Poslovni broj: UsI-1590/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik odvjetnik Miroslav Šarić, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravnom pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: pod 1) Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, Split, pod 2) Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, i pod 3. Grad Split, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, kojeg zastupa generalni opunomoćenik/radnik HA, dipl.iur., radi naknade za oduzetu imovinu, 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/24-01/15, Urbroj: 514-04-03-01-01/07-25-06 od 6. svibnja 2025. i rješenja prvostupanjskoga tijela Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-942-04/97-01/2466, Urbroj: 2181/1-13/564-23- 00042 od 14. studenoga 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužiteljice protiv navedenoga rješenja prvostupanjskoga tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je odlučeno kako slijedi. Tužiteljici je utvrđena naknada u obveznicama Republike Hrvatske, za ½ idealnog dijela oduzetog zemljišta ranije oznake č.z. 1316/6, z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 720 m[2] , u iznosu 882,34 EUR. Obveznikom naknade, plative odjednom i u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja i zaprimanja cjelovite dokumentacije, je određena zainteresirana osoba pod 2). To rješenje po pravomoćnosti ima snagu ovršne isprave. Svaka stranka snosi svoje troškove upravnog postupka.

2. Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude i ističe zahtjeve navedene u njenoj izreci.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlože odbijanje tužbenog zahtjeva. U tomu smislu, u odgovorima na tužbu, navode i zainteresirane osobe pod 1), 2) i 3). Ova pod 3) je tako navodila i na raspravi.

4. Dostavom prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 30. siječnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a).

5. Na temelju članaka 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a, rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba pod 1) i 2) koji nisu opravdali izostanak.

6. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka u kojemu je osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje doneseno; a koji spis je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

6.1. Preostali po tužiteljici predložen dokaz - očevidom lica mjesta sa vještacima te vještačenjem po tim vještacima (za mjeriteljstvo i graditeljstvo) na okolnost je li predmetno zemljište izgrađeno odn. privedeno namjeni; ovaj sud nije izvodio, ocijenivši to suvišnim za presuđenje kod prethodno navedenih izvedenih dokaza. O tomu će biti riječi i u nastavku obrazloženja ove presude.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) propisano je kako će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Stavkom 5. istog članka propisano je kako se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica ovlaštenica naknade za predmetno oduzeto zemljište.

9.1. No sporno je u kojemu obliku i za koji idealni dio. To s obzirom da je tužiteljici naknada osporenim rješenjem priznata u obveznicama Republike Hrvatske i to za ½ idealnog dijela predmetnoga zemljišta a tužiteljica (u tužbi i na raspravi) tvrdi da joj pripada naknada vraćanjem u vlasništvo toga zemljišta, za cijelo.

10. Glede navedenih spornih činjenica, ovaj sud je u ovome sporu utvrdio sljedeće.

11. U postupku prije donošenje osporenog rješenja, 25. listopada 2004. prvostupanjsko je tijelo provelo uviđaj na licu mjesta o kojemu je zapisnik u spisu toga postupka. Tomu je uviđaju, za podnositelja zahtjeva - sada pok. tužiteljičina prednika/oca ĐA, bila prisuta njegova opunomoćenica odvjetnica Maja Vukasović. Na tomu je uviđaju, po prisutnom stručnom suradniku za geodeziju EA, predmetno zemljište ranije oznake č.z. 1316/6, z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 720 m[2] identificirano kao onaj dio današnje k. č. [katastarska čestica] (zk č. 1332/1) koji je na tomu uviđaju ta stručna suradnica pokazala i opisala.

12. Nakon toga je tužiteljičin netom imenovani prednik po njegovoj netom imenovanoj opunomoćenici/odvjetnici, u podnesku zaprimljenom kod prvostupanjskog tijela 17. siječnja 2005., naveo da nema primjedaba u odnosu na tu identifikaciju i opis toga zemljišta na tomu uviđaju po toj stručnoj suradnici za geodeziju.

13. U spisu predmetnoga upravnog postupka je i povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekadašnju č.z. 1316/6 k. o. [katastarska općina] na kojemu se vidi sljedeće. Prvo se vidi zk upis pod brojem Z-1868/1968 iz kojega je razvidno da su pravo vlasništva iste, uknjižbom na temelju kupoprodajnog ugovora, stekli sada pok. otac tužiteljice ČAČ i stric joj HAČ, i to za ½ dijela svaki.

