Poslovni broj Pr-36/2025-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 16. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 04. ožujka 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.820,24 Eura neto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 643,58 Eura od 01.11.2021.;
- na iznos od 696,80 Eura od 01.12.2021.;
- na iznos od 723,34 Eura od 01.01.2022.;
- na iznos od 378,26 Eura od 01.02.2022.;
- na iznos od 378,26 Eura od 01.03.2022.
do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 497,83 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 1.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 04. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 500,00 Eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj KĆ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 15. travnja 2025. sudu podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate neisplaćenog terenskog dodatka na plaću u iznosu od 3.291,52 Eura, no da do mirnog rješenja nije došlo. Tužitelj da je kao državni službenik u Kaznionici u Zadru primljen na radno mjesto službenik pravosudne policije rješenjem Klasa: UP/I-112-08/21-01/153 od 29. rujna 2021. i 13. siječnja 2022. te da je rješenjem iste klase od 25. siječnja 2022. privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 39. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave u razdoblju od 4. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. te od 26. siječnja 2022. do 08. veljače 2022. Tužitelj da je 18. veljače 2022. položio stručni ispit, o čemu je Ministarstvo pravosuđa i uprave izdalo uvjerenje dana 18. veljače 2022. godine. Odredbom članka 50. stavcima 1. 2., 3. i 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 112/17, 12/18, 2/19,119/19 i 66/20) propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu i to ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Te renski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna (22,56 eura), odnosno prema sporazumu s Vladom. Članak 7. Dodatak II. Kolektivnog ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 119/19) zaključen 29. studenog 2019. da propisuje da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da iznos dodatka za rad na terenu iz članka 50. stavka 4. Kolektivnog ugovora iznosi 200,00 kuna (26,54 eura). Slijedom navedenog da tužitelju pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za vrijeme privremenog premještaja, jer da se radi o ispunjenju oba uvjeta iz članka 50. gore navedenog Kolektivnog ugovora (rad izvan samog mjesta rada odnosno područja u kojem obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen i izvan mjesta stanovanja), a što istom nije isplaćeno. Tuženik da je dao uputu svim zatvorima i kaznionicama te zavodima i centrima da pravosudnim službenicima počnu isplaćivati terenski dodatak, što da jasno proizlazi iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav, K lasa: 121-03/22-01/156, Urbroj: 51408- 03-02-02/01-22-01 od 1. lipnja 2022. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je 2. lipnja 2020. dala Tumačenje broj 4/52 da je temelj za ostvarivanje prava na naknadu za odvojeni život činjenica da državni službenik i namještenik zbog mjesta stalnog rada koje je različito od mjesta prebivališta njegove obitelji živi odvojeno od svoje obitelji. Navedeno pravo da se ostvaruje sukladno uvjetima iz članka 52. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Službenik i namještenik koji je upućen na službeni put da ostvaruje prava sukladno članku 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a ne članku 52. tog Kolektivnog ugovora. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da ima sjedište pri Ministarstvu pravosuđa i uprave u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 49 te da je na web stranici Ministarstva objavljeno sljedeće: Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja. Visina dnevnog terenskog dodatka za period u kojem je tužitelj privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 35. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave da je iznosio 200,00 kn (26,54 eura). Slijedom navedenoga tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.291,52 eura sa zateznom zakonskom kamatom. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 13. svibnja 2025. tužena navodi da su predmetna tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Navodi da je nesporno da je tužitelj kao službenik Zatvora u Zadru, rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Središnji ured, zbog pohađanja 39. temeljnog tečaja privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu u Zagrebu i to u periodu od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. Tužitelj da je za navedeno dao suglasnost 29. rujna 2021. da ga se privremeno premjesti na rad u Centar za izobrazbu u Zagrebu na razdoblje od 04. listopada 2021. do 04. veljače 2021. radi pohađanja temeljnog tečaja. Nadalje, tužitelj da je 01. listopada 2021. podnio zamolbu kojom moli da mu se prizna pravo na mjesečnu naknadu za odvojeni život od obitelji za vrijeme privremenog premještaja u Centar za izobrazbu u Zagrebu radi pohađanja 39. temeljnog tečaja, budući da ima jedno dijete koje uzdržava. Temeljem navedene zamolbe Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski susta i probaciju, Zatvor u Zadru da je rješenjem Klasa: 121-05/21-01/394, Urbroj: 514-10-06-13-01/01-21-03 od 13. listopada 2021. tužitelju priznao pravo na mjesečnu naknadu za odvojen život od obitelji u visini 75% iznosa utvrđenog na ime naknade za odvojen život i u mjesečnom iznosu od 750,00 kn, a koji iznos da je istom i isplaćen za vrijeme privremenog premještaja radi pohađanja temeljnog tečaja. Odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 14/21) da je predviđeno da vježbenik odnosno službenik odjela osiguranja za vrijeme vježbeničkog staža mora pohađati osposobljavanje, položiti ispit za zvanje i položiti državni stručni ispit, jer mu u protivnom prestaj državna služba istekom vježbeničkog staža po sili zakona. Iz navedenog da proizlazi da je pohađanje predmetne izobrazbe sastavni dio službe vježbenika pravosudne policije, slijedom čega da je za zaključiti da pohađanje takve izobrazbe (kao sastavnog dijela službe vježbeničkog staža, za vrijeme koje je tužitelj kao vježbenik pravosudne policije bio privremeno premješten upravo u Centar za izobrazbu gdje je istu pohađao), ne predstavlja upućivanje službenika na edukaciju odnosno seminar ili školovanje u smislu odredbe članka 55. stavka 6. Kolektivnog ugovora, a za vrijeme trajanja kojeg bi službenik ostvario pravo na isplatu dnevnice ili terenskog dodatka. Odredbom čl. 14. st. 1. Pravilnika o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu („Narodne novine“ br. 136/21) da je propisano da je temeljni tečaj obvezna izobrazba službenika pravosudne policije koji obavljaju poslove osiguranja kaznionice, zatvora i centra te su ga dužni pohađati nakon prijema u državnu službu i raspoređivanja na poslove osiguranja, za vrijeme vježbeničkog staža, radi osposobljavanja za samostalno obavljanje poslova osiguranja u zatvorskom sustavu i stjecanja uvjeta za polaganje ispita za zvanje pravosudne policije. Odredbom čl. 15. Pravilnika da je propisano da se radi izobrazbe službenik privremeno premješta na rad u Centar odnosno drugo tijelo zatvorskog sustava u kojem se provodi temeljni tečaj, za vrijeme trajanja temeljnog tečaja, o čemu rješenje donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Navedeno postupanje Uprave za zatvorski sustav i probaciju da je zakonito i sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 14/21, dalje: ZIKZ) i Pravilnika o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu („Narodne novine“ br. 136/21) koji da su lex specialis u odnosu na Zakon o državnim službenicima. U odnosu na navode tužitelja da mu pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za vrijeme privremenog premještaja na rad, u svezi čega se poziva na odredbe čl.50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužena ističe Tumačenje broj 4/50 od 18. travnja 2019. prema kojem državni službenik i namještenik ostvaruje pravo na terenski dodatak, sukladno odredbama članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tj. za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada i izvan njegovog stalnog boravka, ako je pritom na terenu proveo najmanje 8 sati. Pritom ukazuje da se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, a što je utvrđeno aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Navodi da je činjenica i da je notorno da tužitelj temeljem rješenja o privremenom premještaju na rad nije upućen obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, obzirom da su sukladno čl. 34. ZIKZ-a državni službenici kaznionice, zatvora odnosno Centra za dijagnostiku u Zagrebu ovlaštene službene osobe koje rade po posebnim uvjetima rada, odnosno oni državni službenici koji imaju posebne dužnosti ili ovlasti, koji status tužitelj da nije mogao imati za vrijeme trajanja vježbeničkog staža. Sukladno čl. 35. ZIKZ ovlaštena službena osoba ima ovlast i obvezu u okviru svojeg djelokruga rada poduzeti sve zakonite radnje radi izvršavanja kazne zatvora, a službenik pravosudne policije kaznionice, zatvora odnosno centra u obavljanju službe može primijeniti sredstva prisile i vatreno oružje u skladu s odredbama ovoga Zakona. Tužitelj da je privremeno premješten na rad radi pohađanja 39. Temeljnog tečaja kojeg je bio dužan proći i završiti o čemu da je isti bio upoznat prilikom prijema u državnu službu budući je dao svoju suglasnost za pohađanje istog jer u slučaju da isti nije položio ispit za zvanje prestala bi mu državna služba. Tužitelj dakle da nije upućen obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, obzirom da za isto nije u vrijeme trajanja vježbeničkog staža niti osposobljen niti ovlašten samostalno obavljati. U konkretnom slučaju da se radi o posebnom obliku premještaja na rad koji je uređen posebnim propisom i koji je različit od upućivanja službenika bilo na službeni put ili na rad izvan stalnog mjesta rada - rad na terenu. Nadalje, iz obavijesti Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za službenički sustav K lasa: 121- 03/22-01/156, Urbroj: 514-08-03-03-01/01-23-024 od 05. rujna 2023. da proizlazi da službenici pravosudne policije (vježbenici i službenici premješteni u zatvorskom sustavu) za vrijeme privremenog premještaja na rad u Centar za izobrazbu ili drugo tijelo zatvorskog sustava radi obveze izobrazbe odnosno pohađanja temeljnog tečaja ne ostvaruju pravo na dodatak za rad na terenu prema čl. 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 56/22, 127/22, 58/23). Naime, Odlukom Ustavnog suda U-III/3992/2018 od 19. ožujka 2020. u bitnome da je odbijena tužba podnositelja iz razloga što se vježbenici u Centra za izobrazbu privremeno premještaju radi izobrazbe i pohađanja tečaja, a ne radi upućivanja na rad na terenu, odnosno radi obavljanja poslova. Također, tužena kao bitno naglašava da je čl. 51. st. 5. Kolektivnog ugovora za državne službenik i namještenike propisano da se naknada za odvojeni život obitelji i terenski dodatak međusobno se isključuju. U konkretnom slučaju tužitelj da je, kako je tužena već navela, podnio zahtjev za ostvarivanjem prava na naknadu za odvojen život koje pravo mu je i priznato što isključuje ostvarivanje prava na terenski dodatak. Slijedom navedenog tužena predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. Na pripremnom ročištu održanom 16. veljače 2026. tužitelj uređuje tužbu na način da od tužene potražuje isplatu (neto) iznosa od 743,12 Eura za listopad 2021., 796,34 Eura za studeni 2021., 822,88 Eura za prosinac 2021., 477,80 Eura za siječanj 2022. i 477,80 Eura za veljaču 2022. odnosno isplatu (neto) iznosa od ukupno 3.318,07 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na gore navedene mjesečne iznose od 01. u idućem mjesecu . S obzirom da je tužitelj početno tužbom od tužene potraživao isplatu iznosa od 3.291,52 Eura, to tužitelj ovakvom radnjom u smislu čl. 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) vrši preinaku tužbe (povećanjem tužbenog zahtjeva). Kako je međutim ova preinaka pravodobna u smislu čl. 190. st. 1. ZPP budući je izvršena do zaključenja prethodnog postupka te kako se tužena nije protivila ovako izvršenoj preinaci tužbe već se usprotivila kao neosnovan i tako uređenom tužbenom zahtjevu, to je sud u ovom postupku odlučivao o tako preinačenoj tužbi.
4. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I-112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02-22-03 od 25. siječnja 2022. (list spisa 6-7), zahtjev za mirno rješenje spora KĆ od 24. siječnja 2025. (list spisa 8-10), Odluku Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: N-DO- 34/2025-4 od 26. ožujka 2025. (list spisa 11), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Zadru klasa: UP/I-112-02/21-03-253, urbroj: 514-10-06-13-01/01-21-01 od 01. srpnja 2021. (list spisa 12-14), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I-112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02- 22-02 od 13. siječnja 2022. (list spisa 15-16), uvjerenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Centra za izobrazbu klasa: UP/I-133-02/21-01/1499, urbroj: 514-10-08-02-02/01-22-01 od 18. veljače 2022. (list spisa 17), Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (list spisa 18 -19), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav klasa: 121 -03/22-01/156, urbroj: 514-08-03-02-02/01-22-01 od 01. lipnja 2022. (list spisa 20-21), obračunske isprave za isplate plaće – naknade KĆ za period od 10/2021 do 02/2022 (list spisa 22-31), tumačenje broj 1/50 od 04. veljače 2019. i druga (list spisa 32-34), izvod iz zapisnika s 27. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike održane 02. lipnja 2020. (list spisa 35-40), suglasnost KĆ od 24. rujna 2021. (list spisa 49), zamolbu KĆ od 01. listopada 2021. (list spisa 50), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Zadru klasa: 121-05/21-01/394, urbroj: 514-10-06-13-01/01-21-03 od 13. listopada 2021. (list spisa 51-52), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav klasa: 121 -03/22-01/156, urbroj: 514-08-03-03-01/01-23-24 od 05. rujna 2023. (list spisa 53-54), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3992/2018 od 19. ožujka 2020. (list spisa 55-60), sudsku praksu (list spisa 66-70, 73-83), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I-112- 08/21-01/152, urbroj: 514-08-03-02-02/02-21-01 od 29. rujna 2021. (list spisa 90-92), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I-112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03- 02-02/02-21-01 od 29. rujna 2021. (list spisa 93-95), obračunske isprave za isplate plaće – naknade ŠĆ za period od 10/2021 do 02/2022 (list spisa 96 -100), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Centra za izobrazbu od 09. rujna 2021. s popisom polaznika 39. temeljnog tečaja (list spisa 102 -104), sudsku praksu (list spisa 108-127) i odluku Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Osijeku klasa: 121-03/22-01/198, urbroj: 514-10-06-05-01/02- 22-04 od 10. kolovoza 2022. (list spisa 128). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi osim dokaza financijskim vještačenjem budući je tužitelj izvođenje tog dokaza predložio na činjenicu koja u ovom postupku među strankama nije sporna (ovo jer je tužena na pripremnom ročištu održanom 16. veljače 2025. navela da u svrhu ekonomičnosti postupka, kako bi se izbjeglo provođenje vještačenja, suglašava s visinom postavljenog tužbenog zahtjeva, osporavajući osnovu tužbenog zahtjeva) te osim dokaza saslušanjem tužitelja budući je sud pravno relevantno činjenično stanje za odlučivanje o tužbenom zahtjevu našao dovoljno raspravljenim izvedenim materijalnim dokazima.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Isplatu iznosa u visini od 3.318,07 Eura neto sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj od tužene potražuje po osnovi terenskog dodatka koji mu tužena nije isplatila za razdoblje od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. u kojem je razdoblju tužena tužitelja privremeno premjestila na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 39. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave pa je tako predmet ovog spora isplata materijalnog prava državnog službenika.
6.1. Odredba čl. 9. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZoR) propisuje da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom pri čemu čl. 9. st. 3. ZoR propisuje da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
6.2. Odredba čl. 50. st. 1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17, 12/18, 2/19, dalje: Kolektivni ugovor) propisuje da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu st. 2. tog članka propisa da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.
6.3. Nadalje, odredba čl. 50. st. 3. Kolektivnog ugovora propisuje da se terenski dodatak isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec dok odredba st. 4. tog članka propisuje da visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.
6.4. Odrednom čl. 7. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 119/19, dalje: Dodatak II. kolektivnom ugovoru) ugovorne strane sporazumno utvrđuju da iznos dodatka za rad na terenu iz članka 50. stavka 4. Kolektivnog ugovora iznosi 200,00 kn (za što sud ističe da prema finskom tečaju konverzije iznosi 26,54 Eura).
6.5. Odredba čl. 50. st. 7. Kolektivnog ugovora propisuje da pored terenskog dodatka službenik i namještenik ima pravo i na dodatke iz članka 38. tog Ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada dok je st. 8. tog članka propisano da se dnevnica i terenski dodatak međusobno isključuju.
6.6. Konačno, odredba čl. 52. st. 2. Kolektivnog ugovora propisuje da službeniku i namješteniku pripada naknada za odvojeni život od obitelji ako zbog mjesta stalnog rada, različitog od prebivališta njegove obitelji, živi odvojeno od obitelji pri čemu st. 5. tog članka propisuje da se naknada za odvojeni život od obitelji i terenski dodatak međusobno se isključuju.
7. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora KĆ od 24. siječnja 2022. (list spisa 8-10) proizlazi da je ovdje tužitelj 24. siječnja 2025, dakle prethodno pokretanju ovog spora ovdje tuženoj sukladno čl.186.a ZPP podnio zahtjev za mirno rješenje spora u kojem je od tužene tražio isplatu terenskog dodatka isplatu kojeg potražuje predmetnom tužbom, međutim, kojem zahtjevu tužitelja za mirno rješenje spora tužena nije udovoljila, a kako to proizlazi iz Odluke Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: N-DO-34/2025-4 od 26. ožujka 2025. (list spisa 11). Kako je tužitelj predmetu tužbu podnio 15. travnja 2025., ovo nakon što je tužena 26. ožujka 2025. odbila njegov zahtjev za mirno rješenje spora to je predmetna tužba dopuštena u smislu odredbe čl. 186.a ZPP.
8. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Zadru klasa: UP/I-112-02/21-03-253, urbroj: 514-10-06-13-01/01-21-01 od 01. srpnja 2021. (list spisa 12-14) proizlazi da je u postupku rasporeda na rad državnog službenika KĆ ovdje tužitelja, a koji je primljen u državnu službu na neodređeno vrijeme, tužitelj raspoređen na radno mjesto – mlađi pravosudni policajac u svojstvu vježbenika u Odjelu osiguranja s danom 01. srpanja 2021.
8.1. Uvidom u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I-112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02-22-03 od 25. siječnja 2022. (list spisa 6-7) proizlazi da se tužitelj kao mlađi pravosudni policajac u svojstvu vježbenika od strane tužene privremeno premješta na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 39. temeljenog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave i to u periodu od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. Pri tome, iz obrazloženja označenog rješenja kao i rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I-112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02-21-01 od 29. rujna 2021. (list spisa 93-95) i rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/ I-112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02-22-02 od 13. siječnja 2022. (list spisa 15-16) proizlazi da je ovdje tužitelj već ranijim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I-112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02-21-01 od 29. rujna 2021. bio privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 39. temeljenog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju u razdoblju od 04. listopada 2021. do 04. veljače 2022., međutim, da je rješenjem tog Ministarstva od 13. siječnja 2022. prekinut privremeni premještaj tužitelja s danom 12. siječnja 2022. radi prekida provođenja izobrazbe uslijed širenja bolesti uzrokovane koronavirusom te se tužitelj vratio na rad u Zatvor u Zadru s danom 13. siječnja 2022., a nakon čega je rješenjem tog Ministarstva od 24. siječnja 2022. određeno da se provođenje izobrazbe 39. temeljnog tečaja nastavlja provoditi pa kako su se stekli uvjeti za nastavak 39. temeljenog tečaja je ovdje tužitelju kao polazniku 39. temeljnog tečaja utvrđen privremeni premještaj na rad u Centar za izobrazbu od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022.
8.2. Iz gore navedenog tako proizlazi utvrđenje suda da je tužitelj, mlađi pravosudni policajac u svojstvu vježbenika od strane tužene kao poslodavca bio premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 39. temeljenog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave i to u razdoblju od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. Za istaknuti je ovdje da ove činjenice među strankama u postupku nisu niti sporne.
8.3. Također, a što proizlazi i iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Centra za izobrazbu klasa: UP/I-133-02/21-01/1499, urbroj:
514-10-08-02-02/01-22-01 od 18. veljače 2022. (list spisa 17), među strankama u postupku nije sporno da je tužitelj završio 39. temeljni tečaj za polaganje stručnog ispita za zvanje u pravosudnoj policiji koji je održan u Centru za izobrazbu od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. te da je 08. veljače 2022. pristupio polaganju i položio stručni ispit za zvanje.
9. Među strankama u postupku nadalje nije sporno, a što proizlazi i iz sadržaja obračunskih isprava za isplate plaće – naknade KĆ za period od 10/2021 do 02/2022 (list spisa 22-31), da u utuženom periodu od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. tužena tužitelju nije obračunavala ni isplaćivala terenski dodatak, a isplaćivala mu je naknadu za odvojeni život od obitelji u iznosu od 750,00 kn mjesečno i to za mjesece listopad, studeni i prosinac 2021. te siječanj i veljaču 2022.
9.1. Ističe se u svezi navedenog da iz zamolbe KĆ od 01. listopada 2021. (list spisa 50) proizlazi da je tužitelj podnio zamolbu da mu se prizna pravo na mjesečnu naknadu za odvojeni život od obitelji za vrijeme privremenog premještaja u Centar za izobrazbu u Zagrebu radi pohađanja 39. temeljnog tečaja budući ima jedno dijete koje uzdržava, a nastavno na što iz rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Zadru klasa: 121-05/21-01/394, urbroj: 514-10-06-13-01/01- 21-03 od 13. listopada 2021. (list spisa 51-52) proizlazi da je tužena tužitelju za vrijeme privremenog premještaja u Centar za izobrazbu u Zagrebu priznala pravo na mjesečnu naknadu za odvojeni život od obitelji u visini od 75% iznosa utvrđenog na ime naknade za odvojeni život konkretnom u mjesečnom iznosu od 750,00 kuna.
10. Ono što je među strankama u postupku sporno je to da li tužitelj ima pravo na isplatu dodatka za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) za vremensko razdoblje od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. kao vremenski period u kojem je od strane tužene kao poslodavca bio privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 39. temeljenog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave. Naime, tužitelj tvrdi da on ostvaruje pravo na isplatu tzv. terenskog dodatka jer da su ispunjena oba uvjeta iz čl. 50. Kolektivnog ugovora (rad izvan samog mjesta rada odnosno područja u kojem obavlja poslove radnog mjesta na kojem je raspoređen i izvan mjesta stanovanja), a tužena takve navode osporava tvrdeći da tužitelj nema pravo na isplatu tzv. terenskog dodatka kao prvo, jer da iz čl. 42. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 14/21) proizlazi da je pohađanje predmetne izobrazbe sastavni dio službe vježbenika pravosudne policije pa da pohađanje takve izobrazbe ne predstavlja upućivanje službenika na edukaciju odnosno seminar ili školovanje u smislu odredbe čl. 55. st. 6. Kolektivnog ugovora za vrijeme trajanja kojeg bi službenik ostvario pravo na isplatu dnevnice ili terenskog dodatka odnosno; kao drugo, jer da tužitelj temeljem rješenja o privremenom premještaju na rad nije upućen obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređen već da je privremeno premješten na rad radi pohađanja 39. temeljnog tečaja kojeg je bio dužan proći i završiti, dakle, jer da tužitelj nije upućen obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređen; te ako treće, jer je tužitelju po njegovom zahtjevu za navedeni period isplaćena naknada za odvojeni život od obitelji, a isplata koje da naknade isključuje pravo na isplatu terenskog dodatka.
11. Iz do sada iznesenih činjenica kao nedvojbeno prema utvrđenju suda proizlazi da je tužitelj, mlađi pravosudni policajac u svojstvu vježbenika od strane tužene kao poslodavca u periodu od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. te periodu od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. bio premješten na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen, ovo jer je stalno mjesto rada u kojem je tužitelj zaposlen Zatvor u Zadru, a premješten je na rad u Centar za izobrazbu u Zagrebu; te proizlazi da je tužitelj od strane tužene bio premješten na rad izvan mjesta njegova stalnog boravka, ovo jer je tužiteljevo stalno mjesto boravka [adresa], a premješten je na rad u Centar za izobrazbu u Zagrebu.
11.1. Sama tužena kao poslodavac u rješenju Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I- 112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02-22-03 od 25. siječnja 2022. (list spisa 6-7) i prethodno tome u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave klasa: UP/I -112-08/21-01/153, urbroj: 514-08-03-02-02/02-21-01 od 29. rujna 2021. (list spisa 93-95) izrijekom navodi da tužitelja privremeno „premješta na rad“ u Centar za izobrazbu radu pohađanja 39. temeljnog tečaja pa kada sud u svezi te činjenice dalje cijeni i činjenicu da je u periodu kada je tužitelj bio premješten na rad u Centar za izobrazbu tužena istom uredno isplaćivala propisanu plaću, dakle, naknadu za rad, a koja činjenica proizlazi iz obračunskih isprava za isplate plaće – naknade KĆ za period od 10/2021 do 02/2022 (list spisa 22 -31); te cijeneći u svezi navedenog dalje i to da iz odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 14/21) proizlazi da je pohađanje predmetne izobrazbe sastavni dio službe vježbenika pravosudne policije, dakle, da je pohađanje 39. temeljenog tečaja sastavio dio obavljanja rada tužitelja; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je period od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i period od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. vrijeme rada tužitelja. Kako se pri tome taj rad tužitelja u označenom periodu odvijao izvan stalnog mjesta rada u kojem je tužitelj zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka (kako to sud utvrđuje u točci 11. obrazloženja), to sud podvođenjem ovako utvrđenih činjenica kao i nesporne činjenice da je tužitelj u utuženom periodu u Zagrebu provodio najmanje 8 sati dnevno pod odredbu čl. 50. st. 1. Kolektivnog ugovora utvrđuje da tužitelj za rad u utuženom periodu od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. ima pravo na dodatak za rad na terenu (tako i Općinski sud u Požegi u pravomoćnim presudama poslovni broj Pr-29/2023-13 od 30. rujna 2024. i Pr-30/2023-15 od 30. rujna 2024. donesenim u pravno i činjenično istovrsnim predmetima).
11.2. Takvo utvrđenje suda ne dovodi u pitanje niti sadržaj dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav klasa: 121-03/22-01/156, urbroj: 514-08-03-03- 01/01-23-24 od 05. rujna 2023. (list spisa 53-54) u kojem Ministarstvo pravosuđa i uprave nastavno na odredbe čl. 14. st. 1. i 2. Pravilnika o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu ("Narodne novine " br. 136/23) kaznionice, zatvore, odgojne zavode i centre upućuje na pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3992/2018 od 19. ožujka 2020. navodeći da službenici pravosudne policije (vježbenici i službenici premješteni u zatvorski sustav) za vrijeme privremenog premještaja na rad u Centar za izobrazbu ili drugo tijelo zatvorskog sustava radi obvezene izobrazbe odnosno pohađanja temeljnog tečaja ne ostvaruju pravo na dodatak za rad na terenu prema članku 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 56/22, 127/22, 58/23); budući je sud, a ne poslodavac tužitelja nadležan za tumačenje primjenjivih propisa pa način na koji odredbe Kolektivnog ugovora (u označenom dopisu) tumači poslodavac tužitelja nema pravni značaj niti dokaznu snagu u ovom postupku.
