Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4,
Kutina
Poslovni broj: Pp-1635/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) po sutkinji Danici Fuček i zapisničaru Senki Rimac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika - GĐ, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 1. i članka 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 26. Zakona o radu, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Kutini, klasa: 116-02/25-01/1110, urbroj: 443-02-05-14-25-12 od 20.10.2025. godine, nakon održane glavne javne rasprave dana 03. ožujka 2026. godine u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, temeljem članka 179. i 183. Prekršajnog zakona dana 04. ožujka 2026. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
okrivljenik – GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin G i H, rođen **.**.1977. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan,
k r i v j e
I. što je uvidom u evidenciju o radnom vremenu radnice HĐ, rođ. **.**.1968. godine iz [adresa], koja je radila kod okrivljenog od 01.08.2023. godine do 31.07.2024. godine, na poslovima pomoćnog prodavača, u Pekari "KAJ" u [adresa], za mjesec siječanj i veljaču 2024. godine, koja je dostavljena na uvid inspektoru rada dana 26.09.2025. godine, utvrđeno da okrivljenik ne vodi evidenciju o radnom vremenu radnika na propisani način, odnosno evidencija o radnom vremenu radnika ne sadrži sve podatke iz članka 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17) i to sate prekovremenog rada i sate rada noću, s obzirom da npr. u mjesecu siječnju 2024. godine, radnica HĐ, u tjednu od 08.01.2024. godine do 14.01.2024. gdine radila je od ponedjeljka do petka od 08,45 do 17,00 sati, te subotu od 1,30 do 13,30 sati, a ostvareni prekovremeni sati ukupno 13 sati i 15 minuta u navedenom tjednu nisu prikazani u evidenciji o radnom vremenu radnice te sati rada noću i to dana 13.01.2024. godine od 1,30 do 6,00 sati, dakle ukupno 4 sata i 30 minuta sati rada noću, a u mjesecu veljači 2024. godine radnica HĐ u tjednu od 5.2.2024. godine do 11.02.2024. godine radila je od ponedjeljka do petka od 8,45 do 17,00 sati te subotu od 1,30 do 13,30 sati, a ostvareni prekovremeni sati ukupno 13 sati i 15 minuta u navedenom tjednu nisu prikazani u evidenciji o radnom vremenu radnice te sati rada noću i to dana 10.02.2024. godine od 1,30 do 6,00 sati, dakle ukupno 4 sata i 30 minuta sati rada noću,
- dakle, evidenciju o radnicima i o radnom vremenu nije vodio na propisan način,
čime je počinio prekršaj iz članka 5., kažnjiv po članku 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23),
II. što je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je kod okrivljenog radnica HĐ, rođ. **.**.1968. godine iz [adresa], u Pekari "KAJ" u [adresa], radila, primjerice, u tjednu od 8.1.2024.godine do 14.01.2024. godine i primjerice u tjednu od 5.2.2024. godine do 11.2.2024. godine od ponedjeljka do petka od 8,45 sati do 17,00 sati te subotu od 1,30 sati do 13,30 sati odnosno ukupno 53 sata i 15 minuta tjedno, odnosno 3 sata i 15 minuta duže od 50 sati tjedno, dakle radila je prekovremeno, a takav rad traje ukupno duže od pedeset sati tjedno,
- dakle, rad radnika koji radi prekovremeno trajao je ukupno duže od 50 sati tjedno,
čime je počinio prekršaj iz članka 65. stavak 3., kažnjiv po članku 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 26. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23),
pa se u svezi s istim pravnim propisom utvrđuju
- za djelo pod točkom I.
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 920,00 eura (devetstodvadeset eura)
- za djelo pod točkom II.
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 920,00 eura (devetstodvadeset eura)
te se temeljem članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.840,00 eura (tisućuosamstočetrdeset eura)
Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.
Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Na temelju odredbe članka 138. stavak 1. i 2. točka 3., a u svezi s člankom 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem sukladno odredbi članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u [adresa], klasa: 116-02/25-01/1110, urbroj: 443-02-05-14-25-12 od 20.10.2025. godine, pokrenut je prekršajni postupak protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno pobliže naprijed opisanih.