14. Potom se vidi zk upis pod brojem Z-1239/73 iz kojeg proizlazi da im je ista oduzeta tj. da je uknjiženo "društveno vlasništvo" na temelju upravnog rješenja o podruštvljenju od 23. studenoga 1971. te je kao nositelj prava korištenja uknjižena "Općina Split". To upravno rješenje o oduzimanu/podruštvljenju je u spisu predmetnoga upravnog postupka te je razvidno da je njime utvrđeno da je predmetno zemljište postalo društveno vlasništvo danom stupanja na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera.

15. Među strankama ovoga spora nije ni sporno to da je, upravnim rješenjem od 10. travnja 1972., predmetna č.z. 1316/6 k. o. [katastarska općina] oduzeta iz posjeda ranijim vlasnicima ČAČ i VA, "svaki stvarne koristi za ½ dijela", kojima je naloženo to zemljište predati u posjed Općini Split "radi izgradnje Stambene ulice S-2.2".

16. Slijedi da je predmetno zemljište tužiteljičinu predniku/ocu i oduzeto/podruštvljeno baš za ½ dijela njegova prijašnjeg (su)vlasništva. Stoga i tužiteljicu naknada za to zemljište pripada za toliko tj. za ½ dijela (za koliko joj je ista pravilno i priznata osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem); a ne za cijelo kako to tužiteljica neosnovano tvrdi (u tužbi i na raspravi).

17. Glede preostale sporne činjenice je li predmetno zemljište izgrađeno odn. privedeno namjeni, na navedenome je zapisniku o uviđaju s tim u vezi prisutni stručni suradnik za graditeljstvo OA naveo da je na terenu vidljivo da je stanje u potpunosti privedeno namjeni-izgrađeno i to u sjeveroistočnom dijelu južni dio asfaltnog igrališta, južnije od asfaltnog igrališta izgrađen je asfaltni put s nogostupima s jedne i druge strane, južnije od puta je dio asfaltnog parkirališta u istočnom dijelu, a u zapadnom zemljani uređeni park za djecu sa postavljenim spravama za igru, te južno parkiralište.

18. Tako je to i utvrđeno i obrazloženo u osporenom i prvostupanjskom rješenju. Tim utvrđenima tužiteljica prigovara, navodeći da na te okolnosti u postupku prije donošenja osporenog rješenja nije provedeno vještačenjem po vještacima građevinske i geodetske struke koje je stoga, uz očevid, predložila provesti u ovome upravnom sporu.

19. No ovaj sud taj dokaz u ovome sporu nije izvodio jer navedena utvrđenja sa zapisnika o uviđaju, suprotno tvrdnjama tužiteljice, potječu od stručne osobe tj. gore imenovanog stručnog suradnika za graditeljstvo.

20. Usto je ovaj sud utvrdio da ista utvrđenja posve odgovaraju prikazanom na javno na Internetu objavljenom i tako svima dostupnom preklopu katastarskog plana i aerofotogrametrijske snimke stvarnog stanja (DOF); prema kojemu k. č. [katastarska čestica] (koje je, prema identifikaciji koju tužiteljica čini nespornom, ovdje predmetna nekadašnja č.z. 1316/6 dio), ima površinu 23323 m[2] te cijelom tom površinom u stvarnosti predstavlja uređenu splitsku gradsku [adresa] tj. uređeni okoliš višestambenih zgrada u toj ulici, sve izgrađeno 1970-ih u realizaciji urbanističkog projekta "Split 3".

21. Naime, na DOF-u se vidi da je riječ o čestici položenoj unutar granica splitske [adresa] tj. da je omeđena sa zapada Ulicom Ruđera Boškovića, sa sjevera Ulicom Marina Getaldića, sa juga Ulicom Poljička cesta, a na istoku seže upravo do istočne granice samoga projekta "Split 3" u tom dijelu tj. do (uključivo) najistočnije položenih višestambenih zgrada u [adresa].

22. Nadalje se na DOF-u vidi da je sve riječ o uređenom okolišu stambene četvrti, položenom izvan obuhvata tlocrtnih površina višestambenih zgrada; tj. o parku, dječjem igralištu, parkiralištu, asfaltiranom parkiralištu, asfaltiranoj cesti s nogostupom.

