Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-386/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kardum i Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: P-1062/2023-31 od 24. siječnja 2025., dana 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba Republike Hrvatske i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: P-1062/2023-31 od 24. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev Republike Hrvatske za naknadu troškova sastav ljanja žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„Nalaže se Republici Hrvatskoj da punomoćniku tužitelja Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kardum i Partneri j.t.d. iz Zagreba, na teret državnog proračuna naknadi troškove postupka u iznosu od 416,20 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv rješenja žali se Republika Hrvatska (dalje: žaliteljica) zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije zahtjev za naknadu troškova delegacije, a podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Postupak u ovom predmetu započeo je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ali je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2023. ustupljen Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini.

4.1. Nakon zaključenja glavne rasprave punomoćnik tužitelja je troškovnikom zatražio naknadu putnih troškova pristupa na ročišta održana 19. ožujka 2024. i 20. studenog 2024., te troškova izbivanja iz pisarnice, u sveukupnom iznosu od 416,20 EUR.

4.2. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem punomoćniku tužitelja dosudio zaražene troškove delegacije u ukupnom iznosu od 416,20 EUR, navodeći u obrazloženju pobijanog rješenja da punomoćnik tužitelja zbog delegacije ima pravo na naknadu troškova javnog prijevoza u visini cijene povratne karte vlaka koja iznosi 8,10 EUR, i to za pristupe ročištima održanim 19. ožujka 2024. i 20. studenog 2024., dakle ukupno 16,20 EUR, kao i na troškove izbivanja iz pisarnice u zatraženim iznosima od po 200,00 EUR za pristup na svako ročište, obzirom da je prema dostavljenim voznim redovima svako od tih putovanja javnim prijevozom od Zagreba do Krapine i natrag, trajalo šest sati.

5. Žaliteljica u žalbi navodi da punomoćnik tužitelja nije dokazao da je doista putovao javnim prijevozom i da je na putovanje od sjedišta svoje kancelarije do delegiranog suda utrošio više od tri sata, jer samo zato što je priložio voznu kartu i što bi po voznom redu određenog javnog prijevoza put na određeno ročište i povratak s istog trajao više od tri sata, ne znači da se to zaista i dogodilo, tim više što nije logično ni životno da bi odvjetnik na ročište u delegirani sud udaljen oko sat vremena vožnje osobnim automobilom putovao vlakom na što bi potrošio pola dana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda žaliteljice i po službenoj dužnosti, ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti , niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Odredbom čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) propisano je da u slučaju delegacije spisa strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

8. Iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 19. ožujka 2024. (str. 351 spisa) i zapisnika o održanoj glavnoj raspravi 20. studenog 2024. (str. 384 spisa) proizlazi da je punomoćnik tužitelja Hrvoje Kardum, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kardum i Partneri j.t.d. iz Zagreba, osobno pristupio na navedena ročišta, te je isti protivno žalbenim navodima žaliteljice, dokumentacijom dostavljenom uz troškovnik (povratnim voznim kartama i voznim redovima sa str. 395-398 spisa) dokazao putovanje javnim željezničkim prijevozom na relaciji Zagreb-Krapina i natrag, kao i da je na ta putovanja (za svako ročište) utrošio više od troškovnikom obračunata četiri sata. Tarifnim brojem 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) određeno je da za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno. Stoga i prema ocjeni ovog suda punomoćniku tužitelja za pristup na navedena dva ročišta, osim putnih troškova u visini cijene dvije povratne vozne karte u ukupnom iznosu od 16,20 EUR, pripada pravo i na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na navedena ročišta, koju je punomoćnik tužitelja zatražio za svako ročište u trajanju od 4 sata, odnosno u iznosima od po 200,00 EUR za pristup na svako ročište.

9. Iz navedenih razloga, žalba žaliteljice nije osnovana, te ju je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

10. Kako je žalba neosnovana, odbijen je i zahtjev žaliteljice za naknadu troškova sastavljanja žalbe.

Varaždin, 4. ožujka 2026.

Sudac

Snježana Šaško