Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-37/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenice VČC , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3102/2025- 2 od 8. siječnja 2026., dana 4. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenice Dolores Biažević Katanec kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3102/2025- 2 od 8. siječnja 2026. u dijelu izreke kojim je naloženo ovršenici VČC da ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 28,12 eura, u roku od 8 dana.

II Uvažava se žalba ovršenice VČC kao djelomično osnovana i preinačava navedeno rješenje u dijelu u kojem je naloženo ovršenici VČC da ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. naknadi daljnji trošak postupka izravne naplate u iznosu od 62,50 eura (preko iznosa određenog u točki I izreke ovog rješenja) te se za navedeno odlučuje:

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. za naknadu troškova postupka izravne naplate u daljnjem iznosu od 62,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 90,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. siječnja 2026. do isplate.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica ne navodeći zakonom određene žalbene razloge. U bitnom navodi da je ovrha po zahtjevu ovrhovoditelja naplaćena i to u dvostruko većem iznosu od duga budući da su u to uključeni troškovi odvjetnika. Moli da se poništi pobijano rješenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" , broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Međutim, sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

5. Naime, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

6. Ovrhovoditelju za radnje u postupku izravne naplate, s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 97,02 eura, pripada trošak sastavljanja prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe (Financijska agencija) u iznosu od 12,50 eura sukladno Tbr. 11. toč. 6. u vezi s Tbr. 11. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa).

7. Ovrhovoditelju pripada pravo i na naknadu troška sastava zahtjeva za naknadu troškova postupka izravne naplate. Naime, kako je navedenim podneskom ovrhovoditelj pokrenuo sudski postupak radi naknade troškova postupka izravne naplate te je u istome iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i potkrijepio ih dokazima (čl. 7. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a) te kako bez podnošenja istoga ne bi ostvario pravo na naknadu tih troškova, to navedeni trošak predstavlja trošak koji je u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, bio potreban za ovrhu. Stoga ovrhovoditelju, s obzirom na vrijednost zahtjeva, pripada pravo na navedeni trošak sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife, u iznosu od 15,62 eura.

8. Dakle, ovrhovoditelju pripada pravo na trošak postupka izravne naplate u iznosu od ukupno 28,12 eura.

9. Međutim, prvostupanjski sud je materijalno pravo pogrešno primijenio u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka koji se odnosi na trošak pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura (odnosno 50,00 eura uvećano za PDV od 12,50 eura).

10. Naime, sukladno odredbi čl. 283. st. 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.

10.1. Citirana odredba čl. 283. st. 1. OZ-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/20 – dalje u tekstu: ZIDOZ) kojim je u čl. 16. izmijenjena dotadašnja odredba čl. 283. st. 1. i 4. koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti, ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju. Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu ZIDOZ-a javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka. Međutim, iz sadašnje odredbe čl. 283. st. 1. OZ-a proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, sl ijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao .

11. Stoga je trebalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je naloženo ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak izravne naplate u iznosu od 28,12 eura (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja), odnosno na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a istu uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje preinačiti za iznos od 62,50 eura i u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbiti kao neosnovan (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 4. ožujka 2026.

Sudac

Goran Škugor