Poslovni broj: 8 Gž-594/2023-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S. OIB: …, iz D. P., …, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika N. M. j.d.o.o. OIB: …, sa sjedištem u G., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Ž. F., odvjetnici u Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-28/2021-35 od 21. lipnja 2023., u sjednici održanoj 2. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika N. M. j.d.o.o. i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-28/2021-35 od 21. lipnja 2023. pod toč. I. izreke do iznosa od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. lipnja 2023. pa do isplate te pod toč. IV. izreke u pogledu odluke o trošku do iznosa od 503,74 EUR/3.795,40 kn.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-28/2021-35 od 21. lipnja 2023. pod toč. I. i IV. izreke i sudi tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja K. S. preko iznosa od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn do iznosa od 3.981,68 EUR/30.000,00 kn tj. za iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. lipnja 2023., a pod toč. IV. izreke u pogledu odluke o trošku preko iznosa od 503,74 EUR/3.795,40 kn do iznosa od 534,89 EUR/ 4.030,13 kn tj. za iznos od 31,15 EUR/ 234,70 kn.

III Nalaže se tužitelju K. S. naknaditi tuženiku N. M. j.d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 198.68 EUR/1496,95 kn, u roku od petnaest dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja K. S. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku N. M. j.d.o.o. sa sjedištem u G., …, OIB: … da tužitelju K. S. iz D. P., …, OIB: 1… s naslova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 3981,68 € / 30.000,00 kuna¹ zajedno s pripadajućim zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog iznosa tj. za iznos od 2654,46 € / 20.000,00 kuna¹ sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od podnošenja tužbe do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: Nalaže se tuženiku N. M. j.d.o.o. sa sjedištem u G., …, OIB: … odmah po pravomoćnosti presude i to u prvom idućem izdanju presudu objaviti u cijelosti i bez komentara.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 534,89 € / 4.030,13 kuna¹, u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi se ističe da je članak objavljen u skladu s Zakonom o medijima budući da je objava temeljena na sudskoj odluci koja je u cijelosti objavljena te je na isti način omogućeno da javnost zauzme vlastiti stav o objavljenoj informaciji i presudi. U vrijeme objave članka bila je u tijeku predizborna kampanja, tužitelj se kandidirao za mjesto gradonačelnika G.. Članak je objavljen pet minuta do pola noći, kada je uklonjen od strane tuženika, zbog predizborne šutnje. Tužitelj je izabran za gradonačelnika koju funkciju obnaša tijekom cijelog parničnog postupka pa proizlazi da niti iz jednog izvedenog dokaza ne slijedi da je tuženik predmetom objavom tužitelju prouzročio bilo kakvu štetu. Tužitelj u tužbi proizvoljno interpretira naslov/opremu predmetnog članka te navodi da je tuženik u objavi istaknuo da je tužitelj na nepošten način sebi priskrbio imovinu, dok istovremeno navodi da je tuženik u objavi naveo da je tužitelj pokušao oduzeti nasljedstvo. Tužitelj kao gradonačelnik nije ovlašten tužitelj, odnosno zakon mu ne priznaje pravnu osobnost smatrajući da je za podnošenje tužbe aktivno legitimiran G. G. ukoliko je predmetnom objavom povrijeđen ugled gradonačelnika G. G.. Tužitelj nije dokazao da je imao bilo kakvih zdravstvenih tegoba ili obiteljskih problema. Ukazuje da je sud donio presudu na temelju vlastitih saznanja, a ne činjenica i dokaza na koje se pozivaju stranke čime je grubo povrijedio odredbe parničnog postupka. U cijelosti da je netočan navod tužitelja da nije stekao ništa od svojih roditelja nasljeđivanjem budući da, možda nije stekao u ostavinskom postupku, ali je u parničnom i bio je vlasnik iste u vrijeme davanja svog iskaza. Tvrdnja da je tužitelj mogao preispitati sadržaj nepravomoćne odluke je protivna Ustavu RH. Tuženiku kao mediju nije dopušteno javno stavljati izvan snage sudsku odluku niti je preispitivati, već informaciju o sadržaju presude prenijeti javnosti što je i učinio. U zahtjevu za ispravak objavljene informacije tuženik nije dostavio presudu na koju se poziva. Tužitelj bi vlastitim postupanjem, dostavom pravomoćne presude, pokazao i dokazao da je nastojao umanjiti štetu u javnosti za koju tvrdi da mu je tužitelj prouzročio. Sud nije utvrdio koliko je pregleda imao predmetni članak niti koliko dnevnih pregleda imaju medijske objave tuženika niti je to predložio tužitelj. Način i razlog objave predmetnog članka je bio obavještavanje javnosti budući da se radilo o osobi koja se kandidirala za mjesto gradonačelnika. Ukazuje se na saslušanje svjedoka M. M. i A. P., zatim Ž. P., a u svezi s time da je podnesen zahtjev za izuzeće uredujućeg suca koji je odbijen. Ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Sud je bitno povrijedio odredbe parničnog postupka kada je prekinuo izvođenje dokaza, iako je sud dokaz odlučio provesti pa tužitelj nema ovlasti utjecati na dovršetak izvođenja dokaza. Time je tuženiku onemogućeno ispitivanje svjedoka, kao i unošenje u zapisnik svega što je svjedok svjedočio. U pobijanoj presudi ne obrazlaže se iz kojeg razloga dosuđeni iznos odgovara povredi i kojeg pojedinačnog zaštićenog dobra tužitelja. Dakle, presudu u tom dijelu nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Nezakonita je i odluka o troškovima postupka. Slijedom navedenog predlaže se preinačiti presudu u pobijanom dijelu i tužbu odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje pred drugim raspravnim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove sastava odgovora na žalbu. U bitnome ističe kako tuženik u prilog svojih tvrdnji nije predložio relevantne dokaze odnosno iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost navoda tuženika te je pravilno utvrđeno kako tuženik nije dokazao svoje navode za oslobođenje od odgovornosti iz čl. 21. st. 6. Zakona o medijima, odnosno postupanje po odredbi čl. 21. st. 4. alineja 1. i 3. Zakona o medijima.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Žalbenim navodima, kako je prvostupanjski sud, nakon što je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem svjedoka Ž. P., a potom "prekinuo" izvođenje tog dokaza – sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.).

5.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u svezi s čime je ukazati na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice u skladu s kojom odredbom sud nije ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, to ovlaštenje sud ima jedino u slučaju ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP), što u konkretnom nije slučaj.

5.2. Navesti je da je prvostupanjski sud "prekinuo" izvođenje dokaza saslušanjem imenovanog svjedoka s obzirom da je na ročištu održanom 10. siječnja 2023. podnesen zahtjev za izuzeće uredujućeg suca kako to proizlazi iz zapisnika (l.s. 123-125). Međutim, prvostupanjski sud je istog svjedoka pozvao i na ročište 29. svibnja 2023. kada je tužitelj istaknuo da odustaje od daljnjeg saslušanja imenovanog svjedoka, pa u procesnoj situaciji, kada su stranke na istom ročištu istaknule da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predlažu zaključenje glavne rasprave, nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka prvostupanjske presude u pobijanom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti odnosno povrede prava na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo i ime u iznosu od 3.981,6 EUR/30.000,00 kn.

9. Iz spisa predmeta slijedi :

- da je 14. svibnja 2021. na portalu www.gspress.net objavljen članak autora N. M. pod nazivom '' K. S. i supruga M. krivotvorenim dokumentima pokušali rođenoj braći oduzeti nasljedstvo'',

- da je u spornom članku objavljeno ''u pravoj tiradi predizbornih poruka i floskula sudionici predizborne kampanje često prešućuju neke detalje iz svoje novije biografije…tako je s K. S. kojega Općinski sud u Gospiću i ne smatra pretjeranom poštenjačinom kakvim se inače predstavlja…Općinski sud u Gospiću dosudio je spor vezan uz prisvajanje 15 čestica zemlje. Pučki rečeno, po sudskoj odluci K. S. i njegova supruga su na nepošten način sebi priskrbili veći dio zemljišta roditelja K. S., a koje pravo pripada i ostalim članovima te obitelji… '',

- da je tužitelj 15. svibnja 2021. glavnom uredniku navedenog portala uputio zahtjev za ispravak netočnih informacija objavljenih u spornom članku te je zahtjev objavljen na portalu 16. svibnja 2021.,

- da je tužitelj podnio tužbu u zakonskom roku iz čl. 23. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04., 84/11. i 81/13.; dalje ZM) odnosno u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije,

- da je u parničnom postupku koji se vodio prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj P-634/2013 dana 21. rujna 2020. donesena presuda kojom je utvrđeno da su nevaljane, neistinite uknjižbe prava vlasništva "na dio kč.br. 314 livada barica površine 126 m², kč.br. 318/2 ivanuša livada površine 424 m², kč.br. 319 livada ivanuša površine 985 m², kč.br. 422/2 oranica pod kućom površine 921 m², kč.br. 422/3 oranica pod kućom površine 270 m², kč.br. 423/1 voćnjak pod kućom površine 58 m², kč.br. 424/2 dvorište španjuša površine 22 m², dio kč.br. 424/3 jedna kuća španjuša površine 22 m², kč.br. 424/4 dvorište španjuša površine 29 m², dio kč.br. 426/2 oranica ograda površine 1.324 m², dio kč.br. 447/2 oranica dolac površine 892 m², kč.br. 452/1 oranica otoka površine 399 m², dio kč.br. 453/1 oranica otoka površine 201 m², dio kč.br. 861 livada plana površine 270 m² i dio kč.br. 4068 livada crni podeš površine 108 m² koje nekretnine dolaze upisane u kat.pl.br. 362 i 363, Pol. 376/62 k.o. D. P., a koje uknjižbe prava vlasništva su dopuštene rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj ZP-281/2011 na temelju Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između K. S. i M. S. ovjerenog kod javnog bilježnika M. F. iz G. pod brojem OV-8264/11 od dana 5. listopada 2011. godine te rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj ZP-29/2008 od dana 13. veljače 2008. godine na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću poslovni broj O-393/00-10 od dana 21. prosinca 2007. godine" pa je naloženo Zk odjelu tog suda brisanje navedenih uknjižbi prava vlasništva te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije navedenih uknjižbi,

- da je presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-834/2020-2 od 16. prosinca 2020. prihvaćena žalba K. S. i preinačena gornja presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja N. S. i M. J.,

- da je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik kao nakladnik propustio utvrditi točne činjenice odnosno poduzeti sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacije o pravomoćnosti presude koju objavljuje, što da je lako dostupna informacija i ne zahtijeva posebno znanje, zatim da u konkretnom slučaju nije bilo opravdanog zanimanja javnosti za objavu te informacije budući da iz sadržaja iste nesporno proizlazi da se radi o obiteljskim odnosima tužitelja i članova njegove obitelji zaključujući da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti iz čl. 21. st. 4. ZM, pa je primjenom odredbe čl. 22. st. 1. ZM u svezi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) dosudio tužitelju iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn), dok je za više zatražen iznos zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovanim se nalazi žalbeni razlog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se djelomično osnovanim nalazi žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

11. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna - aktivna legitimacija jer tuženik smatra da je aktivno legitimiran G. G., - zatim je sporno da li su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prema čl. 21. st. 1. i 2. ZM, - da li su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu po čl. 21. st. 4. ZM te - visina štete.

12. Tuženiku je odgovoriti da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije prigovor koji nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka, pa kako je riječ o prigovoru o pitanju na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti takav prigovor se ne može iznijeti u žalbi slijedom čega ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 352. st. 2. ZPP nije ulazio u ocjenu žalbenih navoda iznesenih u svezi s tim prigovorom.

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu ispunjenja pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu uzrokovanu objavom sporne informacije.

13.1. Naime, prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugom štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. U stavku 2. tog članka određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), s time što odredba čl. 22. st. 1. istog Zakona određuje da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

13.2 Prema propisima općeg obveznog prava odnosno odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a prema odredbi st. 2. istog članka tog Zakona, pod pravima osobnosti razumijevaju se – pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

14. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj ima pravo na zaštitu prava osobnosti jer su se ispunile pretpostavke utvrđene Zakonom odnosno objavom spornih informacija tuženik je tužitelju prouzročio štetu budući da je isti prikazan na uvredljiv način, kao nemoralna osoba koja na nepošten, protuzakonit (krivotvorenjem dokumenata) način stječe imovinu.

14.1. Naime, žalbeni navodi tuženika, kako je spornom objavom čitateljima u cijelosti omogućeno zauzimanje vlastitog stava i mišljenja temeljem presude koja je predmet objave, ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda ovo prvenstveno kada se pođe od sadržaja objavljenog članka u kojem je, bezrezervno, kao činjenična tvrdnja objavljeno K. S. i. supruga M. krivotvorenim dokumentima pokušali rođenoj braći oduzeti nasljedstvo…"., kao ni navod kako je tuženik u objavi naveo da je tužitelj tek "pokušao oduzeti nasljedstvo" budući da u daljnjem dijelu spornog teksta autor sugerira kako su po sudskoj odluci tužitelj i njegova supruga na "nepošten način sebi priskrbili veći dio zemljišta…".

14.2. Osim toga iz sadržaja objavljene prvostupanjske presude broj P-634/2013 ne proizlazi da je predmet raspravljanja bilo krivotvorenje dokumenata od strane tužitelja i njegove supruge niti se iz sadržaja te presude može zaključiti da Općinski sud u Gospiću tužitelja "ne smatra pretjeranom poštenjačinom", kako je to objavljeno u spornom članku.

15. Iznošenjem spornih informacija tuženik je prešao granice slobode izražavanja, vrijeđajući tako dostojanstvo, ugled i čast tužitelja u pogledu kojih vrijednosti je dopušteno ograničiti slobodu izražavanja.

15.1. Naime, sloboda izražavanja zajamčena je odredbom čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. st. 1. ZM, ali je podložna ograničenjima. Prema čl. 3. st. 3. ZM slobode medija dopušteno je ograničiti samo kada je i koliko je to nužno, radi, između ostalog, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, samo na način propisan Zakonom, dok je u čl. 7. st. 1. istog Zakona određeno da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

15.2. Također i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 10. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Međutim, također navodi i pod kojim okolnostima to pravo može biti ograničeno: “Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.”

16. Dakle, i tužitelj kao osoba koja obavlja javnu dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti (osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom što nije u konkretnom slučaj). Naime, nesporno je tužitelj javnosti poznat kao gradonačelnik G. G., dakle politički aktivan te kao takav privlači pozornost javnosti i sigurno je da u svezi s istim postoji opravdano zanimanje javnosti o njegovom političkom, ali i osobnom životu, međutim isti također ima pravo zahtijevati zaštitu dostojanstva, ugleda i časti (čl. 7. st. 1. ZM). Točno je da javne osobe ne mogu zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani (čl. 7. toč. 3. ZM), a što je uzeto u ocjeni pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice u svezi nepostojanja razloga za isključenje odgovornosti tuženika koji se poziva na odredbu čl. 21. st. 14. ZM jer je informacija prenesena iz odluke sudbene vlasti.

17.1. Točno je da je u spornom članku u cijelosti objavljena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-634/2013 od 21. rujna 2020., međutim kako je već naprijed navedeno objava navedene presude kao takve niti ne predstavlja informaciju kojom je šteta počinjena već je to objava o stjecanju imovine krivotvorenjem dokumenata, prisvajanjem 15 čestica zemlje, priskrbljivanjem na nepošten način, a predmet navedenog parničnog postupka nije bilo preispitivanje eventualnog krivotvorenja niti je proizlazilo da je u svezi s time pokrenut kazneni postupak protiv tužitelja.

18. Slijedom navedenog žalbeni navodi o netočnosti tužiteljevog iskaza kako nije stekao ništa od svojih roditelja nasljeđivanjem nisu od utjecaja za donošenje ove odluke, a o čemu se očitovao Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž Zk-834/2020 od 16. prosinca 2020.

18.1. Dakle, u vrijeme objave spornog članka 14. svibnja 2021. već je bila donesena spomenuta drugostupanjska odluka kojom je preinačena, u spornom članku objavljena odluka Općinskog suda u Gospiću, tako da su ovdje tužitelj i njegova supruga uspjeli u navedenom parničnom postupku. Međutim, žalbeni navodi kako tuženik nije imao mogućnosti doći do sadržaja drugostupanjske presude ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da je objavljena prvostupanjska presuda bez potvrde pravomoćnosti, radi čega je autor spornog članka trebao poduzeti mjere, barem tražeći očitovanje od tužiteljevog brata s kojim je razgovarao kako to slijedi iz njegova iskaza, a kako bi lako provjerio da li je u međuvremenu postupak pravomoćno okončan i ako je na koji način.

19. Žalbeni navodi kako tužitelj nije nastojao umanjiti štetu za koju tvrdi da mu je prouzročena iz razloga što je javnosti uskratio informacije odnosno sadržaj drugostupanjske presude nisu od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske odluke jer objava štetne informacije ne potječe od tužiteljeve radnje niti je posljedica njegovog propusta.

20. Odlučujući o iznosu pravične novčane naknade prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju obzirom na okolnosti konkretnog slučaja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.981,68 EUR/30.000,00 kn, a primjenom odredbe čl. 1100. ZOO. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovanim se ukazuju žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, vrednujući okolnosti slučaja, prvenstveno da je tužitelj javna osoba i ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani, da je uobičajeno da se tzv. "prljavi veš" o izbornim kandidatima iznosi tijekom izborne kampanje kako je to iskazao i svjedok Ž. P., da je sadržaj sporne informacije objavljen u digitalnom izdanju i to 14. svibnja 2021. u 23:10 h (l.s. 72) te da je članak uklonjen u 23:59 h iz razloga što je od ponoći na snazi bila izborna šutnja, pa s obzirom na vrijeme i trajanje objave članak nije postao dostupan velikom broju čitatelja, zatim da iz spisa predmeta ne slijedi zaključak da je zbog objave spornog članka tužitelju narušena kvaliteta profesionalnog života u prilog čemu govori činjenica da je 15. svibnja 2021. u prvom krugu lokalnih izbora tužitelj je dobio 49% glasova građana, a u drugom krugu čak 75%.

20.1. Dakle, uzimajući u obzir navedeno, ali i činjenicu da je tuženik tužitelju prouzročio štetu budući da je isti prikazan na uvredljiv način, kao nemoralna osoba koja na protuzakonit način nepošteno prisvaja tuđu imovinu, što je zasigurno izazvalo kod tužitelja uznemirenost, osjećaj nelagode i opravdavanja, zaključuje se da je opravdano tužitelju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a to što nije tražio medicinsku pomoć ne znači da tužitelj uslijed povrede dostojanstva, časti i ugleda nije trpio duševne boli i povredu prava osobnosti.

20.2. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO u svezi čl. 22. st. 1. ZM, vodeći računa o jačini i trajanju povrede izazvanih duševnih boli, zatim cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i svrhom, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je opravdano tužitelju dosuditi kao pravičnu novčanu naknadu iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn u kojem dijelu je prvostupanjska presuda potvrđena, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, međutim, kako nije opravdano dosuditi veći iznos odnosno daljnji iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn to je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP tako da je odlučeno kao pod toč. I i II izreke ove drugostupanjske presude.

21. Posljedično navedenom po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka.

21.1. Budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, najprije je valjalo utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, a u konkretnom slučaju tužitelj je, što se tiče uspjeha u pogledu osnove po kvalitativnom i kvantitativnom kriteriju uspio sa 100%, a u pogledu visine sa 30%, tako da je u konačnici uspjeh tužitelja 65%. Nadalje, u smislu navedene odredbe valjalo je od navedenog postotka oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio odnosno sa 35%, tako da je preostao postotak od 30%.

21.2. Utvrđujući iznos pojedinih troškova tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u parnici tužitelju su na ime troškova zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 199,00 EUR po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa), trošak sastava podneska od 17. svibnja 2022. u iznosu od 199,00 EUR po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 27.svibnja 2022. u iznosu od 99,50 EUR po Tbr. 9. toč. 2. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 2. studenoga 2022., 7. prosinca 2022., 10. siječnja 2023. i 29. svibnja 2023. u iznosu od po 199,00 EUR po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 10. ožujka 2023. u iznosu od 49,75 EUR po Tbr. 8. toč. 3. Tarife, što s pripadajućim PDV po Tbr. 42. Tarife sveukupno iznosi 1.679,10 EUR/12.651,18 kn.

21.3. Dakle, tužitelju je ukupno priznat iznos od 1.679,10 EUR/12.651,18 kn i odmjerena naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno 503,74 EUR/3.795,40 kn.

22. Prema tome, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP i Tarife valjalo je, po odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP, djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod toč. IV. izreke i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. II.

23. Tuženiku je priznat trošak za sastav žalbe sukladno Tbr. 10. toč 1. Tarife što uključivo s PDV iznosi 311,08 EUR te 86,27 EUR za trošak sudske pristojbe na predmetnu žalbu, pa kako tuženik u ovom žalbenom postupku nije uspio u cijelosti to je razmjerno uspjehu od 50% valjalo tuženiku dosuditi iznos od 198.68 EUR, dok je za više zatražen iznos zahtjev odbijen kao neosnovan kako je to, po čl. 154. st. 2. ZPP, odlučeno pod toč. III izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Odluka povodom zahtjeva tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parničnog postupka tako da je odlučeno kao pod toč. IV izreke ove drugostupanjske odluke.

25. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

26. U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 2. studenoga 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.