2. Na glavnoj raspravi održanoj dana 03. ožujka 2026. godine Sud je pročitao pisanu obranu okrivljenika od 02. ožujka 2026. godine u kojoj navodi da što se tiče ovog slučaja koji mu se stavlja na teret, ostaje pri onome odnosno izjavi koju je dao inspektorici, odnosno Državnom inspektoratu, da dotična gospođa koja je radila uredno kod njih, gdje evidentno postoje dokumenti koji to dokazuju, te da ništa nema nešto više dodano ili umanjeno. Na dokumentima se vidi obračun plaće, prijava i odjava gdje gospođa svojim potpisom to i potvrđuje, tako da postoji prijava na nadležnim odnosno HZZO, odnosno obrasci prijave i odjave, te ugovor i aneks ugovora i svi priloženi dokumenti s njezinim potpisom kojim je sama potvrdila odnosno pristala, a sada nakon dvije godine, ona se sjetila da su njezina prava prekoračena. On ne zna da li on ima prava, nakon toliko godina da ona tuži svog bivšeg poslodavca za nešto, a da nadležne institucije reagiraju kao u ovom postupku.
3. Tijekom dokaznog postupka Sud je ispitao svjedokinju HĐ, te izvršio uvid u: pisana obavijest počinitelju prekršaja od 09. listopada 2025. godine, zapisnik o saslušanju svjedokinje HĐ od 28. svibnja 2025. godine, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 09. listopada 2025. godine, evidencija radnog vremena za mjesec siječanj 2024. godine, za HĐ, evidencija radnog vremena za mjesec veljača 2024. godine za HĐ, radnopravna dokumentacija Pekarne "KAJ", vlasništvo FĐ, [adresa], osobni raspored radnog vremena HĐ, prekršajna evidencija.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, Sud smatra dokazanim djela prekršaja kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
5. Okrivljenik u svojoj obrani osporava navode iz optužnog prijedloga navodeći da iz dokumentacije koju je priložio ne proizlazi navedeno.
6. Svjedokinja HĐ u svom iskazu navodi da je ona u Pekarni "KAJ" bila zaposlena od 01.08.2023. godine do 31.07.2024. godine i to na radnom mjestu pomoćnog prodavača. Međutim, osim što je prodavala pekarske proizvode, ona je znala raditi i pomoćne poslove kao što je pranje salate za sendviče, rezanje luka i sl., a isto tako je znala i čistiti umjesto čistačice kada nje ne bi bilo na poslu. Radila je osam sati dnevno od ponedjeljka do petka, a subotom je radila više od osam sati i to po potrebi kako kada. U mjesecu siječnju i mjesecu veljači 2024. godine radila je od ponedjeljka do petka od 08,45 do 17,00 sati, a subotu od 01,30 do 13,30 sati, dakle po noći pa sve do poslijepodneva, to je konkretno 4 sata noćne smjene. Dakle, konkretno za ta dva mjeseca može reći da je radila prekovremeno i noću, a da joj to nije bilo plaćeno, dakle nije joj bio plaćen prekovremeni rad, niti posebno noćni rad. Očito je da poslodavac te radne sate prekovremene i noćne nije vodio u svojoj evidenciji, a nikada nije niti vidjela šihtericu, a ona si je sama vodila svoje sate rada i raspored radnog vremena koji sada pokazuje. Npr. ona se sjeća kako je krajem veljače 2024. godine rekla šefici odnosno supruzi od FĐ da joj nisu obračunali dobro sate rada u obračunu plaće jer je pisalo 168 sati rada, a ona je radila preko 200 sati mjesečno, a tada je prvi put na to reagirala iako je i sve mjesece prije radila više od 168 sati mjesečno, a htjela je vidjeti što će joj ista reći, te joj je ista rekla da su u računovodstvu obračunali plaću po podacima koje im je ona dala, što znači da nisu niti vodili evidenciju pravu kako je stvarno bilo njezino radno vrijeme. Njoj je supruga od poslodavca rekla tada da će ona njoj te prekovremene sate nadoknaditi slobodnim danima, a ona od nove godine 2024. pa do kraja ugovora o radu nije bila dobila niti jedan slobodan dan, a sjeća se da je imala jedan slobodan dan u mjesecu listopadu 2023. godine, studenom 2023. godine i jedan slobodan dan u mjesecu prosincu 2023. godine. Ugovor o radu je bio istekao 31.07.2024. godine, te isti nije produžen jer nije osobno to htjela, s obzirom da su bili loši uvjeti rada npr. vrućina zbog kojih je imala zdravstvenih problema, a isto tako nisu je niti plaćali sukladno njezinom radnom vremenu. Kada se u veljači 2025. godine htjela zaposliti u jednoj drugoj pekarni, isti su ju pitali da li ju mogu zaposliti putem poticaja od države, te je ona išla pitati u Zavod za zapošljavanje, te joj je rečeno da je novi poslodavac ne može više zaposliti na temelju poticaja iz razloga što je u Pekari KAJ bila zaposlena na temelju poticaja, a za što ona uopće nije znala, te je tek nakon toga saznala da je poslodavac GĐ njoj 2023. godine isplaćivao 100 % bruto plaću zapravo od države, a da je on iz svog džepa plaćao samo 135,00 eura mjesečno i to za 168 sati rada koje je upisivao u evidenciju iako je ona radila više sati. Kada je sve to saznala naknadno 2025. godine, može reći da joj je zbog svega "pukao film", s obzirom da ju nisu plaćali za prekovremene i noćne sate, a još su imali i poticaj od države, te je onda iz tog razloga odlučila isto prijaviti Državnom inspektoratu. Nema nikakvih razloga lažno teretiti FĐ, već je dala istinit iskaz. Njezine navode mogu potvrditi i osobe koje su znale raditi sa njom u noćnim satima, pa i sama supruga od FĐ, a sa njom su znale raditi i F i Š, ali čija prezimena niti ne zna.
7. Sud je iskaz svjedokinje HĐ prihvatio jer je isti po ocjeni ovoga Suda logičan i uvjerljiv, dat detaljno, te Sud nije imao razloga dovesti ga u sumnju. Naime, navedena svjedokinja je po ocjeni ovoga Suda jasno i uvjerljivo iskazivala o svom načinu rada kod okrivljenika, te je i sama vodila svoju evidenciju rada i radnih sati, koje je priložila Sudu, a dala je i uvjerljiv i životno logičan razlog zašto je okrivljenika prijavila Državnom inspektoratu tek 2025. godine kada je zapravo saznala da je kod istog bila zaposlena uz poticaj države, a da joj isti kao poslodavac nije plaćao prekovremeni rad i sate rada noću.
8. Dakle, naprijed navedena svjedokinja, čiji iskaz je Sud prihvatio kao istinit, navodi da je u mjesecu siječnju 2024. godine i mjesecu veljači 2024. godine radila od ponedjeljka do petka od 08,45 do 17,00 sati, a subotu od 01,30 do 13,30 sati, što je dakle u jednom tjednu 13 sati i 15 minuta prekovremenog rada, te ukupno 4 sata i 30 minuta sati rada noću jer je dana 13.01.2024. godine i dana 10.02.2024. godine radila od 01,30 sati do 06,00 sati što se smatra noćnim radom. Uvidom u evidenciju radnog vremena za mjesec siječanj 2024. godine i za mjesec veljaču 2024. godine okrivljenika kao poslodavca utvrđeno je da za navedenu radnicu nisu prikazani sati prekovremenog rada i sati rada noću, slijedom čega proizlazi da okrivljenik nije vodio evidenciju o radnom vremenu radnice na propisani način jer evidencija nije sadržavala navedene podatke sukladno članku 8. tada važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Također, iz naprijed navedenog proizlazi da je navedena radnica u jednom tjednu radila ukupno 53 sata i 15 minuta tjedno, odnosno 3 sata i 15 minuta duže od 50 sati tjedno, odnosno radila je prekovremeno, a da takav rad traje ukupno duže od 50 sati tjedno.
9. Sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, a sukladno odredbi članka 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 1. istog Zakona za navedeni prekršaj kaznit će se poslodavac fizička osoba novčanom kaznom od 920,00 do 1.320,00 eura ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način.
10. Sukladno odredbi članka 65. stavak 3. Zakona o radu, ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno, a sukladno odredbi članka 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 26. istog Zakona za navedeni prekršaj kaznit će se poslodavac fizička osoba novčanom kaznom od 920,00 do 1.320,00 eura.
11. S obzirom na sve naprijed navedeno, a cijeneći dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, Sud je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 5., kažnjivo po članku 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 1. i članka 65. stavak 3., kažnjivo po članku 229. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 26. Zakona o radu, s obzirom da evidenciju o radnicima i o radnom vremenu nije vodio na propisan način, te je rad radnice koja radi prekovremeno trajao ukupno duže od 50 sati tjedno, radi čega ga je Sud proglasio krivim, te mu izrekao novčane kazne u granicama koje su određene propisom, cijeneći pritom težinu prekršaja, opasnost djela i stupanj krivnje, te činjenicu da okrivljenik do sada nije osuđivan za prekršaje iz Zakona o radu, kako proizlazi iz prekršajne evidencije, no Sud nije našao naročito olakotne okolnosti, radi čega nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne, a smatra da će se u konkretnom slučaju i minimalnim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.
12. Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
13. Temeljem odredbe članka 138. stavak 1. i 2. točka 3., a u svezi s člankom 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljeniku su određeni troškovi postupka u paušalnom iznosu s obzirom na dužinu trajanja i složenost ovog prekršajnog postupka.
14. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Kutini 04. ožujka 2026.
Zapisničar:
Sutkinja:
Senka Rimac, v.r.
Danica Fuček, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 dana od dana primitka ove presude, a žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka.
DOSTAVITI:
1. okrivljeniku
2. tužitelju
3. arhiva
