REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1754/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste GR, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa zaposlenica ĆR, dipl. iur. temeljem generalne punomoći Su-897/2025, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja CR, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika, 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ĐR iznos od 2.510,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 865,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2025. do isplate kao i tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na iznos od 1.000,00 EUR teku od 20. kolovoza 2025. do 1. rujna 2025.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.136,66 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja ĐR predložena podneskom od 22. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. travnja 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, UŠP Slatina, Šumarija Čačinci, prilikom obavljanja poslova brojenja oborenih stabala sjekačima. Dok je stajao s radnikom sjekačem u blizini stojećeg stabla hrasta, jedna grana debljine 30 cm i dužine 6 metara pala je na tlo i ozlijedila tužitelja u području potkoljenice. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev, a tuženik mu je platio 1.000,00 EUR koji za tuženika ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove 1.200,00 EUR, za pretrpljeni strah 1.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 500,00 EUR, za tuđu pomoć 200,00 EUR dakle ukupno 2.900,00 EUR što umanjeno za nesporno plaćenih 1.000,00 EUR iznosi 1.900,00 EUR uz zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 20. kolovoza 2025. do isplate. Također potražuje zakonske zatezne kamate koje na plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 EUR teku od 20. kolovoza 2025. do 1. rujna 2025., kao i naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22. siječnja 2026. na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje za pretrpljene bolove iznos od 2.300,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.850,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 150,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 75,00 EUR (15hx5,00 EUR), odnosno ukupan iznos od 4.375,00 EUR, umanjeno za nesporno plaćenih 1.000,00 EUR, dakle, ukupan iznos od 3.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 20. kolovoza 2025. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate koje na plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 EUR teku od 20. kolovoza 2025. do 1. rujna 2025., te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje pasivnu legitimaciju jer su HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, 10 000 Zagreb, osigurale svoju odgovornost iz obavljanja djelatnosti kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja] važećom za razdoblje od 1. travnja 2025. do 1. travnja 2026. na svotu osiguranja za djelatnike u iznosu od 133.000,00 EUR po štetnom događaju (zajedno sa troškovima spora i drugim opravdanim troškovima). Tužitelj se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom u mirnom postupku te je tuženik isplatio tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć) u ukupnom iznosu od 1.000 EUR. S obzirom na izvršenu isplatu, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer je isti previsoko postavljen. Osporava obvezu plaćanja kamata s obzirom da je prethodno navedenom uplatom u potpunosti namirio svoju obvezu. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na podmirenje nastalog parničnog troška.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dopis o prijavi ozljede na radu (str. 5 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 6-9 spisa), liječničku dokumentaciju (str. 10-18 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (str. 23-28 spisa), Privitak Polici br. [broj police] (str. 29 spisa), Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti (str. 30-35 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 36-37 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću (str. 48-49, 75 spisa), te je saslušan vještak (str. 77-78 spisa).

4. Prije svega valja istaknuti da je sud, na temelju čl.190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), a smatrajući istu svrhovitom za konačno rješenje odnosa među strankama, dopustio preinaku i odlučio kao u izreci rješenja.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, niti odgovornost osiguranika tuženika, kao i da su, ako se zato utvrdi potreba, tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Stalni sudski vještak dr. Zvonimir Lovrić je u svom nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2026., danog nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, naveo da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno. Ozlijeđeni se držao uputa liječnika. Hematom u med. glavi m. gastrocnemiusa se vrlo često teže dijagnosticira: manjeg je volumena i nerijetko neuočljiv na UZV pregledu. Navodi da je prije više godina sudjelovao u kliničkom istraživanju ovakvih ozljeda u dva centra - tegobe zbog manjeg hematoma unutar mišića su kod svih ozljeđenika bile nesrazmjerno teže i dugotrajnije u odnosu na volumen krvnog podljeva. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: korijenska lezija L4/5 koja je opisana. Liječenje je završeno koncem 7. mjeseca 2025. Tegobe koje oštećenik i danas ima su miješane geneze: zasigurno utjecaj imaju bolovi zbog korijenskog oštećenja L4/L5 razine. No, oštećenje mišića koji sudjeluje u hodu može predstavljati ograničavajući čimbenik i uz postojanje korijenskog oštećenja utjecati na stabilnost i funkcionalnost hoda. Podredno, misli kako je ova ozljeda ostavila za posljedicu opterećenje pri hodu. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 1% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog bolnih stanja mišića i bolova pri odizanju stopala (dorzifleksiji). Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 77 dana. Tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 15 dana (vrijeme mirovanja). Naruženja nema.

11.1. Vještak se dodatno pisano očitovao 7. veljače 2026. na primjedbe tuženika iz podneska od 2. veljače 2026. navodeći da je tužitelj stradao 11. travnja 2025. na poslu kada mu je grana pala na lijevu potkoljenicu. Trajni bolovi u listu potkoljenice, posebice u fazi hoda kod oslanjanja na prednji dio stopala i/ili stajanju na prstima (iako ne postoji ograničenja pokretljivosti gležnja koje se može iskazati u stupnjevima) donose nesigurnost u hodu i ograničenje koje po njegovoj procjeni valja obeštetiti s 1% trajnih posljedica. Oštećeni ima tegobe u kojima miješano sudjeluju navedena ozljeda mišića lista potkoljenice i korijensko oštećenje u segmentu slabinske kralješnice koje nije u svezi s predmetnim štetnim događajem. U ocjenjivanju intenziteta i trajanja bolova ne postoji stavka koja procjenjuje trajne bolove. Podredno, trajni bolovi jesu trajna posljedica.

11.2. Vještak je saslušan na ročištu 24. veljače 2026. te se očitovao na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka od 4. veljače 2026. i naveo da u bitnom iznosi navode iz svog pisanog očitovanja od 7. veljače 2026. Nadalje je vještak naveo da se trajne posljedice očituju u smetnjama u hodu zbog trajnog bolnog stanja u listu potkoljenice posebice pri fazi hoda u kojoj se tijelo oslanja na prednji dio stopala. Ponavlja da pri pregledu oštećenoga nije našao smanjenja pokretljivosti gležnja ni pri pasivnim, niti pri aktivnim pokretima. Na primjedbu kako trajna bol ne može predstavljati trajnu posljedicu navodi da okolnosti povrede prava osobnosti ne predviđaju procjenu trajnih bolova. Ponavlja da je ocijenio trajne posljedice imajući u vidu i ranije postojeća korijenska oštećenja u segmentu slabinske kralježnice. Na poseban upit punomoćnika tuženika vještak odgovara da trajnu posljedicu predstavlja pojava nesigurnosti u hodu, kako je to objasnio ranije pri oslanjanju na prednji dio stopala. Iz toga proizlazi bolnost u predjelu same ozljede kao i sama nesigurnost u oslanjanju. Navodi da je u svom dugogodišnjem stažu imao prilike vidjeti i liječiti više takvih ozljeda. Ponovno ističe da je iz ocjene smanjenja životnih aktivnosti izuzeo postojanje ranijih bolesti.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a nakon usmenog očitovanja tuženik nije imao daljnjih prigovora.

13. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

14. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 2.300,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 1 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1976.) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 150,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.450,00 EUR.

15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 15 sati s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 4,00 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 60,00 EUR.

16. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.510,00 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos od 1.000,00 EUR iznosi 2.510,00 EUR, dok je u preostalom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za iznos od 865,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

17. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 20. kolovoza 2025. sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamata ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

18. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim potražuje zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.000,00 EUR i to za razdoblje od 20. kolovoza 2025. do 1. rujna 2025. valja reći kako je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 20. kolovoza 2025. kojem zahtjevu je tuženik udovoljio djelomično i isplatio mu 1. rujna 2025. navedeni nesporni iznos. Čl. 943. st. 1. ZOO-a propisano je kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od dana kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, s tim da je st. 4. istoga članka propisano ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz navedenog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. U konkretnom slučaju tuženik je u roku od četrnaest dana propisanim čl. 943. st. 1. ZOO-a ispunio djelomično svoju obvezu isplatom iznosa od 1.000,00 EUR, slijedom čega tužitelju ne pripadaju zakonske zatezne kamate na taj iznos.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 74,37 % (od zatraženih 3.375,00 EUR uspio sa iznosom 2.510,00 EUR) odnosno uspio je u omjeru od 87,18% (100%+74,37%=174,37%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 12,81 %, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 74,37 %.

19.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak pristupa na ročište 11. studenog 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 22. siječnja 2026. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak pristupa na ročište 24. veljače 2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova, odnosno ukupno 450 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 900,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.125,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 74,37 % odnosno u iznosu od 836,66 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.136,66 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

19.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25. studenog 2025. jer istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje.

20. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku