REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1647/2022-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 (OIB: 22694857747) isplatiti tužitelju IV iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 4.160,00 € skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 09.04.2022. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi po stopi po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura sa zateznom kamatom od 4. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 13. prosinca 2021. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, prilikom dostavljanja poštanskih pošiljaka i novčanih doznačnica. Naime, tužitelj je vozeći službeni moped po glavnoj Utinjskoj ulici u Zagrebu kod kuć.br. 10 (spajanje dviju Utinjskih ulica) pao s mopeda jer je bio prisiljen zakočiti kako bi izbjegao nalet na NN vozilo koje je izašlo s prednjim krajem iz sporedne ulice na glavnu.

2. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju gdje su mu dijagnosticirali ozljede:

Fractura tuberculi maioris humeri i:sin, contusio et excoritatio cubiti I.sin. i Contusio et excoritatio genus I.sin.

3. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koje on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

4. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete.

5. S obzirom na navedeno, tužitelj je 9. travnja 2022. podnio tuženiku odštetni zahtjev, a tuženik mu je u predmetu broj: 2205 1342 1710 dana 17. lipnja 2022. otklonio zahtjev kao pravno neosnovan jer temeljem čl. 4. st. 1. toč. 14. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti i Tehničke specifikacije nije u obvezi isplate osigurnine za štete iz vlasništva ili upotrebe kopnenih motornih vozila kada mogu biti pokriveni policom automobilske odgovornosti.

6. Kako tužitelj ne može ostvariti naknadu po polici automobilske odgovornosti, tužitelj je prigovorio tuženiku na tu odluku o otklonu, na što je tuženik opet otklonio zahtjev kao neosnovan, ali sada iz drugog razloga iz čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti – neobveza isplate osigurnine za štete iza koje se po zakonu ne odgovara (npr. viša sila, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika). Obje odluke tuženika su pravno neosnovane i usmjerene isključivo na odugovlačenje isplate osigurnine odnosno naknade štete.

7. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada s mopeda ozlijedio lijevo koljeno, lijevi lakat i rame, uslijed čega je trpio dugotrajne i intenzivne bolove i strah, pokreti u lijevom ramenu su mu bili bolni i limitirani. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, potražuje za pretrpljene bolove 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 12.000,00 kn te za tuđu pomoć 1.000,00 kn, ukupno 31.000,00 kn.

8. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 12. rujna 2025. tužitelj potražuje kao u izreci: za pretrpljene bolove 1.400,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, za trajno smanjenje životne aktivnosti 1.000,00 eura te za tuđu pomoć i njegu 560,00 eura, ukupno 4.160 eura.

9. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te se osporavaju činjenični navodi tužbe o postojanju NN vozila, jer postojanje istog ničim ne dokazuje.

10. Opreza radi, tuženik u ovoj fazi postupka osporava isključivu odgovornost poslodavca budući iz dostavljene dokumentacije (Prijava o ozljedi na radu) proizlazi da je isti poduzeo sve mjere zaštite na radu, tj. na strani istog nema protupravnosti koja bi bila u vezi s nastankom predmetne ozljede na radu. Da na strani poslodavca tužitelja nema protupravnosti, pa samim time niti odgovornosti za štetu, može se zaključiti i iz Prijave ozljede na radu u kojoj se kao uzrok ozljede navodi šifra 880, a što bi označavalo VIŠU SILU, kao i činjenice da protiv poslodavca i odgovorne osobe nije vođen prekršajni postupak radi utvrđivanja propusta u organizaciji rada. Konačno, iz tužbe nije vidljivo u čemu se ogleda propust poslodavca radi kojeg je došlo do predmetnog ozljeđivanja.

11. Slijedom navedenog, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući prigovor VIŠE SILE, sve kako je to opisano pod točkom 38. Prijave ozljede na radu, podredno isključive krivnje tužitelja za nastanak predmetne ozljede, jer u procesu rada nije došlo do poremećaja i propusta koji bi uzrokovao predmetnu ozljedu. Sve i da se ne radi o višoj sili, poslodavca se oslobađa odgovornosti jer je tužitelj zbog neprilagođene brzine kretanja i neadekvatne reakcije naglim kočenjem uzrokovao predmetni štetni događaj, a što poslodavac nije mogao spriječiti.

12. Prema tome, okolnost što je tužitelju navedena povreda od strane HZZO-a priznata ozljedom na radu ima za posljedicu samo priznavanje svih prava tužitelju iz zdravstvenog osiguranja, što nije odlučno za odluku u ovoj p ravnoj stvari jer nema uzročno-posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojeg je tužitelj obavljao kod poslodavca.

13. Sukladno navedenom, temeljem odredbe čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO -a, čl. 25. Zakona o zaštiti na radu stekli su se uvjeti za oslobođenje poslodavca/tuženika od odgovornosti za štetu.

14. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeve i opis zaostalih tegoba navedenih u tužbi jer su iste dijelom posljedica degenerativnih promjena, životne dobi i drugih trauma koje je tužitelj pretrpio, i previsoko su postavljene. Stoga, da bi se naprijed navedene činjenice mogle pravilno utvrditi potrebno je, po mišljenju tuženika, utvrditi zdravstveni status tužitelja prije nastanka štetnog događaja (dakle, izvršiti uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koju tužitelj ima od prije nezgode te cjelokupni zdravstveni karton kako bi se mogao pratiti i tijek liječenja), te nakon toga cijeniti medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu, a koja je iz vremena nakon nastanka prometne nesreća – štetnog događaja. Dakle, sporno je i je li liječenje okončano, je li dostavljena cjelokupna dokumentacija, je li se tužitelj držao uputa o liječenju, visina štete i postojanje ranijih tegoba i drugih trauma.

15. Kako ZOOP nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19., 1046. i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl. 1100. st. 1. ZOO/05, propisano, citiramo: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak: „Da svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje) ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“ da bi ocijenio opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl.). Tuženik osporava tijek zatraženih zateznih kamata.

16. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u: Odluku o odštetnom zahtjevu (strana 5, 6 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (strana 7-11 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 13-18 spisa), Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (strana 19-27, 62-70 spisa), dopis HZZO-a (strana 47 spisa), liječnički karton tužitelja od Ordinacije opće medicine (strana 54, CD 55), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ortopedu dr. Predragu Paviću (strana 109 spisa).

17. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelj neosnovan.

18. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i nastanak štetnog događaja u odnosu na NN vozilo.

19. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu proizlazi da je do ozljede došlo u trenutku kada je tužitelj u obavljanju poslova dostavljanja poštanskih pošiljki, novčanih doznačnica, vožnjom službenim mopedom po glavnoj ulici naglo zakočio i pao s motora iz razloga jer je iz sporedne ulice prednjim krajem izašlo vozilo koje nije usporavalo. Kao uzrok ozljede navodi se šifra 880 (viša sila), nije provedena interna istraga, očevid na licu mjesta niti nadzor inspektora rada za zaštitu na radu. Iz prijave je vidljivo da je od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje navedena ozljeda priznata tužitelju kao ozljeda na radu pod šifrom S 42.2.

20. Nesporno je da je tužitelj kritične zgode obavljao uobičajene poslove za poslodavca koristeći službeni moped.

21. U odnosu na odgovornost tuženika u ovom slučaju, sud je usvojio prigovor tuženika nakon izvršenog uvida u Policu osiguranja od odgovornosti broj 804269850 i pripadajuće Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti tuženika od 20. lipnja 2011., kojima u čl. 4. st. 1 t. 14 nisu pokrivene štete iz vlasništva ili upotrebe kopnenih motornih vozila, samohodnih radnih strojeva, izvancestovnih pokretnih strojeva (svaki pokretni stroj, industrijska oprema ili vozilo s karoserijom ili bez nje, koji nije namijenjen cestovnom prijevozu putnika i roba i u kojemu je ugrađen motor s unutarnjim izgaranjem), traktora, motokultivatora i drugih sličnih strojeva, kada mogu biti pokrivene policom automobilske odgovornosti, dakle, osiguranje se ne odnosi na odgovornost za štete iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (samohodnih radnih strojeva, radnih vozila i ostalih vozila), a do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom korištenja motornog vozila - mopeda i izbjegavanja naleta na NN motorno vozilo.

22. Slijedom navedenog, prema stavu ovoga suda, u ovom slučaju radilo se o šteti koja je nastala upotrebom motornog vozila poslodavca, a koje nije pokriveno policom tuženika od autoodgovnosti i NN vozila, koje je prema navodima tužbe izašlo prednjim krajem iz sporedne ulice na glavnu (na kojoj se nalazio tužitelj), dakle, osiguranik tuženika ne može biti odgovoran za ponašanje drugih sudionika u prometu, iz kojih razloga je i kao uzrok ozljede navedena šifra 880 (viša sila), te stoga ne postoji odgovornost tuženika. Odredba čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 74/14, 118/14, 154/14, 94/18,96/18 – dalje ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1.). Međutim, u st. 2. propisano je da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili njegova odgovornost može se umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Slijedom navedenog poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, što je ovdje slučaj budući je šteta nastala zbog više sile, odnosno NN vozila.

23. Nadalje, prema stavu ovoga suda okolnost što je HZZO priznao tužitelju ozljedu na radu ne utječe na utvrđenje suda u ovom postupku, jer navedeno rješenje ne vezuje sud glede odgovornosti tuženika, s obzirom da sud u postupku odlučuje na temelju odredaba čl. 8. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).

26. Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište 9.9.2023., 14.11.2023., 19.9.2024. i 13.1.2026. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 700 bodova odnosno 1.400,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 350,00 eura, tuženiku je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.750,00 eura.

27. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih..

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika