnog vozila u Republici Hrvatskoj pa smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužitelju iz predmetnog štetnog događaja. Navodi da se štetni događaj dogodio u Republici Hrvatskoj i da je vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika upravljao hrvatski državljanin (AD, prebivalište – [adresa]). Također, navodi da je vlasnik vozila za koje se potražuje šteta bio također hrvatski državljanin s prebivalištem u [adresa] i vozačkom dozvolom izdanom u Republici Hrvatskoj te osporava tužiteljeve činjenične navode da bi njegov osiguranik navodno imao prebivalište u [adresa]. Tužitelj, prema mišljenju tuženika, neosnovano potražuje od tuženika isplatu troškova prema cijenama u Saveznoj Republici Njemačkoj. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometno tehničke struke, Igoru Jakopliću, dipl. ing., na okolnost utvrđenja uzročno-posljedične veze i visine nastale štete. Sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka jer je tužitelj, kao stranka koja je predložila saslušati te svjedoke, na ročištu održanom 10. veljače 2026. odustao od izvođenja tog dokaza.

4. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu regresnog duga za naknadu materijalne štete isplaćene oštećenom tužiteljevom osiguraniku, a koja je nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u predmetnoj prometnoj nesreći.

6. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja koji se zbio 31. svibnja 2021. na način da se dogodio sraz vozila između osiguranika tužitelja i tuženika, nesporna je pasivna legitimacija i da je izvršena isplata od strane tuženika tužitelju u iznosu 4.818,49 eur (s lista 202. spisa). Parnične stranke su na ročištu od 10. veljače 2026. učinile nespornim da 228,50 eur (za koji se izvod nalazi na listu 201. spisa) nije plaćen od stranke tuženika tužitelju, već je tuženik isplatio tužitelju iznos od 4.818,49 eur. Na tom ročištu stranke su učinile nespornom krivnju osiguranika tuženika za štetni događaj kao i da je tužitelj isplatio svom osiguraniku iznos od 11.406,77 eur po štetnom događaju od 31. svibnja 2021.

7. Među strankama je sporna visina štete na predmetnom vozilu nastale povodom predmetnog štetnog događaja.

8. U konkretnom slučaju, kao mjerodavno, primjenjuje se pravo Republike Hrvatske, sukladno članku 3. Konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama (nastavno: Haaška konvencija, donesene u Haagu 4. svibnja 1971., koje je Republika Hrvatska stranka od 8. listopada 1991. na temelju notifikacije o sukcesiji

- Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, Narodne novine, broj: 4/94). Navedenom odredbom Haaške konvencije određeno je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda (načelo lex loci delicti commissi) kao mjerodavno pravo za građansku izvanugovornu odgovornost za prometne nezgode na cestama.

9. Predmetna prometna nesreća dogodila se u Viškovicma, dakle na području Republike Hrvatske, zbog čega, kao mjerodavno u pogledu opsega štete, valja primijeniti pravo Republike Hrvatske, konkretno Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetnog obveznog odnosa.

10. Prema odredbi članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (zakonska subrogacija). S obzirom na to da je tužitelj isplatio iznos štete koja je nastupila po štetnom događaju (parnične stranke su učinile nespornim da je tužitelj isplatio svom osiguraniku iznos od 11.406,77 eur po štetnom događaju), aktivno je legitimiran podnijeti tužbu povodom citirane odredbe o subrogaciji.

11. U odnosu na tuženikov prigovor da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, u primjeni je odredba članka 230. ZOO-a prema kojoj tražbina naknade štete zastarijeva u roku tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Budući da među strankama nije sporno da se štetni događaj odvio dana 31. svibnja 2021., to tužitelj, koji je podnio tužbu 13. svibnja 2024., nije u zastari s podnošenjem tužbe u ovom predmetu.

12. Sud je proveo dokaz sudskim vještačenjem po sudskom vještaku prometno tehničke struke na okolnost utvrđenja odgovornosti, uzročno-posljedične veze i visine nastale štete. Budući da su parnične stranke, po provođenju vještačenja, učinile nespornim krivnju osiguranika tuženika za štetni događaj kao i da je tužitelj isplatio svom osiguraniku iznos od 11.406,77 eur po štetnom događaju od 31. svibnja 2021. , ovaj sud će se, prilikom obrazlaganja presude, u tom smislu usredotočiti samo na ono što je učinjeno spornim između stranaka, odnosno visinu stvarno nastale štete.

13. Sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju iznio zaključak da visina troška popravka prema cijenama dijelova i radnih sati kod ovlaštenih koncesionara za BMW vozila na dan utvrđivanja štete u SR Njemačkoj je iznosila oko 10.619,72 EUR -a, što je zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosilo 12.637,47 EUR-a, a visina troška popravka prema cijenama dijelova i radnih sati kod ovlaštenih koncesionara za BMW vozila na dan utvrđivanja štete u R Hrvatskoj je iznosila oko 5.677,13 EUR-a, što je zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosilo 7.096,41 EUR-a.

14. Budući da je tuženik prigovorio pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, to je na ročištu održanom 10. veljače 2026. vještak dao usmeno pojašnjenje da je kalkulacije sačinio prema cijenama u RH i posebno prema cijenama u SR Njemačkoj koje je priložio uz nalaz i mišljenje (izračuni koji se nalaze na listovima 265. – 276. spisa) i iz kojih je detaljno vidljiv izračun troška popravka. Pojasnio je da je koristio program koji preuzima tražene i potrebne podatke direktno od proizvođača pojedine marke vozila i jedino pomoću njega se može izračunati trošak popravka , a koji program koriste osiguravajuća društva, radionice za popravke i trgovci, kao i vještaci.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Igora Jakoplića dipl. ing. kao vjerodostojan u pogledu visine nastale štete s obzirom na to da je izrađen u skladu s pravilima struke te je dodatno obrazložen i argumentiran na ročištu 10. veljače 2026. Ovaj sud je utvrđenja iz nalaza sudskog vještaka prihvatio kao stručne, objektivne i vjerodostojne budući da su ona podudarna s dokumentacijom u predmetnom spisu. U nalazu i mišljenju sudski vještak je utvrdio da visina štete na vozilu BMW-a na dan utvrđivanja štete u SR Njemačkoj je iznosila oko 10.619,72 EUR- a, što je zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosilo 12.637,47 EUR-a, što ovaj sud drži objektivno vjerodostojnim jer utvrđeni iznos odgovara, štoviše za 271,83 eur premašuje iznos iz obračuna štete za naknadu koji je konstatiran u iznosu od 12.365,64 eura (list 113. spisa). Iz dokumentacije priležeće spisu proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku priznao i isplatio iznos od 11.406,77 eura (list 156. spisa), razliku između kojeg iznosa i iznosa koji mu je tuženik nesporno regresirao, potražuje u ovom predmetu.

16. Prema odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala , a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.). Prema stavku 3. stoga članka kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a koja naknada će se dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (stavak 4.).

17. Slijedom takvog stanja stvari, kao iz nesporne činjenice da je tužitelj isplatio svom osiguraniku iznos od 11.406,77 eur po štetnom događaju od 31. svibnja 2021. , sukladno načelu potpune restitucije, valjalo je tužitelju dosuditi trošak stvarne štete u potpunom iznosu koju je osiguravajuća kuća isplatila svom osiguraniku. Ovakvo stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovnog broja Rev-840/2011 od 17. veljače 2015. u kojoj je izraženo shvaćanje da hrvatski državljanin koji radi i živi u inozemstvu, jednako kao i strani državljanin, ima pravo na naknadu troškova izvida i procjene štete te popravka vozila koje je izvršio u zemlji registracije vozila, prema cijenama u toj zemlji, neovisno o tome je li s obzirom na vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj mogao vozilo popraviti i u Republici Hrvatskoj. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a. Naime, u skladu s odredbom članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Stoga je valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete na vozilu počevši od 11. studenog 2022., a budući da je taj iznos tužiteljevom osiguraniku plaćen 10. studenog 2022. (list 156. spisa).

19. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. izreke presude). Tužitelju je u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa) priznat trošak sastava na tužbe u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. Tarife trošak pristupa ročištima od 20. svibnja 2025. i 10. veljače 2026., svako u iznosu od po 200,00 eura, što ukupno iznosi 600,00 eura, a uvećano za PDV (25%) ukupno iznosi 750,00 eura. Tužitelj je zatražio i predujam troška vještačenja u iznosu od 450,00 eura, kao i trošak prijevoda po stalnom sudskom tumaču u iznosu od 1.505,70 eura (list 185. spisa), a budući da su mu ti materijalni troškovi zaista i nastali i da je ovom sudu je dostavio dokaz o njihovoj uplati (list 185. i 226. spisa), priznati su mu i ti troškovi. Tužitelj je zatražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 56,17 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 112,33 eura, koji mu je priznat. Slijedom navedenog, tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.874,20 eura.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku