REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7351/2025-9
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FOC, vlasnice Ordinacije dentalne medicine, Zagreb, Gundulićeva 20/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, koje zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu na temelju generalne punomoći F461/2021, radi utvrđenja, izvan ročišta 4. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se oglašuje stvarno nenadležnim.
II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 1140178284 od 22.03.2019. (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 65.000,00 kuna s rokom vraćanja do 21.03.2020. godine i s kamatom po fiksnoj stopi u iznosu od 7,00 % godišnje, koji kredit je otplaćen u cijelosti. Odredbom čl. 11.1. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik je obvezao tužiteljicu da za obradu i odobravanje kredita plati jednokratnu naknadu u visini od 1,00 % od iznosa kredita, odnosno minimalno 450,00 kuna na dan sklapanja ugovora, koju naknadu je tužiteljica bila primorana platiti sukladno visini ugovorenog iznosa kredita u iznosu od 1% od tog iznosa, odnosno iznos od 650,00 kuna, a što u EUR-ima po tečaju 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi 86,27 EUR. Međutim, tužiteljici niti prethodno niti naknadno nije na jasan i nedvosmislen način predočena struktura navedenih troškova, odnosno od čega se isti stvarno sastoje, u kojem konačnom iznosu i zašto je baš određena naknada u visini tog postotka od iznosa kredita, a što onda navedenu obvezu tužiteljice čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, a onda posljedično nepoštenom i ništetnom, sve sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima .
1.1. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe, obzirom se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija i profesionalno trgovačko društvo. Tuženik je tako nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Tužiteljici je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – tužiteljice kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava i to načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.
1.2. Također, činjenica je i to da je tuženik odobrio tužiteljici jedan iznos kredita, a faktično joj isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade i odobravanja kredita, teretivši je prilikom isplate kredita za iznos od 650,00 kuna, što u EUR-ima po tečaju 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi 86,27 EUR, što sve, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditnog iznosa, isti je obračunavao i tužiteljici zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je isplatio drugi, manji iznos kredita. U svakom slučaju, takva djelatnost svakako predstavlja osnovnu djelatnost gospodarskog subjekta, trgovca, ovdje kreditora. Nadalje, trošak obrade i odobravanja kredita, ako bi isti i postojao, nije smio pasti na teret tužiteljice kao klijenta banke tuženika jer se tuženik kao banka temeljem čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima naplaćuje kroz ugovorenu kamatu. Na ovaj način tuženik je tužiteljici dvaput obračunao jednu te istu uslugu i to prvi put plaćanjem naknade, a onda nakon toga i kroz ugovorenu kamatu, unatoč činjenici što je tuženik imao pravo na plasirani kredit naplatiti samo kamatu, a u kojoj je onda sadržan i trošak i zarada tuženika kao banke. Osim toga, da je ovakvo ugovaranje naknade ništetno potvrdio je i sud EU u svojim odlukama u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16.07.2020. godine, kao i u odluci u predmetu broj C-84/19, a koje odluke su obvezujuće i za sudove u Republici Hrvatskoj kao i brojna domaća sudska praksa. Slijedom izloženog predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe Ugovora kojima je ugovorena naknada, a kako je pobliže navedeno u tužbi.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, navodi da je Ugovor o kreditu broj: 1140178284 od 22. ožujka 2019. (dalje: Ugovor o kreditu) sklopljen između tužitelja-trgovca kao fizičke osobe, koja obavlja registriranu djelatnost dentalne medicine i tuženika kao pravne osobe te je stoga u predmetnom slučaju sukladno odredbi čl. 34. b. st.1. toč.1 Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) stvarno nadležan trgovački sud. Osim toga, tužitelj i vodi ovaj postupak kao trgovac, tj. kao fizička osoba, koja obavlja registriranu djelatnost dentalne medicine, a što je razvidno i iz podnesene tužbe, gdje se tužitelj navodi kao vl. Ordinacije dentalne medicine. Dodatno, tuženik, prije upuštanja u raspravljanje, sudu skreće pažnju da je odredbom čl. 15.5 Ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, dakle suda u Rijeci. Time su ugovorne strane, ovdje parnične stranke, ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, i to odredbe čl. 46. i 48. ZPP-a. Dakle, sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom su istovjetni, pa je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Trgovački sud u Rijeci.
3. Tužiteljica se protivila istaknutom prigovoru stvarne i mjesne nadležnosti ovog suda, međutim, ocjena je ovog suda da je isti osnovan.
4. Naime, odredbom čl. 34 b. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.).
5. Kako je u konkretnoj situaciji riječ o sporu između tužiteljice, koja je fizika osoba, koja obavlja registriranu djelatnost dentalne medicine i u tužbi je označena kao vlasnica ordinacije dentalne medicine, dok je tuženik pravna osoba (dioničko društvo), a odredbom čl. 34. st.1. ZPP-a nije propisana isključiva nadležnost općinskog suda, za postupanje je stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Rijeci te je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Naime, sjedište tuženika je u Rijeci, neovisno o tome u kojoj poslovnici je predmetni Ugovor zaključen, a stranke su se u konkretnoj situaciji sporazumjele (čl.15.5. Ugovora) da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Banke, a to je Rijeka, pa je stoga stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Rijeci, a sve primjenom odredbi čl. 17.st.2. i čl. 34.b.st.1.toč.1. ZPP-a.
6. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci, a u smislu odredbe čl. 21. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 4. ožujka 2026.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka a putem ovog suda.
DNA
1. tužiteljici po pun.
2. tuženom po pun.