11.3. Točno je pri tome da je tužitelj 24. rujna 2021. dao suglasnost da ga se privremeno premjesti na rad u Centar za izobrazbu u Zagrebu na razdoblje od 04. listopada 2021. do 04. veljače 2022. radi pohađanja 39. temeljnog tečaja, kako to proizlazi iz suglasnosti KĆ od 24. rujna 2021. (list spisa 49), međutim, ostvarenje prava iz čl. 50. st. 1. Kolektivnog ugovora (prava na dodatak za rad na terenu) nije uvjetovano činjenicom da li je radnik suglasan ili nije suglasan sa privremenim premještajem na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka . Drugim riječima, suglasnost radnika za privremeni premještaj na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka ne otklanja pravo tog radnika na isplatu dodatka za rad na terenu temeljem čl. 50. Kolektivnog ugovora.
12. Nadalje, točno je i da je tužitelj 01. listopada 2021. tuženoj podnio zamolbu da mu se prizna pravo na mjesečnu naknadu za odvojeni život od obitelji za vrijeme privremenog premještaja u Centar za izobrazbu u Zagrebu, odlučujući o kojoj je zamolbi tužena tužitelju za vrijeme privremenog premještaja u Centar za izobrazbu u Zagrebu priznala pravo na mjesečnu naknadu za odvojeni život od obitelji u mjesečnom iznosu od 750,00 kuna , koju mu je naknadu nesporno i isplatila za listopad, studeni i prosinac 2021. te siječanj i veljaču 2022. Međutim, iako je tužitelj podnio zamolbu za isplatu naknade za odvojeni život od obitelji, to automatski ne znači da tužitelj ostvaruje pravo na tu naknadu niti znači da mu je tužena bila dužna priznati pravo na tako zatraženu naknadu za odvojeni život za vrijeme privremenog premještaja u Centar za izobrazbu u Zagrebu, a niti znači da ostvarenje tog prava automatski isključuje pravo tužitelja ostvariti povoljnije materijalno pravo.
12.1. Naime, sukladno odredbi čl. 52. st. 2. Kolektivnog ugovora službeniku naknada za odvojeni život od obitelji pripada ako zbog mjesta stalnog rada, različitog od prebivališta njegove obitelji, živi odvojeno od obitelji. Kako je tužitelj na rad u Zagreb koji je mjesto različito od prebivališta njegove obitelji upućen samo privremeno, a ne za stalno , a što znači da mu Centar za izobrazbu u Zagrebu nije mjesto stalnog rada, to tužitelj za utuženi period (privremenog premještaja na rad u Centar za izobrazbu u Zagrebu) ne ostvaruje pravo iz čl. 52. st. 2. Kolektivnog ugovora, pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji. Da li će službenik u slučaju premještaja na rad u drugo mjesto rada ostvarivati pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji ili pravo na terenski dodatak ovisi o činjenici da li je to novo mjesto rada mjesto njegovog stalnog rada ili je samo privremeno premješten (upućen) na rad u to mjesto rada, a što kao nedvojbeno proizlazi i iz odredbe čl. 52. st. 5. Kolektivnog ugovora koja propisuje da se naknada za odvojeni život od obitelji i terenski dodatak međusobno isključuju, logično, budući njihovo ostvarenje ovisi o međusobno isključivim činjenicama (radi li se o mjestu stalnog ili privremenog mjesta rada službenika) . Takvo tumačenje čl. 52. Kolektivnog ugovora daje i Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koja u Tumačenju broj 4/52 od 02. lipnja 2020. navodi da je temelj za ostvarivanje prava na naknadu za odvojeni život činjenica da državni službenik i namještenik zbog stalnog mjesta rada koje je različito od mjesta prebivališta njegove obitelji živi odvojeno od svoje obitelji.
12.2. Osim toga što je dakle tužitelj za utuženi period ostvarivao pravo na dodatak za rad na terenu iz čl. 50. st. 1. Kolektivnog ugovora, a ne pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji iz čl. 52. st. 1. Kolektivnog ugovora poradi čega mu je tužena kao poslodavac bila dužna isplatiti terenski dodatak, a ne naknadu za odvojeni život od obitelji pa je već zbog tog razloga neosnovan navod tužene da tužitelj ne ostvaruje pravo na terenski dodatak jer da se naknada za odvojeni život od obitelji i terenski dodatak međusobno isključuju ; tužena ne može osnovanosti tvrditi da je isplata naknade isključila pravo na isplatu terenskog dodatka i zbog razloga što je poslodavac sukladno odredbi čl. 9. st. 3. ZoR dužan uvijek primjenjivati za radnika najpovoljnije pravo pa neovisno o činjenici ostvarenje kojeg prava radnik traži kao i neovisno o činjenici da li radnik eventualno po istoj osnovi ostvaruje dva prava koja se međusobno isključuju, tužena kao poslodavac je dužna tužitelju priznati za njega najpovoljnije pravo, što je u konkretnom slučaju (čak i da je tužitelj imao pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji) svakako dodatak za rad na terenu budući visina tog dodatka prema tužiteljevom obračunu, ispravnog kojeg tužena ne osporava budući tijekom postupka navodi da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, za listopad 2021. iznosi 743,12 Eura, za studeni 2021. 796,34 Eura, za prosinac 2021. 822,88 Eura, za siječanj 2022. 477,80 Eura i za veljaču 2022. 477,80 Eura; a ne naknada za odvojeni život od obitelji koja iznosi mjesečno 750,00 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 99,54 Eura (5 mjeseci x 99,54 Eura iznosi ukupno 497,70 Eura).
12.3. Utvrdivši tako da tužitelj za rad u periodu od 04. listopada 2021. do 12. siječnja 2022. i od 26. siječnja 2022. do 18. veljače 2022. temeljem čl. 50. st. 1. Kolektivnog ugovora ostvaruje pravo na isplatu dodatka za rad na terenu i to sukladno čl. 7. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru u iznosu od 200,00 kn dnevno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 26,54 Eura te što sveukupno za utuženo razdoblje (za listopad 2021. 743,12 Eura + za studeni 2021. 796,34 Eura + za prosinac 2021. 822,88 Eura + za siječanj 2022. 477,80 Eura + za veljaču 2022. 477,80 Eura) iznosi 3.317,94 Eura, a koji mu dodatak za rad na terenu tužena nije isplatila; međutim, utvrdivši nadalje i to da je tužena za označeni period temeljem činjenice premještaja tužitelja na rad u Centar za izobrazbu tužitelju isplatila iznos od 497,70 Eura po osnovi naknade za odvojeni život od obitelji, a za isplatu koje naknade prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju nije bilo osnove; to je prema utvrđenju ovog suda tužena dužna tužitelju po osnovi materijalnog prava za rad u utuženom periodu još isplatiti iznos od 2.820,24 Eura (3.317,94 Eura - 497,70 Eura), sa zakonskom zateznom kamatom odluka o kojoj je utemeljena na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), pri čemu je visina zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), a tijek sukladno čl. 50. st. 3. Kolektivnog ugovora kojom je propisano da se terenski dodatak isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec.
13. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP budući je tužitelj sa osnovnom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, a sa visinom djelomično, međutim, u pogledu visine tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi poradi čega je sud, vodeći računa da se radi o radnom sporu u kojem je tužitelj prethodno podnošenju tužbe spor pokušao riješiti mirnim putem što tužena nije prihvatila, kao i vodeći računa da je na strani tužene Republika Hrvatska koju zastupa za potrebe zastupanja u sudskim postupcima posebno osnovano tijelo , pravičnom primjenom pravila o troškovima postupka ocijenio da je odluku o naknadi parničnih troškova nužno utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Stoga je sud zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova u iznosu od 500,00 Eura odbio kao neosnovan dok je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim te je tužitelju dosudio naknada parničnog troška u iznosu visina kojeg je utvrđena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora koji je prethodno pokretanju ovog spora podnesen tuženoj u smislu čl. 186.a ZPP (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 15. travnja 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), troška sastava prvog obrazloženog podneska od 14. lipnja 2025. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u kojem iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), troška zastupanja na pripremnom ročištu održanog 27. listopada 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i troška zastupanja na ročištu glavne rasprave održanom 16. veljače 2026. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno iznosi 1.000,00 Eura. Tužitelju sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP pripada i pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate.
U Zadru, 04. ožujka 2026. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.
