Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
Broj: Ppž-13458/2021
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
Zagreb |
Broj: Ppž-13458/2021 |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S.Č., zbog prekršaja iz čl. 47. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Općinskog suda Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici od 25. studenog 2021, broj 36. Pp-3042/2021-3, u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okr. S.Č. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. S.Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) / 113,02 HRK (sto trinaest kuna i dvije lipe)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. S.Č. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 47. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 199. st. 8. istog Zakona, za koje mu je, nakon pojedinačno utvrđenih novčanih kazni i uz primjenu instituta ublažavanja kazne, izrečena ukupna novčana kazna 4.800,00 kuna, u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 8. do 9. listopada 2021. kao 600,00 kuna novčane kazne, pa je preostalu novčanu kaznu okrivljenik dužan platiti u roku tri mjeseca od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu ukupnih troškova prekršajnog 1.134,00 kuna, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 1 mjesec, u koju se uračunava izrečena mjera opreza.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava kajanje, navodi kako vozačku dozvolu ima dugi niz godina, da je svakodnevno u prometu, a u zadnje 2 godine nije prekršajno kažnjavan. Ističe kako bi trebao početi raditi na radnom mjestu prodajnog predstavnika, a glavni uvjet za posao je vozačka dozvola jer se radi o terenskom poslu. Predmetne zgode je tek apstraktno ugrozio promet, nikoga nije konkretno ugrozio. Nadalje navodi kako je trenutno nezaposlen te dostavlja sporazum o prestanku ugovora o radu.
7. Prvenstveno valja istaknuti kako je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja novčanih kazni primijenio odredbe o ublažavanju kazne (cijeneći pritom okrivljenikovu prekršajnu neosuđivanost za teže prometne prekršaje). Za prvo opisano prekršajno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna 1.300,00 kuna, dok je za drugo opisano prekršajno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, zakonom bila propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.
8. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio mjere kazne i više nego primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, pa tako smatra i da u konkretnom slučaju nema osnove za dodatno ublažavanje novčane kazne, jer nisu utvrđene takve naročito izražene olakotne okolnosti.
9. Prije svega, ovaj sud u odnosu na prekršaj iz čl. 198. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (inkriminirana je koncentracija alkohola više od 1,5 g/kg) nalazi otegotnim koncentraciju alkohola u krvi od 1,98 g/kg. U odnosu na okolnost da okrivljenik u zadnje dvije godine nije prekršajno osuđivan, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja, posebno uzimajući u obzir da je ovdje riječ o prekršajima u stjecaju. Priznanje počinjenja prekršaja te izraženo kajanje također nisu okolnosti koje bi činile osnovu za ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Okolnost kako je počinjenim prekršajem došlo do apstraktnog ugrožavanja, a ne konkretnog rješavanja, ne može se uzeti kao dokazana, jer nije ničim dokazana. Okrivljenik je dostavio dokaz o nezaposlenosti u trenutku podnošenja prigovora, pa ovaj sud navedeno cijeni olakotnim. Međutim, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, jasno je kako nema dostatnih okolnosti za dodatno ublažavanje novčanih kazni.
10. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je ponašanje okrivljenika iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola od 1,98 g/kg) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere 1 mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini vrlo blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
11 Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u žalbi o tome da je vozilo potrebno zbog novog posla, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. studenog 2023.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r. Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 primjerka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
[1] Fiksni tečaj konverzije: 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.