23. Dakle, upravo o onome što je imenovani stručni suradnik za geodeziju i opisao na zapisnik o uviđaju.

24. Uzme li se, uz sve prethodno navedeno i obrazloženo, u obzir to da je predmetno zemljište gore navedenim rješenjem o oduzimanju iz posjeda, prijašnjim vlasnicima i oduzeto iz posjeda upravo "radi izgradnje Stambene ulice S-2.2", kao i to da je prema prostornom planu (Generalni urbanistički plan Splita) važećem na dan donošenja Zakona o naknadi ono bilo u zoni "stanovanje visoke gustoće" (obavijest Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša od 13. svibnja 2005. – u spisu predmetnoga upravnog postupka); tada, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da je to zemljište izgrađeno sukladno odn. privedeno baš citiranoj namjeni; a kako je to, iz svih prethodno navedenih razloga ove presude, pravilno činjenično utvrđeno i pravno ocijenjeno u osporenom i prvostupanjskom rješenju.

25. Stoga i ovaj sud to utvrđenje i ocjenu prihvaća kao pravilne i potpune, pa je u ovome sporu bilo suvišno izvoditi po tužiteljici predložen dokaz očevidom i vještačenjem po vještacima graditeljske i mjerničke struke.

26. Slijedi da ovdje nije riječ o zemljištu koje nije izgrađeno odn. nije privedeno namjeni, a koje se prema gore citiranom članku 17. Zakona o naknadi vraća u vlasništvo.

27. Stoga se ovdje primjenjuje članak 57. Zakona o naknadi, prema kojemu za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

28. Mjerila za utvrđivanje naknade u obveznicama RH uređuje Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“ broj 204/03 i 3/04, dalje: Pravilnik).

29. Prema članku 2. stavak 1. Pravilnika, naknada za oduzeto građevinsko zemljište, a koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku, utvrđuje se uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m[2] zemljišta i korektivnog faktora te vrijednosti koji se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja (stavak 1.), pri čemu je stavkom 2. propisano kako je parametarska vrijednost zemljišta iz stavka 1. ovoga članka 100,00 kuna. Nadalje, stavkom 3. propisano je da se pogodnost položaja određenog područja iskazuje kao koeficijent položaja (Kp) u tablici, koja je sastavni dio ovoga Pravilnika. Prema stavku 4. u slučaju kada koeficijent položaja nije određen tablicom iz stavka 3. ovoga članka, za procjenu vrijednosti te nekretnine primjenjuje se najniži utvrđeni koeficijent položaja, na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi oduzeta nekretnina. Stavkom 5. propisano je da se naknada za oduzeto građevinsko zemljište utvrđuje na način da se parametarska jedinica m[2] množi s koeficijentom položaja (Kp) iz tablice.

30. Mjerila za određivanje visine naknade utvrđuju se prema mjerilima propisanim odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o naknadi, dok je stavkom 2. propisano da se mjerila iz stavka 1. utvrđuju prema izrazu N = 3.700.000 (1-

P

0.9999998 ), gdje je N=visina naknade, a P=vrijednost oduzete imovine u kunama.

31. U obrazloženju osporenog odnosno prvostupanjskog rješenja, jasno je navedeno po kojoj formuli je izračunata naknada, koliko iznosi N i koliko iznosi p, te se može matematički provjeriti, a tužiteljica tijekom ovoga spora tomu obračunu nije ni prigovarala.

32. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje zakonito, ne nalazeći ostvarenje kojega od razloga ništavosti (članak 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09) na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 47. stavak 3. ZUS-a), pa je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao pod točkom I. izreke. S obzirom da je tužiteljica izgubila ovaj spor, odlučeno je kao pod točkom II. izreke (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 4. ožujka 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 7 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljice, uz zapisnike od 2.3.2026. i 4.3.2026.

- tuženiku, uz zapisnike od 30.1.2026., 2.3.2026. i 4.3.2026.

- z.o. pod 1), uz zapisnike od 30.1.2026., 2.3.2026. i 4.3.2026.

- z.o. pod 2), uz zapisnike od 30.1.2026., 2.3.2026. i 4.3.2026.

- z.o. pod 3), uz zapisnike od 2.3.2026. i 4.3.2026.

- u spis pa spis u kal 50 dana