Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-136/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetniku Matić Zvonimiru iz Zagreba, a protiv tuženika LIPKOM d.o.o., OIB: 33175359761, Ulica Ivana Mažuranića 81, Lipik, zastupanog po odvjetniku Galić Zoranu iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pr-28/2024-25 od 22. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pr-28/2024-25 od 22. listopada 2025. i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.880,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2024. do isplate točka I. izreke te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.750,00 EUR, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode tužitelja i zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatom naknade plaće za 480 sati noćnog rada u razdoblju od 13. lipnja do 15. kolovoza 2020.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju na poslovima pomoćnog radnika na održavanju i uređenju javnih i zelenih površina,
- da tužitelju u tom razdoblju nije izvršen obračun plaće za noćni rad,
- da za utuženo razdoblje ne postoji evidencija za tužitelja da bi obavljao noćni rad.
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da je u utuženom razdoblju obavljao noćni rad. Pritom navodi da nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ZD, koji je naveo da je tužitelj od 6. do 8. mjeseca 2020. s JD radio od 9 ili 10 sati navečer do 5 ili 6 sati ujutro slijedećeg dana jer ni sam svjedok DD u svom iskazu te činjenice nije potvrdio. Osim toga, da iz iskaza svjedoka FD proizlazi da je u utuženom razdoblju radio u drugoj smjeni, da je dolazio na posao u 14 ili 15 sati i da je radio po potrebi samo dva do tri sata, što da navodi na zaključak da navedeni svjedok nije ni mogao vidjeti tužitelja da radi noću od 22 sata do 6 sati u jutro.
8. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud iskaz navedenih svjedoka DD pogrešno ocijenio te da su razlozi presude proturječni stanju spisa te da su time počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
8.1. Naime, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je svjedok ZD u iskazu naveo kako mu je poznato da je od lipnja do kolovoza tužitelj radio na poslovima čišćenja bazena, da su tužitelj i DD dolazili oko 21,00 do 22,00 sata i radili te poslove do 5,00 ili 6,00 sati te da je noćni rad trajao sve dok je trajala sezona kupanja na bazenu. Točno je da je navedeni svjedok isto tako naveo da je radio u 1. i 2. smjeni i da je tužitelja viđao kada je odlazio kući iz 2. smjene, kao i da u 2. smjeni nije radio puno radno vrijeme, već po potrebi par sati te da je dolazio u 14,00 ili 15,00 sati i da je njegovo radno vrijeme bilo ''klizno'', navodeći pritom da je sve ovisilo o količini kupača. Međutim, budući da je i svjedok DD potvrdio navode tužitelja da je radio od lipnja do kolovoza 2020. u noćnoj satnici i to ponekad tri, a ponekad pet dana u tjednu, da ZD nije radio u njihovoj smjeni, ali da su se viđali na radu pa tako i u spornom razdoblju, da su prosječno radili po 8 sati, da mu (svjedoku) za taj noćni rad tuženik ništa ne duguje, razlozi zbog kojih prvostupanjski sud iskaz svjedoka DD ocjenjuje nevjerodostojnim, ne predstavljaju valjane razloge za neprihvaćanje njegova iskaza u dijelu kojim potvrđuje navode tužitelja i navedenog svjedoka da je tužitelj u spornom razdoblju radio noću.
8.2. Osim toga, osnovano tužitelj u žalbi navodi da sud, iako je izveo dokaz njegovim saslušanjem, taj iskaz uopće nije ocijenio, niti naveo razloge zbog kojeg mu nije poklonio vjeru odnosno iz kojih razloga ga nije cijenio kao dokaz u ovoj parnici. Nasuprot tome, prihvatio je iskaz zakonskog zastupnika tuženika RD i na temelju njegova iskaza zaključio da su tužitelj i svjedok DD u utuženom razdoblju radili od 5,00 do 9,00 sati, iako je isti suprotan iskazima tužitelja i navedenih svjedoka, kao i evidencijama tuženika, prema kojima je tužitelj radio isključivo u vremenu od 7,00 do 15,00 sati od ponedjeljka do petka (str. 17. spisa), na što također osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.
9. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR) propisano je:
(1) Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.
(2) Otežani uvjeti rada iz stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su uvjeti rada za koje su procjenom rizika na radu kod poslodavca utvrđene opasnosti, štetnosti i napori koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika.
(3) Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrđuje se za koje poslove koje radnik obavlja kod poslodavca postoje otežani uvjeti rada za koje radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću.
(4) Ako povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom nije određeno na način iz stavaka 1. i 3. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ono moglo odrediti, radnik će ostvariti pravo na primjereno povećanje plaće.
(5) Pod primjerenim povećanjem plaće smatra se povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad, a ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja.
9.1. Prema tome, ako je radio noću, bez obzira što ugovorom o radu tužitelju nije određena visina i način obračuna za noćni rad, kako to obrazlaže prvostupanjski sud (točka 9. obrazloženja prvostupanjske presude), tužitelj bi u skladu s navedenom odredbom, imao pravo na povećanu plaću u skladu s odredbama Zakona o radu, kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom o radu. Pritom se, u skladu s čl. 9. st. 3. Zakona o radu, primjenjuje za radnika povoljnije pravo. Stoga, barem za sada, nisu prihvatljivi ni razlozi koje sud navodi kao razloge odbijanja prijedloga tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.
10. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istome sudu na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu (čl. 371. ZPP).
10.1. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud prije svega otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako što će ponovno odlučiti o izvođenju predloženih dokaza, raspravit će i ocijeniti sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, a zatim zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva opravdati potrebnim razlozima, kako bi se mogla ispitati pravilnost i zakonitost donesene odluke. Pritom će imati u vidu razloge navedene u ovome rješenju. Novom odlukom ponovno će odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadom parničnog troška, imajući pritom u vidu i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP.
11. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Velikoj Gorici 4. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Goran Škugor
