REPUBLIKA HRVATSKA

P-1747/2025-59

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja VODICE d.o.o. (OIB: 15449982602), Vodice, Put Gaćeleza 1, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa EG, direktor, a njega punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika: 1. GRAD [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] E 8, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa HG, gradonačelnik, a njega punomoćnica Marijana Petrović, odvjetnica u Šibeniku i 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. (OIB: 26251326399), Šibenik, Kralja Zvonimira 50, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa OG, direktor, a njega punomoćnici Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu „Crnogaća & Crnogaća“ u Šibeniku, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude održanom 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 1. GRAD VODICE i sudi:

Nalaže se tuženiku ad. 1. GRAD VODICE da isplati tužitelju iznos od 27.441,30 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje od 25. ožujka 2011. do 31.07.2015. teku po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 1. GRAD VODICE, a kojim je zahtijevano da se navedenom tuženiku naloži da tužitelju isplati daljnji iznos od 10.514,42 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 15. lipnja 2003. do isplate, kao i u dijelu kojim je zahtijevano da se na iznos glavnice dosuđen točkom I. izreke ove presude isplate pripadajuće zakonske zatezne kamate od 15. lipnja 2003. do 24. ožujka 2011., dok se tužbeni zahtjev u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. u cijelosti odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ad. 1. GRAD VODICE da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.728,31 EUR, a tužitelju da tuženiku ad.

2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. u istom roku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 9.322,17 EUR).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je na temelju građevne dozvole od 22. srpnja 2002. kao investitor izgradio stambeni objekt u [adresa] u [adresa], a glede kojeg objekta da je 14. srpnja 2003. izdano rješenje o uporabi stambene građevine, s tim da je jedan od uvjeta za ishodovanje građevne dozvole bila i suglasnost tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. na glavni projekt, a koja suglasnost da je dana uz uvjet da se rekonstruira postojeća ulična vodovodna mreža. Ujedno je naveo da je gradnju objekta dovršio početkom lipnja 2003., kao i da je od tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. odmah potom zatražio da se objekt priključi na komunalnu infrastrukturu za opskrbu pitkom vodom, međutim, koji zahtjev da je odbijen od strane navedenog tuženika rješenjem od 3. lipnja 2003. uz obrazloženje da ne postoje tehnički uvjeti za priključenje objekta iz razloga što postojeću uličnu vodovodnu mrežu treba rekonstruirati, a nakon čega da se obratio tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] sa zahtjevom da rekonstruira postojeću uličnu vodovodnu mrežu, međutim, koji zahtjev da je odbijen uz obrazloženje da za tu namjenu nema osigurana sredstva, pa kako da je u to vrijeme predmetni objekt bio izgrađen i trebao biti useljen, to da je od tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. zatražio tehničku dokumentaciju za izvođenje potrebnih radova na rekonstrukciji postojeće ulične vodovodne mreže koja da mu je i izdana te potom od tuženika ad. 1. GRADA [adresa] dobio odobrenje da može privremeno (tijekom devet dana) zauzeti javno-prometnu površinu radi polaganja vodovodnih cijevi, a nakon čega da je odmah pristupio izvođenju navedenih radova (raskopavanju ulice, vađenju postojećih vodovodnih cijevi, nabavi i postavljanju novih vodovodnih cijevi, nasipavanju i uređenju ulice) te koje radove da je okončao 12. lipnja 2003. kada da mu je tuženik ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. izdao odobrenje za priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu radi opskrbe pitkom vodom. Osim toga, naveo je da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisano da su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, pa kako da se tuženik ad. 1. GRAD [adresa] suglasio s građevnom dozvolom od 22. srpnja 2002. u vezi izgradnje predmetnog objekta te time bio u obvezi tom objektu osigurati priključak na pitku vodu, a što da podrazumijeva i da je ulična vodovodna mreža u stanju funkcionalne sposobnosti, to da je istom 31. ožujka 2006. podnio račun za izvršene radove na iznos od 274.259,90 tadašnjih kuna budući da ih je bio dužan izvršiti upravo tuženik ad. 1. GRAD [adresa], pa je slijedom istaknutog činjeničnog supstrata konačno ustao zahtjevom kojim je tražio da se tuženicima naloži da mu solidarno isplate iznos od 285.977,39 kuna (sada 37.955,72 EUR) uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 15. lipnja 2003. do isplate.

2. Tuženik ad. 1. GRAD [adresa] se u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da je u svrhu izdavanja građevne dozvole za izgradnju predmetnog objekta tužitelju od strane tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. izdana suglasnost na glavni projekt uz napomenu da se novi objekt neće moći priključiti na vodoopskrbnu mrežu budući da je potrebno rekonstruirati postojeću vodovodnu mrežu, a odvodnju otpadnih voda riješiti spajanjem objekta po njegovoj izgradnji na kanalizacijski sustav. Slijedom navedenog, da je tužitelju prije započinjanja izgradnje predmetnog objekta bilo poznato da se isti neće moći priključiti na postojeću mrežu, kao i da izgradnja i rekonstrukcija vodovodnog sustava nije bila planirana četverogodišnjim Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture Grada [adresa]. Ujedno je naveo da je financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture obveza lokalne zajednice (članak 30. Zakona o komunalnom gospodarstvu) koja da je po članku 30. stavak 4. tog zakona obvezna donositi Program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za razdoblje od četiri godine, a na koji način da i postupa, pa kada bi zahtjev tužitelja bio osnovan, to da ne bi mogao planirati i izvoditi radove na komunalnoj infrastrukturi jer bi privatni investitori, a ne on Programom, određivali koji će se objekti infrastrukture u lokalnoj zajednici graditi i kada, a što da nije moguće budući da on Programom određuje moguća sredstva i prioritetne zahvate na objektima komunalne infrastrukture, s tim da i iz same tužbe proizlazi da je tužitelj bio obaviješten od njega da za predmetne radove nisu osigurana sredstva. Konačno je naveo da se tužitelj bavi gospodarskom djelatnošću na način da gradi objekte radi njihove prodaje, pa da je tako predmetne radove i izvršio kako bi se predmetni objekt mogao priključiti na vodovodni sustav. Stoga je predložio da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i istom naloži da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tuženik ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. se također u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije te navodeći u prilog istom da je u članku 30. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 36/95., 109/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. -pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG) taksativno navedeno iz kojih se sredstava financira nabava opreme i građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom, te odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, pa kako da u cijeni komunalne usluge isporuke vode nije predviđen dio koji bi se odnosio na financiranje navedenih objekata i uređaja, to da su izvori financiranja istog svedeni isključivo na naknadu za priključenje koja da je u skladu s člankom 35. stavak 2. ZKG prihod proračuna jedinice lokalne samouprave isključivo namijenjena za financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u skladu s Programom gradnje takvih objekata i uređaja iz članka 30. stavak 4. ZKG kojeg svake godine donosi jedinica lokalne samouprave. Ujedno je naveo da gradnja konkretne infrastrukture nije bila predviđena Programom, kao i da korisnici komunalne usluge koji bi se priključili na komunalnu infrastrukturu mogu sudjelovati u financiranju njezine gradnje uz povrat uloženih sredstava u određenom roku (koji ne može biti dulji od pet godina od sklapanja ugovora, članak 37. ZKG), i to pod uvjetima utvrđenim pisanim ugovorom s jedinicom lokalne samouprave. Stoga je predložio da se zahtjev tužitelja u dijelu upravljenom prema njemu odbije kao neosnovan.

4. Tužitelj je u očitovanju na navode tuženika istaknute u odgovoru na tužbu naveo da se od izvršenja predmetnih ulaganja obraćao tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] sa zahtjevom da sporno pitanje refundiranja uloženih sredstava riješe mirnim putem, i to sklapanjam ugovora sukladno odredbama ZKG, međutim, da je navedeni tuženik izbjegavao svoju zakonsku obvezu, zbog čega da je konačno ustao ovom tužbom. Ujedno je naveo da je predmetne radove poduzeo uz znanje tuženika, a budući da su s tim bili upoznati još tijekom postupka ishođenja građevne dozvole u vezi izgradnje predmetnog objekta te da mu je tuženik ad. 1. GRAD [adresa], suviše toga, izdao odobrenje za zauzimanje javne površine u vezi izvođenja predmetnih radova, a osim toga da ga je tuženik ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. pozvao na plaćanje naknade za priključenje koja da se plaća upravo radi financiranja gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, dok je tuženik ad. 1. GRAD [adresa] na gornje navode istaknuo da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o tome da bi mu dostavio dopis kojim ga poziva na sklapanje ugovora u skladu s odredbama ZKG i refundiranje učinjenih troškova. Tužitelj je ujedno naveo da potraživanje u ovoj parnici temelji i na odredbi članka 218. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO) kojom da je propisano da tko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega, kao i da je tuženik ad. 1. GRAD [adresa] uredno protokolirao njegov dopis od 21. ožujka 2006. kojim da je požurivao dogovor oko refundiranja utrošenih sredstava, i to 24. ožujka 2006.

5. Valja navesti i da su se tuženici izričito protivili kako osnovu, tako i visini postavljenog zahtjeva tužitelja, dok je tuženik ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. ujedno naveo da u situaciji kao predmetnoj izrađuje glavni projekt i troškovnik predviđenih radova radi provođenja postupka javne nabave po zahtjevu naručitelja koji da su u pravilu bile jedinice lokalne samouprave, kao i da potraživanje tužitelja na ime naknade za vodovodni priključak u visini od 11.717,49 kuna tj. 1.555,18 EUR nije utemeljen budući da navedeni trošak pada na teret vlasnika priključka odnosno nekretnine.

6. Presudom ovog suda ranije donesenom u ovoj pravnoj stvari (br. P- 971/2007 od 20. studenog 2017.) bio je u cijelosti odbijen kao neosnovan postavljeni zahtjev tužitelja, međutim, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv iste, a odlukom drugostupanjskog suda (Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-607/2025-2 od 24. srpnja 2025.), rečena presuda je ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

7. Stranke su u ponovljenom postupku ustrajale u navodima isticanima tijekom ranije provedenog postupka.

8. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem dopisa tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. upućenog tužitelju od 19. studenog 2001., građevne dozvole od 22. srpnja 2002., zahtjeva tužitelja od 20. svibnja 2003., glavnog projekta od lipnja 2003., rješenja tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. od 3. lipnja 2003., listova tužiteljevog građevnog dnevnika za razdoblje od 6. lipnja 2003. do 17. lipnja 2003., tužiteljeve građevinske knjige za izvedene radove na rekonstrukciji vodovoda [adresa] u [adresa], odobrenja tuženika ad. 1. GRAD [adresa] od 6. lipnja 2003., računa tvrtke „M & J COMMERCE“ d.o.o. od 11. lipnja 2003., 12. lipnja 2003. i 27. listopada 2003., rješenja tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. od 12. lipnja 2003. s prilogom (skicom priključka), obnovljenog zahtjeva tužitelja od 26. lipnja 2003., ponude tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. od 1. srpnja 2003., računa tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. od 14. kolovoza 2003., zahtjeva tužitelja upućenog tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] od 21. ožujka 2006., računa tužitelja br.33-r/06 od 31. ožujka 2006., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vješaka za graditeljstvo i procjenitelja nekretnina FG, ing. građ. iz Šibenika od 6. lipnja 2017. i usmene dopune istih dane na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. listopada 2017., iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, te iskaza svjedoka ĐG, dok je kao suvišan odbijen prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza provođenjem „nadvještačenja“ radi utvrđivanja visine predmetnih troškova, a sve kraj dovoljne raspravljenosti stanja stvari na temelju rezultata u postupku provedenih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev je u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] djelomično osnovan, dok tužbeni zahtjev u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. nije osnovan.

10. U ovoj pravnoj stvari sporna je obveza tuženika na isplatu iznosa tužitelju na ime ulaganja izvršenih po tužitelju, kao vlasniku nekretnine, u rekonstrukciju komunalne (vodovodne) infrastrukture radi opskrbe vodom objekta u njegovom vlasništvu u vrijeme kada su navedena ulaganja vršena, kao i naknada za realizaciju vodovodnog priključka za potrebe nekretnine tada u vlasništvu tužitelja u visini od 11.717,49 kuna tj. 1.555,17 EUR, s tim da među strankama nije sporno da su naprijed navedena ulaganja izvršena po tužitelju, međutim, sporna je pasivna legitimacija tuženika i vrijednost izvršenih ulaganja.

11. Ovaj sud je ocjene da se prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. ukazuje utemeljenim glede dijela zahtjeva koji se tiče isplate naknade za izvršenu rekonstrukciju komunalne (vodovodne) infrastrukture, a to stoga jer niti jednim pozitivnim propisom nije propisana navedena obveza imenovanog tuženika. Osim toga, plaćanje naknade u vezi realizacije vodovodnog priključka pada na teret vlasnika priključka odnosno nekretnine za koju je formiran vodovodni priključak (u konkretnom slučaju tužitelja, članak 35. stavak 1. ZKG), zbog čega se i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime realizacije vodovodnog priključka u cijelosti ukazuje neutemeljenim, pa je slijedom navedenog valjalo presuditi kao u odgovarajućem dijelu točke II. izreke.

12. Nasuprot tome, ocjena je ovog suda da je tuženik ad. 1. GRAD [adresa] znao da se predmetni radovi rekonstrukcije komunalne infrastrukture izvode, zatim, da je pristao na njihovo izvođenje, kao da je između njega i tužitelja sklopljen usmeni (prešutni) dogovor prema kojem će tužitelj isfinancirati sve navedene radove, a on mu te troškove refundirati tj. naknaditi.

13. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj 22. srpnja 2002. ishodio građevnu dozvolu u vezi izgradnje stambene građevine na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sastojeće od podruma, prizemlja, kata i potkrovlja, razvijene bruto površine 661,32 m2, sve prema glavnom projektu koji čini sastavni dio građevne dozvole, zatim, da je tuženik ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. u svrhu izdavanja građevne dozvole naveo da se predmetni objekt ne može uklopiti u postojeće tehničko rješenje zbog čega da je potrebno rekonstruirati postojeću uličnu vodovodnu mrežu, da je tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] dostavljena predmetna građevna dozvola sastavni dio koje je i mišljenje tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. o nužnosti rekonstrukcije postojeće ulične vodovodne mreže za potrebe sedam stambenih jedinica koje će se zaticati u predmetnoj zgradi (kako to proizlazi iz iskaza ĐG, u relevantno vrijeme pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela tuženika ad. 1. GRAD [adresa], a koji je ujedno naveo da bi se četverogodišnji plan i program jedinice lokalne samouprave u svezi izvođenja infrastrukturnih radova dopunjavao za slučaj da infrastrukturni radovi u vezi određene investicije odnosno izgradnje novog objekta ne bi bili predviđeni planom i programom, kao i da tuženik ad.

1. GRAD [adresa] nije s budućim korisnicima sklapao ugovore u vezi njihovog financiranja rekonstrukcije komunalne infrastrukture i obveze tog tuženika da im refundira učinjene troškove), kao i da je tuženik ad. 1. GRAD [adresa] 6. lipnja 2003. izdao odobrenje tužitelju u vezi privremenog zauzimanja dijela javno-prometne površine u [adresa] u [adresa] radi polaganja vodovodnih cijevi u trajanju 6. - 15. lipnja 2003. Osim toga, iz rezultata u postupku provedenih dokaza je utvrđeno i da je tužitelj tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] uputio račun za izvedbu radova na rekonstrukciji vodovoda [adresa] u [adresa] (s tim da tužitelj ničim nije dokazao da bi navedeni račun bio zaprimljen kod tuženika ad. 1. GRAD [adresa] u vrijeme kako to tvrdi tužitelj), zatim, da je rješenjem tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. od 12. lipnja 2003., koje je dostavljeno i tuženiku ad.

1. GRAD [adresa], odobreno priključenje predmetnog objekta na objekt komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom, te konačno, da se tužitelj obratio tuženiku ad.

1. GRAD [adresa] dopisom od 21. ožujka 2006. (koji je kod navedenog tuženika protokoliran 24. ožujka 2006.) radi refundiranja troškova rekonstrukcije vodovoda u ulici Nikole Šubića Zrinskog, a u prilogu kojeg je dostavljen i račun u vezi izvršenih radova i preslik projekta po kojem su navedeni radovi izvođeni.

14. Slijedom gornjih utvrđenja, odnosno činjenice da je tuženik ad. 1. GRAD [adresa] (koji je u smislu odredbe članka 30. stavak 2. ZKG obveznik financiranja građenja objekata i komunalne infrastrukture i nabavke opreme za opskrbu pitkom vodom) znao za izvođenje radova na rekonstrukciji komunalne infrastrukture u [adresa] u [adresa] financiranima od strane tužitelja te se s istima prešutno suglasio, to je zaključak ovog suda da je između tužitelja i tuženika ad. 1. GRAD [adresa] prešutno sklopljen ugovor o financiranju predmetne rekonstrukcije komunalne infrastrukture uz povrat uloženih sredstava u određenom roku koji ne može biti dulji od 5 godina od dana sklapanja ugovora (članak 37. stavci 1. i 2. ZKG), a sve u situaciji kada pisani ugovor u tom smislu nije sklopljen unatoč zakonskoj obvezi tuženika ad. 1. GRAD [adresa] da postupi na takav način te kada je tužitelj pozvao tuženika ad. 1. GRAD [adresa] na navedeno postupanje.

15. Kako je među strankama bila sporna i visina troškova predmetne rekonstrukcije komunalne infrastrukture, u postupku je provedeno vještačenje po vještaku za graditeljstvo i procjenitelju nekretnina FG, ing. građ. iz Šibenika, a iz pisanog nalaza i mišljenja kojeg od lipnja 2017. i usmene dopune istih dane povodom prigovora tužitelja istaknutih na pisani nalaz i mišljenje, koje ovaj sud drži jasnima, objektivnima i danima u skladu s pravilima graditeljske struke te ga kao takvog u cijelosti prihvaća, je po ovom sudu utvrđeno da je vrijednost predmetnih radova na rekonstrukciji komunalne infrastrukture, prema cijenama u vrijeme kada su ti radovi stvarno obavljeni (lipanj 2003.), a u skladu s troškovnikom glavnog projekta izrađenom od strane tuženika ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., iznosila 206.756,45 kuna tj. 27.441,30 EUR (s obračunatim PDV-om), s tim da je razlika između navedene procjene i računa tužitelja rezultat razlike u količinama radova prema troškovniku glavnog projekta i količinama radova prema računu, zatim, razlike procijenjenih prosječnih jediničnih cijena iz lipnja 2003. i jediničnih cijena iz računa tužitelja te razlike u formiranju stavki obračunatih računom tužitelja koje nisu bile predviđene projektnim troškovnikom.

16. Stoga je, slijedom potonje navedenog, zahtjevu tužitelja u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] valjalo djelomično udovoljiti i presuditi kao pod točkom 1. izreke, dok je odbijanjem zahtjeva tužitelja upravljenom prema tom tuženiku u preostalom dijelu, valjalo presuditi kao u preostalom dijelu točke II. izreke, s tim da se u vezi s prihvaćajućim dijelom ove presude ističe da je na tužitelju dosuđeni iznos dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od 25. ožujka 2011. tj. nakon proteka roka od pet godina (u kojem roku je tuženik ad. 1. GRAD [adresa] bio dužan naknaditi tužitelju troškove ulaganja u rekonstrukciju komunalne infrastrukture, članak 37. stavak 2. ZKG) od dana kada je tužitelj nesporno pozvao tuženika ad. 1. GRAD [adresa] na sklapanje ugovora u smislu članka 37. ZKG odnosno refundiranje troškova po tužitelju financiranih radova na predmetnoj rekonstrukciji komunalne infrastrukture (24. ožujka 2006.), a u situaciji kada pisani ugovor o izvođenju predmetnih radova i njihovom refundiranju od strane navedenog tuženika nije sklopljen.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

17.1. Uvodno valja navesti da ovaj sud uspjeh tužitelja u ovom postupku naspram tuženika ad. 1. GRAD [adresa] utvrđuje u omjeru 86,15% (polazeći od činjenice da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom zahtjeva - 50%, te u visini od 72,30% glede visine postavljenog zahtjeva - 36,15%) naspram 13,85% uspjeha tuženika ad. 1. GRAD [adresa], slijedom čega je nakon oduzimanja postotka uspjeha tuženika ad. 1. GRAD [adresa] od postotka uspjeha tužitelja tuženik ad. 1. GRAD [adresa] u obvezi nadoknaditi tužitelju 72,30% ukupno mu prouzročenih opravdanih troškova ovom parnicom.

17.2. Tužitelj je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, i to za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 03.07.2014. i 25.07.2017. te za zastupanje na ročištima održanima 19.10.2010., 26.05.2014., 18.06.2014., 03.07.2014., 19.08.2014., 27.11.2015., 13.01.2016., 09.02.2016., 13.07.2017., 08.09.2017., 03.10.2017., 12.10.2017. i 22.01.2026. u visini od po 500 bodova za svaku radnju, zatim, za sastav žalbe u visini od 625 bodova, te za zastupanje na ročištu objave u visini od 50 bodova, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 91/04., odnosno „Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22. tj. „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za trošak graditeljskog vještačenja u visini od 510,98 EUR odnosno trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 426,00 EUR za svaku.

17.3. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene mu zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 37.955,72 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 19.10.2010., 26.05.2014., 03.07.2014., 19.08.2014., 27.11.2015., 13.01.2016., 09.02.2016., 08.09.2017., 03.10.2017., 12.10.2017. i 22.01.2026. u visini od po 500 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 18.06.2014. u visini od 250 bodova (Tbr. 9. točka 2. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 13.07.2017. u visini od 125 bodova (Tbr. 9. točka 5. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu objave u visini od 50 bodova (Tbr. 9. točka 3. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav žalbe u visini od 625 bodova (Tbr. 10. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 7.050 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 14.100,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (3.525,00 EUR) iznos od 17.625,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak graditeljskog vještačenja u visini od 510,98 EUR, odnosno trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u potraživanoj visini od po 426,00 EUR za svaku (Tar br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u vezi Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ br. 74/95, 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.).

17.4. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog mu sastavom po odvjetnici podnesaka od 03.07.2014. (kojim je predložen novi dokaz, a to stoga jer je tužitelj istog bio dužan predložiti u tužbi) i 25.07.2017. (u kojem su stavljeni prigovori na graditeljsko vještačenje, a to stoga jer tuženik nije uspio s istima).

17.5. Osim toga, tuženiku ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. je u cijelosti obistinjen potraživani trošak na ime zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 22.01.2026. u visini od 500 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) odnosno 1.000,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (250,00 EUR)

- 1.250,00 EUR.

17.6. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku ad. 1. GRAD [adresa] naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tužitelju ovim postupkom, a razmjerno postignutom uspjehu tužitelja naspram tog tuženika, u ukupnom iznosu od 13.728,31 EUR, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 9.322,17 EUR) valjalo odbiti, te je ujedno tužitelju valjalo naložiti da tuženiku ad. 2. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

Šibenik, 9. ožujka 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud u Bjelovaru.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima