Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-162/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slavko Pavlović – Lučić, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Trutin, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj od 30. listopada 2025. poslovni broj: P-1491/2019-58, nakon javne sjednice vijeća održane 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-1491/2019-58 od 30. listopada 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-1491/2019-58 od 30. listopada 2025. u točki II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-1491/2019-58 od 30. listopada 2025.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj KL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] garaža i dvorište sa 67 m2 ZU 1858 k. o. [katastarska općina]-[adresa], i to u naravi onog dijela koji ima površinu od 35 m2 te je na skici mjerenja u mjerilu 1:200 od 23. srpnja 2024. koju je kao sastavni dio Geodetskog vještačenja, Dopunjeni nalaz i mišljenje, od 12. listopada 2024. izradio sudski vještak za geodeziju Zvonko Babić inž. geod., koja skica predstavlja sastavni dio izreke presude, omeđen linijom š to se proteže točkama H1-K-J-J1-H1, na kojem zemljištu je izgrađena tužiteljeva garaža 1 površine 29 m2 koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Makarska klasa: UP/I- 361-02/12-03/274 od 25. veljače 2013., pa je tužitelj, nakon što se od navedenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini 35 m2 prijavnim listom formira nova katastarska čestica zemljišta sa tom površinom, ovlašten temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina]-[adresa] zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj novoformiranoj katastarskoj čestici zemljišta u površini 35 m2 na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.". Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1. Rješenjem prvostupanjske odluke dozvoljena je preinaka tužbe napravljena podneskom od 9. prosinca 2024.

2. Prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja prihvati njegovu žalbu, pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz osudu tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja 30. listopada 2025. do isplate.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost svih žalbenih navoda te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] garaža i dvorište sa 67 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -Baška Voda u površini od 35 m2 označenim u skici sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića inž.geod. omeđenom linijom koja se proteže točkama H1-K-J-J1-H1 na kojem zemljištu je izgrađena garaža 1 površine 29 m2 i na kojem dijelu se nakon što se prijavnim listom formira nova katastarska čestica zemljišta tužitelj na temelju te presude ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici površine od 35 m2 na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

6. Zaključivši da je tužbenim zahtjevom tužitelja kako je određen u podnesku od 9. prosinca 2024., a nakon zaprimljenog dopunjenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju tužitelj preinačio tužbu koja se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a da se tuženik protivio takvoj preinaci, prvostupanjski sud ocjenjuje da je preinaka tužbe svrsishodna radi razrješenja konačnog odnosa među strankama i na temelju članka 190. stavka 3. ZPP dopušta preinaku tužbe rješenjem prvostupanjske odluke.

7. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i onih utvrđenih na temelju ocjene provedenih dokaza uvidom u pisane isprave, uviđajem na licu mjesta , provedenog geodetskog vještačenja po sudskom vještaku Zvonku Babiću, inž. geod., saslušanjem svjedoka ĆL i SL te saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika NL i IL kao suvlasnika čest. zem [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa]

- da je tuženik NL umro te je nakon prekida u odnosu na njega postupak nastavljen sa IL koji je naslijedio umrlog tuženika u pogledu nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]-Baška Voda

- da je 10. srpnja 1967. između NL, oca tuženika, kao prodavatelja i ML kao kupca sklopljen Ugovor u kojem se utvrđuje da je NL vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Baška Voda na kojem zemljištu je izgradio svoju porodičnu stambenu zgradu, a istočno od njegove se nalazi zgrada ML te da prodaje ML 36 m2 od te svoje parcele i to prema njezinoj kući, zapravo južno od njegove zgrade, s time da se na tom mjestu sagradi garaža za ML, a da ML kupuje o NL dio te čestice u površini od 36 m2

- da su se naprijed navedenim ugovorom stranke tog Ugovora suglasile da će garažu izgradili zajednički i da će NL imati pravo krov te garaže koristiti kao svoju terasu

- da je darovnim ugovorom sklopljenim **.**.1997. ŠL [adresa] Vitu KL ovdje tužitelju darovala II kat svoje zgrade te garažu te da je tim ugovorom utvrđeno da je danom sklapanja ugovora daroprimatelj stupio u posjed predmetnih nekretnina

- da je temeljem prijavnog lista Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Makarska u predmetu prvostupanjskog suda broj Z-2740/13 odlučeno da se mijenja površina i dijeli čest. zem. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] kuća sa 118 m2 i dvorište sa 325 m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] dvorište 67 m2

- da u elaboratu etažiranja predmeta 263/13 za čest. zem. [katastarska čestica] od strane investitora IL prileži ugovor o diobi sklopljen između IL i NL od 31. listopada 2013. koji sadrži izjavu o međusobnom priznanju prava vlasništva odnosno u kojem su popisani svi stanovi i apartmani u predmetnoj kući s time da je na listu 3. navedeno da stanu broj 2 pripada garaža 2 površine 22,08 m2 položene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] dok garaža 2 ne pripada ni jednoj etaži niti je zasebna etaža

- da je prijedlogom IL i NL pod brojem Z-4356/13 zatražena dioba posebnih dijelova zgrade – etaža te uknjižba prava vlasništva u svakom posebnom dijelu zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] u kojem se navodi da stanu broj 3 pripada garaža broj 2 površine 22,08 m2 položena na čest.zem . 2861/2 povodom kojeg prijedloga je od strane Općinskog suda u Makarskoj pod brojem Z - 4356/13 23. prosinca 2013. kao pripadak stana broj 2 navedena i garaža 1 i garaža 2

- da je uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Zvonka Babića utvrđeno da se radi o jednostranoj građevini podijeljenoj na dva dijela koja se nastavlja na kuću tuženika sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] time da se zapadni dio građevine koristi kao garaža 1 koju nesporno koristi tužitelj, a istočni dio se koristi kao poslovni prostor (garaža 2) koji je na dan očevida prazan te je u nespornom posjedu tuženika

- da je geodetski vještak u svojoj skici garažu 1 neto površine od 29 m2, a po vanjskim zidovima 35 m2 označio oznakama H1-K-J-J1-H1, a garažu 2 neto površine od 22 m2 odnosno 24 m2 po vanjskim zidovima slovima H1-J1-I-H-H1

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ĆL i SL te iskaza tužitelja proizlazi da je baka tužitelja na zahtjev oca tužitelja NL kupila dio njegovog zemljišta za izgradnju garaže koju je poslije i izgradila te da je garažu njezin suprug koristio najprije za radionu, a poslije za garažu koju je nastavio koristiti tužitelj u tu svrhu dok je terasu iznad garaže oduvijek koristio NL jer se znalo da to pripada njemu

- da pok. NL nikad nije osporavao pravo ŠL i njezinu suprugu na gradnju garaže na njegovom dijelu zemljišta kao ni pravo posjedovanja sagrađene garaže

te zaključuje da je provedenim dokaznim postupkom utvrđen kvalificirani posjed prednice tužitelja i to od dana sklapanja ugovora 1967. promatrajući kroz pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) i članka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj: 73/91) te Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 i 91/96 – dalje u tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) a sve temeljem članka 388. stavka 2. ZV. Kako je prema paragrafu 1468 OGZ rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama temeljem redovne dosjelosti bio 30 godina, a prema članku 28. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a samo savjesni vlasnik protekom 20 godina, kao i odredbu članka 130. stavka 1. ZV prema kojem tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa kako je prednica tužitelja stupila u posjed spornog dijela nekretnine 1967. konačno zaključuje da je proteklo vrijeme potrebno za dosjelost budući da ni prijašnju vlasnicu, a niti sada tužitelja nitko nije smetao u posjedu i to značajno više od 20 godina. Posljedično iznesenom činjeničnom stanju prvostupanjski sud udovoljio je tužbenom zahtjevu tužitelja kako je isti određen u podnesku od 9. prosinca 2024., a nakon što je vještak 13. listopada 2024. dopunio skicu mjerenja spornog dijela nekretnine.

8. U žalbi tuženik ponajprije iznosi tužbene zahtjeve kako su oni glasili u tužbi i u podnesku od 29. srpnja 2019., zatim kako je glasio podredni zahtjev iznesen u podnesku od 19. travnja 2021. te onaj određen u podnesku od 9. prosinca 2024., a kojeg tužitelj temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju ukazujući još da je tužitelj u podnesku od 23. travnja 2025. odustao od ranijih izmjena tužbenog zahtjeva. S timu u vezi navodi da je nerazumljiv "odustanak od ranijih tužbenih zahtjeva" te postavlja pitanje da li to znači njihovo povlačenje ili odricanje no smatra da je u svakom slučaju o tome trebalo donijeti odluku i odlučiti o troškovima postupka što je u pobijenoj presudi izostalo. Osporava osnovanost navoda prvostupanjskog suda da se preinačeni tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pri tome ističući da su učestale izmjene tužbenih zahtjeva gruba zloraba procesnih ovlasti poglavito imajući u vidu da je tužitelju poznato stanje upisa službene evidencije zemljišne knjige. Daljnjim sadržajem žalbe dovodi u pitanje zakonitost rješenja kojim je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe poglavito s aspekta provedenih dokaza i saznanja tuženika o kojem tužbenom zahtjevu se raspravlja u situaciji kada je prvostupanjski sud dopustio preinaku u odluci u kojoj je odlučio o glavnoj stvari u čemu prepoznaje "mnogobrojne povrede odredaba parničnog postupka i prava na pošteno suđenje" na štetu tuženika, a što je smatra dovoljnim razlogom za prihvaćanje žalbe i ukidanje pobijane presude i rješenja u svim točkama izreke. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da se preinačeni tužbeni zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi tvrdeći da je to u suprotnosti s priloženim dokazima. Nastavno osporava način na koji je prvostupanjski sud ocijenio iskaze stranaka i svjedoka, tvrdi da prvostupanjski sud nije raspravio prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja te da o toj okolnosti nedostaje obrazloženje, osporava zaključak prvostupanjskog suda da je pok. baka tužitelja AL stupila u posjed predmetne nekretnine 1967. jer se u ugovoru od 16. lipnja 1967. navodi da pok. tata tuženika NL tek treba sagraditi garažu pa takav zaključak nema uporišta u dokazu na koji se sud poziva te je u opreci sa sadržajem spisa zbog čega je počinjena bitna povreda postupka, a da je osim toga predmet prodaje bio neutvrđen i dio čestice zemlje, a ne garaža koja se tek treba sagraditi. Osporava stav prvostupanjskog suda prema kojem bi tuženik trebao dokazati da pok. ML nije izvršila plaćanje već da je to trebao dokazati tužitelj, a što nije učinio pa pobijana presuda ne sadrži valjane razloge na kojima se temelji te da činjenično stanje nije pravilno niti potpuno utvrđeno . U svezi dosjelosti tuženik navodi da mu je upalo u oko da je ispušteno iz vida da je zemljište bilo u režimu društvenog vlasništva prema povijesnom izvodu zemljišne knjige koji se nalazi u spisima predmeta, a da na društvenom vlasništvu nije bilo moguće stjecati pravo vlasništva temeljem dosjelosti.

9. Prema članku 365. stavku 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava . Člankom 375. stavkom 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste s aspekta bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP utvrđeno je da nije počinjena ni jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP isticana u žalbi budući je prvostupanjski sud iznio dostatne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ti razlozi, protivno navodima žalbe, nisu u međusobnom proturječju kao ni provedenim dokazima, niti je prvostupanjska presuda opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

11. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP jer je prvostupanjski sud dopustivši preinaku tužbe pravilno primijenio odredbu članka 190. stavak 3. ZPP.

11.1. Naime, člankom 190. stavkom 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka s kojim je člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19 – dalje u tekstu: ZID ZPP/19) dopunjen članak 190. ZPP, a koji članak se primjenjuje i na ovaj postupak na temelju članka 117. stavka 2. ZID ZPP/19, propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je stavkom 3. članka 190. ZPP određeno da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11.2. Imajući u vidu da je tek po primitku dopune nalaza i mišljenja sudskog geodetskog vještaka sa pobliže označenom skicom tužitelj stekao mogućnost egzaktno odrediti dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] na kojem dijelu nekretnine tuženika je sagrađena njegova garaža, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 190. stavka 3. ZPP dopustio preinaku tužbe, odnosno nije pogriješio dopustivši takvu preinaku posebno imajući u vidu da je od podnošenja tužbe pa do podneskom tužitelja od 9. prosinca 2024. preinačene tužbe, predmet spora zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika na kojem je sagrađena garaža 2 zbog čega je prvostupanjski sud, a protivno žalbenim navodima, pravilno ocijenio da se preinačeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

11.3. U konkretnom slučaju radi se o preinaci tužbe koju odredba članka 191. stavka 1. ZPP definira kao promjenu istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili istican je drugog zahtjeva uz postojeći, a ne o povlačenju tužbe i podnošenju nove tužbe kako to implicira tuženik u žalbi pa u tom smislu nije bilo potrebno donositi bilo kakve druge odluke osim odlučiti o dopuštenju preinake tužbe.

12. Ovaj sud činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu prihvaća pravilnim budući je temeljeno na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te isto nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

13. Odlučne činjenice za predmet spora proizlaze već iz nesporne činjenice da su prednica tužitelja, njegova baka AL (Mara) Polacco (Po lazzo) i otac tuženika NL **.**.1967. sklopili ugovor kojim NL prodaje ML 36 m2 od njegove čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Baška Voda za prodajnu cijenu u iznosu od 720. - dinara te da su se tim ugovorom u točki V. složili da će garažu koja će biti vlasnost ML zajednički izgraditi i da će NL imati pravo krov te garaže koristiti kao svoju terasu. Točkom VII. tog Ugovora NL ovlastio je kupca ML da može temeljem tog ugovora zatražiti cijepanje prodatih joj 36 m2 i izvršiti uknjižbu vlasničkog prava tog zemljišta na svoje ime bez daljnjeg sudjelovanja prodavatelja na temelju tog ugovora dok je u točki VIII. ML ovlastila prodavatelja NL da može nakon što zajednički sagrade garaže na opisanom prodanom zemljištu koje će biti njezino vlasništvo upisati pravo služnosti krova te njezine garaže kao terase svoje kuće. Daljnja odlučna činjenica je da je prednica tužitelja ML sama ili zajedno sa prednikom tuženika NL izgradila na kupljenom dijelu nekretnine garažu odnosno objekt odijeljen na dva dijela od kojih je ona koristila zapadni dio kao garažu, a istočni dio je koristio prednik tuženika te da je zajednički krov tog objekta, dakle i krov sporne garaže jednako kao i sada tuženik koristio prednik tuženika kao terasu svojeg stambenog objekta. Nesporna je i daljnja odlučna činjenica da je ML, uz II kat obiteljske stambene zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -[adresa] ovdje tužitelju darovala i spornu garažu darovnim ugovorom sklopljenim 26. veljače 1997. te da je tužitelj u posjedu iste kao što je to bila prethodno i njegova prednica počev od izgradnje sporne garaže koji posjed njegovoj prednici ni njemu nije osporavan od prednika tuženika i samog tuženika, a što poglavito proizlazi iz iskaza samog tuženika u kojem navodi da zna da tužitelj skoro svaki dan koristi garažu ali da on to ignorira i ne želi se na to obazirati.

14. Navodi žalbe da na okolnost da je pok. ML izgradila ili sudjelovala u izgradnji garaže odnosno da bi ista bila zajednički izgrađena nije proveden ni jedan dokaz u protivnosti su sa izvedenim dokazima saslušanjem svjedoka i tužitelja kao i samoj činjenici da je spornu garažu koristio suprug ML najprije kao radionicu, a potom kao garažu u koju svrhu je koristi i tužitelj od 1997. pa nadalje kroz 20-tak godina do podnošenja predmetne tužbe , dok je prednik tuženika, a sada i tuženik krov te garaže koristi kao terasu svoje stambene zgrade. Upravo zbog t ih utvrđenih činjenica neodlučni su navodi prvostupanjskog suda da tuženik svoje navode da ML nikad njegovom predniku nije isplatila kupoprodajnu cijenu nije dokazao iako je točno da teret dokazivanja te činjenice nije na tuženiku. Ugovor sklopljen između prednice tužitelja i prednika tuženika 16. lipnja 1967. u cijelosti realiziran izgradnjom garaže na kupljenom dijelu nekretnine od 36 m2 i neometanom je korištenju kroz tridesetak godina od prednice tužitelja, a potom više od 21 godine od strane tužitelja, a koja činjenica nesumnjivo ukazuje da je ugovorena kupoprodajna cijena predniku tuženika isplaćena.

15. U žalbi tuženik navodi da mu je "upalo u oko" da sud nije vodio računa da je sporno zemljište bilo u režimu društvenog vlasništva prema povijesnom izvodu zemljišne knjige koji se nalazi u spisima predmeta. Takvi navodi predstavljaju nove činjenice koje stranke nisu ovlaštene iznositi po prvi puta u žalbi, a kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP. Protivno navodima žalbe u spisu ne prileži povijesni izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -[adresa], a nema ni jednog drugog dokaza koji bi upućivao da je sporno zemljište bilo u režimu društvenog vlasništva. Ukoliko bi i bila točna činjenica da je sporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva valja navesti da je društveno vlasništvo ukinuto donošenjem Ustava Republike Hrvatske 1990. ("Narodne novine" broj: 56/90) te da je člankom 362. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. ("Narodne novine" broj: 91/96) propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Imajući u vidu citiranu odredbu te da je od stupanja na snagu tog Zakona do podnošenja predmetne tužbe proteklo vrijeme duže od 20 godina koje vrijeme samostalnog posjeda je propisano člankom 159. stavkom 3. ZV za stjecanje prava vlasništva na nekretnini izvanrednom dosjelošću, to činjenica da je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva stoga nije odlučna.

16. Člankom 187. stavkom 1. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a prema stavku 2. tog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

16.1. Za ovaj sud nema dvojbe postojanja pravnog interesa tužitelja da se utvrdi njegovo pravo vlasništvo spornog dijela nekretnine kao i da se to njegovo pravo vlasništvo upiše u zemljišne knjige, pa su tvrdnje tuženika o nepostojanju tog interesa potpuno promašene.

17. U odnosu na žalbenu tvrdnju da je tužbeni zahtjev neodređen te da je prvostupanjski sud dozvolio da se tužitelj upiše na novoformiranoj čestici zemlje ako uspije ishoditi parcelaciju po pravilima upravnog postupka, a da prethodno nije zatražio od vještaka geodete da li je moguće formirati novu česticu uz tvrdnju da bi se vještak sasvim sigurno izjasnio da takva mogućnost ne postoji, valja samo kratko reći da je 1. siječnja 2026. stupio na snagu novi Zakon o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 155/25) u kojem je u članku 202. stavku 1. točki 6. omogućena parcelacija građevinskog zemljišta i u skladu sudskom odlukom o utvrđivanju prava vlasništva ili razvrgnuću suvlasničke zajednice.

18. Kako iz naprijed navedenih razloga nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje ističe žalba kao ni one na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje udovoljivši tužbenom zahtjevu pravilno primijenio materijalno pravo to je ovaj sud na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka u vezi koje tuženik ne iznosi konkretne razloge osporavanja pobijajući je očito posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari, a da je ista pravilno temeljena na odredbi članka 154. stavku 1. i članku 155. ZPP te je valjano obrazložena.

19. Budući tuženik nije uspio sa žalbom to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

U Varaždinu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer